Jedna epizoda koju je nedavno ispričao predsjednik Maslinarskog društva „Boka” Obrad Mandić odslikava odnos crnogorske Vlade prema maslini i maslinarima. „Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović zvao je nas maslinare na razgovor, ali nas tamo nije dočekao on, već neka njegova pomoćnica. Naš prioritet broj jedan – Strategiju obnove i razvoja maslinarstva, iz koje dalje sve proističe, oni su na tom sastanku stavili tek na četvrto mjesto, a bez toga nema napretka”, priča Mandić.
Slični su stavovi maslinara iz Ulcinja i Bara, koji potvrđuju da kod ministra i Vlade ne nailaze na razumijevanje njihovi višegodišnji prijedlozi i sugestije. Kao rezultanta tog nerazumijevanja ove izuzetno značajne privredne grane za Primorce, nastao je Prijedlog zakona o maslinarstvu. Iako je i lani u ljeto glatko odbijen od strane stručne javnosti i maslinara, Ivanović se, nakon što je u međuvremenu uvažio neke primjedbe, odlučio da pokuša da ga opet progura. Doživio je istu sudbinu. Nijesu ga podržali čak ni poslanici vladajuće koalicije, čime mu je faktički u Parlamentu izglasano nepovjerenje. Moraće ponovo na popravni. Prije toga će, kako saznajemo, biti održano kontrolno saslušanje ministra u Skupštini Crne Gore, koji je saopštio da će „uskoro sa uzgajivačima maslina biti organizovana prezentacija sektorske studije o maslinarstvu”.
Možda je sada dobra prilika da se malo zastane i da se, u nešto mirnijoj atmosferi, pokuša postići dogovor što i kako dalje u crnogorskom maslinarstvu. Jer, već godinama je očit trend povratku toj grani, ljudi ulažu mnogo vremena, znanja i novaca da bi obnovili zapuštene maslinjake i proizvodili što kvalitetnije ulje. I sve to uz minimalnu podršku Vlade i lokalnih samouprava. „Sa agrobudžetom koji iznosi jedan odsto od ukupnog budžeta, to nije ni moguće”, kaže jedan od čelnika Unije poslodavaca Željko Vidaković.
Oni koji znaju da gotovo polovina budžeta Evropske komisije ide na premije i dotacije poljoprivrednicima, odnosno da se u zemljama Unije potpore proizvođačima maslina kreću oko euro po kilogramu, lako mogu da zaključe da su naši maslinari potpuno neravnopravni u trci i na domaćem tržištu. Zbog hiperprodukcije velikih proizvođača (Španija, na primjer, ima 300 miliona stabala i drži 47 odsto svjetskog tržišta, Italija 14 odsto, Grčka tri odsto manje, a Portugalija sa 38 miliona maslina drži „tek” dva odsto svjetskog tržišta), prosječna cijena maslinovog ulja iznosi oko tri eura!? Ali, koga zanima što je ono uglavnom industrijsko ulje druge kategorije i što mu je kvalitet znatno slabiji od našeg. Zato se na crnogorskom tržištu kojeg su skrojili Ivanović i njegovi neoliberali za oko 4,5 eura (mora nešto zaraditi domaći uvozni lobi), mogu kupiti strana ulja sa etiketama koje, navodno, garantuju kvalitet.
To je ono što žele maslinari, a Vlada ne čini: pošto se u kvantitativnom smislu ne možemo takmičiti sa konkurencijom, onda to mora biti kvalitetom. Ona mora da promoviše autohtonost i domaću specifičnu vrstu „žuticu”, da snažno pomogne i zaštiti naše fabrike na otvorenom. Bar jedan odsto u odnosu na KAP. Da masline i maslinovo ulje budu svojevrsna atrakcija i zaštitni znak Crnogorskog primorja. Baš kao što je to sada slučaj u Istri. Tamo je prosječna cijena maslinovog ulja oko 12 eura.
„U svijetu masovne proizvodnje postoje trendovi na polju prodaje koje možete koristiti. Kupci žele znati đe masline rastu, iako porijeklo ne garantuje i kvalitet. Ako u Crnoj Gori postoje maslinarske regije, morate to obznaniti”, kaže poznati stručnjak za maslinovo ulje iz Velike Britanije Džudi Ridgvejt.
Upravo je to bila jedna od ključnih zamjerki Udruženja maslinara Ulcinja na povučeni Prijedlog zakona o maslinarstvu. Jer, u postojećem, uvala Valdanos, se uz Staru maslinu u Baru i Velju maslinu u Budvi, navodi kao posebno zaštićena. U Ivanovićevom prijedlogu nije bilo predviđeno da taj živi spomenik maslinarstva, ta jedina prava velika plantaža sa preko 80 hiljada stabala stoljetnih maslina uživa poseban stepen zaštite, odnosno da bude naveden kao „maslinarska regija”, upravo sa ciljem isticanja njegovog značaja, zaštite i revitalizacije, te stvaranja marketinškog brenda.
Oni sa boljim pamćenjem sjetiće se da su u sred tog maslinjaka domaći Englezi, preko famoznog Cubus luxa, pokušali da prije tri godine grade hotele i stotine vila za prodaju. Čak su Studijom lokacije koju im je donijela Vlada Igora Lukšića predvidjeli originalan metod presađivanja maslina!? Bagerom! Nakon što je ta operacija neslavno okončana, povukli su se na rezervne položaje i čekaju novu priliku. Zato Maslinade u Valdanosa nema „pod državnom zaštitom” u Ivanovićevom prijedlogu. Ali, nema ni zakona!
Morao bi ministar konačno da izvuče pouku poslije još jednog neuspjeha. Trebao bi da shvati da je maslinarstvo i nauka i posao i tradicija i strast. Koja na ovim prostorima traje milenijumima. No, sada tu davno skrojenu priču ponovo moramo prenijeti sebi samima, pa je opet usvojiti kao dio našeg određenja, da bi je tek nakon toga podijelili sa gostima i kupcima. I da bi nešto ostavili i onima koji će poslije nas doći.
Mustafa CANKA
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice