Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT U KAMPOVIMA ZA RASELJENE ROME I EGIPĆANE: Geto ili integrisanje?

Objavljeno prije

na

Zbog oružanih sukoba, koji su se dogodili 90-ih godina na terotriji bivše SFRJ, više od tri miliona ljudi je raseljeno unutar i izvan granica četiri zemlje: Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Veliki broj njih je i dalje raseljen u cijelom regionu, a neki od njih stanuju u uslovima koji ne ispunjavaju minimalne standarde. Situacija je posebno zabrinjavajuća u Podgorici u kampovima Konik I i II, gdje su smješteni Romi koji su izbjegli sa Kosova.

Konik, mjesna zajednica udaljena svega pet kilometara od centra glavnog grada Crne Gore, je lokacija na kojoj je smješten najveći broj izbjeglih i raseljenih osoba posebno Roma i Egipćana, koji su usljed ratnih dešavanja na Kosovu bili priniđeni da ostave svoje ognjište.

Petrit Veseljaj, mladić smješten u Kampu I na Koniku, kaže da živi u uslovima koji su ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva: “Živim u kampu od 2000. godine, kada smo se uselili u ovu baraku. Tada nam je rečeno da je ovo privremeno rješenje, ali evo već petnaesta godina prolazi, a mi i dalje živimo u kampu, s tim što je sada još gore, pogotovo od 2012. kada je veći dio kampa nestao u požaru, nakon čega su Romi ponovo živjeli pod šatorima pola godine.”

Ovaj mladić živi sa majkom, suprugom i dvoje djece u sobi od 15 kvadrata, bez električne energije već dvije godine, što im dodatno otežava život.

Veseljaj kao najveći problem življenja u Kampu navodi to što se romskoj zajednici uskraćuje pravo na izbor.

“Kada je veći dio kampa izgorio pričalo se da je onima kojima je baraka tada izgorela ponuđeno da se presele u vojne kasarne u Maslinama, ali nisu pristali. Zašto sada niko ne nudi drugu opciju? Ja bih najviše volio kada bih živio u komšiluku gdje ima pripadnika i drugih nacija, a ne samo Roma”, kaže Veseljaj.

Prema konvenciji o ljudskim pravima “svi ljudi su jednaki i svi treba da imaju ista prava bez obzira na boju kože, vjeru, naciju ili neko drugo određenje”. Međutim, prema mišljenju sagovornika Monitora to nije slučaj kada su Romi u pitanju.

Mehmed Ali Garipi dijeli mišljenje komšije Veseljaja i dodaje da je svakim danom sve teže i gore. On kaže da se čuju razna obećanja da će krenuti gradnja stanova, ali ovih dana je aktuelna priča o novim kontejnerima za one koji i dalje žive u barakama. No, oni ne žele da prihvate kontejnere jer se plaše da će ih zadesiti ista sudbina kao i njihove komšije kojima je obećano da će dobiti stanove čija je gradnja trebala da počne još prošle godine.

Vladimir Bošković, koji je kao pravni konsultant OSCE-a bio angažovan u radnoj grupi koja je izradila nacrt zakona o socijalnom stanovanju, o problemu stanovanja i mogućim rješenjima raseljenih Roma koji žive u kampovima I i II na Koniku za Monitor kaže:

“Moje je mišljenje da kamp na Koniku treba zatvoriti, tako što će se romske porodice po utvrđenoj listi prioriteta (broj članova, bolesni ili osobe sa invaliditetom, samohrani roditelji) seliti u socijalne stanove u zgradama sa neromskim stanovništvom. To što će stanovati sa ostalim građanima ubrzaće inkluziju, obrazovanje, zapošljavanje i sve ostalo što se u uslovima sabirnog logora kakav postoji na Koniku – ne može ostvariti. Ti kampovi, sadašnji ili neki budući, pa i malo kvalitetniji, ne služe ničemu osim da se Romi drže na jednom mjestu da bi se lakše kontrolisali. To je naravno moje mišljenje”.

Bošković dalje objašnjava da je najbolje Rome pitati koji su njihovi problemi i zajedno sa njima iznaći održivo rješenje.

“Ukoliko tamošnji Romi smatraju da će biti bolje zaštićeni ako su grupisani na jednom mjestu, onda im treba pomoći da tu ili negdje drugo podignu odgovarajuće naselje. Nije to prevelika investicija ni za donatore ni za eventualno učešće Vlade iz budžetskih sredstava: danas se m2 prostora može graditi za 200-250 eura, ukoliko se od opštine dobije besplatno odgovarajuće građevinsko zemljište oslobođeno plaćanja naknade za njegovo komunalno opremanje”, kaže Bošković.

Prema njegovom mišljenju, da bi se konkretno zaključilo šta je za tamošnje Rome bolje – da li da žive sa ostalim građanima ili u svom romskom naselju, kakav tip objekata i naselja im odgovara, kako povezati rješavanje njihovih stambenih potreba sa obrazovanjem i zapošljavanjem, potrebno je detaljno istraživanje i tek na osnovu tih podataka ponuditi ozbiljne alternative ovome što se sada radi ili pokušava.

Početkom juna u Podgorici je organizovan okrugli sto Civilni monitoring regionalnog stambenog programa sa posebnim osvrtom na stambeno zbrinjavanje Roma. Na njemu su govorili predstavnici Igmanske Inicijative, Ministarstva rada i socijalnog staranja, UNHCR u Crnoj Gori, Fondacije za otvoreno društvo iz Budimpešte i predstavnici romskih organizacija i udruženja. Tada je u svom izlaganju glavni pregovarač i koordinator za IPU Aleksandar Andrija Pejović kazao da je planiran projekat “IPA 2013. Iznalaženje održivih rješenja za interno raseljena lica i stanovnike kampa Konik II faza”, čiji je korisnik Ministarstvo rada i socijalnog staranja. U okviru aktivnosti koje su planirane ovim projektom očekuje se izgradnja 96 stambenih jedinica za stanovnike kampa na Koniku, kao i podrška socijalnoj integraciji, zapošljavanju i obrazovanju Roma i Egipćana .

Takođe, planirano je da, naravno uz pomoć međunarodne zajednice, izbjeglički kampovi Konik I i II budu zatvoreni do 2016. godine, kada bi na njihovom mjestu trebalo da budu izgrađeni stambeni blokovi. Međutim, u junu 2012. kada je buknuo požar u kampu I na Koniku obećani su stanovi u zgradama, ali umjesto stanova dati su im kontejneri. Tada je rečeno da će gradnja stambenih jedinica krenuti početkom prošle godine, ali prolazi i 2014, a radovi još nijesu ni počeli. A Romi i Egipćani i dalje žive u uslovima koji su nedostojni čovjeka i nadaju se da će i njima osvanuti bolje jutro.

Serđan BAFTIJARI

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo