OKO NAS
Ni vojske, ni muzike

Posjeta tunelu Rose na poluostrvu Luštica svojevrsna je avantura. Ovo nekadašnje sklonište za „zaklanjanje od izviđanja neprijatelja i posebno od napada iz vazduha, manjih ratnih brodova poput topovnjača, raketnih i torpednih čamaca” danas zvrji prazno i opustošeno.
Tunel ili potkop, kako ga često zovu, nalazi se zapadno oko 700 metara od mjesta Rose na poluostrvu Luštica. Udaljen je oko 1,5 nautičku milju od Herceg Novog. Na tu poziciju moguće je doći i kopnenim putem. Tunel (potkop) je građen 70-ih godina za potrebe podmornica JRM, kao URB (Uređeni reon baziranja) za njene podmornice. Iz strategijskih, operativnih i taktičkih razloga odabrana je baš ova pozicija na ulazu-izlazu iza zaliva. Potkop je bio u operativnoj upotrebi sve do završetka ratova devedesetih. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma našao se u takozvanoj ljubičastoj – demilitarizovanoj zoni i vojska je bila prinuđena da se povuče iz njega. Odlaskom vojske otvorio se prostor za pokazivanje prave slike našeg mentaliteta.
Dug je preko 100 metara. Desna strana od ulaza povezana je hodnicina sa drugim prostorijama, kao što su: generatorski prostor, skladište goriva, prostor prinudnog izlaza, prostori za ventilaciju objekta i vertikalni izlaz iz objekta visoko u brdo. U generatorskom prostoru nalaze se četiri havarisana velika generatora od po 250 Kw. Širina vodenog dijela objekta je oko osam metara. U samom tunelu dubina je između 5 – 6 metara. Po izlasku iz potkopa dubina se kreće i do 30 metara.
Informacija koju dobijamo nezvanično od poznavaoca ovih luštičkih „rupa” glasi da je lokaciju prodala država Crna Gora privatnom vlasniku, odnosno preduzeću ADOC iz Beograda koje se bavi građevinom i farmacijom. Takođe nezvanično saznajemo da je transakcija izvršena tačno prije deset godina za milion i 850 hiljada eura. Osim potkopa prodato je još 3,7 hektara zemlje, stambeni objekat i fort Kabala, koji se nalazi iznad potkopa, a izgradila ga je Austro-ugarska davne 1899. godine.
Daljom pretragom dolazimo do podataka da Ministarstvo odbrane od 2003. godine nije zaduženo ni nadležno za luštičke potkope. Odlukom Vlade Crne Gore dati su Savjetu za privatizaciju da o njima brine.
U Boki Kotorskoj još postoje dva potkopa: Rakite i Spilice. Bili su namijenjeni zaklanjanju nekadašnjih lakih udarnih pomorskih snaga bivše JRM – torpednih i raketnih čamaca, odnosno raketnih topovnjača, dok je potkop Rose namjenski građen za smještaj i snabdijevanje podmornica.
Osim tri potkopa, nekadašnja Jugoslovenska ratna mornarica u Boki Kotorskoj imala je i četiri takozvana maskirna veza – na Vitoglavu kod Risna, dva kod Perasta, jedan između rta Gospa od Anđela i Stoliva, dok se još jedan maskirni vez nalazio izvan zaliva i to u blizini Bigove.
Potkop Rose je još veći, a za razliku od prethodna dva Rose ima i poseban ulaz za teretna vozila i kolski prilazni put sa jugozapadne strane. Pored pomenutih potkopa u Crnoj Gori postoje ovakvi objekti i u Hrvatskoj, duž dalmatinske obale i po ostrvima. Ukupno ima još 12 sličnih potkopa, kao i još 14 nekadašnjih maskirnih vezova koji su izgrađeni za potrebe bivše JRM.
Evo još jedne informacije o potkopima u bivšoj SFRJ. „Potkopi su namijenjeni za zaklanjanje od izviđanja neprijatelja i posebno od napada iz vazduha i manjih ratnih brodova.”
Današnjem posjetiocu teško se može objasniti „strategija” ovog tunela na Luštici. Odavno je napušten i poharan, a svojevremeno su se u njemu održavali ljetnji festivali elektronske muzike, čuveni tehno rejv – Entrance.
Ovaj festival moderne muzike pretendovao je da preraste u manifestaciju koja će se održavati svake godine. Sam lokalitet bio je atrakcija sama po sebi. Drvena platforma, koja se nalazila u utrobi tunela-potkopa, za noć je primala po nekoliko hiljada ljudi. Čitav događaj pratile su priče o dilovanju droge i, nažalost, prokazan je kao ,,narkomanski festival”.
No, valja podsjetiti da se te tri festivalske godine od 2003-2005. u samom gradu dogodio turistički stampedo posjetilaca koji su stizali sa svih strana svijeta u Novi samo zbog ovih festivalskih žurki. Ubrzo, zbog buke koja je odlijegala gradom, koji se kao oponent nalazio naspram ovog festivalskog ludila, Entrance je ugašen.
Nakon toga je uslijedila njegova prodaja.
Marija ČOLPA
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Prepričava kako je, kada je prvi put došla u kućnu posjetu, pomislila da je ona sada u poziciji u kojoj su roditelji godinama unazad bili. ,,Oni dolaze kod nas, sto je između nas, na našem su terenu i mi smo ti koji imamo bijeli mantil, mi smo ti koji nešto zapisujemo. Kada smo prvi put došli u kućnu posjetu ja sam pomislila- ovo je njihov teren. Moramo da se ponašamo onako kako roditeljima godi i prija. I tada shvatite da ste ušli u jednu porodicu i da po prvi put sagledavate čitav jedan dan. Dešavalo nam se da roditelj kaže- meni dijete radi to kod kuće, a mi njemu na to – ali ne radi u kancelariji. To nam je pomoglo da dobijemo sliku jednog cijelog dana, da shvatimo kako to dijete funkcioniše, pa onda da na tome baziramo jačanje resursa koje već imamo”.
U sklopu ovog programa koji se realizuje u Bijelom Polju radi 12 stručnjaka, a u intenzivnom modelu, koji predviđa kućne posjete, uključeno je 12 porodica, a manje intenzivni model koristi 247 porodica.
Psihološkinja Femić ističe da je zahvaljujući Veličkovićima još deset porodica svoje dijete uključilo u tretman. ,,Prije neki dan osoba bliska Veličkovićima je došla i preventivno dovela svoje dijete. Kada su čuli da Novica dovodi svoje dijete, rekli su – odlično, ići ćemo i mi. Objasnili su mi da žele preventivno da dođu, da vide šta mogu sa svojim djetetom da poboljšaju“.
Ona smatra da je to velika stvar posebno u maloj sredini. Objašnjava i da nelagodu ljudi izaziva i to što u Domu zdravlja na odjeljenju u kojem radi još uvijek stoji natpis Centar za djecu sa posebnim potrebama. ,, Radi se na tome da se to promijeni u Razvojno savjetovalište, jer radimo sa svom djecom i sva djeca imaju potrebe. Ali to za sada sporo ide”, priča Femić.
Program koji je orijentisan ka porodici i baziran na podršci kroz dnevne rutine i aktivnosti u prirodnom okruženju, u kući ili vrtiću, sprovodi se na osnovu međunarodnih iskustava, najviše se oslanjajući na model koji se posljednjih petnaestak godina primjenjuje u Portugaliji. Pripodobljen model funkcioniše i u više gradova u Srbiji.
,,Skoro smo bili na obuci i da upoznamo kolege iz Niša. Tu sam vidio svrhu ovog programa i našeg tima. Velika je bila razlika između iskustva dve majke – jedne koja je odustala od rane podrške i druge koja je bila uporna i istrajala na korišćenju ovog programa. Ta majka je vesela, bez obzira što dete ima ozbiljne probleme. A dete je imalo i napretka, nije stagniralo, nego koliko je moglo ono je napredovalo. Bila je željna da još nauči i radi”, priča socijalni radnik Stevan Anđelković. Ističe: ,,Što se bolje upoznaju rutine, što se više produbljuje upoznavanje porodica, lakše se pomaže. Pomaže njima, a pomaže i nama”.
Željka kroz osmjeh objašnjava da je u posljednjih pola godine ostvaren vidan napredak: ,,Kao roditelji naučili smo kako da se pristupi djetetu, promijenili smo i pogled i način pristupa. Dakle, sve je prilagođeno djetetu, kako kod kuće, tako i u vrtiću. Ovaj program je omogućio ne samo da se dijete prilagođava vrtiću, nego da se i vrtić na neki način prilagodi djetetu. Vršnjačka zajednica je za njegov razvoj vrlo bitna. Isto i kući, sve rutine, svakodnevne situacije sve smo prilagodili njemu kroz igru”.
Iskustvo iz Bijelog Polja i ovaj pilot projekat trebalo bi da bude dobar putokaz drugim opštinama i državi kako da bolje i efikasnije pomognu djeci i roditeljima, ali i stručnjacima da postignu bolje rezultate u radu.
Predrag NIKOLIĆ
fofo: UNICEF/D.MILJANIĆ
Komentari
OKO NAS
GAZDOVANJE ŠUMAMA: Lopovluci kao praksa

Uprava za šume je poslije pisanja medija formirala komisiju koja je nedavno saopštila da nije našla nikakve neregularnosti na terenu. Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine, i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta. Tvrde i da nije teško provjeriti gdje je ta građa završila
Taman što je komisija Uprave za šume završila kontrolu i saopštila kako navodno ove godine nije bilo zloupotreba sa ogrjevnim drvetom, i da je sve plod neodgovornih medija i novinara, Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama dobilo je nalog od Višeg državnog tužilaštva iz Bijelog Polja da započne iznova postupak u vezi sa manipulacijama sa ogrjevnim drvetom u tom gradu.
ODT Rožaje je po blagovremenoj krivičnoj prijavi 2020. godine taj predmet najprije odbacilo.
Pokazaće se, da ne samo da je to bila očigledna predizborna zloupotreba, prije nego je DPS poslije trideset godina izgubio vlast, već da se to redovno radi, svakog ljeta i jeseni. Redovna lopovska praksa.
Monitor saznaje da je ovih dana trebalo da se uzme izjava od jednog od inspektora šumarstva koji je podnosilac prijave, ali da je zbog objektivnih razloga odloženo
Prema saznanjima do kojih je došao Monitor, odnosno prema krivičnoj prijavi iz 2020. godine napravljena je velika materijalna šteta državi Crnoj Gori, a zloupotrebom je umjesto ogrjevnog drveta kroz sanitarnu sječu, posječeno osam hiljada kubika najkvalitetnije čamove građe.
Cijena ogrjevnog drveta i tada je bila devet eura, dok se cijena kubika oblovine kretala oko stotinu eura.
„Prostom računicom se može doći do brojke od 800 hiljada eura, ako se samo radi o oblovini. Kada se oblovina izreže u dasku, onda je cijena kubika 250 eura, a šteta po državu Crnu Goru je dva miliona eura. U nekom finalnom proizvodu, kao što su planinske drvene kuće koje se grade u Rožajama, šteta je još puta pet, što znači deset miliona “ – kazao je Monitoru dobro obaviješteni sagovornik.
Ovaj već skoro zaboravljeni slučaj počeo je tako što je lugar iz Rožaja Sait Ljajić prijavio inspekciji za šumarstvo neregularnosti, a inspekcija je postupila po njegovoj prijavi.
Ljajić još nije zvanično obaviješten da postupak u Osnovnom državnom tužilaštvu kreće iz početka, ali nam je potvrdio da je on bio inicijator prijave. On kaže da i dalje čuva sve papire u vezi sa tim slučajem, iz kojih se može vidjeti ko je sve bio upleten u slučaj i kome se sve žalio.
„ Ja sam spreman da sve što posjedujem od dokumentacije i što znam, ponovim i danas,“ – kazao je Ljajić.
Prema Monitorovim izvorima Uprava za šume je tada dozvolila samo sanitarnu sječu u 90 odjeljenja.
„Šta je umjesto toga urađeno? Od tih 90 odjeljenja, sječa je izvršena u samo 30, a zatim je sječena najkvalitetnija čamova građa u 192 odjeljenja“ – kazao je taj sagovornik.
Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama je, međutim, tu krivičnu prijavu Inspekcije za šumarstvo odbacila, ali su se inspektori, po nalogu Uprave za inspekcijske poslove, odmah žalili Višem državnom tužilaštvu.
„Slučaj je mirovao preko tri godine, a ovih dana više državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je naložilo Osnovnom državnom tužilaštvu u Rožajama da postupi po ovoj prijavi, pa su neki od aktera iz tog perioda počeli da dobijaju pozive “ – kazao je taj sagovornik.
Ove godine neki od drvoprerađivača i građana Rožaja javno su saopštili da se drvo za ogrjev, koje je ranije za te namjene odredila Uprava za šume po cijeni od samo devet eura po kubiku, u Rožajama i ove godine masovno zloupotrebljava i završava na pilanama u tom gradu ili se izvozi na Kosovo. Kao i 2020.
Monitoru je dostavljen i spisak građana Rožaja koji su dobili „ogrjevno“ drvo 2022. godine, i po čemu se može vidjeti da se uglavnom radi o čamovom drvetu, koje se ne koristi za ogrjev. Na spisku za prošlu godine, na primjer, ima i ljudi koji nisu među živima, koji su koncesionari, ili onih dobrostojećih, kao i ljudi čija imena su na spisku po više puta.
„Ono što bih ja sugerisao je to da se javnosti stavi na uvid spisak građana koji su dobili drvo po toj cijeni ove godine. Zašto se taj spisak krije? Na njemu ima i funkcionera. Ali to drvo ne završava u ogrjev, već se na račun njega sječe prva klasa i preprodaje“ – tvrdi taj sagovornik Monitora iz Rožaja.
Na udaru su, kako kaže, odjeljenja Kočine, Kacuber, Nurkovići i odjeljenje broj 14.
„Na tim lokacijama u toku je opšta akcija sječe na račun ogrjevnog drveta, a sječe se drvo najbolje klase. Odakle je tamo čekić i doznaka“ – pita taj sagovornik.
On tvrdi i da u Rožajama postoje firme koje nemaju nikavog ulaznog papira za robu, a bave se izvozom.
„Odakle im papiri za izvoz drveta na Kosovo, za Srbiju i Albaniju, ako nemaju papire za ulaz robe. Ja vam mogu reći koja je to firma, ali to nije moj posao. Neka se država sa time pozabavi“ – kaže ovaj sagovornik iz Rožaja.
Prema njegovim riječima, na ovaj način, odnosno na račun ogrjevnog drveta, godišnje se ukrade od deset do petnaest hiljada kubika šume najbolje klase.
Uprava za šume, na čijem čelu je i dalje Armin Mujević u ostavci, poslije pisanja medija, formirala je komisiju koja je nedavno izdala saopštenje da navodno nije našla nikakve neregularnosti na terenu, i pozvala sve koji bilo šta znaju da prijave tužilaštvu.
Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine, i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta, i da nije teško provjeriti gdje je ta drvna građa završila. Oni tvrde da u Rožajama ima oko 25 neregistrovanih pilana koje uvijek na lageru posjeduju velike količine drveta.
„Ako nas prinude, mi ćemo spisak za 2022. godinu umnožiti, i raširiti kao letak po gradu, pa neka građani Rožaja čitaju i vide ko je sve bio na spisku za ogrjevno drvo prošle godine. Znamo i ko to radi. I to možemo javno reći“ – kazao je jedan od rožajskih drvoprerađivača.
Kada je krivična iz 2020. godine najprije odbijena i kupila prašinu u fiokama tri godine, dok VDT Bijelo Polje nije naložilo ovih dana da se po njoj postupi, na čelu Uprave za šume još je bio kadar Demokratske partije socijalista Nusret Kalač. Ništa čudno. Čudno je što se ništa nije promijenilo ni poslije Nusreta i DPS-a. Lopovlucima u šumama nikad kraja.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti, osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina
Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti, još je na nivou projektnog zadatka. Kako su saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano. Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za zaštitu životne sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.
Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.
“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.
Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.
Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim, cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.
Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje. Za to bi bile neophodne cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.
Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani, ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta. Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima, kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati sistemom za vodosnabdijevanje objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.
Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi, 110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg i kada.
“Prvobitni projekat je predviđao uzimanje mnogo veće količine vode iz rijeke Ljavaje, a mi smo se trudili da dođemo do projekta koji će biti prihvatljiv za sve. Sada je količina vode smanjena na jednu trećinu. Ta voda će biti isključivo korišćena za piće, za snabdijevanje grada u vrijeme kad je potrebno i za hotele na Bjelasici. Ja ću ako revidovani projekat dobije potrebne saglasnosti, prihvatiti takvo rješenje”, tvrdi Bakić.
Odgovarajući na tvrdnje da će takvim projektom, zbog troškova za utrošenu električne energiju doći do povećanja cijene vode, Peković obećava sugrađanima da “u tom slučaju Vodovod neće gazdovati sistemom” . Koliko je projekat održiv i šta će donijeti građanima, objašnjava on, tek treba da pokaže ekonomska analiza.
Mještani Mušovića Rijeke, Selišta, Smailagića Polja, Drpa…, kao i ekološki aktivisti, s druge strane, kažu da se, u projekat nije smjelo ući bez potrebnih analiza podzemnog vodnog potencijala Bjelasice, ali i kapaciteta i neiskorišćenih mogućnosti vodoizvorišta gradskog vodovoda.
Aktivista Aleksandar Dragićević podsjeća da, od 50-ih godina prošlog vijeka, nije rađena hidrološka studija za područje Bjelasice. On tvrdi da bi “svaka odgovorna lokalna samouprava prvo ispitala resurse, to jest potencijal podzemnih voda na Bjelasici, pa ulazila u skupi projekat. On planirani posao opisuje kao “ davanje miliona , kako bi se otela rijeka mještanima i stavila u cijevi”.
Mještani traže zakazivanje sjednice Skupštine opštine Kolašin. Od odbornika očekuju “da ne dozvole da se lokalna vlast prihvati relizacije, od države nametnutog projekta, kojem nije dorasla”. Kako je za Monitor kazao mještanin Mušovića Rijeke Milo Grujić, od lokalnog parlamenta tražiće i informaciju o tretmanu otpadnih voda iz hotela na planini.
“ Pored vrlo problematičnog projekata vodosnabdijevanja,kako sumnjamo, posljedice po građane i životnu sredinu imaće i tretman otpadnih voda iz objekata na Bjelasici. Za naredne mjesece planirano je, koliko čujemo, otvaranje jednog privatnog hotela na Bjelasici. Na toj lokaciji u toku je izgradnja brojnih hotela i turističkih kompleksa. Nije poznato na koji način će se tretirati otpadne vode i da li će se one otpuštati u rijeku Plajevinsku. Čitav taj dio je u okviru jedne od zona zaštite vodozvorišta gradskog vodovda. Imamo pravo da znamo šta nas očekuje”, kaže.
Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma lani su kazali da će otpadne vode na tim lokalitetima biti tretirane u postrojenju za prečišćavanje, kapaciteta ES 2.750. Planirano je u zoni odmarališta prikupljane otpadne vode iz svih objekata. Prečišćena voda ulivaće se, objasnili su tada , u lijevu pritoku Dubokog potoka.
Iz kolašinskog Vodovoda i kanlizacije tvrde da se dva planinska centra nalaze unutar granica zone ograničenog režima zaštite izvorišta gradskog vodovoda. Podsjećaju i da trenutno ne postoji mogućnost priključenja objekata na gradsku kanalizacionu mrežu.
Oni upozoravaju da “ prije puštanja u rad pomenutih objekata, nadležne institucije treba da obave detaljnu provjeru i utvrde da li su uslovi, predviđeni zakonom, ispunjeni od strane investitora”. Podsjećaju i da su rađene dvije studije, prema kojima, navodno, ne postoji uticaj tog vodotoka na izvorište gradskog vodovoda Kolašin.
Na portalu čiji je vlasnik kompanije Ski resort Kolašin 1450, nedavno su najavili da je plan da se grade dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Do tada , kako tvrde, za prva četiri hotela, koja će biti otvorena uskoro , predviđeno je samostalno prečišćavanje otpadnih voda za svaki pojedinačno, kao privremeno rješenje.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično