VDT koje zastupa tužiteljka Ana Kalezić  tereti Amerikanca Vitalija Grečina, dvojicu Ukrajinaca – Oleksandra Liščinski i Oleksija Blahoslavova i Rusa Bogdana Petrova za trgovinu ljudima. Sve djevojke su negirale da su žrtve trafikinga. Tvrde da su svojevoljno došle u Crnu Goru na provod i fotografske sesije koje su trebale biti objavljene na društvenoj platformi Only Fans i eventualno u Playboy. Grečin i Liščinski (profesionalni fotograf) imaju dokumentiranu istoriju saradnje sa Playboy-em

U utorak je u Višem sudu u Podgorici počelo iznova suđenje Amerikancu Vitaliju Grečinu, dvojici Ukrajinaca – Oleksandru Liščinskom i Oleksiju Blahoslavovu i Rusu Bogdanu Petrovu. Više državno tužilaštvo (VDT) koje zastupa tužiteljka Ana Kalezić ih tereti za trgovinu ljudima i tvrdi da je zajedno sa policijom spasila 18 djevojaka, navodnih žrtava trafikinga. Međutim, sve djevojke su negirale da su žrtva trafikinga već da su svojevoljno došle u Crnu Goru na provod i fotografske sesije koje su kasnije trebale biti objavljene na društvenoj platformi Only Fans i eventualno u erotskom magazinu Playboy. Grečin i Liščinski (koji je profesionalni fotograf) imaju dokumentiranu istoriju saradnje sa Playboy-em.

Policija je izvela spašavanje i hapšenje osumnjičenih u noći između 30. i 31. oktobra u Hotelu Ridžent (Regent) u Porto Montenegru u Tivtu gdje su svi bili smješteni. Suđenje je počelo 28. novembra 2024. pred predsjedavajućim sudskog vijeća Jovanom Jovanovićem. Kako je Jovanović izabran za sudiju Ustavnog suda, suđenje je prekinuto. Slučaj je dodijeljen novom vijeću kojim predsjedava sudija Katarina Padalica.

Novo vijeće čeka ne samo obiman i činjenično složen predmet već i odluka da li su izuzeti dokazi prilikom pretresa prostorija i elektronskih uređaja pravno valjani jer nisu bili prisutni sudski tumači niti su neki zapisnici potpisani od strane okrivljenih. Takođe, advokatima odbrane nije bilo omogućeno prisustvo nekim saslušanjima oštećenih dok su se oštećene kasnije žalile da je tužiteljka unosila u zapisnik ono što one nisu rekle. Sadašnji ustavni sudija Jovanović je 15. maja prošle godine, jednoglasno sa članovima vijeća, prvi put izuzeo kao nevaljane zapisnike. Apelacioni sud je poništio rješenje i vratio ga na ponovno odlučivanje. Vijeće sudije Jovanovića je dokaze opet izuzelo uz detaljno obrazloženje kontradiktornosti policije o mjestu, vremenu i datumu pretresa o čemu je Monitor već pisao. Ipak, izvjestiteljka Apelacionog suda Vesna Pean  je ponovila raniju odluku. Pean je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju. Javnost ju je upamtila kao vojnika režima Mila Đukanovića čije neprijatelje je progonila a prijatelje  oslobađala krivične odgovornosti. Kasnije je napredovala i prešla u Apelacioni sud s nedavnom januarskom zaradom od 3.363 eura, većom nego i predsjednice Apelacionog suda.

Sudija Jovanović je nakon druge odluke Apelacionog vijeća u jesen prošle godine glavni pretres preusmjerio na saslušavanje policajaca koji su odradili pretres u Hotelu Ridžent. Početkom novembra 2024. godine  svjedočio je policajac iz Tivta Nebojša Tijanić. Na sudu je rekao da je pretres prostorija u kojima su bili Grečin i ostali bio zbog “krivičnog djela falsifikovanja isprava” što je suprotno zvaničnom policijskom saopštenju da se radilo o spašavanju žrtava trgovine ljudima. Tijanić je rekao da Grečina znao od juna 2022. kada je Grečinova prijateljica silovana od strane srpskog državljanina i da joj je Grečin pomagao oko dovođenja u policiju i Hitnu. Tijanić kaže da je policija radila po zakonu prilikom pretresa u hotelu i upoznala Grečina sa pravima. Tvrdi da je naredba kotorskog suda za pretres prevođena preko Google Translate na Grečinovom telefonu. Ponuđen mu je advokat ali ga je odbio “kada je vidio da se radi o krivičnom djelu falsifikovanja”. Tijanjić je rekao da se “ne može sjetiti trenutka kada je saznao da se pretres vrši na stranim državljanima” niti se mogao sjetiti da mu je to rečeno prije pretresa. Nije se mogao ni sjetiti da li je komunicirao na našem ili engleskom sa Grečinom ali da je “komunikacija bila savršena” i da Grečin nije tražio tumača ali je ipak koristio Google Translate. Takođe se nije mogao sjetiti da li je imao komunikaciju sa drugim licima, da li je bilo tumača za ruski i ukrajinski jezik i da li je pretresao druge prostorije.

Njegova koleginica Nataša Vuković je takođe imala probleme sa sjećanjem klučnih momenata pretresa tokom svjedočenja na sudu 23. oktobra prošle godine. Tvrdi da je Tijanić komunicirao sa Grečinom na engleskom i da mu je na engleskom saopštio sadržaj naredbe o pretresu, ali da se ne sjeća da je bilo priče o dovođenju tumača. Rekla je da ne sjeća da li je “u praksi imala situacije da je radnji pretresanja prisustvovao tumač” iako više puta mjesečno vrši pretrese. Ne sjeća se da li joj je rečeno da će predmet postupanja biti strani državljani. Na pitanje advokata da li zna da po zakonu mora biti osiguran i tumač za strani jezik tužiteljka je prigovorila pa sud nije dopustio pitanje. Nastavak svjedočenja se svodio na “ne mogu se sjetiti” odgovore. Policajka se nije mogla sjetiti ni da li su zapisnici o pretresanju bili potpisani od službenih lica. Po uvidu u iste na sudu je rekla “ja nisam prisustvovala nijednom pretresu na osnovu kojega su sačinjeni pomenuti zapisnici”. Vukovićka tvrdi, suprotno od svog kolege Tijanića, da Grečin jeste tražio advokata na šta je Vukovićka obavijestila tužiteljku koja joj je odgovorila da niko od advokata nije u mogućnosti prisustvovati. Advokat odbrane Zdravko Begić je prigovorio iskazu Vukovićke da je njen nastup služio “da zataška propuste policije”.

Nebojša Golubović, advokat odbrane, u razgovoru za Monitor ističe da insistiranje na kršenju Zakona o krivičnom postupku (ZKP) tokom procesnih radnji ima za cilj da ukaže na kontinuirane propuste policije i VDT-a. “U tim zapisnicima nema ništa što tereti četvoricu optuženih” već se radi o suštinskim propustima policije i tužioca od prvog dana i sata, zaključuje Golubović.

Samo jedna spašena djevojka (po naredbi suda smiju se objaviti samo inicijali oštećenih) je potpisala da se pridružuje gonjenju kod tužioca. Kasnije je pred državnim organima rekla da se ne pridružuje gonjenju, kao i da kada je to potpisala nije znala šta potpisuje. U nedavnom razgovoru za Monitor oštećena K.P.  je rekla da je osjećala da je tumač navodio na pogrešne zaključke i činjenično stanje dok je tužiteljka pokušala da je smiri tapšanjem po ramenima uz ponavljanje “ne brini”. K. P. je pokrenula parnicu protiv Crne Gore pred Osnovnim sudom u Podgorici zbog maltretiranja i zastrašivanja od strane policije  o čemu je dala detaljan iskaz pred tužilaštvom u Kotoru. Ona je jedna od 12 djevojaka koje su predale krivičnu prijavu protiv policije zbog maltretiranja i oduzimanja novca. K.P. je ostala bez cjelokupne ušteđevine od 15 hiljada dolara za koje je dobila potvrdu o privremenom oduzimanju. Nakon puštanja iz Sigurne kuće, gdje je dugo držana bez hrane i prava na telefonski poziv nije imala sredstva da se vrati u Ukrajinu. Crnogorski organi nisu joj htjeli pomoći. Tražila je pomoć od osoba koje su je na kraju prodale kao bijelo roblje u Dansku dok im ne vrati posuđeni novac. U improviziranom bordelu u Kopenhagenu je sedmicama doživljavala sistematska prebijanja i eksploataciju dok je nije spasila policija. Našem listu je pokazala slike sa velikim brojem podliva i masnica koje je danska policija načinila nakon oslobađanja i čiju autentičnost smo mogli potvrditi. K.P. smatra da ne bi prošla kroz takav pakao da je Crna Gora nije ostavila bez centa na ulici. K.P. tuži Crnu Goru za 170 hiljada eura materijalnih troškova i milion za nematerijalne štetu. Grečin i trojica su u pritvoru skoro dvije i po godine.

Ukoliko padne optužba za trafiking,  državu će čekati novi milionski zahtjevi za odštete zbog nereformisanog pravosuđa.

Jovo MARTINOVIĆ

Dok država i Opština Kolašin razmatraju ko bi ubuduće trebalo da upravlja Botaničkom baštom u Dulovinama, zvanično zaštićeni spomenik prirode suočava se sa ozbiljnim padom broja biljnih vrsta i nedostatkom sistematske brige. Novi Plan upravljanja još čeka na usvajanje, a stručnjaci upozoravaju da je neophodan hitan i strateški pristup

Država i Opština Kolašin još nemaju jasan plan kako će se u budućnosti upravljati Botaničkom baštom u Dulovinama, zaostavštinom Danijela Vinceka. Ovim zvanično zaštićenim spomenikom prirode trenutno upravlja Nacionalni park (NP) Biogradska gora, ali u lokalnoj upravi odnedavno smatraju da bi upravljača trebalo promijeniti. Istovremeno, smatraju i da je neophodno „pojačati“ zaštitu Bašte, koju je Vincek prije osam godina poklonio državi a koja se danas nalazi u nezavidnom stanju.

Kako je Monitoru kazao sekretar za zaštitu životne sredine Milovan Vlahović, u toku je izrada revizije Studije zaštite Botaničke bašte Dulovine. Tim dokumentom binavodno trebalo da se uspostavi strožjii režim njene zaštite. Iz Opštine Kolašin najavljuju i da bi ove godine trebalo da bude usvojen Plan upravljanja koji je izradio aktuelni upravljač.

Vlahović nije želio zvanično da kaže koga bi iz lokalne uprave rado vidjeli kao budućeg upravljača Botaničke bašte. Lokalni Sekretarijat za zaštitu životne sredine, prema onome što su do sada saopštavali, za to nema kadrovskih kapaciteta pa će i za ostala zaštićena područja u Kolašinu tražiti druga rješenja, najvjerovatnije formiranje posebnog preduzeća.

Javna rasprava o Planu upravljanja Vincekovim vrtom završena je prije skoro godinu, ali od tada nije bilo dodatnih aktivnosti na unapređenju i zaštiti tog područjanitisedokument našaou  skupštinskoj proceduri.  U njegovoj  izradibili su uključeni brojni eksperti, tvrde iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG). Prema dokumentu, cilj je da se biljni fond tokom narednih pet godina vrati u prvobitno stanje, a potom Bašta otvori za naučnu ali i širu zajednicu, ko i za turiste.

JPNPCG je i prije šest godina Opštini dostavio Nacrt plana upravljanja, ali taj dokument, kojem je sada istekao rok, nikada nije ugledao „svjetlost dana“. Opština nije organizovala javnu raspravu niti je stigao do lokalnog parlamenta. Zbog toga su im, kako su lani saopštili predstavnici upravljača, bile „vezane ruke“,pa je u Bašti  bilo moguće raditi samo „kozmetičke“ poslove, što je doprinijelo sadašnjem nezavidnom stanju prostora koji je Vincek ostavio državi.

U održavanju Botaničke bašte posebna pažnja navodno će biti usmjerena na inicijalnu ideju organizacije vrta koju je osnivač Vincek predložio, kako bi se taj koncept zadržao i u budućnosti. Prema Planu upravljanja, trenutno stanje Botaničke bašte daleko je od dobrog. Problema je mnogo, a jedan od ključnih razloga za nedovoljno efikasno dosadašnje upravljanje je nedostatak saradnje sa kolašinskom lokalnom upravom.

„Tokom prethodnog perioda došlo je do gubitka značajnog broja biljnih vrsta sa parcela. Obnovi i održavanju zbirke biljaka u vrtu nije se pristupilo planski. Prvi nacrt Plana upravljanja Botaničkim vrtom Dulovine 2019–2024. nije prošao zakonsku proceduru usvajanja od strane Skupštine opštine (SO) Kolašin, što je ključni razlog nemogućnosti JPNPCG da u prethodnom periodu na sistematski način pristupi upravljanju vrtom. To je rezultiralo činjenicom da su parcele osiromašene u odnosu na prvobitni koncept parcela koji je osmislio osnivač“, piše u dokumentu.

Nekadašnju zbirku od 499 vrsta, koje su bile dokumentovane u skladu sa tada aktuelnim praksama, kako piše u Planu, na dan posljednjeg popisa u avgustu 2024. godine činilo je 188 sistematski prepoznatih biljaka.

Botanička kolekcija prvobitno je bila organizovana u 38 parcela, na osnovu morfoloških, fizioloških, taksonomskih i ekoloških karakteristika biljaka. Popisom 2024. godine ustanovljeno je da ima značajnih odstupanja i da je prisutno rasijavanje i širenje pojedinih biljaka u više parcela, gdje prvobitno nijesu pripadale. Konstatovano je i da u vrtu nije uspostavljeno sistematsko dokumentovanje biljaka i pratećih podataka.

„U arhivi se čuvaju stari zapisi, koji prethodnih godina nijesu obnovljeni niti ažurirani. Ti podaci nijesu digitalizovani, a značajan dio istorijske dokumentacije vezane za vrt nije dostupan JPNPCG… Što se tiče drugih funkcija Botaničkog vrta, poput naučnih istraživanja ili programa uzgoja i ex situ zaštite ugroženih vrsta, u proteklom periodu nije bilo značajnijih iskoraka“, konstatuju obrađivači dokumenta.

U cilju popravljanja takvog stanja preporučuju saradnju sa botaničarima koji rade u institucijama na nivou Crne Gore, uključujući Agenciju za zaštitu životne sredine, Prirodnjački muzej i Prirodno-matematički fakultet. Takođe, predviđa se angažovanje volontera i saradnja sa civilnim sektorom. Naglašena je neophodnost angažovanja stručnog osoblja, prije svega botaničara koji će na stručan način voditi brigu o zasadima, kao i o njihovoj dopuni. Podsjećaju da je u vrtu u ranijem periodu funkcionisao sistem za navodnjavanje „kap po kap“, koji danas nije u funkciji, pa se preporučuje njegovo ponovno aktiviranje. Prema Planu, do 2029. godine u Botaničku baštu trebalo bi uložiti više od 600.000 eura.

Botanička bašta planinske flore nastala je 1981. godine kao plod znanja, truda i rada Vinceka i njegove prve supruge Vjere, uz pomoć profesora Vukića Pulevića. Rješenjem Zavoda za zaštitu prirode, 13 godina kasnije, stavljena je pod zaštitu kao spomenik prirode. Vincek je još za života odlučio da pokloni svoju zaostavštinu državi, pa je 2018. godine, tri godine prije njegove smrti, upravljanje tim prostorom preuzeo NP Biogradska gora.

U Bašti su zastupljeni najznačajniji predstavnici vaskularne flore planinskih područja sjeverne Crne Gore, prvenstveno planina Bjelasice, Sinjajevine, Komova, Moračkih planina, Durmitora, Prokletija i Hajle, kao i manji broj vrsta sa viših područja primorskih planina (Rumija, Lovćen i Orjen). Najveći broj biljaka pripada značajnoj flori endemičnih, endemoreliktnih, reliktnih, zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta.

Vincekova udovica Zora Marijanović više puta je rekla da je razočarana načinom na koji je država brinula o zaostavštini njenog supruga. Prema Ugovoru o poklonu, koji je Vincek potpisao sa državom, JPNPCG je preuzelo obavezu da plaća redovno godišnje održavanje Bašte i porodične kuće, dok je njegova supruga trebalo da brine o biljkama. Prema procjeni JP NPCG, troškovi održavanja u prvoj godini iznosili su 69.580 eura, a svake naredne 47.880 eura. Međutim, sve vrijeme u vrtu nije radio nijedan botaničar.

Jedini korak naprijed koji je JPNPCG napravilo u vezi sa tim prostorom je to što je Bašta prošle godine u maju postala institucionalni član Botanic Gardens International (BGI) – globalne mreže koja okuplja najvažnije botaničke vrtove i institucije posvećene očuvanju biljaka širom svijeta.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Ljilja Raičević, jedna od dvije kandidatkinje na konkursu za direktoricu te ustanove, za Monitor tvrdi da je postupak izbora bio netransparentan, te da joj komisija nije dozvolila da prisustvuje intervjuu protivkandidatkinje, iako je takva praksa bila dozvoljena u drugim obrazovnim ustanovama u istom izbornom procesu

Krajem prošlog mjeseca za direktoricu JU Srednja medicinska škola Podgorica reizabrana je Kristina Radoman. Njena protivkandidatkinja Ljiljana Raičević tvrdi za Monitor da izborni postupak nije bio transprentan, i da se ovim izborom šalje duboko problematična poruka zaposlenima u obrazovanju i široj javnosti.

Ona kaže da joj komisija nije dozvolila da prisustvuje intervjuu protivkandidatkinje, iako je takva praksa bila dozvoljena u drugim obrazovnim ustanovama u istom izbornom procesu. ,,Ovakvo neujednačeno postupanje otvara ozbiljna pitanja o jednakim uslovima za sve kandidate i narušava povjerenje u regularnost procedure”, navodi Raičević za Monitor.

U obrazloženju odluke o izboru direktora, Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, koje potpisuje ministarka Anđela Jakšić-Stojanović, u koju je Monitor imao uvid, navodi se samo da je kandidatkinja  Radoman na pisanom radu i na intevjuu ostvarila 33,33 boda, dok je kandidatkinja Raičević imala 31,33 boda.

Istog dana kada je donijeta odluka o reizboru direktorke Radoman, 26. januara, Agencija za mirno rješavanje radnih sporova donijela je rješenje o obustavljanju postupka koji je Ljiljana Raičević pokrenula protiv Stručne medicinske škole zbog zlostavljanja na radu – mobinga. Razlog: niko se iz  ove škole nije pojavio na raspravi. Umjesto toga,  dostavili su pisanu izjavu da se prema svim zaposlenima, pa i prema Raičević, odnose sa poštovanjem i međusobnim uvažavanjem. Preporučili su i da se zaštita može potražiti u postupcima koje predviđa zakon.

Raičević i na odluku o imenovanju direktorice ima pravo žalbe Agenciji ili sudu. Međutim, poučena prethodnim iskustvom, kaže da je iscrpljena borbom za svoja prava te da je obeshrabruje odluka Agencije, a da su sudski sporovi skupi.

Odnos između profesorice Raičević i direktorice Radoman protekle godine je bio često tema medija koji su izvještavali o sudskim sporovima koje je JU Srednja medicinska škola gubila. Sud je pravosnažno utvrdio neosnovani disciplinski postupak protiv Raičević, a donijeta je i prvostepena sudska odluka o nezakonitom otkazu koji je dobila.

,,Poruka koja se ovim izborom prenosi jeste da se kršenje zakona prema zaposlenima, gubljenje sudskih sporova i nanošenje štete ustanovi ne smatraju preprekom za dobijanje novog mandata”, kaže Raičević.

Nakon dvije godine sudanije zbog disciplinskog postupka, u martu 2025. Viši sud u Podgorici donio je pravosnažnu odluku kojom se potvrđuje prvostepena presuda u korist Raičević. Ona je kroz disiplinski postupak bila optužena da nije ispoštovala radno vrijeme tokom izvođenja praktične nastave. Sud je odbio žalbu Medicinske škole kao neosnovanu, naglašavajući da nijesu dostavljeni konkretni i valjani dokazi kojima bi se potkrijepile tvrdnje o navodnom kašnjenju zaposlenog. Presudom je Medicinska škola dužna da Raičević nadoknadi troškove u iznosu od 1.134 eura.

U decembru 2024. Raičević je poštom obaviještena o tome da je dobila otkaz jer je navodno neobjektivno ocijenila dva učenika istog odjeljenja četvrtog razreda koji su tražili komisijsko ispitivanje. Komisija je 30. oktobra procijenila da jedan učenik zna više od dobijene dvojke i ispravila ocjenu na četiri, a istu odluku donijeli su pet dana kasnije (4. novembra) i za drugog.

Raičević je tada javno reagovala tvrdeći da se radi o revanšizmu s obzirom na to da ,,tri godine trpi mobing od direktorice”.

,,Primjeri ovakvog ponašanja su brojni, a pored ostalog, su se sastojali u vođenju potpuno neosnovanog disciplinskog postupka koji je sud već proglasio nezakonitim. Takođe, optužila me je da sam falsifikovala svjedočanstvo, pa sam se zbog toga obratila tadašnjem ministru Miomiru Vojinoviću, koji je donio rješenje u kom se navodi da sam sve radila kako treba. Zlostavljanje na radnom mjestu koje sam trpjela narušilo je moje zdravlje o čemu posjedujem medicinsku dokumentaciju”, kazala je Raičević.

Nakon što su saznali za otkaz, dio roditelja odjeljenja drugog razreda kojem je Raičević bila razredni starješina, protestom je tražio da se ona vrati na posao.

Osnovni sud u Podgorici je u avgustu prošle godine utvrdio da je Raičević nezakonito otpuštena. Obrazloženo je da odluka o otkazu ne sadrži tačno precizirano mjesto i vrijeme izvršenja radne povrede, da je ista nezakonita i kao takva ne može proizvoditi pravno dejstvo. Problematizovana je i činjenica da profesorica Raičević nije dobila ni mogućnost da se izjasni na navode iz upozorenja pred otkaz. Umjesto toga, otkaz joj je uručio poštar.

Medicinska škola se žalila na ovu prvostepenu odluku pa je predmet pred Višim sudom.

Nakon odluke Osnovnog suda, u septembru prošle godine, direktorica Radoman je za medije kazala da je ,,bivša zaposlena Ljilja Raičević” u toku čitavog trajanja postupka, iznošenjem ,,raznih nepotpunih i netačnih informacija u raznim medijima”, pokušala da ,,izvrši jednu vrstu pritiska” na nju i na školu, kao i na sam sud. ,,Komentarisanje i izlaženje u medijima sa presudama koje nijesu stekle svojstvo pravosnažnosti, u predmetima u kojim je, dakle, postupak u toku takođe je na izvjestan način neprimjereno”, kazala je Radoman.

Raičević smatra da obrazovne ustanove imaju posebnu društvenu odgovornost. ,,Njima su potrebni rukovodioci čiji autoritet počiva na poštovanju zaposlenih i učenika, na zakonitom radu i uvažavanju institucija sistema. U situacijama kada postoje bolji kandidati i jasna potreba za promjenama, insistiranje na kontinuitetu ovakvog rukovođenja ne može se smatrati korakom ka unapređenju obrazovanja. Izbori koji zanemaruju ove principe ne šalju poruku da će obrazovni sistem biti bolji, pravedniji i kvalitetniji — naprotiv, produbljuju nepovjerenje i ostavljaju ozbiljne posljedice po radnu atmosferu i obrazovni proces”, zaključuje Raičević.

Predrag NIKOLIĆ