Bjelopoljske ljekare Tomislava Jeremića (nekadašnji direktor bolnice) i Haku Tahirović Viši sud u Bijelom Polju kaznio je, protekle nedjelje, sa sedam mjeseci zatvora, a Zvonka Puletića i Jelu Cimbaljević sa šest mjeseci kućnog pritvora. Ovo je sudski epilog infekcije beba u bjelopoljskoj bolnici krajem 2014. godine, u kojoj je jedna od beba preminula.
Ljekari su dobili kazne niže od minimalne, koja iznosi dvije godine za to krivično djelo.
Javnost je burno reagovala na ovu presudu. Najogorčeniji su roditelji: ,,Ovo je van svake pameti, ovo nije država Crna Gora, ovo nije sud. Ovo je banana država, država bez zakona. Ovo je nevjerovatno”, kazao je nakon presude otac preminule bebe Slaviša Knežević.
Otac jedne od inficiranih beba Predrag Karišik kazao je da je presuda poziv građanima da mogu ubijati djecu ako su članovi Demokratske partije socijalista: ,,Ovo je poziv građanima u Crnoj Gori da se učlane u DPS i da mogu da ubijaju djecu po Crnoj Gori, a da će ih štititi Duško Marković i Milo Đukanović. Ubili su jedno dijete, pokušali da ubiju još četvoro i naši životi više nemaju smisla”, kazao je Karišik.
U obrazloženju presude sudija Vukomir Bošković je rekao da je sud imao u vidu to što su ,,ugledni i poznati ljekari neosuđivani, solidno se ponašali i doprinijeli podizanju kvaliteta u pružanju zdravstvenih usluga”.
Sud je utvrdio da su Jeremić, Puletić, Tahirović i Cimbaljević krivi što nijesu postupali u skladu sa propisima kojima se određuju mjere za suzbijanje i sprečavanje opasne zarazne bolesti, pri čemu su bili svjesni da takvim nečinjenjem mogu učiniti zabranjeno djelo.
,,Okrivljeni Jeremić, kao tadašnji direktor bolnice, nije obrazovao tim za nadzor, prevenciju i suzbijanje bolničke infekcije, a Tahirović i Puletić kao načelnici Ginekološko akušerskog i Neonatološkog odjeljenja nijesu preduzimali odgovarajuće higijenske mjere na tim odjeljenjima, na način što nisu vršili redovnu sanitarnu kontrolu, nalaganje briseva sa radnih površina i opreme, niti sanitarnu kontrolu zaposlenih”, kazao je Bošković.
Dejan Cvijanović, iz NVO Krug života, podsjeća na to da je komisija Kliničkog centra još 2008. detektovala katastrofalno stanje u belopoljskoj bolnici, o čemu je Monitor pisao. Problem je uočen ali ništa nije urađeno. ,,Direktori bolnice su bili i visoki funkcioneri DPS-a pa im je preče bilo kupljenje glasova za partiju nego stanje u bolnici”, ističe Cvijanović. U Ministarstvu zdravlja su se kada se desilo trovanje pravdali da su im direktori bolnica davali lažne izvještaje o stanju u tim ustanovama. Niko nije odgovarao.
,,Tokom 2014, nakon medijskih natpisa o zlostavljanju magarca, tužilaštvo je slavodobitno objavilo da je procesuiralo počinioca, osuđen je na tri mjeseca zatvora. Po ovoj presudi dva ljekara su osuđena na šest mjeseci kućnog pritvora pa nek javnost sama uporedi”, komentariše Cvijanović presudu za Monitor. On ističe da je veliki problem nezainteresovanost i nestručnost tužilaštva da se uhvati u koštac sa brojnim slučajevima nepočinstava u zdravstvu.
Bojana Jokić, predsjednica Upravnog odbora NVO LGBT Forum Progres za Monitor kaže da je presuda Višeg suda u Bijelom Polju pokazala koliko se obesmišljava Krivični zakon i da se tim istim zakonom nedovoljno štite djeca i maloljetnici u našoj zemlji: ,,Porazno je to što se nije pratila ni sudska praksa, koja nameće dosta strožije kazne kada su u pitanju slučajevi sa smrtnim ishodima. Ono što može malo da nas ohrabri jeste činjenica da presuda nije pravosnažna”.
Advokat Veselin Radulović za Monitor ističe da presuda ljekarima iz Bijelog Polja pokazuju da je kaznena politika sudova nerazumljiva, nepravična i samim tim neprihvatljiva: ,,Teško je oteti se utisku da su blage kazne rezultat položaja koji okrivljeni imaju, odnosno činjenice da se radi
o članovima vladajuće partije koji su javnosti više po tome poznati
nego po stručnim referencama i rezultatima postignutim u profesiji.
Postala je uobičajena praksa da u takvim slučajevima sudovi bez
valjanog obrazloženja ublažavaju kazne ispod propisanog minimuma”.
On ukazuje na činjenicu da pravično suđenje podrazumijeva i pravo oštećenog na satisfakciju koju će dobiti kroz zakonitu i pravičnu sankciju okrivljenom: ,,Takođe, princip specijalne i generalne prevencije podrazumijeva da izrečena kazna utiče na okrivljenog i na druga lica da ubuduće ne vrše krivična djela. Ne vjerujem da postoji pravni stručnjak koji bi mogao valjano obrazložiti da ovakve kazne ostvaruju bilo koji od navedenih ciljeva”.
A o tome kako pravosuđe tretira krivična djela nad maloljetnicima svjedoči i presuda na koju je sredinom jula reagovala grupa nevladinih organizacija. One su osudile presudu sudije Višeg suda Vladimir Novovića, kojom je M.D. (66) pravosnažno osuđen na 15 mjeseci zatvora, za ,,pokušaj silovanja i nedozvoljeno držanje oružja”.
U saopštenju Sigurne ženske kuće, Roditelji.me, ADP-Zid, Građanske alijanse, Hiperiona, LGBTIQ Socijalnog centara i LGBT Foruma Progres se navodi da je ,,neprihvatljivo da se za pokušaj silovanja maloletnog lica izrekne ovako niska i neprimjerena kazna zatvora”.
,,A dodatno uzimajući u obzir da je pomenuti M.D. proglašen krivim i za nedozvoljeno držanje oružja. Istoga dana kada je izrečena ova kazna, izrečena je i kazna tek punoletnom licu od 18 meseci zbog razbojništva počinjenog u Podgorici. Ovom odlukom je Viši sud u Podgorici efektivno obesmislio Krivični zakonik i obezvrijedio patnju i posljedice koje je maloletna osoba pretrpjela, i čiji će oporavak od ovog gnusnog čina trajati godinama”.
NVO su pozvale Viši sud i Ministarstvo pravde, da se ozbiljnije pozabave nasiljem koje deca, a posebno devojčice, svakodnevno trpe, da pravično primjenjuju zakone Crne Gore, i stanu u jednaku zaštitu svih žrtava, a pogotovo onih koje su maloljetne i čiji se glas ne čuje.
Iz Višeg suda su uzvratili:,,Neistiniti su, neosnovani, proizvoljni i neprimjereni navodi iznijeti u saopštenju navedenih NVO”. Objasnili su da je u završnoj riječi Viši državni tužilac u Podgorici izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i optuženom M.D. umjesto krivičnog djela silovanje u pokušaju, stavio na teret krivično djelo nedozvoljene polne radnje. Za ovo djelo je propisana novčana kazna ili kazna zatvora od dvije godine.
,,Nije prvi put da državni tužilac značajno izmijeni kvalfikaciju krivičnog djela u korist okrivljenog i da ta izmjena uzrokuje višestruko blaže kažnjavanje ili odbijanje optužbe zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. Takvi slučajevi trebali bi da uzrokuju odgovornost postupajućih tužilaca. Promjene pravnih kvalifikacija gdje tužilac prvo stavi na teret krivično djelo sa najnižom propisanom kaznom od 10 godina zatvora, a zatim to promijeni sa krivičnim djelom za koje je propisana novčana kazna ili zatvor do 2 godine, ukazuju ili da takav tužilac nema ni minimum stručnih znanja i kapaciteta da bi vršio funkciju tužioca ili da je njegova odluka rezultat nezakonitog uticaja. Na žalost, svjedoci smo da u tužilaštvu godinama postoji potpuni nedostatak bilo kakve odgovornosti”, kaže Radulović.
Bojana Jokić podjeća da se tokom jula ove godine desio i slučaj da je muškarac koji ima istoriju uznemiravanja djece, a koji nije adekvatno kažnjen, pokušao da dodiruje djevojčicu na igralištu.
,,Ni nakon velikog pritiska NVO da se pooštre kaznene mjere i podignu minimalne predviđene kazne u ovakvim slučajevima, nije bilo reakcija nadležnog ministarstva. Stoga, još jednom pozivamo Ministarstvo pravde da uzme u razmatranje sve predloge koje su brojne nevladine organizacije dostavile na njihovu adresu u 2016. i 2017. godini, i konačno podigne minimalne kazne za krivična djela koja su počinjena nad maloljetnim licima, odnosno djecom”, ističe Jokić. Ona zaključuje da nas ,,ovi slučajevi, kao i brojni drugi u kojima su naša djeca pretrpjela nasilje, traumu, ili čak tragično izgubila živote, navode da pomislimo da jednaka prava ne važe za sve, pogotovo ne za naše najmlađe i najranjivije”.
Predrag NIKOLIĆ
HORIZONTI3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice