Povežite se sa nama

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice

 

 

Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku.  Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.

Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu,  opustošenog sjevera, ali se u mnogim  opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.

Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.

Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐALOVIĆA PEĆINA: Sve će to narod platiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže  u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje

 

 

Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.

Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.

Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.

Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi,  za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije.  Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu

 

 

Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene.  Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.

Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se  neposredno tiče.

“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”.  Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje  donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila  našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.

U Crnoj Gori  ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva  zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.

Država bi,  kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju  obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI.  Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni  stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo,  kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne  funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.

Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.

Na primjer, u Bijelom Polju,  osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.

I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI –  u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI.  Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se  “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.

Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim,  i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u  kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.

“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više  boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.

Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do   apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni  su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…

Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.

“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.

Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i  nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.

”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.

Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.

                                                                                                Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo