Povežite se sa nama

OKO NAS

MARATONSKO ISTJERIVANJE PRAVDE: Sve (ni)je u novcu

Objavljeno prije

na

Da se u životu često događa i ono što ne uspiju da izrežiraju ni najtalentovaniji režiseri uvjerava se punih sedamnaest godina književnica i slikarka iz Cetinja Mrijana Aleksandrova Rajković. Ona ni poslije toliko vremena ne može od Montenegrobanke da naplati 18.000 eura na ime 24 lična dohotka koji je banka odobrila nakon što joj je majku Nadeždu, dugogodišnju službenicu Montenegrobanke – filijala Cetinje, proglasila za tehnološki višak.

Banka je o tome donijela propisanu odluku, a čak je u blagajnu pristigao i novac da se isplati za 18 radnika koji su proglašeni za tehnološki višak, među kojima je bila i Mirjanina majka. I šta se dešava?

Pošto su te 1997. godine plate isplaćivane na blagajni a ne preko žiroračuna kao danas, blagajnica je 21. jula (pet dana poslije donošenja odluke o isplati) prispjeli novac uspjela da isplati dvanaestorici radnika. Ostalih šestoro trebalo je da budu isplaćeni sjutradan. Mirjanina majka je bila među tih ”šest radnika za ujutro”.

„Međutim, ona je uveče umrla, a Montenegrobanka je zadržala pare. Šta se desilo sa tim novcem ostalo je tajna, ali on familiji pokojnice nije isplaćen do današnjeg dana, jer NLB Montenegrobanka, kako se sada nakon privatizacije zove, izbjegava da izvrši obavezu iako je i Osnovni sud u Cetinju donio rješenje na ostavinskom postupku o pravu na nasljeđivanje pomenutog novca. Obraćala sam se zbog toga i tadašnjem direktoru banke više puta. On me upućivao na ekonomistu Branislava Žarića, koji je danima ponavljao da ‘nema pravnog osnova za isplatu, s obzirom na to da je službenica umrla'”, objašnjava u razgovoru za Monitor Mirjana Aleksandrova Rajković.

Ona kaže da je bila iznenađena objašnjenjem zašto banka neće da joj isplati novac. Nakon nekoliko mjeseci poslije majčine smrti pokrenula je ostavinski postupak pred Osnovnim sudom u Cetinju.

„Sud je donio rješenje da smo mi, članovi njene porodice, nasljednici zaostavštine iza smrti pokojne majke Nadežde Rajković, kako u sudskom rješenju piše, na novčana sredstva o kojima je riječ, odnosno ‘na pravo po Odluci o prestanku potrebe za radom radnika koji je tehnološki višak od 16. jula 1997. godine’. To rješenje sam više puta dostavljala direktoru Montenegrobanke u Cetinju, a kako je nedugo poslije toga banka privatizovana, dostavljala sam ga i direktorima NLB Montenegobanke. Posljednji put sam se obratila i pisanim i usmenim putem Antonu Ribnikaru, generalnom direktoru NLB Montenegrobanke, 2. aprila 2012. godine i rekla mu da ću se, ako ne isprave tu nepravdu, obratiti sudu u Strazburu. Ništa nisu preduzeli, a sva majčina dokumenta su – kako je njihova pravnica izjavila na sudu – ‘izgubljena u seljenju’. Ja ih, naravno, imam”, objašnjava Mirjana Rajković.

Radna knjižica Nadežde Rajković nije bila zaključena i ostala je u banci, koja je, kako kaže Mirjana, odbila da je vrati. Odlukom banke bilo je određeno da joj radni odnos prestaje 31. avgusta 1997. godine, dakle 40 dana nakon što je umrla.

Mirjana je protiv Montenegrobanke podnijela tužbu Osnovnom sudu u Cetinju. Sutkinja tog suda Vojislavka Vuković, nakon glavne javne rasprave održane 18. decembra prošle godine, donijela je presudu kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Mirjane Aleksandrove Rajković, kojim je tražila da joj Montenegrobanka konačno isplati zaostali dug.

Montenegrobanka, kako stoji u presudi, „u odgovoru na tužbu, pisanim podnescima i riječi na raspravi” navodi „da je predmetno potraživanje zastarjelo”, pozivajući se na Zakon o obligacionim odnosima. Preciznije – ovakva potraživanja zastarijevaju za deset godina.

„Osnovni sud je predmet razmatrao kao da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, a zapravo radi se o pravu nasljeđivanja zaostavštine u novcu nakon smrti roditelja. Dakle, sutkinja Osnovnog suda u Cetinju Vojislavka Vuković bitno je povrijedila odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenila materijalno pravo”, kaže Aleksandrova Rajković.

Mirjana je odlučila da i dalje istjeruje pravdu, pa je podnijela žalbu na tu presudu Višem sudu u Podgorici. Opet nije imala sreće.

Početkom ove godine, tačnije 12. februara, Viši sud u Podgorici donosi presudu „kojom se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje prošlogodišnja presuda Osnovnog suda u Cetinju”. Rješnje je potpisala sutkinja Natalija Filipović.

U odgovoru na žalbu navedeno je da je žalba neosnovana, jer je prvostepeni sud pravilno zaključio da se radi o zastarjelom potraživanju: „Kako je potraživanje kojim se tužbom zahtijeva dospjelo 1997. godine, a tužba u ovom sporu podnijeta 13. 06. 2012. godine, to je zaključak prvostepenog suda da je potraživanje zastarjelo, jer je protekao opšti rok (10 godina) zastarjelosti potraživanja iz člana 371 Zakona o obligacionim odnosima, koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka spornog odnosa”.

Protiv presude Višeg suda Mirjana je 8. aprila ove godine izjavila Vrhovnom sudu reviziju „zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”.

Čak i da – hipotetički govoreći – prihvatimo da ovakva prava i zahtjevi mogu zastarati, sud je morao imati u vidu i pravilo nasljednog prava koje ovdje ima primat u odnosu na obligaciono pravo, po kojem pravo na zahtjev za zaostavštinu zastarijeva u roku od 20 godina od smrti ostavioca, navodi Aleksandrova Rajković u izjavi za reviziju.

Povodom ovog maratonskog spora obratili smo se NLB Montenegrobanci. Portparol banke, koji je, kako se moglo zaključiti iz razgovara sa njim, detaljno upućen u ovaj slučaj i koji nije želio da se predstavi, kazao nam je da Centralna banka Crne Gore zabranjuje komentarisanje sporova sa klijentima banke.

Mirjana Aleksandrova Rajković čeka odluku Vrhovnog suda i za svaki slučaj priprema predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VALORIZACIJA  SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe

 

Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.

Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300  hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.

Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica  Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.

,,Mi smo negdje od 2013. godine  uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.

Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.

,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.

Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.

Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja

 

„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.

Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.

Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.

Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.

Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.

,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.

Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.

U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.

„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.

Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.

A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.

Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.

Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.

,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.

                                                                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo