Povežite se sa nama

INTERVJU

NATAŠA BOŠKOVIĆ, BIVŠA SUTKINJA PRIVREDNOG SUDA: Sudstvo se decenijama neće oporaviti

Objavljeno prije

na

Sunovrat sudstva počeo sa Ratkom Vukotićem, a slom sa Vesnom Medenicom

 

 

Nakon četiri decenije rada kao sutkinja u Privrednom sudu, Nataša Bošković je protekle sedmice otišla u penziju. Držeći se zakona zamjerala se moćnicima, ali i pretpostavljenima – bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću i predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici koja je i disciplinski gonila.

Nedavno je objavila knjigu Snovi i stvarnost, koju je posvetila svojim roditeljima Milici i Vojislavu.

,,Prvi dio knjige je autobiografski, a drugi dio je stručni – pravnički. Htjela sam svome ocu da se odužim time što ću dokazati da ga ni svojom stručnošču, ni hrabrošću nijesam iznevjerila”, kaže Bošković na početku razgovora za Monitor.

MONITOR: Oca i majku vam nakon patrizanske epopeje u ratu odvode na Goli otok.

BOŠKOVIĆ: Moja majka je završila na Golom otoku bez ikakvog suđenja, kao i hiljade ljudi koji nijesu bili vojna lica. Pokupili su je i poveli na Goli otok, gdje je bila tri godine. Moj otac je završio Pravni fakultet prije 2. svjetskog rata, iz rata je izašao sa činom majora. Osuđen zbog jedne rečenice – Trebali su otići u Bukurešt kad su ih zvali na onaj sastanak. Sudio mu je školski drug Milonja Stijović. Prvo ga je osudio na 15 godina, a onda ga je tata gađao mastionicom i povećao mu je kaznu na 20 godina. Izdržao je sedam godina. Nakon izlaska sa Golog otoka imao je veluku sreću da upozna moju majku koja je bila stub naše porodice, pa sam imala sretno djetinjstvo i ranu mladost.

MONITOR: Priča o Golom otoku i produženi progon provlači se kroz cijelu knjigu i prenosi se sa roditelja i na vas.

BOŠKOVIĆ: Bez obzira na to što sam intelektualno produžetak moga oca, što imam mnoge osobine majke, najviše ličim na babu. Moja baka, majčina majka je bila nesalomiva, prava stara Crnogorka. Sin jedinac joj je poginuo na Sutjesci. Kada su moju majku i tetku četnici ’44. osudili na smrt strijeljanjem, baka je došla da se pozdravi sa njima. Rekla im je: To će kratko da traje, Ništa vas neće boljeti. Ja ću odmah doći i uzeti vas. Partizani su sljedeće jutro oslobodili tu nikšićku mladost iz zatvora.

Odmah nakon što su majku poveli, došla su dva udbaša u Ulicu Novaka Ramova 1, gdje su živjeli moja baba i đed, da im kažu da se spušte sa gornjeg sprata na donji. Baka je uzela sjekiru i poručila im – Ako im basta priđite. Nije im bastalo. Kod mene to nije bila šekira, nego pero.

MONITOR: Drugi dio knjige je detaljna analiza slučaja Jube u kome su početkom 2000-ih učestovao vrh tadašnje vlasti.

BOŠKOVIĆ: Meni je tada bio ugrožen život, ali, poput bake, nisam ustuknula sa perom i zakonom pred tadašnjim moćnicima. Taj predmet, suđenja koja su bila 2003. i 2004, me je spustio na zemlju i shvatila sam kakvo je stanje ne samo u sudstvu, nego i u tužilaštvu.

Kasnije sam dodatno potvrdila uvjerenje da je stečajna mafija, uz pomoć kriminalaca u sudijskim togama, uništila crnogorsku privredu.

MONITOR: Disciplinski ste gonjeni dok je na čelu sudstva bila Vesna Medenica a, čini se, niste bili po volji ni predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću?

BOŠKOVIĆ: Odlučila sam da će moja pobjeda biti da nastavim da radim kako najbolje umijem. Ja sam na tom kolegijumu 2008. i na Sudskom savjetu 2015. kada su htjeli da me razrješe Vesni Medenici i članovima Sudskog savjeta u lice rekla što mislim. Ništa mi nisu mogli zato što ništa nezakonito nije bilo u mom radu.

MONITOR: Da li i koliko u sudstvu ima korupcije?

BOŠKOVIĆ: Prvih nekoliko godina kada sam izabrana za sudiju, dobijala sam ponude i to novčane u određenim predmetima. Tako je u jednom predmetu došla moja školska drugarica koja je radila kao pravnica u jednoj firmi. Bila sam izvršni sudija, rješenje o izvršenju je bilo pravosnažno i žiro račun firme u kojoj je ona radila bio je blokiran. Ona mi je kazala – Nataša, znam kakav će biti odgovor, ali mene je direktor poslao da ti ponudim novac da nestane dostavnica iz predmeta. Kad nestane dostavnica, rješenje nije pravosnažno. Samo sam joj rekla: Kad već znaš odgovor što si ga postavila.

U drugom predmetu direktor velike firme, gdje je trebalo izvršiti pravosnažnu presudu, zvao me telefonom i rekao birajte mjesto i vrijeme gdje ćemo razgovarati. Kazala sam mu: Od sedam do tri u mojoj kancelariji. Početkom ’90-ih, došao je jedan advokat, isto u jednom zanačajnom predmetu, i ponudio mi 40.000 maraka…

Ako su meni nudili, nudili su i drugima. Sami zaključite, prema životnom stilu sudija, da li su živjeli od plate ili od nekih vanrednih prihoda.

U sudstvu ima časnih sudija, uglavnom onih starog kova, koji žive od svoje plate. S druge strane imate sudije koji pored svoje plate primaju bonuse, naknade, koji im omogućavaju luksuzan život. To je uvela Vesna Medenica. To je njeno djelo, podjela sudija po socijalnom statusu. Neposlušne sudije žive isključivo od svoje plate, a imate sudija koji su dobijali kredite po povoljnim uslovima, stanove, plaćeni prekovremeni rad, putovanja, dnevnice…

MONITOR: Neke sudije su dobijale i stanove i kredite po povlašćenim uslovima. Je li vama to nuđeno?

BOŠKOVIĆ: Kupila sam stan po tržišnim uslovima i otplaćujem ga. Dobila sam ’94. garsonjeru od 21 kvadrat koja je trebala da bude privremeno rješenje. Dobila sam je zato što je niko nije htio. Kad su nakon toga dolazili konkursi ja nisam imala šanse za stan. Konkurisala sam 2009. i komisija na čelu sa Radulom Kojovićem me izbrisala sa rang liste i napisali da mi je riješeno stambeno pitanje. Napisala sam prigovor Vesni Medenici, koji je bio takav da me čudi da tada nije pokrenula disciplinski, šta sam sve napisala. Prigovor je odbijen, nije mi padalo  na pamet da vodim sudski postupak.

Nakon toga sam kupila stan po tržišnim uslovima na kredit, koji još uvijek vraćam. Mjesečna rata mi je 950 eura.

MONITOR: Kako ćete vraćati toliki kredit?

BOŠKOVIĆ: Ja živim normalnim životom, nisam željna ničega. Uz otpremninu i naknadu koju ću dobiti do januara ću vratiti dio kredita. Ako ne budem mogla dići ću novi kredit, reprogramirati stari.

MONITOR: Nakon 40 godina staža otišli ste u penziju. Kako vam se čini sudstvo sada u odnosu na vrijeme kada ste počinjali?

BOŠKOVIĆ: Taj komunistički režim, koji je progonio moje roditelje, u njemu je poštovanje zakona bilo pravilo a kršenje zakona je bio izuzetak koji se krio u devet jama. Kao dijete pamtim da su mnogi Pješivci dolazili u našu kuću, vrata su bila otvorena za sve dobre ljude. Ljudi su dolazili da im moj otac piše molbe za stanove, penzije… Tata je dobijao te sporove bez ikakvih problema. Ako bi pogriješili niži sudovi, tu bi bio Vrhovni sud  gdje su bile sudije koji su ušli u anale crnogorskog pravosuđa i koje sam ja znala kroz mog oca. Čuveni Novak Perović, Milo Bojović, Veso Mijušković, Nikola Tomić… Dan danas imam njihove presude koje su poezija.

Kada sam počela da radim bila sam zanesenjak, imala sam zbirke tih sudskih odluka. Završila sam Pravni fakultet kao najbolji student, velika želja mi je bila da ostanem za asistenta ali zato što sam dijete golootočana nijesam mogla. Nijesam mogla da nađem nikakav posao u Crnoj Gori, posebno ne u pravosuđu. Radila sam ’80-ih kao referent u KAP-u šest godina. Tu sam zastupala KAP u brojnim sporovima širom Jugoslavije i stekla ogromno iskustvo koje mi je pomoglo da radim kao sudija Privredog suda.

Sudija Privrednog suda postajem ’92 i zatičem jedno dobro stanje. Osjećala sam se tada kao dijete koje ne zna da pliva i koje su bacili u more u najveću dubinu. Moja velika podrška bio je Veselin Veso Mijušković, predsjednik Građanskog vijeća Vrhovnog suda, koji je već pošao u penziju i koji je bio prijatelj mojih roditelja. On je sve do svoje smrti redovno dolazio kod mene i učio me.

MONITOR: Kada počinju veći problemi u sudstvu?

BOŠKOVIĆ: Sunovrat crnogorskog sudstva je počeo sa izborom Ratka Vukotića za predsjednika Vrhovnog suda, a totalni slom je došao sa Vesnom Medenicom.

Nisam izabrana ni za vrijeme Vukotića, ni Medenice, izabrana sam zahvaljujući tome što su u komisiji za izbor sudija ’92. bili moji profesori Mića Perović i Blagota Mitrić.

Sudstvo se decenijama neće oporaviti. Jako mi je žao građana koji će biti prisiljeni da vode sporove. Sve to potiče i od toga što je uništeno obrazovanje.

Da biste bili sudija prvo morate da imate znanje – etiku sudijsku ne može da ima neznalica. Ono što je najveći problem crnogorskog sudstva jeste poniznost i poslušnost, kojima su generacije crnogorskih sudija oblikovane. To je ušlo u sudstvo i tu pomoći nema. Spas sudstva je samo u vremenu.

MONITOR: Da li se u sudstvu nešto bitno promijenilo od dolaska nove vlasti?

BOŠKOVIĆ: Ne da se nije promijenilo, nego su ljudi koje je izabrala Vesna Medenica napredovali. Time je poslata jasna poruka svima časnim ljudima u sudstvu, da im tamo mjesta nema. To jasno pokazuju konkursi za sudije, konkursi za pripravnike…

Zato se i bježi iz sudstva. S druge strane imate mnoge advokate koji su vrsni profesionalci. Zamislite na što će ta suđenja da liče kada na jednoj strani imate takvog advokata, a na drugoj sudiju koji ne zna.

MONITOR: Načekaćemo se do društva pravde?

BOŠKOVIĆ: Smatram da ja za svog života to neću dočekati. Sve što sam mogla kao građanka, intelektualka i sudija uradila sam da se u Crnoj Gori počne stvarati pravna država. Sav moj trud je bio uzalud.

MONITOR: Pa što građani da rade?

BOŠKOVIĆ: Građani treba da izlaze u javnost sa svojim slučajevima. Da javno iznose svoje slulčajeve i dokaze. Da shvate da institucije ne funkcionišu, da se među političkim partijama obavlja trgovina prilikom izbora sudija. Tako da su građani uveliko prepušteni sami sebi.

Problem je i što sem u ratu, Crnogorci nikad nijesu pokazivali veliku  hrabrost, posebno ne građansku. U posljednje vrijeme primjećujem da kod pametnih Crnogoraca nema više ulaganja u nekretnine, automobile, jahte, oni sve što imaju daju za školovanje svoje djece u inostranstvu. Strah me da se ta djeca neće vratiti. Crnogorska pamet ide iz Crne Gore. I ko će da ostane? Na što će da liči Crna Gora?

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo