Povežite se sa nama

OKO NAS

NEBRIGA DRŽAVE PREMA ISTORIJSKIM SPOMENICIMA KOLAŠINA: Ruševine sjećanja

Objavljeno prije

na

Zgrada u kojoj je tokom Drugog svjetskog rata održana Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke, odnosno konstituisano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja (ZAVNO), i u kojoj je u decenijama bila smještena OŠ „Risto Manojlović” već četiri godine je – prazna, bez ikakve namjene i propada. Radi se o istorijskom spomeniku pod zaštitom države.

Gotovo svake godine čelnici kolašinske lokalne uprave šalju otvoreno pismo predsjedniku države, Vladi i Skupštini i traže pomoć da se što hitnije taj objekat „privede namjeni”. Inicijativu su do sada potpisivali predsjednici Opštine, Skupštine i SUBNOR-a Antifašista Kolašina, Darko Brajušković, Mile Šuković i Gojko Vlahović.

„Niko nije odgovorio na našu inicijativu, a ništa se nije ni uradilo da se spase ta zgrada. Lokalna uprava nema sredstava da to sama uradi. Teško je razumjeti ćutanje nadležnih”, kažu u kolašinskoj Opštini. Napominju da su četiri puta tražili pomoć države. „Zgrada je već četiri zime bez grijanja i propada, ograda je uništena. Polako se pretvara u prostor gdje se odlažu nepotrebne stvari, a to je sramota i za Kolašin i za državu”.

Iako navode da je „objekat pod zaštitom nadležne državne institucije kao istorijski spomenik” u lokalnoj upravi ne znaju ko je zadužen za njeno čuvanje. Pretpostavljaju, kažu, da je nadležno Ministarstvo kulture. Iz tog ministarstva nijesu odgovorili na pitanja Monitora o tom istorijskom spomeniku, iako su im više puta upućena.

U Opštini su namjeravali da godišnjicu ZAVNO-a, 70 godina od održavanja, iskoriste kako bi animirali državu da pomogne. Pisali su nadležnima, sa predlogom da se taj važan jubilej označi adaptacijom zgrade i otvaranjem muzeja NOB-a. Nije bilo vajde ni od toga.

Proslava je održana prošle godine u Domu kulture na samo 100 metara od „stare škole”. Gosti su se utrkivali ko će ljepše govoriti o „Kolašinu – ratnoj prijestonici” i, za Crnu Goru, važnim događajima koji su se u tom gradu dešavali tokom 1943. i 1944. godine. Niko od zvanica, među kojima je bio i predsjednik države Filip Vujanović, nije se sjetio da kroči u dvorište zgrade u kojoj su održana najznačajnija zasjedanja – Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke (15. i 16. novembra 1943. godine) na kojoj je konstituisano ZAVNO kao najveći zakonodavni organ Crne Gore, zatim Prvi kongres Antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine održan i Prvi kongres Antifašističkog Fronta žena Crne Gore i Boke.

U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježeno je tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i Treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička Skupština narodnog oslobođenja (CASNO).

„Važno je shvatiti da osnivačka skupština ZAVNO-a i izbor njenog predstavničkog tijela ima više kapitalnih vrijednosti. Obnovljena je oduzeta državnosti, a Skupština je tada izabrala ZAVNO kao najviši organ zakonodavne i izvršne vlasti.

Kažu, ako se to sve zna, nelogičan je stav države prema objektu koji treba da služi za ponos i podsjećanje. Besparica ne treba da je opravdanje kada treba čuvati takve zgrade, smatraju u SUBNOR-u.

Nedostatak novca je omeo čuvanje i ulaganje u još jedan važan objekat. Nema istorijsku važnost kao „stara škola”, ali, najstariji Kolašinci tvrde da je i te kako vrijedan pažnje i brižljivijeg odnosa nadležnih. Riječ je o Spomen domu, koji se nedavno našao među četiri projekta „poslijeratnog graditeljskog nasleđa sa potencijalnim scenarijom razvoja” koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.

Do sada nije nađen način da se spriječiti propadanje već ruiniranog Spomen doma. Pojedini lokalni funkcioneri su čak žalili što nema mogućnosti da se Spomen dom sravni sa zemljom. Ostaće upamćena izjava bivšeg gradonačelnika Milete Bulatovića koji je prije deset godina kazao novinarima da će “najbolji predsjednik Opštine biti onaj koji Spomen dom sruši i vrati park Kolašincima”.

Lokalna vlast i Vlada su prije nekoliko godina izložili plan da se objekat sruši i na tom mjestu izgradi turističko poslovni kompleks. Finansijska kriza je osujetila te planove, pa je objekat, neobičnog izgleda, ostao.

Spomen dom je kasnih 70-ih godina prošlog vijeka podignut u znak sjećanja na ZAVNO. Projektovao ga je slovenački arhitekta Marko Mušić.

Do početka 90-ih godina minulog vijeka za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novčana sredstava bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na održavanju Spomen doma.

U minule dvije decenije mnoge prostorije tog objekata promijenile su namjenu. Tako je na mjestu nekadašnjeg muzeja revolucije sada OO Nove srpske demokratije, a sekretarijat za urbanizam je u prostoru gdje je nekada bila biblioteka.

,,U Strateškom razvojnom četvorogodišnjem planu Kolašina, koji je usvojen prije dvije godine, predviđena je rekonstrukcija velike kongresne sale u Spomen domu. Ta sala sa 600 mjesta godinama je neupotrebljiva, a mnogo bi koristila gradu. Do sada, nažalost, nije bilo sredstava da se pristupi tom projektu, ali svakako na to se nije zaboravilo. Poslije Bijenala u Veneciji moguće da će biti više volje da se obezbijedi novac. Možda često nijesmo ni svjesni šta imamo dok nam neko drugi na to ne skrene pažnju”, kažu u lokalnoj upravi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo