Povežite se sa nama

OKO NAS

1: 1 za nas

Objavljeno prije

na

Čuveni slogan filma „Godzilla” – „Size does matter” („Veličina je bitna”) – kao parafraza još čuvenije maksime „Size doesn't matter” („Veličina nije bitna”) – imao je svoje utjelovljenje u utorak, na stadionu Pod Goricom, a i u dešavanjima oko njega. David je ponovo stao na crtu Golijatu, treći put u samo dvije i po godine, i ponovo izašao kao neporažen. Nije ni pobijedio, jer je praćka pogodila velikog diva samo jednom tamo gdje treba, ali nije ni bačen na koljena. Što bi rekli novinari zagrebačkog Jutarnjeg lista: „Tri godine igraju Engleska i Crna Gora. Još nikako da se odluče ko je bolji”.

Ko je mogao očekivati ovakav rasplet situacije kad je Branko Brnović preuzeo kormilo reprezentacije? Ili da odemo još ranije, kad je Cico Kranjčar zaređao sa lošim igrama i rezultatima, na samom početku? Niko, čak ni najveći optimisti. A u martu 2013. godine, selekcija koja je bila jedan od gubitnika baraža za odlazak na Evropsko prvenstvo, a potom i stavljena u koš malih zemalja koje ne da nisu favoriti za odlazak na Mundijal, nego nisu ni u drugom, ni u trećem šeširu, osluškuje udaljene zvuke sambe sa plaža Rio de Žaneira, nadajući se da će i iz preostale četiri utakmice izaći sa štitom, ne na njemu. Ako uspiju u tome, biće reprezentacija najmanje države koja je ikad igrala na Svjetskom prvenstvu.

A nije počelo dobro, nikako. Od prvih sekundi favorizovani gosti su krenuli u ofanzivu, pa su se našima odsjekle noge kao da prvi put igraju važnu utakmicu. Nisu mogli sakupiti tri vezana pasa, i činilo se da je na travi Engleza duplo više nego Crnogoraca, toliko su naši izgledali inferiorno u sudaru sa mašinom „Gordog Albiona”, koja je mljela ispred sebe. Još kad je Rooney već u drugom minutu maestralno lobovao Mladena Božovića i pogodio stativu, srce se steglo. I njima na terenu i nama na stadionu i kraj TV prijemnika. Onda je uslijedio brz i jeftin „Shrekov” gol, pa se sve raspalo na proste činioce, i samo nas je sreća držala u jednom komadu, bez primljenog drugog pogotka.

Za prvih 45 minuta naši nisu pošteno zagrijali golmana Joe Harta, dosađivao se uglavnom između stativa. Crna Gora je igrala iskidano i nepovezano, vezni red je bio pun praznog hoda, a jedino bi na mah, ali jalovo, pokušali nešto individualno Jovetić, Vučinić ili Vukčević.

Onda, kao da je neko okrenuo sklopku. Brnović je vidio da od odbrane i „parkiranog autobusa u šesnaestercu” nema vajde, i pretumbao stvari naglavačke. Izveo je Mitra Novakovića koji je igrao na neadekvatnoj poziciji i umjesto toga krenuo u ofanzivnu „svi u napad” varijantu, ubacivši džokera Damjanovića u vatru. Bio je to veliki rizik, a i prilično neočekivan, jer ako se moglo protiv Moldavije igrati otvoreno sa napadačima, Engleska nije bila za takvu avanturu. Srećom, tako nije mislio i selektor.

Crna Gora je zaigrala preporođeno, napadački, i krenula u opsadu gola Engleske. Najprije lagano, a poslije furiozno, oburdavajući sve pred sobom. Nije to bilo dosta Brnoviću, nego je odradio još jedan hazarderski potez: ubacio je još jednog napadača – Delibašića, igrajući na sve ili ništa. I dobio je (skoro) sve.

Savršeno su profunkcionisale linije našeg tima, dodavanja su bila precizna, a ataci sve jači. Ono malo pokušaja engleskih reprezentativaca u koje se uvlačio strah kako je odmicao meč, prekidao je „na trupicu” izvanredni Stefan Savić (moguće da je bilo i inata da im dokaže kako su se prevarili što su ga otpisali iz Manchster Cityja). Lavovsku rolu su odigrali i Zverotić koga je bilo na svakom koraku, i koji je, kao i uvijek, najviše ginuo za crveni dres, te Džudović koji se borio prsa u prsa sa mnogo bržim napadačima tima koji je četvrti na listi FIFE.

Sve do 76. minuta, odolijevali su Englezi, ali je gol „visio u vazduhu”. Iz gotovo svakog napada Hartova mreža je bila „na izvol'te”, međutim, konačne realizacije nije bilo, jer je engleski golman branio čudesno. Pokazalo se, ni čuda ne traju dovijeka. Nakon kornera Zverotića, Damjanović je iz trećeg pokušaja uspio da matira Harta. Kao u fliperu, odbijala se loptica u jednom napadu tri puta do našeg napadača, golman je izigravao hobotnicu, sve dok stvar nije došla na svoje za eksploziju širom Crne Gore.

Do kraja meča postojao je samo jedan tim, onaj u crvenim dresovima, a istinski favoriti su spašavali što se spasti može, zadovoljni i bodom. Infarkt je, međutim, gotovo uslijedio u zaustavnom vremenu. Slobodan udarac u opasnoj zoni za goste i lopta koja prelazi preko prstiju golmana Božovića. Nakon toga korner, pa fudbalski karambol i posljednji sudijski zvižduk. Bila bi zaista nebeska nepravda da nam se ponovila Bugarska i gol nakon isteka 90 minuta, a bili smo za klasu bolji veći dio meča.

Hrabra, herojska partija „Hrabrih sokola” u drugom poluvremenu oduševila je fudbalsku Evropu, komplimenti su pljuštali na sve strane, a kako su sve to doživjeli crnogorski navijači, dovoljno oslikava činjenica da je pjesma odzvanjala stadionom i pola sata nakon utakmice.

Jedinu sjenku na ovaj spektakl bacila je tuča crnogorskih navijača prije samog meča. Dvije grupe su se sukobile na tribinama, međutim, sve se završilo sa samo dva povrijeđena, i bez hospitalizacije u Kliničkom centru. Evropski mediji objavili su i sliku engleskog navijača koji leži na pločniku u lokvi krvi, nakon sukoba sa crnogorskim navijačima prije utakmice.

Crnogorskoj reprezantaciji preostaju još četiri utakmice do ostvarenja sna – odlaska na Mundijal. Biće to teške utakmice, naročito ona sa Ukrajinom, za koju je poznato da bolje igra u gostima nego doma. Ona se iste noći kad smo se mi izborili za remi sa Englezima, potpuno vratila u borbu za baraž. Nakon što ih je iz mrtvih podigla pobjeda u Poljskoj, osvetili su se Moldavcima za 0:0 u Kišinjevu i upisali tri boda. I Poljska, redovni učesnik velikih takmičenja posljednjih godina, dalje je u igri, i trenutno dijeli treću poziciju sa Ukrajinom, četiri boda iza Engleske (a šest iza nas), ali oba tima imaju utakmicu manje, što dodatno usložnjava situaciju.

U svakom slučaju, i dalje letimo na fudbalskim krilima, a ovaj remi sa Englezima dao je dodatni vjetar za bolje osmatranje sa samog vrha. Dokle ćemo, i hoćemo li, i do kraja na njemu biti, na nama je.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo