Povežite se sa nama

OKO NAS

AFERA KOSMAJAC: Penzionerski dani jednog kriminalca

Objavljeno prije

na

kosmajac

I ako je u kriminalnim krugovima više decenija, ime Beograđanina Dragoslava Kosmajca dospjelo je u žižu javnosti tek kada ga je srpski premijer Aleksandar Vučić označio najvećim narko bosom na Balkanu. Šta se dogodilo i ko je, ustvari, ovaj čovjek?

Prema dobro obaviještenom Monitorom izvoru Dragoslav Kosmajac (61) bio je poznat još u vrijeme takozvanog starog zemunskog klana. „Tada je bio u zatvoru u Njemačkoj. Tamo je upoznao neke Kolumbijce koji su ga kasnije upoznali i povezali sa kraljem droge Eskobarom kod kojeg je imao direktan prolaz. Radio je sa narkoticima, naftom i cigaretama. Ipak, treba reći da ništa od toga do sada nije dokazano”, kaže ovaj izvor.

Ovih dana njegovo ime puni medijske stupce. Poslije spektakularnog bijega iz Crne Gore, Kosmajac se ponovo vratio u Boku. Poslije privođenja i dva saslušanja u Centru bezbjednosti u Kotoru i jednom u Osnovnom državnom tužilaštvu u tom gradu, pušten je na slobodu.

Kosmajac je prvo priveden u kotorsku policiju u ponedjeljak naveče, a u utorak je uz prijavu zbog falsifikovanja putnih isprava predat osnovnom državnom tužiocu. Poslije toga ponovo je priveden u zgradu policije, odakle je izašao i sakriven papirom preko lica, u pratnji supruge ušao u golf beogradskih registarskih oznaka, kojim su se udaljili. Najvjerovatnije u pravcu mjesta Strp između Risna i Morinja gdje Kosmajac ima vilu.

Kosmajac je na dan kada je uhapšen ušao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima. Stigao je iz Bosne i Hercegovine.

„Poslije bijega iz Crne Gore krajem juna odlazi u Bosnu i Hercegovinu. Iz Bosne je ušao najprije u Hrvatsku i to preko malenog graničnog prelaza Dubac. To je pola sata do Debelog Brijega. Može se pretpostaviti da je na taj način htio da prikrije tragove i svoje jatake u Bosni”, kaže Monitorov izvor.

On napominje da nije nepoznato da je Kosmajac imao više pasoša i ličnih dokumenata, i da mu je BiH bila jako uporište.

„Iz Crne Gore je pobjegao jednim automobilom. Vratio se drugim autom srbijanskih registarskih oznaka. To znači da je neko morao da mu doveze to auto do Bosne, što govori u prilog tome da su njegove veze veoma jake i široko razgranate”, kaže ovaj izvor.

Kosmajac je, podsjetimo, u Crnu Goru sredinom juna doputovao pošto ga je premijer Vučić prozvao zbog poslova sa narkoticima. Sa slovačkim pasošem ušao je legalno u Crnu Goru, na prelazu Ranče u opštini Pljevlja, na koji je došao preko graničnog prelaza Jabuka koji se nalazi na teritoriji opštine Prijepolje.

Ušao je slobodno jer za njim nije bilo potjernice. Odmah se smjestio u svoju kuću u mjestu Strp, a prilikom boravka u Herceg Novom, automobil u kome se nalazio pokušala je da zaustavi jedna saobraćajna patrola.

Mercedes koji je vozila jedna osoba sa Žabljaka projurio je pored policajaca, a u jednoj od poprečnih ulica Dragoslav je napustio automobil. Tu ga je već čekao čovjek Ljubiše Buhe Čumeta, koji ga je sklonio do mraka u jednom „šteku”.

U automobilu je potom došlo do rokade, pa je mjesto vozača zauzeo Kosmajčev sin Lazar, koga je policija uhapsila, a u sudu za prekršaje osuđen je na deset dana zatvora, poslije čega je protjeran iz Crne Gore.

Stariji Kosmajac je potom u pratnji nekoliko osoba starim putem krenuo ka Republici Srpskoj, ali granicu sa BiH nije prešao na legalnom prelazu, već švercerskom rutom. Poslije se obreo na Sokocu gdje je boravio kod svojih poslovnih partnera. Da je iznenada napustio kuću u Strpu bilo je vidljivo na prvi pogled, jer su u tom zdanju ostala upaljena svjetla, a kapije nezaključane.

Kosmajac poslije ilegalnog povratka iz BiH nije navodno napravio nikakav prekršaj u Crnoj Gori, ali je priveden kao bezbjedonosno interesantna osoba, bez obzira što je u proteklih nekoliko godina nesmetano dolazio u ovu državu.

Dragoslav Kosmajac je donedavno imao i slovačko državljanstvo stečeno od 13. septembra 2004. godine, koje je poništeno poslije izbijanja afere vezane za njegove poslove sa narkoticima. Šef slovačke diplomatije Miroslav Lajčak izjavio je tada da je neko uzeo velike pare da bi dao Kosmajcu državljanstvo Slovačke, koje je imao i Darko Šarić, ali i neki albanski, odnosno kosovski narko bosovi.

Kosmajac je inače, nezakonito stekao i državljanstvo BiH, putem falsifikovane potvrde o mjestu prebivališta iz 1994. godine. Kao mjesto boravka navedeno je Trebinje, sa ulicom Vinogradska b.b, a 2009. godine izdat mu je i rodni list u Bosni i Hercegovini, pa je tako dobio biometrijski pasoš. Posljednji put u ovu državu ušao je legalno 2010. godine.

U ,,bijeloj knjizi” MUP-a Srbije još 2001. Dragoslav Kosmajac je pominjan kao jedan od najznačajnijih trgovaca drogama, a srpski mediji navode da je povezan sa međunarodnim krijumčarima narkotika i u Južnoj Americi. Inače, MUP Srbije je nedavno osnovao radnu grupu, koja se bavi istraživanjem njegove imovine. Preliminarni rezultati radne grupe pokazuju da on samo na teritoriji Beograda posjeduje stanove, kuće, lokale i zemljište čija je tržišna vrijednost skoro jedanaest miliona eura, ali se procjenjuje da sve to vrijedi mnogo više. Ovdje je riječ o nepokretnostima samo na teritoriji Beograda

Prema nezvaničnim saznanjima, do kojih su došli srpski mediji, Kosmajac najviše imovine ima na beogradskoj opštini Zvezdara, gdje i živi. On je vlasnik ili suvlasnik trideset jednog stana, ukupne površine 2.700 metara kvadratnih. Ovi objekti su procijenjeni na tri i po miliona evra, ali je realna vrijednost mnogo veća.

Pored mnogobrojnih stanova manje i veće kvadrature, Kosmajac posjeduje u stopostotnom ili manjem vlasništvu i šest lokala čija je ukupna površina devesto kvadrata, procijenjenih na milion i stotinu eura. Takođe, na njegovo ime se vode i 43 parcele od 15 hektara, vrijednosti od preko šest miliona eura.

Kosmajac je, kako saznajemo, gotovo sve svoje lokale, kao i dobar dio stanova izdavao u zakup. Tako se u njegovim objektima proizvodi hljeb i pecivo, igraju se djeca i organizuju rođendani u igraonicama, prodaje PVC stolarija. U jednom od lokala „smjestio” se i restoran, a navodno počeo je da zida i hotel.

U ovom trenutku, posredstvom međunarodne pravne pomoći, očekuje se da stignu i izvještaji iz nekoliko zemalja za koje se pretpostavlja da u njima Kosmajac ima imovinu. Riječ je o Španiji, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Radna grupa MUP Srbije, kako prenose mediji, pored popisa imovine, pokušava i da utvrdi da li je Kosmajac i danas uključen u poslove sa organizovanjem šverca velikih količina narkotika, preko jakih kriminalnih grupa, ili se možda „penzionisao”. Tako se pokazuje da je Crna Gora, sva prilika, i za kriminalce u penziji najsigurnije mjesto.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo