OKO NAS
GRADNJA HOTELA NA OBALI BIOGRADSKOG JEZERA: Valorizacija prašume ili vandalizam

Najave izgradnje hotela sa dvadesetak soba tik pored Biogradskog jezera, a u srcu čuvene prašume, nije značajnije uznemirila crnogorsku javnost. Tek su rijetki digli glas protiv tog projekta. Iz JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) i Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, na početku ljetnje sezone obećali su da će gradnja početi do kraja ove godine i pojasnili da je riječ o” nadogradnji, to jest rekostrukciji hotela, koji je nestao u požaru prije nekoliko decenija”.
Kako kažu u NP dobijeni su urbanističko – tehnički uslovi, i građevinska dozvola, a od nadležnih se spremaju da zatraže procjenu uticaja na životnu sredinu. Direktor NP Saša Jeknić ne očekuje nikave probleme i tvdi da gradnjom neće biti nauđeno ničemu što je za čuvanje u prostoru, koji je zaštićen još od 1878. godine.
“Izgradanja hotela je planirana kapitalnim budžetom, ispoštovan je zakon do detalja. Ne mislite, valjda, da bi država stala iza devastacije tog prostora i bilo čime ugrozila jezero ili prašumu. Posebna pažnja posvećena je tretmanu otpadnih voda, tako da one neće ugroziti biodiverzitet prašume. Grijanje će biti na pelet a hotel će raditi tokom cijele godine. Novi hotel daće novu dimenziju originalnoj turističkoj ponudi Biogradske prašume”- kaže Jeknić.
Njegove izjave, kao i ono što je, najavljujući gradnju, kazao direktor JP NPCG Zoran Mrdak, nekadašnji direktor “Biogradske gore” Dragiša Dožić okarakterisao je kao proizvoljne. Prema njegovim riječima, podizanje hotela značiće korak nazd, a možda i zatvorena vrata za upis Biogradske gore na svejetsku listu kulturne i prirodne baštine.
„Najava gradnje hotela i restorana na Biogradskom jezeru, u srcu prašume, od najodgovrnijih u JP Nacionalni parkovi Crne Gore, upravo onih koji su najpozvaniji da se bore za svaki pedalj prašume je zabrinjavajuća „ kaže Dožić. „Prvi put u dugoj istoriji tog parka dešava se da prirodni dragulj treba braniti od onih kojim je ovo dobro povjereno na upravljanje. Izjave i deklarisanje odgovrnih da će Biogradska gora postati dio svjetske prirodne baštine, a graditi objekte u središtu jedinstvene prašume, devastirajući najočuvanije prostore koje imamo, suprotno zakonu i prostorno planskim opredjeljenjima i UNESKO-ovim standardima, cinizam je i lakrdija”.
Dožić napominje: „Posao direktora NP nije da broji turiste i dnevni pazar, već, prevashodno, da koordinira i organizuje poslove zaštite.” Bivši direktor „Biogradske gore” tvrdi da stari hotel, na čijim temeljima se planira novi, nije uništen požarom, već srušen, shodno odluci rukovodilaca OOUR-A Bjelasica. Rušenje objekta tadašnja uprava NP iskoristila je da ne dozvoli građenje novog objekta na toj lokaciji.
„Time su se stekli uslovi da se postupno počnu sprovoditi mjere stroge zaštite na ovom lokalitetu u prašumskom rezervatu, shodno zakonskim propisima i Prostornom planu NP, usvojenom odlukom Skupštine Crne Gore iz decembra 1998. godine”.
Prema Dožićevim riječima, planskim dokumentima zona razvoja turizma ne zalazi u prostor sliva Biogradske rijeke i Jezerštice i na taj način ne ugrožava prašumski rezervat. Naime, na Kraljevom kolu, na ulazu u NP predviđeni su objekti visoke kategorije do 100 ležajeva, uz prateće servise.
„Tokom izrade Prostornog plana vodila se veoma stručna rasprava o lokaciji Kraljevo kolo i postojećim ugostiteljskim objektima na Biogradskom jezeru. Konačno je dogovoreno da se postojeći ugostiteljski kapaciteti na Biogradskom jezeru zadržavaju, s tim da se objekti mogu prevesti u višu kategoriju, samo na postojećim gabaritima. Ova se klauzula odnosila isključivo na postojeći restoran i sedam kamp- kućića. Gradnja hotela i restorana na Biogradskom jezeru je najgrublji oblik narušavanja izvornih univerzalnih prirodnih vrijednosti, ravan vandalizmu- smatra Dožić.
Prema njegovim riječima, s obzirom da je idejnim projektom predviđen objekt sa 25 soba, proširenjem parkinga i rekonstrukcijom vodovoda sa Ganovače do hotela neminovno bi došlo do sječe stoljetnih stabala, što bi u potpunosti izmijenilo postojeći ambijent. Veliki je problem i kako riješiti odvod otpadnih voda sa parkinga i fekalija iz postojećih objekata.
Dožić podsjeća i na dugu uspješnu tradiciju odbrane prašumskog rezervata od, kako je kazao, “drvosječa i drugih profitera”, koja je počela još daleke 1934. godine. Ta godina bila vrijeme velikih iskušenja u očuvanju Biogradske gore od ambicija rukovodilaca privrednog giganta ŠIPAD-a, koji su namjravali da iskorištavaju stoljetnu drvnu masu. Nekoliko godina kasnije, Zetska banska uprava podnijela je Direkciji šuma iz Skoplja, zahtjev za podizanje objekata na Biogradskom jezeru. Zahtjev je odbijen. Potom, 1958. godine Savezna komisija za fizičku kulturu SFRJ uradila je projekat za izgradnju Zimskog sportskog centra na području sadašnjeg nacionalnog parka.
„Posle duže rasprave ekspertska komisija za pregled projekta, sa akademikom Vilotijem Blačićem na čelu, podržana naučnim institucijama, uglednim javnim i
Dožić uz gleš Dožić Uz fleškulturnim radnicima i državnim organima za zaštitu prirode, odbacila je projekat u cjelini. Sekreterijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo 1965.godine naručio je Elaborat o mogućnostima korišćenja Biogradske gore I ta ideja je osujećena, jer je u odbranu prašume ustala struka i nauka iz Evrope i tadašnje Jugoslavije” – sjeća se Dožić.
Direktor Centra za razvoj Durmitora Darko Stijepović, takođe je otro osudio ideju o gradnji hotela na obali Biogradskog jezera, nazivajući taj projekat „najprostačkijom eksploatacijom prirodnog dragulja”. I on tvrdi da se gradnja hotela relaizuje suprotno Prostornom planu područja Biogradske gore, koji to najstrožije zabranjuje. ” Prije deset godina pokušali su iskoristiti pare Evropske agencije za rekonstrukciju za izgradnju bungalova na vodi, bolje rečeno, sojenica u samom jezeru. Srećom, uz pomoć medija i razumijevanja tadašnjeg direktora Agencije za zaštitu životne sredine, bataljena je ideja o sojenicama u jezeru. Sad su došli na još luđu ideju, hotel na obali jezera . Nekadašnji rezervat sa jelenima i muflonima dogurao je do jeftine eko krčevine i vododerine, do jeftine budvanske Guče i Ade Ciganlije”
Stijepović zaključuje: „To je podcjenjivanje eko morala i svijesti građana, a predlaganje UNESCO-u da prihvati kao mjesto svjetske baštine jezero sa hotelima, bungalovima, parkinzima u prašumama i roštiljima, svetogrđe i javna bruka države”.
Ova upozorenja zaslužuju argumentovan javan odgovor. Dok ne bude kasno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti, osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina
Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti, još je na nivou projektnog zadatka. Kako su saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano. Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za zaštitu životne sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.
Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.
“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.
Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.
Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim, cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.
Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje. Za to bi bile neophodne cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.
Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani, ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta. Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima, kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati sistemom za vodosnabdijevanje objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.
Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi, 110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg i kada.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda