Povežite se sa nama

OKO NAS

Opasno igranje podjelama

Objavljeno prije

na

,,Vjera kod Albanaca nikada nije predstavljala problem. To je rijedak primjer u svijetu da u jednom narodu nije bilo vjerskih sukoba”, kaže za Monitor istoričar Vaselj Camaj. Utoliko je indikativniji prošlonedjeljni incident u Dinoši u kome su mještani islamske vjeroispovijesti pokušali da zabrane primanje saučešća porodici Ljuljđuraj iz Zatrijepča. U intervenciji policije povrijeđeno je pet mještana Dinoše i dva policajca.

Par dana kasnije došlo je i do tuče u Gimnaziji u Tuzima u kojoj su lakše povrijeđena trojica učenika.

Podizanje tenzija u Tuzima i Malesiji mnogi tumače kao vjerski sukob, dok ima i onih koji tvrde da se iza svega krije politika.

Sukob oko groblja u Dinoši je višedimenzionalan, ima zakonsku i običajnu stranu. Kroz ovaj se slučaj prelamaju stari običaji i navike i nove životne situacije i, naravno, nespremnost države da u ranoj fazi prepozna i otkloni problem.

Dinošu većinski naseljavaju muslimani, a u njoj žive i četiri katoličke porodice. Spor oko saučešća i sahrana ne dešava se prvi put. Sredinom januara porodica preminulog N.D. iz Zatrijepča pokušala je da obavi sahranu na groblju u Dinoši. Mještani islamske vjeroispovijesti usprotivili su se tome, uz tvrdnju da na katoličkom groblju u njihovom selu mogu da budu sahranjeni samo članovi katoličkih porodica koje žive u Dinoši. Uz posredovanje opštinskih vlasti iz Podgorice došlo je do dogovora. Mještani Dinoše su tada poručili da je to posljednji put da čine takav ,,ustupak”.

Samo nedjelju dana prije posljednjeg incidenta porodica Vučinaj je bila prinuđena da saučešće organizuje u šatoru koji je postavljen nasred glavne saobraćajnice na Koniku, jer im nije bilo dozvoljeno da primaju saučešće u kapeli u Dinoši.

Mještani su iziritirani time što gradonačelnik Miomir Mugoša jednoj porodici, kako kažu, nije dozvolio da primaju saučešće u Dinoši, a za drugu obezbijedio pratnju policije. Posebno ih pogađa Mugošina konstatacija da se radi o primitivizmu iako vlast u Podgorici godinama obećava izgradnju gradskog groblja koje bi riješilo problem.

Fadilj Kajošaj, predsjednik Skupštine GO Tuzi, za Monitor kaže: ,,Mještani su počeli da negoduju prije godinu dana. Tada smo imali sastanak kod Vladana Vučelića i dobili smo riječ da će sve biti riješeno najviše za godinu. Od toga nije ništa bilo”.

Dugogodišnji novinar, profesor u Osnovnoj školi Mahmut Lekić Dževdet Pepić ne osuđuje ni jednu, uslovno rečeno, stranu i smatra da su dešavanja u Dinoši samo posljedica onoga što se u novije vrijeme dešava zbog nebrige nadležnih.

,,Činjenica je da se broj katolika u posljednjih 100 godina uvećao u ravničarskom dijelu i da bi trebalo da se napravi groblje gdje dominira katolički živalj, a to je u južnom dijelu Tuzi. Treba kazati da problem katoličkog groblja u Malesiji postoji odavno i da je trebalo da se riješi prije nekoliko godina”, kaže Pepić.

Sveštenik Miraš Marinaj objašnjava da je crkva u Dinoši jedino mjesto za pogrebni obred za katolike u Tuzima. Marinaj navodi da u Malesiji ima oko 6000 katolika, a u samim Tuzima oko 4000.

,,Ljudima iz Zatrijepča jedino je tu mjesto da obave sahranu. Muslimani kažu da to doživljavaju kao provokaciju, ali ljudi imaju problem jer nemaju gdje da se sahrane”, kaže Marinaj.

On objašnjava da su od države 1997. dobili mjesto za groblje u Tuzima, ali da je tada bilo protivljenja. ,,Nijesmo htjeli da pravimo groblje ako se neko protivi tome i vratili smo tu zemlju nazad državi”.

Crkva u Dinoši građena je sedam godina i završena je 1988. Marinaj kaže da je i ranije bilo problema: ,,Prije 10 godina mještani su kamenovali tu crkvu. Kasnije su je sami popravili”.

Na to podsjeća i Kajošaj: „U Dinoši je prije tri decenije prošireno groblje. Iako je data dozvola da se radi samo kapela, tada je sagrađena crkva. To je i tada bilo sporno, ali mještani Dinoše su spriječili da se crkva ruši”.

Marinaj ističe da sa islamskom zajednicom imaju dobru saradnju i da je do sada vladalo uzajamno poštovanje. ,,Odakle radikalizam ne znamo. Mislimo da mi nijesmo krivi, jer se ne miješamo u njihove stvari. I jedni i drugi u svim istupima ističemo da smo braća. Zalažem se za saradnju. Moramo da živimo zajedno i da prihvatamo razlike kao bogatstvo”.

Istoričar Vaselj Camaj navodi primjere iz prošlosti kada su u najvećem katoličkom plemenu u Malesiji Hoti barjaktari bili muslimani, i obrnuto – u muslimanskim plemenima katolici. Camaj je uvjeren da je podjela došla sa strane, ali i da će iz nje Albanci izaći ujedinjeniji.

,,Ne doživljavam ovo kao vjerski sukob, nego više kao tjeranje inata. Vlast je stvorila još veću zabunu kod mještana o tome ko je u pravu tako što i jednima i drugima kaže da su u pravu”, kaže Camaj.

Pored huškanja na podjele iz centra, Camaj smatra da i lokalni političari na podjelama dobijaju glasove za izbore. ,,Ako uopšte i postoji podjela ona je na razini politike. Za Ferhata Dinošu glasaju muslimani, a za Vaselja Siništaja katolici. Tako da tu podjelu afirmišu i lokalni političari”.

Dio predstavnika albanskih stranaka smatra da je u dešavanjima u Dinoši umiješana nečija produžena ruka pred najavljeni referendum u Malesiji. Ako bi Tuzi postali opština, Demokratska partija socijalista ostala bi bez značajnog dijela biračkog tijela i izvjesno bi izgubila prevlast u Podgorici.

,,Već 23 godine traži se opština Tuzi ili Malesija. Čim je referendum došao na dnevni red i kada su istraživanja javnog mnjenja pokazala da Albanci i jedne i druge vjere žele opštinu, počeli su sa zavadama”, tvrdi Camaj.

I Kajošaj je ubijeđen da je u pozadini ovih sukoba referendum. ,,Da se sada raspiše referendum ne bi uspio. Jedni bi rekli da neće da glasaju za opštinu ako će glasati drugi. Iako je do septembra dugo, poslije ovoga diskutabilno je da li će uspjeti referendum za opštinu”.

Tuzi i Malesija imaju razuđenu identitetsku strukturu. Osim Alabanaca, pripadnika katoličke i islamske vjeroispovijesti, u ovom kraju sada živi i znatan broj Bošnjaka koji nastanjuju Karabuško polje, ima i Crnogoraca islamske i pravoslavne vjeroispovijesti, a i Srba. Crna Gora u malom. Varošica Tuzi postaje multietnička, tu se sada sreću i ljudi i zajednice koje nijesu vjekovima živjele zajedno. Treba strpljenja i razbora da se traže modeli zajedničkog života i tolerancije. Svi se naši sagovornici zalažu za to. Uostalom, i nakon afere poznate kao Orlov let, koja je najviše prijetila da poremeti mir ovdašnjih građana, ozbiljni ljudi su se ovdje trudili da smire situaciju. U ovom slučaju više se očekivalo od lidera političkih partija Albanaca. Umjesto policije, bilo je mnogo primjerenije vidjeti njih tamo, između njihovih sunarodnika gdje su dizane tenzije.

Po riječima Pepića, posljednja dešavanja u Tuzima i Malesiji su posljedica manira odgovornih da manipulišu stanovništvom. ,,Podjele postoje, ali one su najviše vještački izazvane. Kao i ostali djelovi Crne Gore i Melesija je bila pogodna za manipulacije i mnogima je najvažnije bilo šta vlast misli i kako joj se približiti. Žao mi je što su i jedna i druga ‘strana’ trčale po savjet i mišljenje kod ljudi iz vlasti, a nijesu sjeli da međusobno pričaju i riješe problem”.

Ove nedjelje je u Dinoši formiran odbor mještana islamske vjeroispovijesti. Oni su poslali dopis premijeru Milu Đukanoviću zahtijevajući sastanak sa njim i rješavanje problema vezanog za sahranjivanja na tamošnjem groblju. Očekuje se sastanak i sa predstavnicima žitelja katoličke vjeroispovijesti.

Svi sagovornici Monitora se slažu da je neophodno razgovarati. Za opomenu im može biti dokazani manir ove vlasti da vlada na podjelama. Do sada su uspješno manipulisali sa podjelama u crnogorsko/ srpskom i bošnjačko/ muslimanskom stanovništvu. Da li su na red došli Albanci?

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo