Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINKE VIŠE OD DECENIJU NASTOJE DA POŠALJU U SVIJET “LISNATI” SIR: Tehnolozi traže mane, gurmani kilo više

Objavljeno prije

na

Već 12 godina traju bezuspješni pokušaji pojedinaca i udruženja da nezvanični kolašinski brend, lisnati sir, dobije zaštićenu oznaku porijekla. Prije šest mjeseci, nekoliko stočarki i ostalih učesnica obuke „žene u preduznetištvu” odlučile su da osnuju udruženje koje će naredih mjeseci intenzivno raditi na tome da ta specifična vrsta sira konačno bude prepoznata kao i zvanično autentičan mlječni proizvod vezan za Bjelasicu i Sinjavinu.

Ta vrsta sira, izuzetno cijenjena, zbog manje masnoće i specifične strukture gotovo uvijek nedostaje na pijaci, iako je njegova cijena između 5 i 7 eura, a u restoranima je među skupljim proizvodima nacionalne kuhinje. Iako su neki evropski tehnolozi početkom vijeka preporučivali Kolašinkama da odustanu od takvog načina sirenja, popularnost „listana” sve je veća, pa se na pijaci i u prodavnicama uvijek traži kilogram više.

Advokat Zoran Rakočević je 2002. godine osnovao Udruženje proizvođača zdrave hrane i u nekoliko navrata je pokušao da za taj, ali za druge poljoprivredne proizvode, omogući međunarodne sertifikate. On tvrdi da je predstavniku njemačkog Tehnološkog fakulteta smetao upravo nedostatak masnoće u siru, koji su neke planinke s ponosom iznijele na trpezu.

-Njemački profesor, čije sam ime zaboravio, a koji je bio šef katedre za mlječne proizvode na Tehnološkom fakultetu, kada je probao lisnati sir, planinku, koja nas je njime poslužila, pitao je „a gdje je ostalo”. Ona je odmah razumjela i u posebnoj činiji donijela kajmak. On je zamjerio jer sir nije dovoljno masan, a njegova kratkotrajnost, jer može da zadrži kvalitet svega dva tri dana, je bila prepreka brendiranju”- tvrdi Rakočević.

Njemci su tada jako bili zainteresovani za otvaranje fabrike sira u selu Lipovo. No, kako kaže Rakočević, Lipovčani su ostali dosljedni navikama i nisu pokazali fleksibilnost kada im je predlagano da tradicionalan način sirenja zamijene onim koji bi omogućio konkurentan proizvod za strano tržište.

„Njemci su predlagali proizvodnju druge vrste sira, koji bi se pakovao u krugovima od po 50 kg i plasirao bi se na evropsko tržište, po vrtoglavo visokim cijenama. Ta ideja se nije dopala mještanima Lipova, pa se od projekta odustalo” – kazao je Rakočević.

Međutim, žene koje decenijama proizvode lisnati sir, tvrde da se pravilnim čuvanjem njegov kvalitet može zadržati i po dvadesetak dana. Potrebno je samo, savjetuju one, da se čuva u dobro zatvorenim posudama.

Neke Kolašinke koje prodajom „lisnatog” značajno ojačavaju porodični budžet kažu da je tu vrstu sira lako usiriti, ali da je za specifičan efekat „listanja”potrebno vještine i strpljenja.

„Za lisnati sir se koristi pola mlijeka sa kojeg je skinut kajmak, takozvane ‘grijavine’, a pola ‘cijelog’ mlijeka. Grijavina treba da odstoji 24 sata, a ono mlijeko sa kojeg nije skinut kajmak od uveče do ujutro. Kada se usiri mlijeko, sir se uvija u najlon i treba da stoji dva- tri sata. Listanje se postiže jer sir često treba ‘prekalupiti’, pa se tako stvaraju tanki slojevi, listovi, zbog čega je i zanimljiv, naročito turistima. Za razliku od sira koji se ostavlja u kacu – masnog, lisnati sir se, dok se cijedi od surutke, ne uvija u ćedilo – objašnjava Dragica Rakočević, koja je prošlog ljeta nedjeljno proizvodila po 50 kilograma te tražene vrste sira i vrlo dobro zarađivala. Da je imala, kaže, prodavala bi i po duplo više, jer je potražnja, naročito tokom ljeta, velika.

Za razliku od Dragice, neke kolašinske domaćice za proizvodnju tog sira koriste dvije trećine obranog i svega jednu trećinu punomasnog mlijeka. Tako se dobija „posniji” sir, bez mnogo masti.

U grupi žena koje će ponovo pokušati da se izbore da se taj brend ozvaniči je i Branka Golubović. Ona je svjesna da će procedura trajati godinama, ali najavljuje da su kolašinske stočarke spremne da se prihvate tog zahtjevnog posla.

„Mnogo šta treba uraditi tokom tog procesa, a između ostalog i naći dokaze u literaturi o dugom postojanju ‘lisnatog’ sira na području ove opštine. Istražujemo i istorijske podatke. Cilj nam je da dokumentujemo kada se prvi put tako počelo siriti. Istraživaćemo i u porodicama gdje se s koljena na koljeno prenose najbolji načini za dobijanje efekta ‘listanja’ na tanke slojeve, što je glavna karakteristika tog mlječnog proizvoda” – kaže Golubović.

Prema nekim izvorima najvjerovatnije je takav sir prvi put proizveden u Vasojevićima. Kasnije su umijeće sirenja usavršile Moračanke i Rovčanke i ostale žene sa prostora kolašinske opštine. Prema drugim izvorima, „listan” je prvi put usiren u Morači ili Rovcima, a kasnije se vještina prenosila i rasla popularnost tog proizvoda.

„Mnogi faktori očigledno utiču da baš u kolašinskom kraju taj sir može da se napravi na način da ga je moguće razdovojiti na skoro providne slojeve. Zbog toga ga zovu i „kartica” (tanki papir koji služi za savijenja duvana). Žene sa kojima smo razgovarale tvrde da se ni u jednom drugom kraju Crne Gore, čak iako se dosljedno primjenjuje „recept” za sirenje, ne može to postići. Vjerujemo da je riječ i o klimatskim uslovima, ali i vrsti livadskih i planinskih trava kojima se krave ovdje hrane. Sve to treba, naravno, i dokazati i uobličiti u naučne činjenice” – kaže Golubović.

Ona vjeruje da nakon pljevaljskog kolašinski može postati druga zaštićena vrsta sira u našoj državi.

Kolašinkama, koje će nastojati da „listan” pošalju u svijet, mogao bi biti od pomoći i magistarski rad sugrađanina Ivana Ivanovića. On je kroz obiman rad na ternu i istraživanja nekoliko desetina kolašinskih domaćinstava opisao jedinstvenu tradicionalnu tehnologiju, analizirao hemijsku i mikrobiološku kakvoću sira i mlijeka od kojeg se proizvodi. Sve to radi prikupljanja parametara za standardizaciju te eventualne zaštite njegove izvornosti. Pokleknuće Evropa, valjda.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo