Konačno je u Crnu Goru, u danima između vaskršnjih i prvomajskih praznika, stigla vijest od koje su mnogima krenule suze radosnice. „Centralna banka će narednih dana u potpunosti ukinuti zabranu kreditiranja uvedenu prije tri godine Prvoj banci”, obavijestio je svjetsku javnost preko agencije Rojters guverner CBCG Radoje Žugić, „Imamo informacije da je Prva banka dostigla potrebne parametre za poslovanje i narednih dana ćemo i zvanično objaviti da je ta banka postala slobodan igrač na bankarskom tržištu”. DA LI ĆE SLOBODA UMJETI DA PJEVA: U međuvremenu, detaljno smo informisani i o tome ko je sve i koliko platio da bi Prva povratila status „slobodnog igrača”. Na pitanje zašto, odgovor ćemo, na žalost, čekati nešto duže.
Ispostavilo se, uglavnom, da su glavni teret projekta revitalizacije porodičnog biznisa, uz Vladu Crne Gore i nekadašnjeg ministra finansija i aktuelnog premijera Igora Lukšića, iznijeli čelnici dvije kompanije u državnom vlasništvu. Tim preduzećima su vlade Mila Đukanovića (njihovog kolege akcionara iz Prve banke) u minulih dvadesetak godina u više navrata pokrivale višemilionske dugove. Pošto se dobro dobrim vraća – oni su, što državnim (Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG) što privatnim novcem (Miodrag Ivanović, predsjednik Odbora direktora Pobjede) , sakupili preko 5,5 od ukupno deset miliona eura mukotrpno prikupljenih u jednogodišnjem postupku dokapitalizacije Prve.
To, naravno, ne znači da treba potcijeniti entuzijazam sa kojim su ministri i poslanici vladajuće većine – od Predraga Sekulića do Miodraga Vukovića – odlučili da, doduše značajno manji, dio svoje ušteđevine ulože u ovaj posao. Za svaku je pohvalu činjenica da visoko pozicionirani članovi DPS-a vjeruju predsjedniku svoje partije toliko da su u njegu spremni da ulože i vlastiti novac. Međutim, svaki građanin Crne Gore mora se zabrinuti nad činjenicom da uticajni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti nijesu u stanju da na elementarno racionalan način raspolažu vlastitim imetkom. Kako drugačije razumjeti to što su novopečeni akcionari Prve banke kupovali akcije po cijeni 20 ili 30 odsto većoj od ponuđene na berzi? I još važnije: kako od njih očekivati da se racionalno ophode sa našim novcem, kada to ne rade ni sa svojim?
Ili je to, ipak, neophodna cijena koju treba platiti za slobodu o kojoj govori guverner Žugić.
KONTINUITET BEZVLAŠĆA: Sada iz CBCG stižu najave po kojima je to sasvim dovoljno da se Prva banka vrati na tržište, bez ikakvih posljedica za ono što su njeni zvaničnici činili od 2007. godine.
Znači li to da nadležni zaboravljaju da je nedostatak novca bio samo jedan od razloga za probleme sa kojima se nosila, i još uvijek se nosi, Prva banka Crne Gore, njeni klijenti i deponenti? I, istovremeno, znači li to da čelna garnitura CBCG računa kako smo te razloge zaboravili i mi ostali?
Bezakonje je, uz širokogrudo razbacivanje tuđeg novca, obilježilo poslovanje Prve (tada Nikšićke) banke od momenta kada je Aco Đukanović brat, društveno-politički radnik i biznismen, postao kvalifikovani vlasnik njenih akcija (tek da se zna: on je jedini kome za to nije trebala dozvola CBCG).
Najstariji dokaz za tu tvrdnju, koji možemo pronaći u zvaničnoj dokumentaciji, predstavlja rješenje CBCG od 13. februara 2008. godine o preduzimanju prinudnih mjera prema Prvoj banci. Još tada je od Banke zahtijevano, pokazaće se bezuspješno, da „prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima…”.
Najsvježiji dokaz da Prva nije odustala od politike kršenja propisa star je jedva mjesec dana. „Prva banka CG je stvarni vlasnik 378.360 akcija HTP Mimoza AD Tivat”, stoji u odgovoru Komisije za hartije od vrijednosti na upit jednog od manjinskih akcionara Mimoze. Njega je zanimalo kome je kolašinska kompanija Gorska 10. januara ove godine prodala 11 odsto akcija tivatskog preduzeća i tako izbjegla zakonsku obavezu da javno ponudi preuzimanje svih akcija. KHOV je, pišu, saznala da su akcije na zbirnom kastodi računu vlasništvo Prve banke.
Prva je, može se reći, dobro pazarila pošto su akcije kupljene po cijeni upola nižoj od tada važeće na berzi. Mali problem je samo to što su akcije kupljene u vrijeme kada Banka braće Đukanović nije imala pravo, po osnovu još uvijek važećih mjera CBCG, da investira u hartije od vrijednosti. Zanimljivo, to saznanje nije proizvelo ama baš nikakvu reakciju nadležnih.
Baš kao što je bilo kakva reakcija izostala i nakon što je Monitor, početkom prošle godine, na primjeru pljevaljske Mat kompani obznanio da je Prva banka dijelila kredite i nakon što joj je CBCG zabranila tu vrstu poslovnih aktivnosti.
Nekome može biti zanimljivo: Prva banka je u tom slučaju kršila propise finansirajući kompaniju koju je osnovao Duško Šarić, trenutno pritvoreni brat odbjeglog Darka Šarića, optuženog da je organizovao šverc preko dvije tone kokaina iz Južne Amerike.
A akcije Mimoze Prva je kupila preko brokerske kuće koju kontrolišu Veselin Barović i njegov Eurofond. Platili su ih jedva nešto više od eura po akciji, iako je – na primjer – Eurofond, kojim upravlja Veselin Barović, sredinom 2008. godine iste akcije kupovao po cijeni od 15,3 eura. Prodavac je bilo preduzeće Komersa, Veselina Barovića. Da li su tu čista posla? Gotovo 15 hiljada akcionara Euro fonda odgovor KHOV na to pitanje čeka skoro dvije godine.
KAD EVROPA PITA: Poslovanje Prve banke zaintrigiralo je i evropske zvaničnike. Iz odgovora koje je sastavljao tim predvođen tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem vidi se da to interesovanje nije bilo bez razloga.
Dok je crnogorsku javnost, tokom afere 11 miliona, ubjeđivao kako „način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije piše da je Prva 44 miliona koja je dobila iz državnog budžeta trošila mimo dogovorenog plana: „Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.
Opet, bez bilo kakve posljedice po bilo koga.
Jedan od potpisnika ugovora između države i Prve banke – Igor Lukšić napredovao je u državnoj službi, pa je zvanje ministra finansija i potpredsjednika Vlade zamijenio titulom premijera. Potpis na ovaj ugovor, u ime Prve banke, stavio je Radoje Žugić. Aktuelni guverner tada je, istovremeno, bio i predsjednik borda Prve banke i prvi čovjek Fonda PIO. Sami zaključite da li je, u međuvremenu, i on napredovao u službi. Ono što je sigurno – plata mu je znatno veća. Zaradio je. Ili to tek treba da uradi.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice