Povežite se sa nama

OKO NAS

OPET BITKA ZA VALDANOS: Samo Vujice nema

Objavljeno prije

na

Tri godine nakon propadanja dva tendera za davanje u dugoročni zakup Valdanosa, crnogorska Vlada opet juriša na tu prekrasnu uvalu. Naime, Nacrtom Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Ulcinja, koji je izradila (što nije slučaj s nijednom drugom opštinom u zemlji), ona je „velikodušno” predvidjela da se hoteli (ukupne površine od preko 110 hiljada kvadratnih metara), kao u ranije donijetoj Studiji lokacije, ne projektuju u srcu Valdanosa, odnosno u maslinjaku, već na obodima uvale, tačnije na poluostrvu Mendra. Čak su i neki raniji čelnici Ulcinja izrazili zadovoljstvo takvim prijedlogom Ministarstva održivog razvoja i turizma, te namjerom da umjesto 1.600, u Valdanosu bude 900 kreveta. Vile za prodaju još se ne spominju.

No, tako nešto nemoguće je u okviru postojeće legislative. „Naime, Prostornim planom morskog dobra koji je plan višeg reda od Studije lokacije, definisano je da se ovaj prostor može koristiti tek za rekreativne namjene (pješačke i biciklističke staze), kao i da je na njemu predviđena samo zelena površina”, navodi se u Izvještaju Tenderske komisije za realizaciju projekta turističke valorizacije Valdanosa i Ostrva cvijeća o rezultatima tendera za izdavanje u dugoročni zakup kompleksa Valdanos u opštini Ulcinj od 23. novembra 2010. godine. A koje je potpisao predsjednik te komisije i ondašnji i sadašnji potpredsjednik Vlade Crne Gore Vujica Lazović, osoba protiv koje je zbog skandaloznog vođenja tenderskog procesa MANS pokrenuo krivičnu prijavu. Zaista, način na koji je vicepremijer godinama vodio postupak za izdavanje u zakup Valdanosa jednoj potpuno nereferentnoj firmi predstavlja školski primjer kršenja predviđenih procedura, a što je kasnije nastavljeno prikrivanjem dokumentacije o tom skandalu.

Naime, prvorangirana na Vladinom tenderu, britanska kompanija Cubus lux je od svog osnivanja 2003. godine poslovala s gubicima. U godinama kada je crnogorska Vlada htjela da im izruči Valdanos (2010. i 2011) imala je ukupni gubitak od gotovo 40 miliona funti. Ukupne obaveze bile su veće od vrijednosti imovine firme. No, ta je mala britanska kompanija bila samo istureni igrač, a posao je, kao i u nizu drugih privatizacija, trebalo da pripadne domaćim Englezima. Oni s boljim pamćenjem sjetiće se da je jedan crnogorski biznismen najavljivao da će se „2013. u Valdanosu održavati bokserski spektakli”. Duša ga je boljela, kako je govorio, što je ta investicija od nekoliko stotina miliona eura propala.

Boli je nakon pada tendera imao i Lazović. On je i dalje bestidno poručivao da je Cubus lux ispunila sve uslove tendera, čak navodio da će se ta firma ponovo javiti kada se raspiše sljedeći oglas za Valdanos.

Ne pamtim da je poslije toga iko više pominjao famozni Cubus lux, iako su nam naši zvaničnici prijetili da će oni silne pare uložiti neđe drugo, a ne kod nas. Ali, nijesu stigli daleko. Cubus lux je većinu poslova imao u susjednoj Hrvatskoj i gotovo sve kompanije koje su poslovale u njegovom okviru završile su u stečaju. Imao je, pored ostalog, marinu na Ugljanu, kod Zadra, i bio je to prvi nautički objekat na Jadranu koji je završio u stečajnom postupku. Čak je ostao bez kazina u hotelu Histria u Puli, jer mu je Vlada Hrvatske u maju 2011. godine oduzela pravo da priređuje igre na sreću pošto u propisanom roku nije mogao da pribavi garanciju banke u iznosu od 208 hiljada funti. Kao posljedica katastrofalnih poslovnih pokazatelja, odnosno nedostavljanja polugodišnjeg finansijskog izvještaja, Londonska berza je u aprilu 2012. godine ukinula dozvolu za trgovanje akcijama Cubus luxa.

Ali, nije ovđe riječ o toj gubitničkoj kompaniji, nego o sistematskom, katastrofalnom ponašanju crnogorskih vlasti prema najljepšoj uvali na Jadranu, sa 18 hiljada stabala stoljetnih maslina i plažom koja je spomenik prirode, a koja upravo zbog ovakvih opasnih namjera vlasti i njoj bliskih tajkuna pred našim očima propada. Zato je Vlada premijera Igora Lukšića da bi prikrila tu blamažu pokušala da za propast tendera okrivi MANS, ulcinjski civilni sektor i udruženja maslinara. „Sada bih volio da neko ko je doprinio da se pojavi sumnja u Cubus Lux i da dođemo do ovakvog nesretnog završetka, objasni ljudima zbog čega nijesmo stvorili uslove da se 600 ili 700 ljudi zaposli”, grmio je Lukšić.

Kao da mu u svakoj prilici Ulcinjani nijesu govorili: u Valdanosu ne treba da se gradi. Taj predivan prostor treba valorizovati po međunarodnim ekološkim standardina, da to bude oaza bez betona, a stvarnim vlasnicima moraju se vratiti nasilno oduzete masline, jer ih samo oni mogu ravitalizovati. Hotele treba graditi u Ulcinju na onim lokacijama đe su nekada i bili. Vlada tek treba da privoli nove vlasnike da poštuju potpisano. I tada će se zaposliti ne 600 ili 700 ljudi, već tri puta više.

Taj će proces u Ulcinju neminovno krenuti, kao što je ovih dana počela javna rasprava o PUP-u. U Pozitivnoj, koja je dio opštinske vlasti, kažu da zbog predloženog rješenja za Valdanos taj dokument neće podržati. “Zaštita te uvale je, na naše insistiranje, ušla i u koalicioni sporazum, pa smatram da je obaveza naših partnera da zajednički pokušamo da ubijedimo Vladu Crne Gore, koja radi ovaj planski dokument, da prihvati ovaj stav”, kaže predsjednik Opštinskog odbora te stranke Dritan Abazović.

Kada bi ovu poruku razumjeli u Vladi Crne Gore, iskupili bi se za skandal koji su cijeloj zemlji priredili prije tri godine. Mir bi se vratio u Valdanos i proširio čitavim Ulcinjem.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo