Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Rat rezolucijama se vodi na upitnu vlastitu korist i neupitnu opštu štetu

Objavljeno prije

na

Što se tiče Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, opšte je uvjerenje, koje dijelim, da je ona predložena i izglasana kao oblik „kompenzacije“ zbog podrške Crne Gore Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici. . Razumno i odgovorno političko ponašanje, s hrvatske strane, prema toj Rezoluciji bilo bi ignorisanje

 

 

MONITOR: Crnogorska skupština je nedavno usvojila prijedlog Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu. To je izazvalo burno regovanje vlasti u Hrvatskoj, a u Srbiji se njen predsjednik Vučić izvinio crnogorskoj vlasti jer je javno izrazio sumnju da će taj prijedlog biti usvojen. Kako  gledate na perspektivu regionalnog „rata“rezolucijama?

PUSIĆ: Kao na sramotnu demonstraciju balkanizacije u političkom smislu te riječi – dominaciju političara koji potiču svađu i šovinističke netrpeljivosti unutar vlastite zemlje i prema prvim susjedima. Sve to na upitnu vlastitu korist i neupitnu opću štetu. Što se tiče Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, opće je uvjerenje, koje dijelim, da je ona predložena i izglasana kao oblik „kompenzacije“ zbog podrške Crne Gore Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici. Zašto su dodani Dachau i Mauthausen, Dachau je bio prvi koncentracioni logor u nacističkoj Njemačkoj, a Mauthausen u Austriji poslije Anschlussa, treba pitati predlagače. Da su koncentracioni logori u nacističkoj Njemačkoj i u NDH bili mjesta provođenja okrutne i zločinačke politike tih režima, pa i istrebljivačke politike prema određenim manjinama, politike i postupaka koji će poslije rata biti označeni novom riječju genocid, neosporno je utvrđena činjenica.

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, negodujući zbog usvojene Rezolucije o Jasenovcu, izjavio je da sada Hrvatska može da traži neku vrstu „reciprociteta“ za učešće građana Crne Gore u opsadi i razaranju Dubrovnika kao i nadoknadu za oko 350 Hrvata zatočenih u logoru Morinj. Činilo se da se Hrvatska, svojevremeno, zadovoljila izvinjenjem Mila Đukanovića, a sada pominje odštetu. Kako izgleda taj zaokret?

PUSIĆ: Kao potpuno promašen politički potez. Mislim prije svega na hrvatsko negodovanje zbog Rezolucije. Razumno i odgovorno političko ponašanje, s hrvatske strane, prema Rezoluciji o genocidu u Jasenovcu, bilo bi ignoriranje. Ta rezolucija može se usporediti sa, šta ja znam, rezolucijom koja bi proglašavala da je Zemlja okrugla, jer postoje neki koji to spore. Negodovanje na tu rezoluciju, da se „upecate“ na tako očiglednu političku udicu, nasjedate na temu „Jasenovac“ kao da ona nije apsolvirana i, govoreći o nekakvom „reprocitetu“, dovodite ju u današnji politički kontekst, nije baš promišljeno reagiranje. Ako već želite reagirati, jedina primjerena reakcija je – Današnja Hrvatska nije sljednica NDH kao što ni današnja Njemačka nije sljednica Trećeg Reicha. No ne treba zatvarati oči pred činjenicom da postoje danas u Hrvatskoj političari koji s tim nisu na čistu. To da ne treba zatvarati oči odnosi se prije svega na nas u Hrvatskoj.

MONITOR: Tvrdi se i da je predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, odložio svoju posjetu Crnoj Gori zbog pomenute Rezolucije. Koliko Zapad shvata kompleksnost unutrašnjih prilika u Crnoj Gori i pretpostavljenog uticaja „sa strane“ na njenu unutrašnju stabilnost?

PUSIĆ: Ne znam zašto je Šarl Mišel odložio posjet Crnoj Gori. Ni jedna članica EU ne bi se trebala osjećati ni najmanje ugrožena tom rezolucijom i svakom političaru u EU trebao bi biti jasan razlog njenog donošenja. Ni Njemačka ni Austrija neće otežati put Crne Gore prema članstvu u EU zbog spominjanja Dachaua i Mauthausena. Ali Njemačka koju bi vodila AfD ili Austrija po mjeri radikalne desnice, a to u Europi, da se ne lažemo, uvijek znači profašističke, bi mogli. No onda se za sve nas postavlja pitanje smislenosti članstva u takvoj EU.

MONITOR: Hrvatska od skoro ima novi vladu-u kojoj nema više stranke SDSS Milorada Pupovca, ali ima Domovinskog pokreta Ivana Penave. Koliko će ova kombinacija koja je bila „jedino moguća“ za HDZ, otežati rad Plenkovićeve vlade -jer se može pretpostaviti da se zahtjevi desničarskog pokreta neće zaustaviti na odbijanju saradnje sa srpskom manjinom?

PUSIĆ: Jačanje radikalne političke desnice trend je u cijeloj EU, pa i u svijetu. Make naš nacionalizam great again! Čovjek sa zebnjom očekuje drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj, izbore u USA. Program radikalno desnih stranaka iscrpljuje se uglavnom na poticanju netrpeljivosti prema izabranim grupama, migrantima, manjinama, … U domaćoj politici te stranke unose civilizacijsko nazadovanje, u međunarodnoj unose nestabilnost iz doba formiranja nacionalnih država. Nesposobne su u rješavanju globalnih problema, zagrijavanja, zagađenja, … Kako će se HDZ, i sam desna stranka, nositi s radikalno desnim DP-om ostaje da se vidi. Za sada je DP morao malo popustiti u svojim proklamiranim stavovima protiv Pupovca zahvaljujući i pacerskim političkim greškama nekih svojih vodećih članova. Prije svega Stipe Bartulice, koji se samoreklamira kao zaštitnik „malih, običnih građana“, a na proglašenje rezultata izbora za EU parlament dovezao se u crvenom ferrariu. Većina građana svih političkih uvjerenja nije pokazala razumijevanje za Bartuličino tumačenje da je to učinio kao odgovor na kritike „crvenih“ i to je doživjela kao sramotno preseravanje. Čelnici DP-a morali su se „pokriti ušima“, malo stati na loptu u svojim zahtjevima i tako je Bartulica „dovezao“, u prenesenom smislu, crvenim ferrariem Milorada Pupovca na mjesto predsjednika Saborskog odbora za ljudska prava.

MONITOR: Popisivanje stradalih u ratovima 1990-tih i pronalaženje posmrtnih ostataka onih koji se vode kao „nestali“ bolna je tema za njihove najbliže. Srbija i Hrvatska su se  u jednom momentu obavezale da će sarađivati na tom poslu. To je i dalje veliki problem u njihovim odnosima. Međunarodna komisija za nestale tvrdi da je u regionu još oko 11000 nestalih. Koje su objektivne teškoće a koliko rješavanje sudbina nestalih zavisi od političkih igara i kalkulacija?

PUSIĆ: Odnosi i suradnja Hrvatske i Srbije ovise, po mnogim pitanjima, o političarima koji ih vode. Ta je suradnja bila mnogo bolja i u usponu prvih desetak godina 21. stoljeća. Pa i oko pronalaženja grobova nestalih osoba i po pitanju suđenja za ratne zločine. Zadnjih desetak godina trend je obrnut; teško postignutu suradnju i postupno napredovanje prema rješavanju problema zamijenilo je neodgovorno poticanje svađa i korištenje problema koji postoje kao dokaza da suradnja nije moguća, i da su zastupnici nacionalističke, netrpeljive politike  u pravu.

Brojka od 11000 odnosi se na sve nestale osobe u ratovima 90tih na području bivše Jugoslavije. U Hrvatskoj je još oko 1800 nestalih. Vrlo je vjerojatno da u Srbiji postoje podaci o grobovima nekih od tih osoba i nemoralno je i van pameti zašto se ti podaci ne dostave Hrvatskoj. Ono što u Hrvatskoj mnogi političari, naročito desničari, prešućuju, jest činjenica da su među tih 1800 nestalih stotine i stotine Srba. Točan broj se u javnosti ne zna jer nije objavljena etnička pripadnost nestalih osoba. Nepojmljivo je i nema opravdanja da Hrvatska, Ministarstvo branitelja, ne učini više na otkrivanju grobova tih nestalih osoba za čije otkrivanje im ne trebaju nikakve informacije iz Srbije.

MONITOR: Milorad Dodik tvrdi da je pokrenuo postupak za razdruživanje RS i BiH. Napravljen je, kaže, i dokument koji će podržati insistucije RS. U nizu zadnjih godina, Dodik je dobro sarađivao ne samo sa šefom HDZ BiH Draganom Čovićem  već je bio rado viđen gost i u rezidencijama hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Koliki je i postoji li uopšte, uticaj „hrvatskog faktora“ na Dodika?

PUSIĆ: Zoran Milanović i Milorad Dodik svojim djelovanjem pokazali su da dijele slične političke poglede, a i sklonost sličnom ponašanju. Obojica su kršili ustav vlastite države kad im je to odgovaralo, ne pokazuju ni minimum odgovornosti pa ni poštovanja prema instituciji koju svojim položajem predstavljaju, ne priznaju presude Haškog suda i pokazuju veću empatiju prema zločincima iz ratova 90tih ako su iz njihovog naroda, nego prema žrtvama tih zločinaca, obojica su impresionirana Putinom i obojica otvoreno neprijateljski i destruktivno djeluju prema BiH. Sve to uz agresivnu i prostačku retoriku. A Dodik treba „hrvatski faktor“ trenutačno i u onoj mjeri u kojoj mu on aktivno i pasivno pomaže razbiti BiH.

MONITOR: Ratovi u Ukrajini i u Gazi, sve više utiču na politiku EU-pa i na odnose između njenih članica a posebno na unutrašnje političke odnose u zemljama članicama. Koliko je politika Brisela do sada zavisila od one iz Vašingtona kada se radi, prije svega, o pomoći Ukrajini i nalaženju rješenja za prestanak rata?

PUSIĆ: Ratovi u Ukrajini i Gazi kao da cijede zadnje kapi optimizma koji je, danas se čini, u prvih petnaestak godina 21. stoljeća postojao. Daleko od idealnog, sa zastojima i političkim posrtanjima, ali Europska unija izgledala je kao epohalni ekonomski i etički projekt osuđen na uspjeh, a Sjedinjene Države, s prvim crnim predsjednikom, budile su nadu kao u doba Ruzvelta ili Kenedija. Danas gledamo okrutne i besmislene ratove u realnom vremenu, ubijeni i obogaljeni ljudi u tim ratovima pomalo prestaju biti vijest i postaju statistika. Ne vidi se kako bi ti ratovi mogli prestati ali jasno se vidi kako bi se mogli proširiti. Nad EU nadvija se sjena radikalne desnice, nad Sjedinjene Države sjena Trumpa. U takvoj konstelaciji neslaganje predsjednika i premijera Hrvatske izgleda kao napuhavanje dva žapca u maloj barici.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo