Povežite se sa nama

OKO NAS

NEBRIGA DRŽAVE PREMA ISTORIJSKIM SPOMENICIMA KOLAŠINA: Ruševine sjećanja

Objavljeno prije

na

Zgrada u kojoj je tokom Drugog svjetskog rata održana Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke, odnosno konstituisano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja (ZAVNO), i u kojoj je u decenijama bila smještena OŠ „Risto Manojlović” već četiri godine je – prazna, bez ikakve namjene i propada. Radi se o istorijskom spomeniku pod zaštitom države.

Gotovo svake godine čelnici kolašinske lokalne uprave šalju otvoreno pismo predsjedniku države, Vladi i Skupštini i traže pomoć da se što hitnije taj objekat „privede namjeni”. Inicijativu su do sada potpisivali predsjednici Opštine, Skupštine i SUBNOR-a Antifašista Kolašina, Darko Brajušković, Mile Šuković i Gojko Vlahović.

„Niko nije odgovorio na našu inicijativu, a ništa se nije ni uradilo da se spase ta zgrada. Lokalna uprava nema sredstava da to sama uradi. Teško je razumjeti ćutanje nadležnih”, kažu u kolašinskoj Opštini. Napominju da su četiri puta tražili pomoć države. „Zgrada je već četiri zime bez grijanja i propada, ograda je uništena. Polako se pretvara u prostor gdje se odlažu nepotrebne stvari, a to je sramota i za Kolašin i za državu”.

Iako navode da je „objekat pod zaštitom nadležne državne institucije kao istorijski spomenik” u lokalnoj upravi ne znaju ko je zadužen za njeno čuvanje. Pretpostavljaju, kažu, da je nadležno Ministarstvo kulture. Iz tog ministarstva nijesu odgovorili na pitanja Monitora o tom istorijskom spomeniku, iako su im više puta upućena.

U Opštini su namjeravali da godišnjicu ZAVNO-a, 70 godina od održavanja, iskoriste kako bi animirali državu da pomogne. Pisali su nadležnima, sa predlogom da se taj važan jubilej označi adaptacijom zgrade i otvaranjem muzeja NOB-a. Nije bilo vajde ni od toga.

Proslava je održana prošle godine u Domu kulture na samo 100 metara od „stare škole”. Gosti su se utrkivali ko će ljepše govoriti o „Kolašinu – ratnoj prijestonici” i, za Crnu Goru, važnim događajima koji su se u tom gradu dešavali tokom 1943. i 1944. godine. Niko od zvanica, među kojima je bio i predsjednik države Filip Vujanović, nije se sjetio da kroči u dvorište zgrade u kojoj su održana najznačajnija zasjedanja – Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke (15. i 16. novembra 1943. godine) na kojoj je konstituisano ZAVNO kao najveći zakonodavni organ Crne Gore, zatim Prvi kongres Antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine održan i Prvi kongres Antifašističkog Fronta žena Crne Gore i Boke.

U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježeno je tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i Treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička Skupština narodnog oslobođenja (CASNO).

„Važno je shvatiti da osnivačka skupština ZAVNO-a i izbor njenog predstavničkog tijela ima više kapitalnih vrijednosti. Obnovljena je oduzeta državnosti, a Skupština je tada izabrala ZAVNO kao najviši organ zakonodavne i izvršne vlasti.

Kažu, ako se to sve zna, nelogičan je stav države prema objektu koji treba da služi za ponos i podsjećanje. Besparica ne treba da je opravdanje kada treba čuvati takve zgrade, smatraju u SUBNOR-u.

Nedostatak novca je omeo čuvanje i ulaganje u još jedan važan objekat. Nema istorijsku važnost kao „stara škola”, ali, najstariji Kolašinci tvrde da je i te kako vrijedan pažnje i brižljivijeg odnosa nadležnih. Riječ je o Spomen domu, koji se nedavno našao među četiri projekta „poslijeratnog graditeljskog nasleđa sa potencijalnim scenarijom razvoja” koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.

Do sada nije nađen način da se spriječiti propadanje već ruiniranog Spomen doma. Pojedini lokalni funkcioneri su čak žalili što nema mogućnosti da se Spomen dom sravni sa zemljom. Ostaće upamćena izjava bivšeg gradonačelnika Milete Bulatovića koji je prije deset godina kazao novinarima da će “najbolji predsjednik Opštine biti onaj koji Spomen dom sruši i vrati park Kolašincima”.

Lokalna vlast i Vlada su prije nekoliko godina izložili plan da se objekat sruši i na tom mjestu izgradi turističko poslovni kompleks. Finansijska kriza je osujetila te planove, pa je objekat, neobičnog izgleda, ostao.

Spomen dom je kasnih 70-ih godina prošlog vijeka podignut u znak sjećanja na ZAVNO. Projektovao ga je slovenački arhitekta Marko Mušić.

Do početka 90-ih godina minulog vijeka za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novčana sredstava bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na održavanju Spomen doma.

U minule dvije decenije mnoge prostorije tog objekata promijenile su namjenu. Tako je na mjestu nekadašnjeg muzeja revolucije sada OO Nove srpske demokratije, a sekretarijat za urbanizam je u prostoru gdje je nekada bila biblioteka.

,,U Strateškom razvojnom četvorogodišnjem planu Kolašina, koji je usvojen prije dvije godine, predviđena je rekonstrukcija velike kongresne sale u Spomen domu. Ta sala sa 600 mjesta godinama je neupotrebljiva, a mnogo bi koristila gradu. Do sada, nažalost, nije bilo sredstava da se pristupi tom projektu, ali svakako na to se nije zaboravilo. Poslije Bijenala u Veneciji moguće da će biti više volje da se obezbijedi novac. Možda često nijesmo ni svjesni šta imamo dok nam neko drugi na to ne skrene pažnju”, kažu u lokalnoj upravi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo