Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NESLAVNI PROJEKTI CRNOGORSKIH AKADEMIKA: Enciklopedija kao Skadar na Bojani

Objavljeno prije

na

Kada će biti završena Enciklopedija Crne Gore na kojoj se radi skoro pet decenija? Na to pitanje niko u Crnoj Gori ne zna pouzdan odgovor iako su na tom poslu bili angažovani brojni istaknuti crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, Crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

U razgovoru sa nekoliko akademika dobro upućenih u rad na Enciklopediji, koji su tražili da ostanu anonimni, dobili smo kontradiktorne odgovore. Jedan od njih tvrdi da je CANU radila na Enciklopediji dvadeset godina, a DANU pet i da je urađeno 92 posto enciklopedijskog materijala, ali da se uopšte ne zna gdje se on danas nalazi! Drugi kažu da se materijal nalazi u dvjema akademijama, a dio kod autora enciklopedijskih odrednica i da će se još dugo, dugo čekati da ona bude završena. Treći tvrde da u posljednjih deset godina za Enciklopediju nije napisano ni slovo.

Nije sporno samo jedno: Uz grdno vrijeme, radeći na Enciklopediji Crne Gore dvije akademije potrošile su i veliki novac.

Akademik DANU Sreten Perović, nekadašnji direktor Leksikografskog zavoda, objašnjava za Monitor : ,,Niko Enciklopediju ne može završiti dok se ne sakupi pripremljeni materijal, formira novi tim mladih stručnjaka koji treba da se obuče i urade nove odrednice, jer je leksikografija u suštini zanat, i obezbijedi novac”.

Prije tri godine Vlada Crne Gore formirala je komisiju da ispita šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale DANU i CANU. Nalazi zvanično nikad nisu objavljeni.

Prošle godine, u razgovoru sa grupom akademika DANU, premijer Milo Đukanović interesovao se kada Enciklopedija može da bude završena. Niko se nije usudio da odredi i približan datum.

Nakon što je 1991. ukinut Leksikografski zavod ogromna građa i trotomni Alfabetar predati su CANU.

Perović je prije četiri godine objasnio da je DANU tokom tri godine, sa šezdesetak saradnika, napravila za jednotomnu Enciklopediju oko 60 odsto jedinica. On je kazao da jednotomna enciklopedija treba da ima najmanje 4,5 hiljada jedinica i da bi, ako se objavi samo na crnogorskom jeziku, mogla da košta oko 800 hiljada eura.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU

su tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore. Kao i ranije i tada su rad na Enciklopediji uglavnom usporavali različiti stavovi o nacionalnoj kulturi.

Ideja o pisanju Enciklopedije obznanjena je još 1969. godine na inicijativu grupe crnogorskih intelektualca i političara. Glavni motiv za izradu Enciklopedije Crne Gore bio je taj što su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenici¬ma bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasu¬da i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina. Iako je u međuvremenu proteklo skoro sedam prvobitno zadatih rokova Enciklopedija se nije pojavila.

Te 1969. godine Predsjedništvo Skupštine Crne Gore prihvata predloženi sastav Redakcije sa glavnim urednikom književnikom Ratkom Đurovićem, tadašnjim redovnim profesorom Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Međutim, na Enciklopediji se nije radilo skoro čitavu narednu de¬ceniju. CANU je tek u februaru 1978. najavila početak njene izrade. U pomoć priskače i Predsjedništvo Crne Gore, koje je u martu 1979. inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Djelatnost Zavoda dobila je tretman istorijskog interesa za nacionalnu afirmaciju naroda Crne Gore. Zakonom je određeno da Zavod pri¬prema Enciklopediju, publikacije leksikografskog i bibliografskog karaktera. Takođe je određeno da se u okviru njega osnuje redakcija za Enciklopediju i izradi alfabetar Enciklopedije.

Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Đurović je tada izjavio da je izdavanje Enciklopedije projekat koji treba da zaštiti kultur¬no nasljeđe crnogorske nacije i suprotstavi se nasr¬tajima kojima su Crnogorcima negirani nacionalna posebnost i pravo da baštine kulturne vrijednosti na teritoriji Crne Gore.

Reda¬kcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u pen¬ziju, a za direktora Lesikografskog zavoda imenovan je Sreten Perović. Predviđeno je da alfabetar bude urađen do kraja te godine. Nije ni do dana današnjeg.

I CANU tada iskazuje spremnost da se uključi u izradu Enciklopedije, ali uz stav da rad na njoj treba odgoditi pošto ,,mnoga pitanja iz prošlosti i kulture nisu nau¬čno riješena”. Dijelom i zbog toga Savjet i Redakcija Enciklopedije usvajaju koncepciju Enciklopedije tek u januaru 1986. godine. Enciklopedija će, kako je zaključeno, objektivno osvje¬tljavati sve oblasti života u Crnoj Gori i isključiti upliv nacio¬nalističkih teorija i pristupa u tumačenju crnogorske prošlosti i sadašnjosti. Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjera¬ka.

Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Do proljeća naredne godine radilo se na dvjema verzijama Opšteg alfabetara. Jednu je radio Leksikografski zavod, a drugu Redakcija Enciklopedije. Glavni urednik Redakcije Enciklopedije Ratko Đurović u februaru 1989. godine najavio je da će Opšti alfabetar biti finaliziran do kraja te godine, da će Enciklopedija biti objavljena u sedam tomova, da će svaki imati između 800 i 850 stranica i da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine. Nije objavljen nijedan iako su od tada prošle 23, odnosno 16 godina.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU, ali plan je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine. U tadašnjim političkim previranjima nova vlast je imala mnogo prečih poslova od Enciklopedije. U junu 1991. ugašen je i Leksikografski zavod, koji je etiketiran kao leglo crnogorskog nacionalizma, a njegovi poslovi povjereni su CANU. Njoj je predat i Opšti alfabetar.

Na pitanje upućeno CANU da li znaju za sudbinu urađenih odrednica Enciklopedije, odgovoreno nom je da ne raspolažu ,,podacima o tome šta je van Crnogorske akademije nauka i umjetnosti rađeno na odrednicama za Enciklopediju Crne Gore”, a za ,,ono što je na Enciklopediji urađeno u CANU spremni smo da vam saopštimo u neposrednoj komunikaciji”. U potpisu Služba akademije.

Iako su čelnici Leksikografskog zavoda Crne Gore krivili crno¬gorsku vlast i prije i poslije 1989. za neuspjeh izrade Enciklopedije, ni oni se ne mogu amnestirati od odgovornosti. Od 1980. do 1989. godine dobijali su novac za sve pro¬jekte, ali umjesto da se završi bar jedan od predviđenih sedam tomova Enciklopedije, Zavod je novac trošio na razne publikacije. Lični i prijateljski interesi, kažu naši sagovornici, često su bili važniji od Enciklopedije.

U međuvremenu opet se često licitiralo sa datumom završetka Enciklopedije kao jednog od prioritetnih naučnih projekata. Svi su izgledi da će Crna Gora, koja ima oko osamdeset akademika u dvjema akademijama, popričekati dok dobije Enciklopediju. Poreski obveznici za akademike izdvajaju pozamašne pare, a oni im to vraćaju najčešće projektima koji traju kao TV serije i od kojih Crna Gora nema mnogo koristi.

Umjesto odrednice ,,stojadin”

Koliko je do sada potrošeno novca za Enciklopediju i Alfabetar teško je izračunati. Upućeni tvrde da se radi o najmanje milion eura. Sreten Perović kaže da je saradnicima koji su za DANU radili na Enciklopediji sve plaćeno, ali da se njemu kao glavnom uredniku duguje 13.500 eura za 27 mjeseci rada. Jedan od naših sagovornika ispričao nam je i ovaj detalj. Jedan od crnogorskih istoričara svojevremeno je dobio honorar za pisanje odrednice za Enciklopediju za koji je kupio zastavu 101. I nikad ni retka nije napisao. A i neće, jer odavno nije među živima.

Hajka na Leksikografski zavod

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih na¬stupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tra¬žili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. Prošle godine, u pomenutom razgovoru sa akademicima DANU, Milo Đukanović je, kako tvrde naši sagovornici, rekao i ovo: ,,Najveća greška koju smo napravili u posljednje dvije decenije je ukidanje Leksikografskog zavoda!”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu RTV Podgorica, dok njen direktor Vladimir Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje

 

 

Radio-televizija Podgorica, nekadašna Gradska televizija, i njen generalni direktor Vladimir Otašević, sve su češće predmet medijskih priča.  Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu televizije, dok Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje.

Državna revizorska institucija (DRI) dala je uslovno mišljenje na godišnji finansijski izvještaj i negativno mišljenje na pravilnost poslovanja Gradske TV za 2024. godinu. Pored brojnih nepravilnosti, konstatovano je i da je Gradska TV angažovala lica po osnovu ugovora o djelu za obavljanje redovnih aktivnosti, dok za radna mjesta koja su popunjavana preuzimanjem od drugog poslodavca nije vršio javno oglašavanje, što nije u skladu sa Zakonom o radu.

„Revizijom je utvrđeno da Poreskoj upravi nije dostavljen finansijski izvještaj usvojen od strane Savjeta društva. Društvo nije vršilo rezervisanje za naknade i druge beneficije zaposlenih, kao ni rezervisanje za sudske postupke koji su u toku, što nije u skladu sa zahtjevima MRS 19 – primanja zaposlenih. Društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo za pružanje javnih usluga od obavljenih komercijalnih audio-vizuelnih usluga, što nije u skladu sa Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama“, saopšteno je iz Državne revizorske institucije.

Nakon revizorskog izvještaja, objavljenog u junu, Inspekcija rada je nedavno utvrdila da su urednici u RTV Podgorica Milan Sekulović i Nemanja Lacman nezakonito zapošljeni i poništen im je ugovor o radu. Riječ je o dva ključna Otaševićeva čovjeka i prepoznatljiva lica rebrendirane televizije. Sekulović je ugovorom preuzet iz dnevne novine Dan, dok je Lacman na isti način doveden iz TV Adria, dva privatna medija. Prema nalazu inspekcije, nije dozvoljeno preuzimanje iz privatnih sektora na taj način, već samo putem Javnog oglasa.

Lacman i Sekulović su u zajedničkom saopštenju pojasnili da je odgovornost za propuste na sistemu, a ne na njima, kako su pojedini političari, mediji i korisnici društvenih mreža pokušali da im imputiraju, naveli su.  Pojasnili su da je proceduralni propust napravila pravna služba, ne novinari koji su svoj posao obavljali časno. „Iako je to svima poznato, teret odgovornosti prebačen je na nas, što smatramo nepravednim i neprofesionalnim“, saopštili su.

Otaševićevu  pažnju su ovim povodom više zaokupili opozicioni poltičari i mediji koji su prenijeli vijest, dok je krivicu svalio na tamo neku RTV Podgorica. Sebe i svoju odgovornost minimalizovao je opravdanjem da je „neko ko je 15 godina radio u privatnom sektoru i ko nije pravnik“.

„Do proceduralne greške je nažalost došlo jer u trenucima njihovog zapošljavanja RTV Podgorica nije imala oformljenu ni pravnu, a ni kadrovsku službu, koje su mogle da provjere detaljno regulativu i ukažu na sve potencijalne problematične situacije. Zašto četiri godine od osnivanja lokanog javnog emitera niko nije formirao te službe to je pitanje za bivši menadžment i bivšu upravu Glavnog grada Podgorice“, napisao je u svom reagovanju.

Nesmotrene izjave i reagovanja direktora RTV Podgorica nisu prvi put izazvali pažnju javnosti. Predstavnici Sindikata medija Radomir Kračković i Marijana Camović-Veličković podnijeli su Osnovnom sudu u Podgorici tužbu protiv Otaševića naglasivši da tužbu podnose u lično ime. Tužba je podnijeta radi povrede prava ličnosti zbog, kako su saopštili, netačnih navoda koje je Otašević tokom ljeta iznosio u svojim reagovanjima.

Portal Gradski.me je 18. juna 2025. godine objavio tekst sa naslovom „Otašević: Kračković i Camović tražili da prećutim nezakonito točenje goriva i pozive na fizičke obračune u prostorijama Gradske TV“, u kojem je preneseno reagovanje Otaševića. Kračković i Camović-Veličković su u tužbi naveli da su u tim reagovanju iznijete brojne netačne, lažne i tendenciozne činjenične konstatacije, uključujući navodni nedopušteni pritisak koji su tužioci vršili na sud, kao i navode da su tužioci djelovali antisindikalno, na način što su tražili otkaze za zaposlene u medijima.

„Cilj nam je da se utvrdi istina, pa ako smo tražili otkaze za zaposlene u medijima – neka se to dokaže, a ako ipak to nijesmo radili – da sud odredi pravednu kaznu za onoga ko širi neistine bez straha za posljedice koje će uslijediti zbog takvog ponašanja“, poručili su rukovodioci Sindikata medija.

„I umjesto da se po hitnom postupku rašćera taj koloplet koji donosi samo debakl, poraz i fijasko — gradska vlast tu televiziju naziva Sorbonom i sprema se da im za sledeću sezonu poveća budžet na 3. 300 000 eura, da ih nagradi za nesposobnost, javašluk, neodgovornost, da ih nagradi za 0.54 odsto gledanosti“, napisao je na svom profilu kolumnista  Duško Kovačević. „Njega neko drži unutra ka’ pecivo, zajedno sa još gorim uredništvom. DPS nije skup konkrektnih ljudi, nego model razmišljanja i djelanja koji još uvijek živi, nažalost“, nastavio je Kovačević o direktoru RTV Podgorica.

Otašević je ispod ovog komentara odgovorio da Kovačević laže i objelodanio njihovu privatnu prepisku koja nema mnogo veze sa temom posta o sunovratu televizije.

Ostaje, međutim, činjenica da RTV Podgorica, ili Gradska TV, nema vidljiv program, dok su afere, nepravilnosti, nezakonitosti i nesnalaženje ključnih ljudi jasno viljivi.

 

Otašević bio nezakoniti VD direktor

Imenovanje Vladimira Otaševića za vršioca dužnosti direktora RTV Podgorica krajem decembra 2023. bilo je nezakonito.

Osnovni sud u Podgorici poništio je odluku o imenovanju v. d. direktora po tužbi kandidatkinje Dubravke Perović. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se izvrši ponovni izbor v. d. u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, jer je u međuvremenu Otašević izabran za izvršnog direktora u punom mandatu.

Krajnji zaključak suda je da Savjet RTV Podgorica nije pravilno vrednovao prijavu Dubravke Perović i da odluka o imenovanju Otaševića za v. d. direktora, kao i postupak koji je tome prethodio, sadrže i procesne nepravilnosti i neutemeljenost u propisima, pa je iz tih razloga treba poništiti.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored jasnih zakonskih smjernica za legalizaciju bespravnih objekata, u praksi su se odmah ispriječili problemi. Procedura legalizacije je usporena i dva mjeseca nakon stupanja na snagu zakona, jer katastar i opštinske službe, zbog nedostajanja satelitskog i aerofotogrametrijskog snimka,samo primaju,ali ne obrađuju zahtjeve

 

Nelegalno sagrađenim zgradama, hotelima, čitavim naseljima prošarana je Crna Gora od primorja do sjevera. Institucije još uvijek nemaju precizne podatke o broju divljih objekata koji su posljednjih 30 godina nicali bez ikakve kontrole.

U Ministarstvu urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine dali su procjenu o oko 120.000 ovakvih objekata. Izračunali su da će se tokom procesa legalizacije oko 300 miliona eura sliti u opštinske i državni budžet.

Raniji pokušaj legalizacije iz 2018. nije dao očekivane domete, bolje rečeno propao je, pa se ove godine krenulo u novi. Glavni cilj novog zakona je da se zaustavi pošast nelegalne gradnje.

Zakon o legalizaciji bespravnih objekata stupio je na snagu 14.avgusta. Pravilnici i obrasci koji treba da pomognu građanima u ovom procesu dostupni su na sajtovima legalizuj.me i gradjevinskadozvola.me. Po prvi put na zvaničnim portalima, pomoć je dostupna i preko četbota zasnovanog na vještačkoj inteligenciji. Građani pitanja mogu da postavljaju i odgovore dobiju od AI-asistentice koju su u ministarstvu nazvali Maša.

AI će vam objasniti da oni koji imaju nelegalno sagrađene objekte u kojima stanuju moći da naknadu za urbanu sanaciju plate u mjesečnim ratama na 30 godina.

Opšti uslovi za legalizaciju su da je bespravni objekat evidentiran na satelitskom i aerofotogrametrijskom snimku, da je upisan u katastar nepokretnosti, da nije izgrađen na prostoru koji je planskim dokumentom određen za izgradnju infrastrukturnih i drugih objekata od opšteg interesa, da svojom površinom ili dijelom površine ne prelazi regulacionu liniju ili liniju vlasničke parcele; ako je objekat izgrađen na prostoru za koji ne postoji važeći planski dokument da su riješeni imovinsko pravni odnosi na objektu i zemljištu na kome je izgrađen bespravni objekat.

Lokalne samouprave će biti nadležne za legalizaciju objekata do 500 kvadrata neto površine. Objekte preko te površine, kao i one u zaštićenim zonama, turističkim naseljima sa četiri i pet zvjezdica i rizortima, legalizovaće nova Uprava za legalizaciju bespravnih objekata, organ koji Vlada treba da osnuje u roku od 120 dana.

Zakon o legalizaciji bespravnih objekata propisuje obavezu za upis objekta u katastar nepokretnosti u roku od šest mjeseci, nakon čega vlasnici više neće moći upisati objekte u katastarsku evidenciju.

Legalizacija se odnosi na objekte vidljive na zvaničnom satelitskom snimku Crne Gore iz jula 2025. godine koji nisu izgrađeni u zabranjenim zonama i čiji su imovinsko-pravni odnosi riješeni. Građani čiji objekti nijesu upisani u katastar moraju pokrenuti upis najkasnije do 14. februara 2026. godine jer u suprotnom inspekcija može donijeti rješenje o uklanjanju objekta.

,,Shodno Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata, vlasnici bespravnih objekata čiji objekti nisu upisani u katastar nepokretnosti dužni su da, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, pokrenu postupak upisa objekta u katastarsku evidenciju (predaju zahtjev za upis nelegalnog objekta u list nepokretnosti). Taj rok ističe 14. 2.2026. godine. Objekti koji se ne upišu u katastar neće moći biti legalizovani i neće moći biti stavljeni u promet“, naveli su iz Ministarstva. „Takođe napominjemo da je zabranjen upis u katastar nepokretnosti bespravnog objekta koji nije evidentiran na satelitskom i aerofotogrametrijskom snimku koji je napravljen u julu 2025. godine. Važenje ovog Zakona je limitirano na pet godina i svi vlasnici bespravno sagrađenih objekata imaju rok da u ovom periodu predaju i legalizuju bespravno sagrađene objekte”, saopštili su.

I pored jasnih zakonskih smjernica, u praksi su se odmah ispriječili problemi. Naime, procedura legalizacije je usporena i dva mjeseca nakon stupanja na snagu zakona jer katastar i opštinske službe, zbog nedostajanja satelitskog i aerofotogrametrijskog snimka,samo primaju,ali ne obrađuju zahtjeve.

Ministarstvo je, prema Zakonu, bilo dužno da učini dostupnim snimak u roku od 30 dana, što je isteklo 14. septembra. Ministarstvo očekuje da će snimak biti dostupan tek početkom novembra. U međuvremenu, većina opština još nije donijela odluke o troškovima legalizacije naknade za urbanu sanaciju, a rok za to je 14. novembar.

Ministarstvo je nakon sprovedenog tendera, 18. jula ove godine potpisalo ugovor sa jedinim ponuđačem firmom Vekom Geo iz Beograda za izradu satelitskog snimka. Iz Ministarstva očekuju da će snimak dobiti početkom novembra i da će  tada biti dostupan svima na Geoportalu, internet stranici ministarstva. Do tada katastar samo zaprima zahtjeve vlasnika bespravnih objekata sa elaboratima izvedenog stanja objekta, ali ih ne ovjerava, sve dok ne bude dostupan satelitski i aerofotogrametrijski snimak.

Kako je snimak s kraja jula ključan, jer je najavljeno da će objekti koji ne budu na njemu, koji su građeni nakon tog roka, biti srušeni desili su se pokušaji prevare. Ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović nedavno je objasnio: ,,Neko ih je naučio ako stave, tj. ako razvuku kesu u obliku betonske ploče pa je fiksiraju sa nekoliko opeka da će to satelit da prepozna kao betonsku ploču. To je naravno glupost jer mi imamo 3D snimke koji snimaju iz kojih se vidi i visina i sve ostalo a drugo i da je betonska ploča ona se ne smatra građevinskim objektom sve dok nema zidove i gornju površinu bilo ploču bilo krov to nije objekat koji bi mogao da bude legalizovan. Ja sam išao na Žabljak samo ploča i četiri grede i onda neka vrsta nekog kosog krova i onda poslije to ispunjavaju. Ali to sve nažalost moraće da se sruši, bacili su ljudi pare”.

Ministar je kazao da su pokušaji prevare snimka najčešći na Žabljaku gdje je u posljednje vrijeme najzastupljenija i nelegalna gradnja: ,,Imali smo veliku akciju a imamo i dalje na Žabljaku. Imali smo oko 70-80 kontrola od čega je skoro 40 završeno sa zatvaranjem gradilišta i pečačenjem. Ako bude bilo kakvih promjena na tim gradilištima biće odmah preduzete mjere rušenja. Čekamo prvu nedjelju novembra da se postavi novi snimak na Geoportal i onda nakon toga ukoliko ti objekti ne budu na tom snimku biće svakako uklonjeni”.

I dok čekamo snimak, isplivavaju i novi problemi. Uprkos raspisana dva javna poziva Crna Gora nije dobila Strategiju za legalizaciju nelegalnih objekata sa akcionim planom za 2030. godinu. Iz ministarstva sada najavljuju da će biti prinuđeni da rade bez strategije. ,,Jednostavno nije bilo zainteresovanih, dugo smo čekali niko se nije javio. Sad smo ponovili još jednom. Procjenjujemo da je to pristojan iznos za jednu studiju skoro 50 000 eura je u pitanju. Međutim, kod nas ili nema stručnjaka ili nema zainteresovanih da se bave tim poslom”, izjavio je Radunović.

Vlasnici nelegalnih  objekata još očekuju kolika će biti cijena legalizacije. Za sada se zna da će plaćati naknadu za urbanu sanaciju, od koje 80 odsto ide opštini, a 20 odsto državnom budžetu. Iznos će zavisiti od zone, planskog dokumenta, namjene i opremljenosti zemljišta i obračunava se po kvadratu. Lokalne samouprave imaju tri mjeseca da odrede cijene.

Raniji podaci iz Ministarstva govore da je do juna ove godine na teritoriji Crne Gore broj podnijetih zahtjeva za legalizaciju iznosio 62.495, dok je broj legalizovanih objekata 3.589 od početka primjene legalizacije u Crnoj Gori (2018. godina). Na teritoriji glavnog grada do sada je podnijeto 14.185 zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, dok je od tog broja legalizovano 670 objekata.

Puni zamah legalizacije se tek očekuje, a priliku da legalizuju  objekte dobiće i oni kojima je država prijetila rušenjem. Tako je zgrada Lamela C koja je isticana kao primjer divlje gradnje u Podgorici i koja ima rješenje za rušenje,  u međuvremenu skoro završena, a firma PS Gradnja je podnijela zahtjev za legalizaciju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.

 

 

Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.

Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je  Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara.  Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.

Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.

Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.

„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.

To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.

Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor  između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.

Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..

Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela.  Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.

Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.

Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.

Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.

Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.

Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.

Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.

I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.

 

RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM

Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.

To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „  Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo