Povežite se sa nama

INTERVJU

Nebojša Zelenović, predsjednik partije Zajedno za Srbiju i lider Građanske platforme AKCIJA: Vidim Zapadni Balkan bez granica

Objavljeno prije

na

Politički, na ovim prostorima, od početka potonuća socijalizma u nacionalstičku kaljugu, nije bilo ideologije sa ovako ogromnom snagom, kakva je danas zelena politika

 

MONITOR: Počeli su pregovori vlasti i opozicije u Srbiji  uz posredstvo poslanika Evropskog parlamenta. Vjerovatno ste vidjeli komentare – da je vlast na te pregovore delegirala nekompetentne predstavnike. Kako  na to gledate?

ZELENOVIĆ: Srbija je zarobljena država. Vlast besomučno zloupotrebljava budžet, policiju, tužilaštvo, tajne službe i sudove da bi došla do glasova. Mafija je otvoreno mobilisana da tzv. sigurne glasače sprovede do biračkih mesta. Sve televizije sa nacionalnom frekvencijom i tabloidi duvaju u tikvu sa režimom, po  dnevnim uputstvima.

U takvim okolnostima opozicija, u stvari, i ne pregovara sa vlašću. Mi vodimo debatu sa EU. Evropljani, kada se bave ovakvim stvarima u nesrećnim zemljama, poštujući mehanizam svog funkcionisanja, angažuju Evropski parlament. E, tako mi, u stvari razgovaramo sa Bilčikom i Tanjom Fajon, kojima pomažu Knut Flekenštajn i Eduard Kukan, a to su sve sadašnji i bivši poslanici EP-a.

Dakle, nevažno je koga režim delegira. Nije ideja da oni vode debatu. Ideja je da prave cirkus za televizije sa nacionalnim fekvencijama i tabloide i za nesrećne ljude koji ne mogu da gledaju i čitaju bilo šta drugo. Takvih građana ima u Srbiji 54 posto. Tu je ključna tajna i glavna poluga moći režima.

MONITOR: Nema relevantnog izvještaja međunarodnih organizacija koji ne insistira na niskom nivou medijskih sloboda u Srbiji. Predlažete da se slobodna nacionalna frekvencija dodijeli nekoj nezavisnoj TV kući. Mislite li da je to lakše sprovodivo i djelotvornije od jednog od 40-ak zahtjeva opozicije iz 2019. i 2020?

ZELENOVIĆ: Prorežimski mediji su instrument kojim vlast pravi veliki rijaliti od političkog i javnog života. Rekao sam već, više od polovine građana može da prati samo te medije.

Da zamislimo Srbiju u kojoj svaki čovek može, ukoliko to želi, da gleda televiziju koja je profesionalno uređivana. Ne dakle opozicionu televiziju, već vođenu po uzusima novinarskog posla.  Stvari bi se iz korena promenile.

Nije čudo da vodeći ljudi iz vlasti dobijaju napad panike i imaju izlive besa prema svakome ko im to pomene.

Pokušavam da ubedim kolege iz opozicije koliko je ovaj zahtev važan. Uspeo sam da to bude deo pregovaračke platforme grupacije čiji je Zajedno za Srbiju deo u ovim pregovorima. Ja ne odustajem. Pre, ili kasnije, ovo će biti ostvareno.

MONITOR: Svojevremeno ste podržali i predlog Skupštine slobodne Srbije da se organizuju unutaropozicioni izbori. To se nije ostvarilo, kao ni očekivanje da će opozicija nastupati jedinstvenije u pregovorima sa vlašću. Odakle toliki nedostatak pragmatičkog jedinstva?

ZELENOVIĆ: Predizbori bi pokrenuli Srbiju. Šta ćete bolje nego da građani, koji ne pristaju na ovakav život, izaberu kandidate za poslanike, odbornike, nosioca liste za beogradske i predsedničke izbore? Dobili bismo kandidate koji imaju legitimitet. Dobili bismo i veliki broj aktivista, koji bi sa velikim entuzijazmom učestvovali u kampanji i čuvali biračke kutije na dan izbora.U ovom trenutku, na žalost, nema volje u opoziciji da se prethodni izbori sprovedu. Ali i to će se desiti, pre ili kasnije.U Statut Zajedno za Srbiju smo uneli ključnu odredbu: niko neće biti naš kandidat, na bilo kakvoj listi, a da nije pobedio na predizborima koje ćemo mi organizovati. Što se zajedničkog nastupa tiče, jasno je da idemo prema nastupu u više kolona. Vodim stalne konsultacije sa Ne davimo Beograd, sa velikim brojem pokreta. Sa Aleksandrom Jovanovićem Ćutom, koji je stekao veliki autoritet u borbi za očuvanje životne sredine, takođe imam stalnu komunikaciju. Korak po korak pokušavamo da stvorimo grupaciju koja ima, u bitnim crtama, zajedničku politiku, a ima sposobnost organizovanja delotvorne političke akcije.Šta će biti sa drugima- videćemo. Ne izgleda mi neostvarivo da opozicija nastupi u tri ozbiljne kolone.

MONITOR: Mnogo nade u promjene polaže se u izbore u Beogradu. Vi ste šest godina vodili Šabac, imate iskustva: šta je potrebno za pobjedu u Beogradu i da li je  i bojkot opcija?

ZELENOVIĆ: Vlast u Beogradu nema većinu. Bitka se vodi za neopredeljene birače, odnosno za to da li će oni izaći na izbore, ili ne.

Zelena koalicija ima ogroman potencijal. Važno je da imamo volju da pobedimo. To bi značilo da su ljudi poverovali da mogu da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke. Ne damo da nam zagade vodu, možemo da zavedemo red i da imamo čist vazduh, možemo da stanemo na kraj urbanističkom ludilu…Dakle, biće velika bitka za Beograd.

Bojkot je uvek opcija, ako propadnu svi pokušaji da se vlast privede pameti oko izbornih uslova.

MONITOR: Sarađujete sa Ne davimo Beograd, na tzv. politici tri tačke. Predlažete i „integrisanje Zapadnog Balkana u djelotvornu ekonomsku i političku cjelinu“. Kako biste to izveli?

ZELENOVIĆ: Nema ovde normalnog života dok ne napravimo strateški dogovor sa Amerikom i EU. Vlast u Srbiji nema volju da ide u Evropu. U to sam siguran.

Zbog stanja duhova u Evropi i velikog otpora tamošnjih građana proširenju, mi ovde moramo da imamo odgovor. Vidim Zapadni Balkan bez granica. Zamislite više od 20 miliona ljudi koji se kreću slobodno, rade slobodno, vode svoje poslove po celom ovom prostoru bez ikakvih ograničenja, stvaraju filmove i pozorišne predstave, prevodimo jedni drugima knjige. I to ćemo, pre ili kasnije uraditi. Što pre, to bolje.

Kako ja to vidim, to je naš zajednički, regionalni, međukorak ka EU.

MONITOR: Nedavno ste bili gost na kongresu  grupacije URA, sarađujete i sa drugim bliskim partijama u regionu, Zajedno za Srbiju apliciraće za članstvo u Evropskoj zelenoj partiji…Šta je Vaša „lokalno-globalna“ politika?

ZELENOVIĆ: Svest o značaju zaštite zemljišta, vode i vazduha i vizija održivog, visokog ekonomskog rasta, utemeljena na cirkularnoj ekonomiji osnov je za veliku politiku. Pre svega, na ovaj način se uključujemo u novu tehnološku revoluciju, koja je započela u Americi i Evropi. Filozofija ekonomskog razvoja mora da bude promenjena, zato što smo planetu doveli u strašnu opasnost. Raslojavanje društva u najbogatijim zemljama došlo je do granice da više nije moguće održati osnovnu stabilnost. Zbog toga Amerikanci i Evropljani budžetski ubrizgavaju hiljade miljardi dolara i evra u pomoć siromašnima, u podršku srednjoj klasi, u nauku i tehnološki razvoj, prosvetu, zdravstvo i infrastrukturu. Zbog toga moraju da povećaju poreze i unište poreske rajeve.  Digitalizacija, veštačka inteligencija i veliki iskorak u nauci, treba da snažno povećaju efikasnost privrede. Dramatično smanjenje upotrebe sirovina, produženje veka trajanja potrošnih dobara, ogromno povećanje recikliranja, isto tako veliko smanjenje produkcije otpada i emisija – to je cirkularna ekonomija.

Politički, na ovim prostorima, od početka potonuća socijalizma u nacionalstičku kaljugu, što je ubrzano počelo da se dešava 80-ih godina prošlog veka, nije bilo ideologije sa ovako ogromnom snagom, kakva je danas zelena politika.

Da, bio sam nedavno u Crnoj Gori. Video sam se na kratko sa premijerom Krivokapićem i sa predsednikom parlamenta Bečićem.

Sa Dritanom Abazovićem sam otvorio razgovore o stvaranju saveza zelenih partija na celom Balkanu. Delimo iste poglede i optimizam oko ove stvari.

Već smo krenuli u akciju. U Dimitrovgradu sam, posle posete Crnoj Gori, imao izvanredan sastanak sa Vladislavom Panevim, kopredsednikom Zelenog pokreta, koji su na bugarskim parlamentarnim izborima prošle nedelje, u grupi Demokratična Bugarska, napravili četvrti rezultat, osvojivši 12 posto. Imamo priliku da na Balkanu napravimo zeleni pokret i jednu mirnu zelenu revoluciju. Šta se koga tiče da li verujete u Boga, ili ne, kojem se Bogu molite, da li govorite srpski, crnogorski ili albanski, šta se koga tiče da li ste zaljubljeni u osobu istog, ili suprotnog pola, šta koga briga šta radite u svom privatnom životu, ako ne date da ova pošast zatruje vodu, zemlju i vazduh, ako se borite za bolje zdravstvo i bolje školovanje dece, ako podržavate kulturu, ako ste slobodan čovek.

 

Većina građana u gotovo svim zemljama EU je protiv proširenja

MONITOR: Koliko je Brisel spreman da pritisne Aleksandra Vučića da obezbijedi „fer i poštene izbore“? Pomenuli ste da bi bilo dobro kada bi se i Vašington uključio u ove pregovore.

ZELENOVIĆ: To se menja, zbog toga što se menjaju i okolnosti. Moj čvrst stav je da krajnji ishod  ne zavisi od vlasti, već isključivo od sposobnosti opozicije da se prilagodi stvarnosti.

Mi moramo da razumemo svet u kome živimo. Danas je znatna većina građana u gotovo svim zemljama EU protiv proširenja Unije. U najvećim zemljama procenat protivljenja je zastrašujući. To prozapadnim političkim opcijama u Srbiji zagorčava život.

Sa druge strane, velike promene u NATO-u, a pre svega redefinisanje odnosa Amerike i Turske, čini Balkan prostorom važnih vojno-političkih dešavanja. Ta okolnost srpskim vlastima pravi noćnu moru.

Važno je da ljudi koji se bave politikom u Srbiji i koji veruju da je put ka normalnom životu građana naše zemlje ulazak u EU i stvaranje strateških veza sa Amerikom i Evropom, traže način da zapadnim političarima i građanima zapadnih zemalja pruže jasnu političku viziju evropske Srbije.

AKCIJA i Zajedno za Srbiju koje predvodim, formulisali su takvu viziju Srbije u dokumentu Zeleni dogovor za Srbiju. Kada god imam priliku objašnjavam ljudima iz inostranstva da smo mi u Srbiji sposobni da organizujemo život u zemjli na normalan način.

Bitnije od toga je da građane ubedimo da je normalan život moguć. Krećem se po celoj Srbiji, ohrabrujem ljude da uđu u politiku, da pokrenu  poznanike i prijatelje. Koliko god da je teško, ono što vidim svakoga dana čini me optimistom.

Pritisak na lošu vlast, pa i za izborne uslove, mora da se stvori u zemlji, iz želje ljudi da žive normalno i njihovog uverenja da je to moguće. Spolja će pritisak na vlast rasti srazmerno uverenju da smo sposobni da organizujemo uređenu državu i da imamo razumljivu politiku.

 

Odnos prema Crnoj Gori veliki cirkus koji služi za dobijanje glasova

MONITOR: Odnosi Srbija-Crna Gora prijete da destabilizuju novu vlast u Crnoj Gori. Od strane srpskih zvaničnika i predstavnika Srba pominje se nova sintagma „srpski svet“. Kako Vi vidite odnose između dvije države i kakvi biste željeli da oni budu?

ZELENOVIĆ: Vlasti u Srbiji su nesposobne da naprave bar održiv odnos sa svojim građanima koji ne misle kao oni, a kamoli sa drugim državama. Sve je to jedan veliki cirkus i služi samo dobijanju glasova u Srbiji. Služi i za pravljenje njihovog biznisa kada im prilike dozvole.

Nas cilj je da, što je to pre moguće, uspostavimo jedan ekonomski prostor, da imamo snažan i održiv ekonomski rast, da se, svi zajedno, izborimo da kao građani živimo u pristojnim državama, da imamo slobodne i poštene izbore, da sačuvamo svoje lepe zemlje od zagađenja .

To je moguće, a ja sam optimista!

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo