Izdvojeno
NENAD POPOVIĆ, RUKOVODILAC U ČUVENOM AMSTERDAMSKOM „COSTER DIAMANDSU”: Ono što nije neophodno mnogo košta i svi bi htjeli da imaju

Na ulazu u prostorije Costera zamoliće vas da upišete podatke o sebi, zemlji i jeziku koji govorite. Dio poslovne politike je i praksa da se posjetiocu omogući pratilac na maternjem jeziku. Među zaposlenima su ljudi 40 različitih nacionalnosti, a klijente uslužuju na 90 različitih jezika. Dočekaće vas sa širokim osmijesima, otvoriti salone, počastiti kafom i uvesti u svijet glamura i sjaja
U dijelu Amsterdama, između dva velika holandska muzeja, Rijks i Van Gogh, smješten je Coster diamonds, vodeća kompanija dijamanata u Holandiji i jedna od najvećih u Evropi. Ovdje se obrađuju, bruse i poliraju dijamanti, prenosi tajna najfinije obrade. Osnovana je 1840. godine i pripadala je porodici Coster. U vrijeme prije zatvaranja granica i pandemije posjetili smo ih.
Na ulazu u prostorije Costera zamoliće vas da upišete podatke o sebi, zemlji i jeziku koji govorite. Dio poslovne politike je i praksa da se posjetiocu kompanije omogući pratilac na maternjem jeziku. Dočekaće vas sa širokim osmijesima, otvoriti salone, počastiti kafom, uvesti u svijet glamura i sjaja.
Holanđanka Paulina Vilijamson dugo godina brusi i polira. Uspjelo joj je da izbrusi najmanji dijamant na svijetu, 16 puta manji od zrcnceta šećera. Ovaj, okom nevidljivi dijamant upisan je u Ginisovu knjigu rekorda.
„Ako nisi u stanju da se koncentrišeš na ovako male stvarčice, da im daš svu svoju ljubav, onda nisi u stanju da radiš sa dijamantima. Moraš imati neku tajnu vezu sa tim kamenčićima. Meni su, poslije svih ovih godina, ostali misterija. Radi se osam sati dnevno uz stalnu misao da radiš sa nečim veoma vrijednim, a da jedan pogrešan potez može cio dijamant uprostiti”, kaže Paulina.
Među izloženim eksponatima centralno mjesto zauzima Luculan, zaštićen plastičnom kupolom. Najveća ikada iskopana stijena dijamanta.Težak je 181,15 karata, vrijedan milion i po dolara i u posjedu je ove kompanije. Izložena je i kopija britanske kraljevske krune, sa svjetski poznatim dijamantom Koh i Noor, brušenim u radionicama Costera.
Neobrađena stijena dijamanta najčešće ima oblik piramide, kaže Bagrat Edilian, porijeklom iz Jermenije. Objašnjava: „Čak 55 odsto dijamantske stijene izgubiće se brušenjem u dijamantskoj prašini“.
Tokom prezentacije soba je zaključana, video kamere uključene, obezbjeđenje prisutno. Oko zgrade je dosta policajaca i stvorili bi se tu za nekoliko minuta ukoliko bi neko pokušao provalu.
Na stolu, u jednoj od 20 prostorija za prezentaciju, na plavoj plišanoj površini, naš pratilac pincetom ređa blistave kamenčiće dijamanata. Prvo najmanji, sa ciljem da se posjetilac impresionira objašnjenjem, da svaki od njih ima 58 strana. U polukrugu Bagrat Edilian niže njih pet. Težina im je jedan karat, zajedno.
Najvredniji dijamanti su river, modrobijeli, a visoko cijenjeni su i weselton, čisto bijeli. U tipologiji postoje još i top cape i cape, dijamanti boje svijetlog bijelog vina, ali oni nemaju tako visoku vrijednost.
Vrijednost dijamanta određuje i čistoća kamena. Čist dijamant je onaj u kome stručnjak koji ga posmatra lupom koja uvećava deset puta, ne može da vidi ništa osim čistog kristala, bez primjese ugljena ili vazduha. Cijenu, naravno, određuje i odnos ponude i potražnje.
„Možemo da zadovoljimo sve potrebe kupca. Tu su primjerci za stotinak eura, oni vrijedni par hiljada, do dijamanata koji koštaju i stotine hiljada”, priča Edilian dok mi na dlan stavlja dijamant težak pet karata, izbrušen na 72 strane i prepoznatljiv kao princezin brus. On je jeftiniji od briljanta, jer se tokom obrade gubi samo 25 odsto stijene. Košta 352.000 eura.
Među zaposlenima su ljudi 40 različitih nacionalnosti, a klijente uslužuju na 90 jezika. Samo u sektoru za Istočnu i Centralnu Evropu deset zaposlenih pokriva 29 istočnoevropskih zemalja, uključujući zemlje bivšeg SSSR-a i komunicira na 20 jezika.
Rukovodilac ovog sektora je Beograđanin Nenad Popović. U Amsterdamu se, kaže, našao slučajno, u međuvremenu je dobio holandsko državljanstvo, ali se nije prestao osjećati Srbinom. Otišao je iz rodnog Beograda kao mlad pravnik svjestan, da iako, osim srpskog i slovenačkog, govori šest jezika – engleski, njemački, italijanski, francuski, švedski, španski – nema nikoga s kim može razgovarati i na jednom od njih. Sjeća se riječi kolege, koji mu je na početku karijere u Geneksu rekao, da će, kad nauči da trguje sa dva seljaka, moći da prodaje i dijamante u Amsterdamu. „Nekako je ovaj savjet dobio snagu predskazanja”, sjeća se Popović.
U međuvremenu, naučio je holandski, češki i ruski, ali i umijeće da prodaje dijamante koje opisuje kao „ono što nije neophodno, mnogo košta, a svi bi željeli da imaju”. U Costeru je počeo kao prodavac, a onda je pad Berlinskog zida povećao priliv posjeta iz Istočne Evrope u Amsterdam i otvorio nove mogućnosti Nenadu Popoviću.
„Tadašnji menadžment je smatrao da nam ne trebaju klijenti sa Istoka jer će, mislili su, ući bez para i samo praviti gužvu. Ipak, prihvatili su moj predlog da probamo. Krenuli smo prvo sa turističkim grupama iz Češke i te godine, za tu zemlju i za te prilike, napravljen je nevjerovatan obrt – 40.000 eura. Rukovodstvo kompanije promovisalo me u menadžera, počeo sam da vodim brigu o tom tržištu i danas je godišnji obrt čitavih 5 miliona eura”, kaže Popović. Potom precizira: „Kupci su prije svega Rusi, pa Poljaci, oni vole nakit i kupuju lijepe i elegantne stvari. Veliki posao napravili smo i sa baltičkim zemljama, posebno sa Litvanijom. Od marta do oktobra stigne i po 200 autobusa iz Litvanije, ali dolaze i Mađari kod kojih se austrougarska tradicija i danas osjeća. Od 1992. do 1995. Česi su stizali masovno. Sada je za njih Holandija postala manje interesantna jer se više ne osjećaju zatvoreni i nemaju osjećaj da trebaju da vide Evropu za 24 sata”.
A naše zemlje? „Najveći kupci su iz Slovenije, iako svi bivši Jugosloveni vole nakit. Slovenci dolaze oko 1. maja. To su dani praznika Oslobodilne fronte i Uskrsa. Najskuplji dijamant koji je jedna Slovenka kupila, koštao je oko 90.000 eura. Iz Hrvatske je više individulanih posjeta nego organizovanih turističkih grupa. To su ljudi koji lijepo pazare. Obično poslovan svijet. Sa prostora Srbije i Crne Gore nema turističkih grupa. Imali smo individualne prodaje. Ništa spektakularno. Dijamanti vrijedni par hiljada eura. Srećom, naši ljudi nisu poput Amerikanaca, za koje je jedini kriterijum kvaliteta, veličina kamena”, nastavlja Popović.
Muškarci su, u principu, jednostavniji i lakši kupci, tvrde prodavci u Costeru. Muškarac koji kupuje dijamant dami ima povjerenje u prodavca, žene su opreznije, duže zagledaju, a najčešće ne znaju šta zaista hoće. Na prodavcu je da osjeti ukus, procijeni koliko je novca dama spremna da potroši, i odabere dobru ponudu.
Generalno, objašnjava Popović, a na osnovu dugogodišnjeg iskustva, žene sa Balkana, Ruskinje, Poljakinje i Mađarice kupuju same, uz komentar koji je često čuo: „Sama sam zaradila, sama i kupujem”. Dankinje, Finkinje i Norvežanke rijetke su posjetiteljke. Baš kao i Holanđanke – sklonost ka skupocjenom dotjerivanju strana je tvrdom protestantskom vaspitanju.
Rijetki kupci su naši ljudi na privremenom radu u inostranstvu. Rijetko svaraćaju i Francuzi. Radije, po cijenama i 30 odsto višim nego u Amsterdamu, trguju u francuskim draguljarnicama. Turska i arapska žena uvijek bira, ali kupuje isključivo – on.
Zvučna imena
Trgovala su ovdje brojna zvučna imena, ali u Costeru nerado otkrivaju imena klijenata. Ipak, saznajemo, da je Lučano Pavaroti ovdje kupio lijepu i veliku narukvicu, da je trgovala Elizabet Tejlor, ali i da je u njihovim prostorijama promovisala svoj parfem white diamonds. Pazario je i Ivo Pogorelić, Đerđ Ligati mađarski kompozitor, dosta operskih diva koje u Amsterdamu gostuju…
Nijedan političar sa prostora bivše Jugoslavije nije upisan u kartoteku posjetilaca ili kupaca.
Kućna dostava
„Nazovu nas, kažu nam koji kamen i koje težine i kvaliteta žele i mi ga isporučimo na adresu”, objašnjava Nenad Popović.
Bude i posebnih zanimljivosti. „Bilo je slučajeva da muškarac dami kupi psten od dva karata, klekne i zaprosi je. Zamislite, jednom je ona odgovorila da će razmisliti. Ali, to je izuzetak. Nevjerovatne su reakcije žena kada tokom prezentacije na njen dlan stavimo dijamant vrijedan 250.000 eura. Mislimo da se tog momenta osjeća kao kraljica svijeta”.
Lidija KOJAŠEVIĆ-SOLDO
Komentari
FOKUS
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću, nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost. Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena” koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića
Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.
Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.
Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta Mićunović i Davidović mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.
Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.
Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom