Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT U KAMPOVIMA ZA RASELJENE ROME I EGIPĆANE: Geto ili integrisanje?

Objavljeno prije

na

vladimir-boskovic

Zbog oružanih sukoba, koji su se dogodili 90-ih godina na terotriji bivše SFRJ, više od tri miliona ljudi je raseljeno unutar i izvan granica četiri zemlje: Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Veliki broj njih je i dalje raseljen u cijelom regionu, a neki od njih stanuju u uslovima koji ne ispunjavaju minimalne standarde. Situacija je posebno zabrinjavajuća u Podgorici u kampovima Konik I i II, gdje su smješteni Romi koji su izbjegli sa Kosova.

Konik, mjesna zajednica udaljena svega pet kilometara od centra glavnog grada Crne Gore, je lokacija na kojoj je smješten najveći broj izbjeglih i raseljenih osoba posebno Roma i Egipćana, koji su usljed ratnih dešavanja na Kosovu bili priniđeni da ostave svoje ognjište.

Petrit Veseljaj, mladić smješten u Kampu I na Koniku, kaže da živi u uslovima koji su ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva: “Živim u kampu od 2000. godine, kada smo se uselili u ovu baraku. Tada nam je rečeno da je ovo privremeno rješenje, ali evo već petnaesta godina prolazi, a mi i dalje živimo u kampu, s tim što je sada još gore, pogotovo od 2012. kada je veći dio kampa nestao u požaru, nakon čega su Romi ponovo živjeli pod šatorima pola godine.”

Ovaj mladić živi sa majkom, suprugom i dvoje djece u sobi od 15 kvadrata, bez električne energije već dvije godine, što im dodatno otežava život.

Veseljaj kao najveći problem življenja u Kampu navodi to što se romskoj zajednici uskraćuje pravo na izbor.

“Kada je veći dio kampa izgorio pričalo se da je onima kojima je baraka tada izgorela ponuđeno da se presele u vojne kasarne u Maslinama, ali nisu pristali. Zašto sada niko ne nudi drugu opciju? Ja bih najviše volio kada bih živio u komšiluku gdje ima pripadnika i drugih nacija, a ne samo Roma”, kaže Veseljaj.

Prema konvenciji o ljudskim pravima “svi ljudi su jednaki i svi treba da imaju ista prava bez obzira na boju kože, vjeru, naciju ili neko drugo određenje”. Međutim, prema mišljenju sagovornika Monitora to nije slučaj kada su Romi u pitanju.

Mehmed Ali Garipi dijeli mišljenje komšije Veseljaja i dodaje da je svakim danom sve teže i gore. On kaže da se čuju razna obećanja da će krenuti gradnja stanova, ali ovih dana je aktuelna priča o novim kontejnerima za one koji i dalje žive u barakama. No, oni ne žele da prihvate kontejnere jer se plaše da će ih zadesiti ista sudbina kao i njihove komšije kojima je obećano da će dobiti stanove čija je gradnja trebala da počne još prošle godine.

Vladimir Bošković, koji je kao pravni konsultant OSCE-a bio angažovan u radnoj grupi koja je izradila nacrt zakona o socijalnom stanovanju, o problemu stanovanja i mogućim rješenjima raseljenih Roma koji žive u kampovima I i II na Koniku za Monitor kaže:

“Moje je mišljenje da kamp na Koniku treba zatvoriti, tako što će se romske porodice po utvrđenoj listi prioriteta (broj članova, bolesni ili osobe sa invaliditetom, samohrani roditelji) seliti u socijalne stanove u zgradama sa neromskim stanovništvom. To što će stanovati sa ostalim građanima ubrzaće inkluziju, obrazovanje, zapošljavanje i sve ostalo što se u uslovima sabirnog logora kakav postoji na Koniku – ne može ostvariti. Ti kampovi, sadašnji ili neki budući, pa i malo kvalitetniji, ne služe ničemu osim da se Romi drže na jednom mjestu da bi se lakše kontrolisali. To je naravno moje mišljenje”.

Bošković dalje objašnjava da je najbolje Rome pitati koji su njihovi problemi i zajedno sa njima iznaći održivo rješenje.

“Ukoliko tamošnji Romi smatraju da će biti bolje zaštićeni ako su grupisani na jednom mjestu, onda im treba pomoći da tu ili negdje drugo podignu odgovarajuće naselje. Nije to prevelika investicija ni za donatore ni za eventualno učešće Vlade iz budžetskih sredstava: danas se m2 prostora može graditi za 200-250 eura, ukoliko se od opštine dobije besplatno odgovarajuće građevinsko zemljište oslobođeno plaćanja naknade za njegovo komunalno opremanje”, kaže Bošković.

Prema njegovom mišljenju, da bi se konkretno zaključilo šta je za tamošnje Rome bolje – da li da žive sa ostalim građanima ili u svom romskom naselju, kakav tip objekata i naselja im odgovara, kako povezati rješavanje njihovih stambenih potreba sa obrazovanjem i zapošljavanjem, potrebno je detaljno istraživanje i tek na osnovu tih podataka ponuditi ozbiljne alternative ovome što se sada radi ili pokušava.

Početkom juna u Podgorici je organizovan okrugli sto Civilni monitoring regionalnog stambenog programa sa posebnim osvrtom na stambeno zbrinjavanje Roma. Na njemu su govorili predstavnici Igmanske Inicijative, Ministarstva rada i socijalnog staranja, UNHCR u Crnoj Gori, Fondacije za otvoreno društvo iz Budimpešte i predstavnici romskih organizacija i udruženja. Tada je u svom izlaganju glavni pregovarač i koordinator za IPU Aleksandar Andrija Pejović kazao da je planiran projekat “IPA 2013. Iznalaženje održivih rješenja za interno raseljena lica i stanovnike kampa Konik II faza”, čiji je korisnik Ministarstvo rada i socijalnog staranja. U okviru aktivnosti koje su planirane ovim projektom očekuje se izgradnja 96 stambenih jedinica za stanovnike kampa na Koniku, kao i podrška socijalnoj integraciji, zapošljavanju i obrazovanju Roma i Egipćana .

Takođe, planirano je da, naravno uz pomoć međunarodne zajednice, izbjeglički kampovi Konik I i II budu zatvoreni do 2016. godine, kada bi na njihovom mjestu trebalo da budu izgrađeni stambeni blokovi. Međutim, u junu 2012. kada je buknuo požar u kampu I na Koniku obećani su stanovi u zgradama, ali umjesto stanova dati su im kontejneri. Tada je rečeno da će gradnja stambenih jedinica krenuti početkom prošle godine, ali prolazi i 2014, a radovi još nijesu ni počeli. A Romi i Egipćani i dalje žive u uslovima koji su nedostojni čovjeka i nadaju se da će i njima osvanuti bolje jutro.

Serđan BAFTIJARI

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo