Povežite se sa nama

OKO NAS

Opasno igranje podjelama

Objavljeno prije

na

,,Vjera kod Albanaca nikada nije predstavljala problem. To je rijedak primjer u svijetu da u jednom narodu nije bilo vjerskih sukoba”, kaže za Monitor istoričar Vaselj Camaj. Utoliko je indikativniji prošlonedjeljni incident u Dinoši u kome su mještani islamske vjeroispovijesti pokušali da zabrane primanje saučešća porodici Ljuljđuraj iz Zatrijepča. U intervenciji policije povrijeđeno je pet mještana Dinoše i dva policajca.

Par dana kasnije došlo je i do tuče u Gimnaziji u Tuzima u kojoj su lakše povrijeđena trojica učenika.

Podizanje tenzija u Tuzima i Malesiji mnogi tumače kao vjerski sukob, dok ima i onih koji tvrde da se iza svega krije politika.

Sukob oko groblja u Dinoši je višedimenzionalan, ima zakonsku i običajnu stranu. Kroz ovaj se slučaj prelamaju stari običaji i navike i nove životne situacije i, naravno, nespremnost države da u ranoj fazi prepozna i otkloni problem.

Dinošu većinski naseljavaju muslimani, a u njoj žive i četiri katoličke porodice. Spor oko saučešća i sahrana ne dešava se prvi put. Sredinom januara porodica preminulog N.D. iz Zatrijepča pokušala je da obavi sahranu na groblju u Dinoši. Mještani islamske vjeroispovijesti usprotivili su se tome, uz tvrdnju da na katoličkom groblju u njihovom selu mogu da budu sahranjeni samo članovi katoličkih porodica koje žive u Dinoši. Uz posredovanje opštinskih vlasti iz Podgorice došlo je do dogovora. Mještani Dinoše su tada poručili da je to posljednji put da čine takav ,,ustupak”.

Samo nedjelju dana prije posljednjeg incidenta porodica Vučinaj je bila prinuđena da saučešće organizuje u šatoru koji je postavljen nasred glavne saobraćajnice na Koniku, jer im nije bilo dozvoljeno da primaju saučešće u kapeli u Dinoši.

Mještani su iziritirani time što gradonačelnik Miomir Mugoša jednoj porodici, kako kažu, nije dozvolio da primaju saučešće u Dinoši, a za drugu obezbijedio pratnju policije. Posebno ih pogađa Mugošina konstatacija da se radi o primitivizmu iako vlast u Podgorici godinama obećava izgradnju gradskog groblja koje bi riješilo problem.

Fadilj Kajošaj, predsjednik Skupštine GO Tuzi, za Monitor kaže: ,,Mještani su počeli da negoduju prije godinu dana. Tada smo imali sastanak kod Vladana Vučelića i dobili smo riječ da će sve biti riješeno najviše za godinu. Od toga nije ništa bilo”.

Dugogodišnji novinar, profesor u Osnovnoj školi Mahmut Lekić Dževdet Pepić ne osuđuje ni jednu, uslovno rečeno, stranu i smatra da su dešavanja u Dinoši samo posljedica onoga što se u novije vrijeme dešava zbog nebrige nadležnih.

,,Činjenica je da se broj katolika u posljednjih 100 godina uvećao u ravničarskom dijelu i da bi trebalo da se napravi groblje gdje dominira katolički živalj, a to je u južnom dijelu Tuzi. Treba kazati da problem katoličkog groblja u Malesiji postoji odavno i da je trebalo da se riješi prije nekoliko godina”, kaže Pepić.

Sveštenik Miraš Marinaj objašnjava da je crkva u Dinoši jedino mjesto za pogrebni obred za katolike u Tuzima. Marinaj navodi da u Malesiji ima oko 6000 katolika, a u samim Tuzima oko 4000.

,,Ljudima iz Zatrijepča jedino je tu mjesto da obave sahranu. Muslimani kažu da to doživljavaju kao provokaciju, ali ljudi imaju problem jer nemaju gdje da se sahrane”, kaže Marinaj.

On objašnjava da su od države 1997. dobili mjesto za groblje u Tuzima, ali da je tada bilo protivljenja. ,,Nijesmo htjeli da pravimo groblje ako se neko protivi tome i vratili smo tu zemlju nazad državi”.

Crkva u Dinoši građena je sedam godina i završena je 1988. Marinaj kaže da je i ranije bilo problema: ,,Prije 10 godina mještani su kamenovali tu crkvu. Kasnije su je sami popravili”.

Na to podsjeća i Kajošaj: „U Dinoši je prije tri decenije prošireno groblje. Iako je data dozvola da se radi samo kapela, tada je sagrađena crkva. To je i tada bilo sporno, ali mještani Dinoše su spriječili da se crkva ruši”.

Marinaj ističe da sa islamskom zajednicom imaju dobru saradnju i da je do sada vladalo uzajamno poštovanje. ,,Odakle radikalizam ne znamo. Mislimo da mi nijesmo krivi, jer se ne miješamo u njihove stvari. I jedni i drugi u svim istupima ističemo da smo braća. Zalažem se za saradnju. Moramo da živimo zajedno i da prihvatamo razlike kao bogatstvo”.

Istoričar Vaselj Camaj navodi primjere iz prošlosti kada su u najvećem katoličkom plemenu u Malesiji Hoti barjaktari bili muslimani, i obrnuto – u muslimanskim plemenima katolici. Camaj je uvjeren da je podjela došla sa strane, ali i da će iz nje Albanci izaći ujedinjeniji.

,,Ne doživljavam ovo kao vjerski sukob, nego više kao tjeranje inata. Vlast je stvorila još veću zabunu kod mještana o tome ko je u pravu tako što i jednima i drugima kaže da su u pravu”, kaže Camaj.

Pored huškanja na podjele iz centra, Camaj smatra da i lokalni političari na podjelama dobijaju glasove za izbore. ,,Ako uopšte i postoji podjela ona je na razini politike. Za Ferhata Dinošu glasaju muslimani, a za Vaselja Siništaja katolici. Tako da tu podjelu afirmišu i lokalni političari”.

Dio predstavnika albanskih stranaka smatra da je u dešavanjima u Dinoši umiješana nečija produžena ruka pred najavljeni referendum u Malesiji. Ako bi Tuzi postali opština, Demokratska partija socijalista ostala bi bez značajnog dijela biračkog tijela i izvjesno bi izgubila prevlast u Podgorici.

,,Već 23 godine traži se opština Tuzi ili Malesija. Čim je referendum došao na dnevni red i kada su istraživanja javnog mnjenja pokazala da Albanci i jedne i druge vjere žele opštinu, počeli su sa zavadama”, tvrdi Camaj.

I Kajošaj je ubijeđen da je u pozadini ovih sukoba referendum. ,,Da se sada raspiše referendum ne bi uspio. Jedni bi rekli da neće da glasaju za opštinu ako će glasati drugi. Iako je do septembra dugo, poslije ovoga diskutabilno je da li će uspjeti referendum za opštinu”.

Tuzi i Malesija imaju razuđenu identitetsku strukturu. Osim Alabanaca, pripadnika katoličke i islamske vjeroispovijesti, u ovom kraju sada živi i znatan broj Bošnjaka koji nastanjuju Karabuško polje, ima i Crnogoraca islamske i pravoslavne vjeroispovijesti, a i Srba. Crna Gora u malom. Varošica Tuzi postaje multietnička, tu se sada sreću i ljudi i zajednice koje nijesu vjekovima živjele zajedno. Treba strpljenja i razbora da se traže modeli zajedničkog života i tolerancije. Svi se naši sagovornici zalažu za to. Uostalom, i nakon afere poznate kao Orlov let, koja je najviše prijetila da poremeti mir ovdašnjih građana, ozbiljni ljudi su se ovdje trudili da smire situaciju. U ovom slučaju više se očekivalo od lidera političkih partija Albanaca. Umjesto policije, bilo je mnogo primjerenije vidjeti njih tamo, između njihovih sunarodnika gdje su dizane tenzije.

Po riječima Pepića, posljednja dešavanja u Tuzima i Malesiji su posljedica manira odgovornih da manipulišu stanovništvom. ,,Podjele postoje, ali one su najviše vještački izazvane. Kao i ostali djelovi Crne Gore i Melesija je bila pogodna za manipulacije i mnogima je najvažnije bilo šta vlast misli i kako joj se približiti. Žao mi je što su i jedna i druga ‘strana’ trčale po savjet i mišljenje kod ljudi iz vlasti, a nijesu sjeli da međusobno pričaju i riješe problem”.

Ove nedjelje je u Dinoši formiran odbor mještana islamske vjeroispovijesti. Oni su poslali dopis premijeru Milu Đukanoviću zahtijevajući sastanak sa njim i rješavanje problema vezanog za sahranjivanja na tamošnjem groblju. Očekuje se sastanak i sa predstavnicima žitelja katoličke vjeroispovijesti.

Svi sagovornici Monitora se slažu da je neophodno razgovarati. Za opomenu im može biti dokazani manir ove vlasti da vlada na podjelama. Do sada su uspješno manipulisali sa podjelama u crnogorsko/ srpskom i bošnjačko/ muslimanskom stanovništvu. Da li su na red došli Albanci?

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo