Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Neki to vole vruće

Objavljeno prije

na

Konačno je u Crnu Goru, u danima između vaskršnjih i prvomajskih praznika, stigla vijest od koje su mnogima krenule suze radosnice. „Centralna banka će narednih dana u potpunosti ukinuti zabranu kreditiranja uvedenu prije tri godine Prvoj banci”, obavijestio je svjetsku javnost preko agencije Rojters guverner CBCG Radoje Žugić, „Imamo informacije da je Prva banka dostigla potrebne parametre za poslovanje i narednih dana ćemo i zvanično objaviti da je ta banka postala slobodan igrač na bankarskom tržištu”. DA LI ĆE SLOBODA UMJETI DA PJEVA: U međuvremenu, detaljno smo informisani i o tome ko je sve i koliko platio da bi Prva povratila status „slobodnog igrača”. Na pitanje zašto, odgovor ćemo, na žalost, čekati nešto duže.

Ispostavilo se, uglavnom, da su glavni teret projekta revitalizacije porodičnog biznisa, uz Vladu Crne Gore i nekadašnjeg ministra finansija i aktuelnog premijera Igora Lukšića, iznijeli čelnici dvije kompanije u državnom vlasništvu. Tim preduzećima su vlade Mila Đukanovića (njihovog kolege akcionara iz Prve banke) u minulih dvadesetak godina u više navrata pokrivale višemilionske dugove. Pošto se dobro dobrim vraća – oni su, što državnim (Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG) što privatnim novcem (Miodrag Ivanović, predsjednik Odbora direktora Pobjede) , sakupili preko 5,5 od ukupno deset miliona eura mukotrpno prikupljenih u jednogodišnjem postupku dokapitalizacije Prve.

To, naravno, ne znači da treba potcijeniti entuzijazam sa kojim su ministri i poslanici vladajuće većine – od Predraga Sekulića do Miodraga Vukovića – odlučili da, doduše značajno manji, dio svoje ušteđevine ulože u ovaj posao. Za svaku je pohvalu činjenica da visoko pozicionirani članovi DPS-a vjeruju predsjedniku svoje partije toliko da su u njegu spremni da ulože i vlastiti novac. Međutim, svaki građanin Crne Gore mora se zabrinuti nad činjenicom da uticajni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti nijesu u stanju da na elementarno racionalan način raspolažu vlastitim imetkom. Kako drugačije razumjeti to što su novopečeni akcionari Prve banke kupovali akcije po cijeni 20 ili 30 odsto većoj od ponuđene na berzi? I još važnije: kako od njih očekivati da se racionalno ophode sa našim novcem, kada to ne rade ni sa svojim?

Ili je to, ipak, neophodna cijena koju treba platiti za slobodu o kojoj govori guverner Žugić.

KONTINUITET BEZVLAŠĆA: Sada iz CBCG stižu najave po kojima je to sasvim dovoljno da se Prva banka vrati na tržište, bez ikakvih posljedica za ono što su njeni zvaničnici činili od 2007. godine.

Znači li to da nadležni zaboravljaju da je nedostatak novca bio samo jedan od razloga za probleme sa kojima se nosila, i još uvijek se nosi, Prva banka Crne Gore, njeni klijenti i deponenti? I, istovremeno, znači li to da čelna garnitura CBCG računa kako smo te razloge zaboravili i mi ostali?

Bezakonje je, uz širokogrudo razbacivanje tuđeg novca, obilježilo poslovanje Prve (tada Nikšićke) banke od momenta kada je Aco Đukanović brat, društveno-politički radnik i biznismen, postao kvalifikovani vlasnik njenih akcija (tek da se zna: on je jedini kome za to nije trebala dozvola CBCG).

Najstariji dokaz za tu tvrdnju, koji možemo pronaći u zvaničnoj dokumentaciji, predstavlja rješenje CBCG od 13. februara 2008. godine o preduzimanju prinudnih mjera prema Prvoj banci. Još tada je od Banke zahtijevano, pokazaće se bezuspješno, da „prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima…”.

Najsvježiji dokaz da Prva nije odustala od politike kršenja propisa star je jedva mjesec dana. „Prva banka CG je stvarni vlasnik 378.360 akcija HTP Mimoza AD Tivat”, stoji u odgovoru Komisije za hartije od vrijednosti na upit jednog od manjinskih akcionara Mimoze. Njega je zanimalo kome je kolašinska kompanija Gorska 10. januara ove godine prodala 11 odsto akcija tivatskog preduzeća i tako izbjegla zakonsku obavezu da javno ponudi preuzimanje svih akcija. KHOV je, pišu, saznala da su akcije na zbirnom kastodi računu vlasništvo Prve banke.

Prva je, može se reći, dobro pazarila pošto su akcije kupljene po cijeni upola nižoj od tada važeće na berzi. Mali problem je samo to što su akcije kupljene u vrijeme kada Banka braće Đukanović nije imala pravo, po osnovu još uvijek važećih mjera CBCG, da investira u hartije od vrijednosti. Zanimljivo, to saznanje nije proizvelo ama baš nikakvu reakciju nadležnih.

Baš kao što je bilo kakva reakcija izostala i nakon što je Monitor, početkom prošle godine, na primjeru pljevaljske Mat kompani obznanio da je Prva banka dijelila kredite i nakon što joj je CBCG zabranila tu vrstu poslovnih aktivnosti.

Nekome može biti zanimljivo: Prva banka je u tom slučaju kršila propise finansirajući kompaniju koju je osnovao Duško Šarić, trenutno pritvoreni brat odbjeglog Darka Šarića, optuženog da je organizovao šverc preko dvije tone kokaina iz Južne Amerike.

A akcije Mimoze Prva je kupila preko brokerske kuće koju kontrolišu Veselin Barović i njegov Eurofond. Platili su ih jedva nešto više od eura po akciji, iako je – na primjer – Eurofond, kojim upravlja Veselin Barović, sredinom 2008. godine iste akcije kupovao po cijeni od 15,3 eura. Prodavac je bilo preduzeće Komersa, Veselina Barovića. Da li su tu čista posla? Gotovo 15 hiljada akcionara Euro fonda odgovor KHOV na to pitanje čeka skoro dvije godine.

KAD EVROPA PITA: Poslovanje Prve banke zaintrigiralo je i evropske zvaničnike. Iz odgovora koje je sastavljao tim predvođen tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem vidi se da to interesovanje nije bilo bez razloga.

Dok je crnogorsku javnost, tokom afere 11 miliona, ubjeđivao kako „način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije piše da je Prva 44 miliona koja je dobila iz državnog budžeta trošila mimo dogovorenog plana: „Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.

Opet, bez bilo kakve posljedice po bilo koga.

Jedan od potpisnika ugovora između države i Prve banke – Igor Lukšić napredovao je u državnoj službi, pa je zvanje ministra finansija i potpredsjednika Vlade zamijenio titulom premijera. Potpis na ovaj ugovor, u ime Prve banke, stavio je Radoje Žugić. Aktuelni guverner tada je, istovremeno, bio i predsjednik borda Prve banke i prvi čovjek Fonda PIO. Sami zaključite da li je, u međuvremenu, i on napredovao u službi. Ono što je sigurno – plata mu je znatno veća. Zaradio je. Ili to tek treba da uradi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo