OKO NAS
PROIZVODNJA I ŠVERC MARIHUANE: Lazaret, albanska Kolumbija

Albanska policija je poslije višednevnih borbi u kojima je korišćeno i teško naoružanje, uspjela da stavi pod kontrolu oblast Lazaret, poznatu pod nazivom „albanska Kolumbija”. Prema Monitorom dobro obaviještenom izvoru, ova akcija je bila rezultat zahtjeva Evropske unije, koja je od ove zemlje zatražila da prekinu proizvodnju i izvoz, odnosno šverc marihune i skanka prema zapadnoevropskom tržištu.
Albanija je do sada važila za najvećeg proizvođača ove droge u Evropi i drugog u svijetu, dok je Crna Gora u švercerskom i kriminalnom lancu bila jedna od najznačajnijih država za tranzit marihuane. Nedvano je Monitor pisao o tome da je samo u jednoj akciji crnogorska policija u saradnji sa kolegama iz Albanije spriječila šverc preko tone skanka, koji je trebalo da preko rijeke Bojane bude čamcima prošvercovan u Crnu Goru.
Zaplene skanka su u posljednje vrijeme bile sve učestalije, a droga je uglavnom preko Luke Bar švercovana do Italije, i dalje prema tršištu u zapadnoj Evropi, sve do Skandinavije, gdje je njena cijena dostizala najveće iznose.
Evropa je odlučila da tome stane na put. Podaci koje je prenio Tanjug su fascinatni. U Lazaretu, koji nosi i epitet “fabrike marihuane”, u samo prvih dva-tri dana policijske racije uništeno je 133.419 stabala i izdanaka marihuane, preko 46 tona gotovog proizvoda te droge, kao i 150.565 kilograma kanabisa.
Osim velike količine droge policija je tokom operacije u Lazaretu pronašla i znatnu količinu raznog oružja i bojeve municije. Tokom uništavanja droge na terenu policija je maksimalno oprezna pošto su zabilježeni slučajevi kada je eksploziv bio sakriven u drogi.
U drugoj kući u blizini Lazareta, prema albanskim policijskim saopštenjima, nađeno je osam paketa heroina, pet laboratorija od kojih su dvije za preradu i pakovanje marihuane i tri za preradu ulja hašiša, dva inkubatora sa 27 lampi za grijanje, koje se koriste za uzgoj rasada.
U Lazaretu je pronađena i značajna količina oružja – 236 pušaka i automata, osam pištolja, dvije snajperske puške, jedan protivavionski mitraljez, 15 mitraljeza, tri protivtenkovske granate, jedan minobacač i četiri zolje, dvije kolekcionarske puške, kao i 12 lovačkih pušaka. Takođe, zaplijenjena je i značajna količina municije: 100.993 metaka raznog kalibra, 237 kalupa trotila, 147 bombi i jednja kompletna kutija bombi, 44 zolje, 153 redenika za metke, preko 250 elektronskih upaljača.
Zaplijenjeno je i pregledano 34 vozila sa oružjem i kanabisom u kabini, dva kombija i jedan automobil sa drogom, 30 registarskih tablica, osam presa za marihuanu, devet kalupa za presu, 18 makaza za sječnje kanabisa i dvije vakum mašine za pakovanje, više kompleta raznih dokumenata, policijske uniforme, maska, multifunkcionalni policijski prsluk, termalni dvogled i velika količina metaka.
Nakon ovih preciznih brojki, koje nijesu konačne, jasnije je zašto je oblast Lazaret u Albaniji nosila epitet evropske Kolumbije. Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije u ovoj oblasti se godišnje proizvodilo stotinu tona marihuane, poznate kao albanka, kao i modifikovane verzije kanabisa skanka.
“Oblast Lazaret, sa svega dvije-tri hiljade stanovnika, prihodovala je od droge na godišnjem nivou oko četiri milijarde eura. U Lazaretu i selu Renea postoje čak pet labaratorija za preradu kanabisa” – kaže naš izvor.
Prema njegovim riječima vođa narkokartela koji je kontrolisao Lazaret bio je Gate Mahmutaj, dok mu je desna ruka bio Arsen Bahaj. Osim njih. među najpoznatijim dilerima iz Lazareta koji su u posljednjoj akciji uhapšeni su Albon Aliko, Alban Aliko,Jurgen Boci, Živi Kalemi, Abbas Rabi, Emilijan Aliko, Matijaž Boci, Ali Basha, Adem Sala, Skelim Krist, Artur She, Šerif Pijukom, Sokol Skender, Florijan Šurdi, Muho Martin, Adriatik Gaba, Karcan Gaba, Haka Buci, Hamza Buci, Agim Avduli, Zirja Sinani.
“Izmir Hebovija ima nadimak Shkodran, ili Skadranin, i on je bio glavna albanska veza za Crnu Goru” – tvrdi Monitorov izvor.
Droga iz Lazareta obično je išla u nekoliko standardnih i ustaljenih švercerskih pravaca. Jedan od njih je od Drača i Valone, gliserima do Italije. Drugi pravac je išao od Valone do hrvatskog grada Šibenika, odakle je brodovima produžavala za Veneciju.
“Treći put je vodio preko Crne Gore. Droga je obično prenošena putničkim automobilima. Vrijedni tovari ulaze preko Božaja, odnosno Sukobina, a zatim, ako tu prođe, ide na Debeli brijeg. Kod prenosa droge većinom se koriste automobili sa prepravljenim dnom, u krovnom tapacirungu, kao i u instrumental tabli. Većinu kurira prestavljaju mladi albanski bračni parovi, mada je bilo slučajeva da i stariji ljudi za dobru naknadu prenose skank. Postojala je i ruta koja je preko Crne Gore i Srbije vodila do graničnog prelaza Horgoš prema Mađarskoj. Tu su uglavnom korišćeni teretni kamioni” – kaže naš dobro obaviješteni izvor.
Mada su lokalne vlasti u Albaniji i ranije tvrdile da svake godine unište između 70.000 i 100.000 biljki kanabisa, svima je bilo jasno da u ovoj susjenoj zemlji ima oblasti koje su van kontrole vlasti. Tu postoji veliki broj zasada površine dva do tri hektara, većinom hibridne, odnosno modifikovane marihuane. Riječ je o marihuani sa cvijetom i velikom koncentracijom opijata. Ona je mnogo skuplja od obične mariuane. Kilogram ove droge u tranzitu je 750 eura, a kada stigne na zapadnoevropsko tržište, onda cijena jednog kilograma dostiže od tri do pet hiljade eura.
I ako ne jedina, Lazaret je bio najveća takva oblast koja je bila izvan kontrole države, odnosno pod direktnom kontrolom mafije. Samo u ovoj oblasti albanska mafija je mogla za mjesec da stavi na tržište oko dvadeset tona ove droge. Evropska unija je zahtijevala da se taj posao prekine. Policijaska akcija trajala je šest-sedam dana.
“Albanska policija je naišla na žestok otpor mafije, na minobacačku vatru. Vojska narkodilera koristila je i teške mitraljeze. Kada je bilo izvjesno da policija sigurno proditre u oblast i preuzima kontrolu, vođa narkokartela Gate Mahmutaj paljenjem je uništio ogromne količine marihunae u buradima, kao i deset hiljada sadnica. Bio je to požar kao u filmovima” – priča naš izvor.
Eleiminisanjem Lazareta u Albaniji, putevi marihuana i skanka nijesu rekinuti. Samo nekoliko dana poslije ove velike akcije u Albaniji italijanska finansijska policija zaplijenina 42,7 tona smole kanabisa u jednoj od najvećih zapljena droge u Evropi, kod obale Sicilije, u okviru istrage francuske carine. Brod koji je nosio ovaj tovar trebalo je da pristane u neku luku na istočnom Mediteranu, kao na primjer u Libiji, Grčkoj ili Albaniji i droga je zatim trebalo da bude distribuirana širom zapadne Evrope. Vjeruje se da ova droga potiče iz Maroka, koji nastavlja da snadbijeva skoro cijelu Evropu.
“Albanija jeste bila najveći proizvođač marihuana u Evropi, ali su odmah uskočili drugi proizvođači sa globalnog nivoa, kao što su Dominikanska Republika, Grčka, Maroko i Tunis. Sa proizvodnjom i švercom droge na globalnom nivou teško se izboriti. Još je mnogo Lazareta, odnosno oblasti izvan državnih kontrola, u ovim zemljama koje pominjemo” – kaže Monitorov policijski izvor.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti, osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina
Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti, još je na nivou projektnog zadatka. Kako su saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano. Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za zaštitu životne sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.
Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.
“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.
Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.
Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim, cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.
Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje. Za to bi bile neophodne cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.
Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani, ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta. Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima, kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati sistemom za vodosnabdijevanje objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.
Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi, 110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg i kada.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično