Povežite se sa nama

OKO NAS

MARATONSKO ISTJERIVANJE PRAVDE: Sve (ni)je u novcu

Objavljeno prije

na

Da se u životu često događa i ono što ne uspiju da izrežiraju ni najtalentovaniji režiseri uvjerava se punih sedamnaest godina književnica i slikarka iz Cetinja Mrijana Aleksandrova Rajković. Ona ni poslije toliko vremena ne može od Montenegrobanke da naplati 18.000 eura na ime 24 lična dohotka koji je banka odobrila nakon što joj je majku Nadeždu, dugogodišnju službenicu Montenegrobanke – filijala Cetinje, proglasila za tehnološki višak.

Banka je o tome donijela propisanu odluku, a čak je u blagajnu pristigao i novac da se isplati za 18 radnika koji su proglašeni za tehnološki višak, među kojima je bila i Mirjanina majka. I šta se dešava?

Pošto su te 1997. godine plate isplaćivane na blagajni a ne preko žiroračuna kao danas, blagajnica je 21. jula (pet dana poslije donošenja odluke o isplati) prispjeli novac uspjela da isplati dvanaestorici radnika. Ostalih šestoro trebalo je da budu isplaćeni sjutradan. Mirjanina majka je bila među tih ”šest radnika za ujutro”.

„Međutim, ona je uveče umrla, a Montenegrobanka je zadržala pare. Šta se desilo sa tim novcem ostalo je tajna, ali on familiji pokojnice nije isplaćen do današnjeg dana, jer NLB Montenegrobanka, kako se sada nakon privatizacije zove, izbjegava da izvrši obavezu iako je i Osnovni sud u Cetinju donio rješenje na ostavinskom postupku o pravu na nasljeđivanje pomenutog novca. Obraćala sam se zbog toga i tadašnjem direktoru banke više puta. On me upućivao na ekonomistu Branislava Žarića, koji je danima ponavljao da ‘nema pravnog osnova za isplatu, s obzirom na to da je službenica umrla'”, objašnjava u razgovoru za Monitor Mirjana Aleksandrova Rajković.

Ona kaže da je bila iznenađena objašnjenjem zašto banka neće da joj isplati novac. Nakon nekoliko mjeseci poslije majčine smrti pokrenula je ostavinski postupak pred Osnovnim sudom u Cetinju.

„Sud je donio rješenje da smo mi, članovi njene porodice, nasljednici zaostavštine iza smrti pokojne majke Nadežde Rajković, kako u sudskom rješenju piše, na novčana sredstva o kojima je riječ, odnosno ‘na pravo po Odluci o prestanku potrebe za radom radnika koji je tehnološki višak od 16. jula 1997. godine’. To rješenje sam više puta dostavljala direktoru Montenegrobanke u Cetinju, a kako je nedugo poslije toga banka privatizovana, dostavljala sam ga i direktorima NLB Montenegobanke. Posljednji put sam se obratila i pisanim i usmenim putem Antonu Ribnikaru, generalnom direktoru NLB Montenegrobanke, 2. aprila 2012. godine i rekla mu da ću se, ako ne isprave tu nepravdu, obratiti sudu u Strazburu. Ništa nisu preduzeli, a sva majčina dokumenta su – kako je njihova pravnica izjavila na sudu – ‘izgubljena u seljenju’. Ja ih, naravno, imam”, objašnjava Mirjana Rajković.

Radna knjižica Nadežde Rajković nije bila zaključena i ostala je u banci, koja je, kako kaže Mirjana, odbila da je vrati. Odlukom banke bilo je određeno da joj radni odnos prestaje 31. avgusta 1997. godine, dakle 40 dana nakon što je umrla.

Mirjana je protiv Montenegrobanke podnijela tužbu Osnovnom sudu u Cetinju. Sutkinja tog suda Vojislavka Vuković, nakon glavne javne rasprave održane 18. decembra prošle godine, donijela je presudu kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Mirjane Aleksandrove Rajković, kojim je tražila da joj Montenegrobanka konačno isplati zaostali dug.

Montenegrobanka, kako stoji u presudi, „u odgovoru na tužbu, pisanim podnescima i riječi na raspravi” navodi „da je predmetno potraživanje zastarjelo”, pozivajući se na Zakon o obligacionim odnosima. Preciznije – ovakva potraživanja zastarijevaju za deset godina.

„Osnovni sud je predmet razmatrao kao da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, a zapravo radi se o pravu nasljeđivanja zaostavštine u novcu nakon smrti roditelja. Dakle, sutkinja Osnovnog suda u Cetinju Vojislavka Vuković bitno je povrijedila odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenila materijalno pravo”, kaže Aleksandrova Rajković.

Mirjana je odlučila da i dalje istjeruje pravdu, pa je podnijela žalbu na tu presudu Višem sudu u Podgorici. Opet nije imala sreće.

Početkom ove godine, tačnije 12. februara, Viši sud u Podgorici donosi presudu „kojom se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje prošlogodišnja presuda Osnovnog suda u Cetinju”. Rješnje je potpisala sutkinja Natalija Filipović.

U odgovoru na žalbu navedeno je da je žalba neosnovana, jer je prvostepeni sud pravilno zaključio da se radi o zastarjelom potraživanju: „Kako je potraživanje kojim se tužbom zahtijeva dospjelo 1997. godine, a tužba u ovom sporu podnijeta 13. 06. 2012. godine, to je zaključak prvostepenog suda da je potraživanje zastarjelo, jer je protekao opšti rok (10 godina) zastarjelosti potraživanja iz člana 371 Zakona o obligacionim odnosima, koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka spornog odnosa”.

Protiv presude Višeg suda Mirjana je 8. aprila ove godine izjavila Vrhovnom sudu reviziju „zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”.

Čak i da – hipotetički govoreći – prihvatimo da ovakva prava i zahtjevi mogu zastarati, sud je morao imati u vidu i pravilo nasljednog prava koje ovdje ima primat u odnosu na obligaciono pravo, po kojem pravo na zahtjev za zaostavštinu zastarijeva u roku od 20 godina od smrti ostavioca, navodi Aleksandrova Rajković u izjavi za reviziju.

Povodom ovog maratonskog spora obratili smo se NLB Montenegrobanci. Portparol banke, koji je, kako se moglo zaključiti iz razgovara sa njim, detaljno upućen u ovaj slučaj i koji nije želio da se predstavi, kazao nam je da Centralna banka Crne Gore zabranjuje komentarisanje sporova sa klijentima banke.

Mirjana Aleksandrova Rajković čeka odluku Vrhovnog suda i za svaki slučaj priprema predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo