Povežite se sa nama

OKO NAS

PETNJICA, PRVIH ŠEST MJESECI: Varoš bez trafike

Objavljeno prije

na

Predstavnici vlasti i opozicije u lokalnom parlamentu u Petnjici različito ocjenjuju učinke lokalne vlasti u proteklih pola godine, od kada su održani prvi izbori poslije šest decenija i formirana opština. I jedni i drugi su jedinsteveni u stavu da je Vlada Crne Gore ta koja treba više da se okrene Petnjici i da bude pokretač razvoja ovog kraja. Da li su nadanja zaludna, pokazaće se brzo.

Na lokalnim izborima održanim polovinom novembra prošle godine u lokalni parlament su ušli DPS sa petnaest i BS sa četiri mandata, i ove dvije partije su napravile postizbornu koaliciju. U opozicionim klupama su SDP sa jedanaest i SNP sa jednim odbornikom.

Predsjednik Skupštine opštine i predsjednik OO BS Adnan Muhović kaže za Monitor da je lokalni parlament u proteklih šest mjeseci uspio da donese „niz odluka u smislu zaokruživanja opštine”. On ističe da se petnjička vlast bori za dio sredstava iz egalizacionog fonda. „Berane dobija sredstva iz egalizacionog fonda kao da je Petnjica i dalje u njenom sastavu i mi to ne možemo dozvoliti. Ta sredstva pripadaju nama, i nama su neophodna za osnovno funkcionisanje” – kaže Muhović.

On najavljuje brzo formiranje dvije službe, za poljoprivredu i za finansije, i zapošljavanje određenog broja ljudi.

„Očekujemo da Vlada pomogne izgradnju zgrade Opštine, kao što je obećala. Imamo samo dvije kancelarije u zgradi Doma kulture i zgrada opštine nam je neohodna da bi smo mogli da formiramo i druge službe i da lokalna administracija profunckioniše u punom kapacitetu” – napoinje Muhović.

Prema njegovim riječima u proteklih šest mjeseci funkcionisanja lokalne vlasti u novoj opštini moglo se uraditi i više, ali je očekivana i veća podrška države.

„Bošnjačka stranka će učiniti sve preko državne vlasti da se pokrenu neki važni projekti. To su prije svega investicije u manje vodovode i druge projekte koji su od vitalnog značaja za standard stanovništva petnjičkog kraja” – kaže Muhović.

Predsjednik opštine Samir Agović (DPS) je prilikom obilježavanja godišnjice od izglasavanja odluke u državnom parlamentu da se Petnjici vrati status opštine, izjavio da su mještani Bihora inicijativu u vezi sa tim nosili u srcu prije svega iz ekonomskih razloga.

“Na kraju, doživjeli smo da se uhvatimo u koštac s problemima koje nameće rad u lokalnoj samoupravi…Moramo pokazati da smo spremni da tu odgovornost, u interesu svih građana, ispoštujemo na najbolji mogući način” – kazao je Agović.

On je naveo da je lokalni parlament usvojio važna akta i dokumenta i da to predstavlja osnov za ostvarenje onoga što je od suštinskog značaja za funkcionisanje lokalne samouprave.

“Želimo da od ove učmale sredine napravimo modernu varoš… U ime svih Petnjičana pozivam Vladu i sve državne organe da nam pomognu, onako kako mi to očekujemo i onako kako smo to zaslužili” – izjavio je Agović.

U opozicionoj SDP-u smatraju da su u prvih šest mjeseci od formiranja opštine zakazali i lokalna i državna vlast.

„Vlada je do sada odvojila za Petnjicu svega pedeset hiljada eura, što je jako malo. S druge strane, lokalna vlast je od tog novca više od pedeset odsto opredijelila za plate funkcionera, i mi nemamo dilemu da je to vrlo loše” – kaže za Monitor odbornik i funkcioner Opštinskog odbora ove partije Izudin Huremović.

On smatra da je greška vezivati razvoj Petnjice za dijasporu, odnosno da Vlada treba da bude ta koja će biti glavni pokretač razvoja područja Bihora, koji je decenijama bio zapostavljen. Huremović napominje da su Petnjičani očekivali više od formiranja opštine, posebno mladi.

„Jedan od osnovnih ciljeva formiranja opštine bio je da se zaustave migracije i da se mladi ljudi zadrže ovdje da rade i žive. To nije postignuto, i mladi ljudi i dalje ovdje ne vide perspektivu, odnosno i dalje odlaze iz našeg kraja” – kaže Huremović.

Prema njegovom mišljenju trenutno je osnovni problem u tome što u Petnjici još nije formirano ni jedno opštinsko preduzeće, pa ni komunalno.

„Odbornici SDP su na posljednjoj sjednici Skupštine opštine tražili da formiranje komunalnog preduzeća bude prioritet. Iz DPS i BS, koji drže vlast, tada je odgovoreno da za to nema novca i da se to planira za treći kvartal ove godine” – priča Huremović.

I jedini odbornik SNP Zaim Ličina ocjenjuje da je potrebna mnogo veća podrška državnih organa novormiranoj opštini i lokalnim vlastima.

„Ovaj kraj je decenijama zapostavljan. Ovdje je država bila prisutna samo od izbora do izbora. Put kojim se dolazi do Petnjice sve vam govori. Takvog prilaza jednoj opštini, nema nigdje u svijetu. Eto koliko nam država pomaže” – kaže Ličina.

Da je put bolna tačka nema sumnje. Ako nijeste stanovnik bihorskog kraja, teško bi ste poželjeli da češće prolazite uskim, vijaugavim putem koji od Berana vodi prema ovom kraju, nerijetko i prepunim rupa u asfaltu. Petnjica je jedina crnogorska opština do čijeg se sjedišta dolazi jednom kolovoznom trakom iz svih postojećih pravaca, kojih nije mnogo.

„Na putu od Petnjice do Berana, dugom sedamnaest kilometara, postoje samo dva mjesta gdje se dvoje malih auta može normalno mimoći na kolovozu. U svakom drugom slučaju, jedan automobil mora preći na neasfaltirani pojas. Kada naiđu veća vozila, autobus ili kamion, zaustavljanje se podrazumijeva” – kaže profesor Nihad Kršić.

On je vodio Opštinski odbor Pozitivne CG koja je ostala izvan lokalnog parlamenta. Kršić je sa porodicom proveo u zapadnoevropskim zemljama, Luksemburgu i Njemačkoj, više godina, ali se vratio. Nijesu mu, kaže, prijali tamošnji tempo života i trka za novcem „od jutra do sjutra”.

On ukazuje da ova malena varoš nema čak ni kiosk, a po dnevnu štampu se odlazi u Berane.

„Jedina trafika zatvorena je krajem devedesetih godina. Ukinuta je čak i stanica policije. Imamo ambulantu i poštu, ali do Petnjice nikada nije stigao optički kabl, tako da nemamo ADSL i brzi internet. Nemamo kablovsku televiziju. Fiksna telefonija funkcioniše po odavno prevaziđenom sistemu upredene parice. Sve do prije pet godina, kada su ljudi počeli da uvode TV Total, bili smo osuđeni samo na prvi program nacionalne televizije ili satelitsku TV” – podsjeća. Kršić.

Petnjica danas ima tri kafane, tri prehrambene prodavnice i dva butika. Još nema čak ni vatrogasno vozilo. Vrošica ima svega četiristo-petsto stanovnika, ali je zato Bihor po površini mnogo veći od nekih drugih opština u Crnoj Gori, sa sto sedamdeset četiri kvadratna kilometra. U dvadeset pet sela prema posljednjem popisu živi 6,7 hiljada stanovnika.

Neki smatraju da se sa povratkom statusa opštine „malo zakasnilo” jer je veliki ljudski potencijal otišao iz ovih krajeva prije dvadeset godina, te da danas još najmanje jedna, ako ne i dvije Petnjice žive u Luksemburgu i drugim zapadnoevrospkim državama. Naši sagovrnici ističu potrebu da se povrati povjerenje dijaspore, kako bi im se pokazalo da opština nije formirana da bi se zadovoljile lične ambicije pojedinaca.

Ništa bez puta

U Petnjici ima svega dvije stotine zaposlenih. Od toga, skora pola u fabrici košulja La vista, koju svi naši sagovornici ističu kao okosnicu budućeg ekonomskog razvoja. Oni se uzdaju i u veliki broj malih preduzeća iz oblasti poljoprivrede, drvoprerade i turizma, i u razvoj ovih oblasti. Da bi turizam mogao biti šansa za Petnjicu, govori i činjenica da se na njenom području, nedaleko od same varoši nalazi najveće arheološko nalazište u Crnoj Gori iz doba eneolita, Torine, odnosno Radmanska klisura, koje je do sada potpuno nevalorizovano. Na području Bihora arheolozi su ranije locirali još nekoliko značajnih gradina i lokaliteta. U Petnjici se nalazi i jedinstvena džamija na Balkanu iz 16. vijeka, koja je troetažna. Rekonstruisana je prije desetak godina. „Za sve to je preduslov saobraćajno otvaranje. Ne možete očekivati da vam turisti dolaze ovdje putevima kakve sada imamo. Moraju se otvoriti novi putni pravci sa dvije trake prema Beranama, Bijelom Polju i Rožajama i moraju se popraviti drugi putevi koji vode do razuđenih sela, pa razmišljati o razvoju” – slažu se svi sagovornici Monitora.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo