Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Divlji imaju prednost

Objavljeno prije

na

Pokušaj mještana da obnove staru crkvu na Svetom Stefanu izazvao je buru u političkom i javnom životu u Crnoj Gori. Da li će se i na koji način obaviti rekonstrukcija male crkve posvećene Sv.Gospođi, a kasnije ruskom svetitelju Aleksandru Nevskom postalo je tokom proteklih vjerskih i prvomajskih praznika jedno od najvažnijih političkih pitanja u zemlji. Zbog Sv.Gospe zamalo da padne Vlada. Dok se u Paštrovićima vodi pravni rat oko svetostefanske bogomolje, u kome lider SDP Ranko Krivokapić, naprasni legalista, insistira na poštovanju zakona i zaštiti spomeničkog nasljeđa, u isto vrijeme, na sličnom primjeru u drugom dijelu Opštine Budva, primjenjuju se neka druga pravila.

Riječ je o ustupcima koji se prave vlasniku bespravno sagrađenog hotela Astorija u Starom gradu, koji radi bez ikakvih problema iako nema građevinsku dozvolu niti ima zakonskog osnova da je uskoro pribavi.

Tokom bespravne gradnje takozvanog butik-hotela izvršena je teška devastacija gradskih srednjovjekovnih bedema na kojima je investitor dozidao oko tridesetak metara novog zida i ,,uredio” jednu od drevnih stražarskih kula na koju je naslonio svoj ekskluzivni objekat.

To nije omelo predsjednika crnogorskog parlamenta, Ranka Krivokapića, da pored ostalih zvaničnika, uveliča svečanost otvaranja divlje podignutog hotela prije dva ljeta. Vlasnik hotela Astorija, Dragan Perović, jedan je od junaka tranzicije i lični prijatelj bivšeg premijera Mila Đukanovića.

PLAŽE ZA MOĆNIKE: Način na koji je hotelu Astorija dodijeljen dio plaže Ričardova glava pored zidina Starog grada pokazuje svu nedosljednost i neiskrenost vlasti u događajima na Svetom Stefanu i selektivnu primjeni zakonskih normi.

Javno preduzeće Morsko dobro kojim upravlja SDP, raspisalo je početkom aprila ove godine tender za davanje u zakup dijela pomenute plaže dužine 20 metara po početnoj cijeni od 1.300 eura.

Tenderska komisija prihvatila je ponudu preduzeća Nemezis iz Podgorice, od 8.000 eura na ime godišnjeg zakupa. Ponuda dosadašnjeg zakupca, firme Avangarda Montenegro iz Budve, od 15.000 eura odbačena je iz formalnih razloga, jer ne ispunjava osnovni uslov, ne posjeduje hotel u neposrednom zaleđu plaže.

Bahato otimanje kupališta ispred Starog grada zakupcu koji je koristio četiri godine i uredno plaćao godišnji zakup u iznosu od 19.000 eura, brižljivo je pripremano.

U Morskom dobru su se svojski potrudili da Draganu Peroviću izađu u susret, pa su dva mjeseca prije raspisivanja tendera izvršili prenamjenu javne plaže u hotelsku čime su onemogućili konkurenciju.

To nije bilo dovoljno, pa je predsjednik Upravnog odbora Morskog dobra, Aleksandar Tičić, savjetnik premijera Igora Lukšića, zatražio mišljenje Ministarstva održivog razvoja i turizma, koje je, a kako bi drugačije, dalo prednost Perovićevoj firmi Nemezis.

,,Iako nemamo pravo da dajemo obavezujuće mišljenje, cijeneći značaj i vrijednost investicija, kao i dokazano visok kvalitet ponude i usluge pomenutog hotelskog kapaciteta, predmetni zahtjev kompanije smatramo opravdanim”, piše Tičiću ministar Sekulić.

To što hotel zvanično ne postoji, što nema građevinsku dozvolu, ministra Sekulića mnogo ne brine. On samo nastavlja praksu svog prethodnika Predraga Nenezića koji je divljem hotelu izdao privremenu upotrebnu dozvolu.

Preporuka ministra Sekulića u suprotnosti je sa Prostornim planom područja posebne namjene za morsko dobro, kojim su date smjernice za organizaciju plaža po kojima kupališta za hotele ne mogu premašiti 50 odsto ukupne dužine plaže.

Prema tabeli pomenutog plana na ovoj plaži ukupne dužine od 153 metra, dio ispred hotela Avala, dužine 80 m u zakupu firme Club 88 ima status hotelskog, dok preostala dva, od 20 m i 53 m, nose oznaku javnih kupališta.

Zanimljivo je kako u vladinom preduzeću Morsko dobro koje upravlja crnogorskom obalom, glavnu riječ u gazdovanju plažama ima savjetnik Tičić, a presudnu ministar Sekulić. Veliki je to biznis, trgovina pjeskovitim žalom u koju su uključeni mnogi.

Nije nikakva tajna da se zakupljene plaže preprodaju uz pozamašne provizije i nadoknade. Novi zakupac kome za oko zapadne neka pješčana lokacija, sporazumno isprati starog plaćajući ogromne sume novca. Navodno su stotinama hiljada eura isplaćeni dosadašnji zakupci plaža Mogren i dijela plaže Ričardova glava, kako bi ih preuzeli vlasnici hotela Avala.

Sve plaže u centru turističke prijestonice zauzeli su podgorički tajkuni.

Tri gradske plaže, Mogren I i II i dio Ričardove glave, ukupne dužine 330 m ili 6.350 kvadrata pijeska na pjeni od mora, drži ekipa okupljena oko hotela Avala. Ostatak dužine 53 metra koristi biznismen Branko Vujošević dok je posljednjih 20 m ustupljeno Draganu Peroviću. Isti likovi zauzeli su i dobar dio terasa i trgova oko Starog grada.

Od spornih 20 metara plaže pored bedema živjele su tri budvanske porodice okupljene u društvu Avangarda. Odlučni su u namjeri da zaštite svoja prava koja su im, kako tvrde, nezakonito povrijeđena. Angažovali su advokata i uložili prigovor na odluku tenderske komisije.

U žalbi koju potpisuje Branislav Pejović, osporava se zakonitost donijete odluke, ukazuje na neovlašćenu prenamjenu lokacije i kršenje smjernica Prostornog plana Morskog dobra.

Pejovići posebno ukazuju na činjenicu da firma Nenezis nije vlasnik hotela Astorija, pa ne ispunjava uslov u pogledu posjedovanja hotela, što potkrepljuju izvodom iz urbanističkog plana Stari grad od 23. marta ove godine.

VINOM ZALIVENO: Hotel Astorija ima kratku ali burnu istoriju gradnje. Na samom početku, 24. aprila 2007, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture donosi rješenje o obustavi radova i vraćanje lokacije u prvobitno stanje, o čemu obavještava sve nadležne državne i opštinske institucije.

U julu iste godine na adresu Zavoda stiže informacija Komunalne policije Budve, po kojoj je inspektor Milenko Popadić u januaru 2007. izdao rješenje o pečaćenju objekta, a mjesec dana kasnije donio je i rješenje o rušenju koje nikada nije izvršeno.

Opštinska Javna ustanova Muzeji, galerija i biblioteka nije se oglašavala povodom gradnje hotela Astorija iako se radilo o skrnavljenju spomenika kulture prve kategorije, jedinom tog ranga na teritoriji Budve.

Rušenje bespravnog objekta odloženo je zbog turističke sezone, pravdali su se u ljeto 2007. čelnici Budve i sve je na kraju zaboravljeno i šampanjcem zaliveno.

U slučaju prepravljanja srednjovjekovnih bedema Starog grada, kulturološkog zločina prvog reda, oglušili su se svi, i Vlada i Opština, ministarstva kulture i uređenja prostora, osnovno i državno tužilaštvo, nadležne inspekcijske službe, javne institucije i pojedinci, analitičari i vajni zaštitnici ljudskih prava i sloboda koji su glasni po pitanju crkve Aleksandra Nevskog. Uvijek spremni da podrže vlast i i mudro odćute kad vlastima treba.

Zato su tajkuni u Crnoj Gori zaštićena bića, iznad zakona, koja uživaju punu potporu onih koji se sporadično pozivaju na legalizam.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo