Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Neki to vole vruće

Objavljeno prije

na

Konačno je u Crnu Goru, u danima između vaskršnjih i prvomajskih praznika, stigla vijest od koje su mnogima krenule suze radosnice. „Centralna banka će narednih dana u potpunosti ukinuti zabranu kreditiranja uvedenu prije tri godine Prvoj banci”, obavijestio je svjetsku javnost preko agencije Rojters guverner CBCG Radoje Žugić, „Imamo informacije da je Prva banka dostigla potrebne parametre za poslovanje i narednih dana ćemo i zvanično objaviti da je ta banka postala slobodan igrač na bankarskom tržištu”. DA LI ĆE SLOBODA UMJETI DA PJEVA: U međuvremenu, detaljno smo informisani i o tome ko je sve i koliko platio da bi Prva povratila status „slobodnog igrača”. Na pitanje zašto, odgovor ćemo, na žalost, čekati nešto duže.

Ispostavilo se, uglavnom, da su glavni teret projekta revitalizacije porodičnog biznisa, uz Vladu Crne Gore i nekadašnjeg ministra finansija i aktuelnog premijera Igora Lukšića, iznijeli čelnici dvije kompanije u državnom vlasništvu. Tim preduzećima su vlade Mila Đukanovića (njihovog kolege akcionara iz Prve banke) u minulih dvadesetak godina u više navrata pokrivale višemilionske dugove. Pošto se dobro dobrim vraća – oni su, što državnim (Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG) što privatnim novcem (Miodrag Ivanović, predsjednik Odbora direktora Pobjede) , sakupili preko 5,5 od ukupno deset miliona eura mukotrpno prikupljenih u jednogodišnjem postupku dokapitalizacije Prve.

To, naravno, ne znači da treba potcijeniti entuzijazam sa kojim su ministri i poslanici vladajuće većine – od Predraga Sekulića do Miodraga Vukovića – odlučili da, doduše značajno manji, dio svoje ušteđevine ulože u ovaj posao. Za svaku je pohvalu činjenica da visoko pozicionirani članovi DPS-a vjeruju predsjedniku svoje partije toliko da su u njegu spremni da ulože i vlastiti novac. Međutim, svaki građanin Crne Gore mora se zabrinuti nad činjenicom da uticajni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti nijesu u stanju da na elementarno racionalan način raspolažu vlastitim imetkom. Kako drugačije razumjeti to što su novopečeni akcionari Prve banke kupovali akcije po cijeni 20 ili 30 odsto većoj od ponuđene na berzi? I još važnije: kako od njih očekivati da se racionalno ophode sa našim novcem, kada to ne rade ni sa svojim?

Ili je to, ipak, neophodna cijena koju treba platiti za slobodu o kojoj govori guverner Žugić.

KONTINUITET BEZVLAŠĆA: Sada iz CBCG stižu najave po kojima je to sasvim dovoljno da se Prva banka vrati na tržište, bez ikakvih posljedica za ono što su njeni zvaničnici činili od 2007. godine.

Znači li to da nadležni zaboravljaju da je nedostatak novca bio samo jedan od razloga za probleme sa kojima se nosila, i još uvijek se nosi, Prva banka Crne Gore, njeni klijenti i deponenti? I, istovremeno, znači li to da čelna garnitura CBCG računa kako smo te razloge zaboravili i mi ostali?

Bezakonje je, uz širokogrudo razbacivanje tuđeg novca, obilježilo poslovanje Prve (tada Nikšićke) banke od momenta kada je Aco Đukanović brat, društveno-politički radnik i biznismen, postao kvalifikovani vlasnik njenih akcija (tek da se zna: on je jedini kome za to nije trebala dozvola CBCG).

Najstariji dokaz za tu tvrdnju, koji možemo pronaći u zvaničnoj dokumentaciji, predstavlja rješenje CBCG od 13. februara 2008. godine o preduzimanju prinudnih mjera prema Prvoj banci. Još tada je od Banke zahtijevano, pokazaće se bezuspješno, da „prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima…”.

Najsvježiji dokaz da Prva nije odustala od politike kršenja propisa star je jedva mjesec dana. „Prva banka CG je stvarni vlasnik 378.360 akcija HTP Mimoza AD Tivat”, stoji u odgovoru Komisije za hartije od vrijednosti na upit jednog od manjinskih akcionara Mimoze. Njega je zanimalo kome je kolašinska kompanija Gorska 10. januara ove godine prodala 11 odsto akcija tivatskog preduzeća i tako izbjegla zakonsku obavezu da javno ponudi preuzimanje svih akcija. KHOV je, pišu, saznala da su akcije na zbirnom kastodi računu vlasništvo Prve banke.

Prva je, može se reći, dobro pazarila pošto su akcije kupljene po cijeni upola nižoj od tada važeće na berzi. Mali problem je samo to što su akcije kupljene u vrijeme kada Banka braće Đukanović nije imala pravo, po osnovu još uvijek važećih mjera CBCG, da investira u hartije od vrijednosti. Zanimljivo, to saznanje nije proizvelo ama baš nikakvu reakciju nadležnih.

Baš kao što je bilo kakva reakcija izostala i nakon što je Monitor, početkom prošle godine, na primjeru pljevaljske Mat kompani obznanio da je Prva banka dijelila kredite i nakon što joj je CBCG zabranila tu vrstu poslovnih aktivnosti.

Nekome može biti zanimljivo: Prva banka je u tom slučaju kršila propise finansirajući kompaniju koju je osnovao Duško Šarić, trenutno pritvoreni brat odbjeglog Darka Šarića, optuženog da je organizovao šverc preko dvije tone kokaina iz Južne Amerike.

A akcije Mimoze Prva je kupila preko brokerske kuće koju kontrolišu Veselin Barović i njegov Eurofond. Platili su ih jedva nešto više od eura po akciji, iako je – na primjer – Eurofond, kojim upravlja Veselin Barović, sredinom 2008. godine iste akcije kupovao po cijeni od 15,3 eura. Prodavac je bilo preduzeće Komersa, Veselina Barovića. Da li su tu čista posla? Gotovo 15 hiljada akcionara Euro fonda odgovor KHOV na to pitanje čeka skoro dvije godine.

KAD EVROPA PITA: Poslovanje Prve banke zaintrigiralo je i evropske zvaničnike. Iz odgovora koje je sastavljao tim predvođen tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem vidi se da to interesovanje nije bilo bez razloga.

Dok je crnogorsku javnost, tokom afere 11 miliona, ubjeđivao kako „način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije piše da je Prva 44 miliona koja je dobila iz državnog budžeta trošila mimo dogovorenog plana: „Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.

Opet, bez bilo kakve posljedice po bilo koga.

Jedan od potpisnika ugovora između države i Prve banke – Igor Lukšić napredovao je u državnoj službi, pa je zvanje ministra finansija i potpredsjednika Vlade zamijenio titulom premijera. Potpis na ovaj ugovor, u ime Prve banke, stavio je Radoje Žugić. Aktuelni guverner tada je, istovremeno, bio i predsjednik borda Prve banke i prvi čovjek Fonda PIO. Sami zaključite da li je, u međuvremenu, i on napredovao u službi. Ono što je sigurno – plata mu je znatno veća. Zaradio je. Ili to tek treba da uradi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo