Povežite se sa nama

OKO NAS

1: 1 za nas

Objavljeno prije

na

Čuveni slogan filma „Godzilla” – „Size does matter” („Veličina je bitna”) – kao parafraza još čuvenije maksime „Size doesn't matter” („Veličina nije bitna”) – imao je svoje utjelovljenje u utorak, na stadionu Pod Goricom, a i u dešavanjima oko njega. David je ponovo stao na crtu Golijatu, treći put u samo dvije i po godine, i ponovo izašao kao neporažen. Nije ni pobijedio, jer je praćka pogodila velikog diva samo jednom tamo gdje treba, ali nije ni bačen na koljena. Što bi rekli novinari zagrebačkog Jutarnjeg lista: „Tri godine igraju Engleska i Crna Gora. Još nikako da se odluče ko je bolji”.

Ko je mogao očekivati ovakav rasplet situacije kad je Branko Brnović preuzeo kormilo reprezentacije? Ili da odemo još ranije, kad je Cico Kranjčar zaređao sa lošim igrama i rezultatima, na samom početku? Niko, čak ni najveći optimisti. A u martu 2013. godine, selekcija koja je bila jedan od gubitnika baraža za odlazak na Evropsko prvenstvo, a potom i stavljena u koš malih zemalja koje ne da nisu favoriti za odlazak na Mundijal, nego nisu ni u drugom, ni u trećem šeširu, osluškuje udaljene zvuke sambe sa plaža Rio de Žaneira, nadajući se da će i iz preostale četiri utakmice izaći sa štitom, ne na njemu. Ako uspiju u tome, biće reprezentacija najmanje države koja je ikad igrala na Svjetskom prvenstvu.

A nije počelo dobro, nikako. Od prvih sekundi favorizovani gosti su krenuli u ofanzivu, pa su se našima odsjekle noge kao da prvi put igraju važnu utakmicu. Nisu mogli sakupiti tri vezana pasa, i činilo se da je na travi Engleza duplo više nego Crnogoraca, toliko su naši izgledali inferiorno u sudaru sa mašinom „Gordog Albiona”, koja je mljela ispred sebe. Još kad je Rooney već u drugom minutu maestralno lobovao Mladena Božovića i pogodio stativu, srce se steglo. I njima na terenu i nama na stadionu i kraj TV prijemnika. Onda je uslijedio brz i jeftin „Shrekov” gol, pa se sve raspalo na proste činioce, i samo nas je sreća držala u jednom komadu, bez primljenog drugog pogotka.

Za prvih 45 minuta naši nisu pošteno zagrijali golmana Joe Harta, dosađivao se uglavnom između stativa. Crna Gora je igrala iskidano i nepovezano, vezni red je bio pun praznog hoda, a jedino bi na mah, ali jalovo, pokušali nešto individualno Jovetić, Vučinić ili Vukčević.

Onda, kao da je neko okrenuo sklopku. Brnović je vidio da od odbrane i „parkiranog autobusa u šesnaestercu” nema vajde, i pretumbao stvari naglavačke. Izveo je Mitra Novakovića koji je igrao na neadekvatnoj poziciji i umjesto toga krenuo u ofanzivnu „svi u napad” varijantu, ubacivši džokera Damjanovića u vatru. Bio je to veliki rizik, a i prilično neočekivan, jer ako se moglo protiv Moldavije igrati otvoreno sa napadačima, Engleska nije bila za takvu avanturu. Srećom, tako nije mislio i selektor.

Crna Gora je zaigrala preporođeno, napadački, i krenula u opsadu gola Engleske. Najprije lagano, a poslije furiozno, oburdavajući sve pred sobom. Nije to bilo dosta Brnoviću, nego je odradio još jedan hazarderski potez: ubacio je još jednog napadača – Delibašića, igrajući na sve ili ništa. I dobio je (skoro) sve.

Savršeno su profunkcionisale linije našeg tima, dodavanja su bila precizna, a ataci sve jači. Ono malo pokušaja engleskih reprezentativaca u koje se uvlačio strah kako je odmicao meč, prekidao je „na trupicu” izvanredni Stefan Savić (moguće da je bilo i inata da im dokaže kako su se prevarili što su ga otpisali iz Manchster Cityja). Lavovsku rolu su odigrali i Zverotić koga je bilo na svakom koraku, i koji je, kao i uvijek, najviše ginuo za crveni dres, te Džudović koji se borio prsa u prsa sa mnogo bržim napadačima tima koji je četvrti na listi FIFE.

Sve do 76. minuta, odolijevali su Englezi, ali je gol „visio u vazduhu”. Iz gotovo svakog napada Hartova mreža je bila „na izvol'te”, međutim, konačne realizacije nije bilo, jer je engleski golman branio čudesno. Pokazalo se, ni čuda ne traju dovijeka. Nakon kornera Zverotića, Damjanović je iz trećeg pokušaja uspio da matira Harta. Kao u fliperu, odbijala se loptica u jednom napadu tri puta do našeg napadača, golman je izigravao hobotnicu, sve dok stvar nije došla na svoje za eksploziju širom Crne Gore.

Do kraja meča postojao je samo jedan tim, onaj u crvenim dresovima, a istinski favoriti su spašavali što se spasti može, zadovoljni i bodom. Infarkt je, međutim, gotovo uslijedio u zaustavnom vremenu. Slobodan udarac u opasnoj zoni za goste i lopta koja prelazi preko prstiju golmana Božovića. Nakon toga korner, pa fudbalski karambol i posljednji sudijski zvižduk. Bila bi zaista nebeska nepravda da nam se ponovila Bugarska i gol nakon isteka 90 minuta, a bili smo za klasu bolji veći dio meča.

Hrabra, herojska partija „Hrabrih sokola” u drugom poluvremenu oduševila je fudbalsku Evropu, komplimenti su pljuštali na sve strane, a kako su sve to doživjeli crnogorski navijači, dovoljno oslikava činjenica da je pjesma odzvanjala stadionom i pola sata nakon utakmice.

Jedinu sjenku na ovaj spektakl bacila je tuča crnogorskih navijača prije samog meča. Dvije grupe su se sukobile na tribinama, međutim, sve se završilo sa samo dva povrijeđena, i bez hospitalizacije u Kliničkom centru. Evropski mediji objavili su i sliku engleskog navijača koji leži na pločniku u lokvi krvi, nakon sukoba sa crnogorskim navijačima prije utakmice.

Crnogorskoj reprezantaciji preostaju još četiri utakmice do ostvarenja sna – odlaska na Mundijal. Biće to teške utakmice, naročito ona sa Ukrajinom, za koju je poznato da bolje igra u gostima nego doma. Ona se iste noći kad smo se mi izborili za remi sa Englezima, potpuno vratila u borbu za baraž. Nakon što ih je iz mrtvih podigla pobjeda u Poljskoj, osvetili su se Moldavcima za 0:0 u Kišinjevu i upisali tri boda. I Poljska, redovni učesnik velikih takmičenja posljednjih godina, dalje je u igri, i trenutno dijeli treću poziciju sa Ukrajinom, četiri boda iza Engleske (a šest iza nas), ali oba tima imaju utakmicu manje, što dodatno usložnjava situaciju.

U svakom slučaju, i dalje letimo na fudbalskim krilima, a ovaj remi sa Englezima dao je dodatni vjetar za bolje osmatranje sa samog vrha. Dokle ćemo, i hoćemo li, i do kraja na njemu biti, na nama je.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo