Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASILJE, OBRAZOVANJE I VASPITANJE: Ćuti i trpi

Objavljeno prije

na

Niko se u Crnoj Gori neće iznenaditi kad pročita da je učenik pretučen u školskom toaletu ili kad novine objave da se osnovna škola može završiti za dva dana i petsto eura. Priče o školskim reformama i borbi protiv nasilja u školama vrate se, najčešće, kao pokvarena ploča; stvarni dometi ne samo da se precizno ne znaju nego se o njima uglavnom i ne raspravlja.

Svaki treći građanin Crne Gore zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina građana smatra da postoje određene grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja, a to su najčešće pripadnici ugroženih grupa: siromašni, sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji. To su neki od najvažnijih nalaza iz UNICEF-ovog istraživanja: ,,Nasilje nad djecom u Crnoj Gori – Istraživanje o znanju, stavovima i ponašanju, 2013”.

Prema ovom istraživanju većina od 92 odsto ispitanika vjeruje da su najčešći nasilnici u školi stariji dječaci, djeca iz problematičnih porodica, nevaspitana djeca. Zanimljivo je da devet odsto ljudi smatra da su nasilnici djeca iz bogatih porodica, dok je četiri odsto ispitanika kazalo da je riječ o djeci iz nasilnih porodica odnosno zlostavljanoj djeci.

U Crnoj Gori se od školske 2005/2006. godine u saradnji Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo i Kancelarije UNICEF-a u Crnoj Gori sprovodi projekat Škola bez nasilja. On trenutno obuhvata 40 od 160 osnovnih škola u zemlji. Od tih 40, 25 škola je u program uključeno ove godine. Projekat je namijenjen učenicima, nastavnom i vannastavnom osoblju, roditeljima, kao i široj zajednici i za cilj ima da pomogne u smanjivanju i sprečavanju nasilja među školskom djecom. Djeca i odrasli uče različite tehnike rješavanja konflikata na nenasilan način.

Jedan od pedagoga sa kojima je Monitor razmatrao ovu temu smatra da je projekat Škola bez nasilja sjajan, ali da nije prijemčiv za naš mentalitet. „Naši ljudi u to ne vjeruju, njima je to strano”. Posebno ukazuje i na to da „restitucija”, kao jedan od veoma važnih djelova takozvanog „skandinavskog modela” kojem pripada i program Škola bez nasilja ne postoji u crnogorskom sistemu obrazovanja. Riječ je o metodskom postupku kojim se nasilniku pruža šansa da ispravi grešku prema onome prema kome je učinio. „Pravnici u Ministarstvu prosvjete umjesto da pravo prilagode obrazovanju, prilagođavaju obrazovanje pravu”, kaže naš sagovornik.

Ovako bi trebao da izgleda dio postupka: „U razgovoru sa djetetom koje je počinilo grešku ili napravilo štetu odjeljenjski starješina se prvo poziva na činjenicu koja je vrijednost prekršena i traži ideju za popravljanje greške pri čemu sam učenik ili učenica bira i odlučuje na koji način će to uraditi, odnosno šta će uraditi da se ponovo ponaša u skladi sa vrijednostima koje su uspostavljene u školi”. Nije lako zamisliti našu školu u kojoj se taj proces odvija.

Stručnjaci znaju da se pohvale kako se u školama u kojima je program sprovođen broj nasilnih učenika smanjuje – bio je nasilan svaki drugi, sad je svaki četvrti. No istovremeno priznaju kako je moguće da su škole ,,malo štimovale rezultate”. U sprovođenju programa Škola bez nasilja, kako trenutno stoje stvari, država sve manje može računati na finansijsku pomoć UNICEF-a. Kako će se tek tada odvijati program koji je često bio sveden samo na učešće školskih pedagoga i psihologa – ne zna se.

Prema mišljenju učenika iskazanom u istraživanju Položaj učenika u školi koje je 2012. uradio Zavod za školstvo najgore u školi je ocjenjivanje, slijedi učešće učenika u donošenju odluka, na trećem mjestu je nasilje u školi. Svaki četvrti učenik je kazao kako je sam pretrpio neku vrstu nasilja.

Dio stručnjaka sa kojima je Monitor razgovarao, međutim, smatra kako stanje nije dramatično i da nasilja nema više, nego je podignuta svijest o nasilju pa je postalo ,,vidljivije”.

Pravdajući se zašto ne mogu da izađu na kraj sa učenicima, prosvjetni radnici se najčešće žale kako su im zakonom „vezane ruke” i kako ne raspolažu mehanizmom kojim mogu obuzdati nasilne učenike.

Vaspitne mjere koje predviđa zakon su: pismena opomena odjeljenjskog starješine, ukor direktora, ukor nastavničkog vijeća, i premještaj u drugo odjeljenje ili drugu školu po pravilu u istom mjestu. Važe samo u školskoj godini u kojoj su izrečene.

Donošenje odluke o prebacivanju u drugu školu, „ako je zbog nastavnih ili vaspitnih razloga potrebno”, veoma je komplikovano, a da bi bila sprovedena potrebno je da ga prihvate roditelji i škola u koju učenik treba bude premješten. Osnovac ne može biti isključen iz škole.

Odgovor nastavnika na takvu situaciju je najčešće – žmurenje. Najlakše se pretvarati da problemi ne postoje, smanjiti njihov obim i značaj. U našim školama, umjesto da nasilan učenik bude, barem prebačen u drugo odjeljenje, škola odobri nekom od maltretiranih učenika da iz tog odjeljenja – pobjegne. Logičan ishod skandinavskog modela na Balkanu, reklo bi se.

Nije mnogo bolje ni u srednjim školama, iako iz njih đaci mogu biti izbačeni. Dešava se da učenik udari nastavnika, u martu bude izbačen iz škole, polaže razredni ispit i u septembru nastavi sa školom. Kao da ništa nije bilo.

Iako godinama primjenjuju sličan model obrazovanja, u Hrvatskoj ovih dana vode javnu raspravu o izmjenama zakona koje su

rigorozne za učenike teške nasilnike. Predviđa da srednjoškolci izbačeni iz škola zbog teškog nasilničkog ponašanja više nemaju pravo da na kraju godine polažu razredni ispit. Ubuduće bi, ako se usvoji ovaj predlog, takvi učenici gubili pravo školovanja, ne samo u svojoj dosadašnjoj srednjoj školi, već bilo kojoj. Mogli bi da nastave obrazovanje u sistemu obrazovanja odraslih.

Novi propisi o kojima se raspravlja u susjednoj zemlji Evropske unije takođe predviđaju da se, umjesto popravnog roka, za učenike koji imaju zaključene jedinice, u školama organizuje dopunska nastava. Vraća se obaveza koja se iz škola izgubila tokom devedesetih: svaki učenik koji ima zaključenu jedinicu iz jednog ili najviše dva predmeta, dobiće obvezu pohađanja dodatnih 10 do najviše 20 sati nastave.

Kod nas katkad izgleda ovako: dan prije održavanja nastavničkog vijeća koje zbog izostanaka treba da ga isključi iz škole, učenik se ispiše. Na ljeto položi razred, u jesen, eto ga u školskoj klupi barabar sa onima koji su cijelu godinu išli u školu.

Na pitanje da li je u Crnoj Gori bolje obrazovanje ili vaspitanje, pedagozi bez zadrške kažu: obrazovanje. O tome kakvo je obrazovanje svjedoče rezultati Međunarodnog programa procjene postignuća učenika PISA u kojem su prije dvije godine naši đaci ponovo pokazali ispodprosječne rezultate. U sve tri oblasti koje obuhvata PISA test: matematičkoj, čitalačkoj i prirodno-naučnoj pismenosti. Naši srednjoškolci su među 65 zemalja, zauzeli 54. poziciju.

Što bi rekla vlast – svuda u svijetu ima nasilja u školama. Ne tako davno, svaki peti nastavnik u Engleskoj izjasnio se da u škole treba vratiti šibe, u Njemačkoj i Austriji u jednom trenutku su se odlučili za povratak domara u škole. Na Novom Zelandu napravili su eksperiment tokom kojeg su djeci dozvolili da na školskim odmorima rade šta hoće, uključujući i penjanje na drveće, igru sa starim crijevima za vodu i slično i zaključili kako je povratak ,,pravim igrama”, djelovao blagotvorno na djecu te da su tako bila manje nasilna. U raspravama o tome šta je najbolje za djecu učestvuje čitavo društvo, i najliberalniji i najkonzervativniji glasno zastupaju svoje mišljenje – prosto zato što teško da postoji važnije pitanje.

Ništa od toga kod nas ne postoji. U učmaloj bari klima se glavama i oni koji moraju da trpe – trpe.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo