Ubijeni brat od strica Nasera Keljmendija Redžep Keljmendi, zvani Džeko, prema Monitorovim dobro obaviještenim izvorima, bio je mozak i vođa klana Keljmendi, od kada se Naser našao u pritvoru. Ulogu vođe klana poslije Redžepovog ubistva odmah je preuzeo treći „igrač”, jedan od Naserovih najbližih saradnika, koji ne nosi njegovo prezime, tako da klan Keljmendi nije prestao da funkcioniše.
Redžep Džeko Keljmendi ubijen je krajem prošle sedmice u Peći. Na njega su dvojica napadača ispalila oko trideset metaka iz automatske puške M 70, poznatije pod nazivom kalašnjikov. Tom prilikom, otkriva naš izvor, stradao je i Kastriot Kukaj, Albanac porijeklom iz Crne Gore, koji nije bio u poslovnim odnosima s Keljmendijevima.
„Kastriot se samo našao u pogrešnom društvu, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu”, kaže Monitorov izvor.
Po tom izvoru, napadači su nakon što su ubili Redžepa Keljmendija i njegovog prijatelja, zapalili njihov automobil ispred objekta u kojem su ostali leševi dvojice ubijenih.
„Ova likvidacija motivisana je najvjerovatnije uklanjanjem tragova i dokaza prije očekivanog suđenja Naseru Keljmendiju”, vjeruje ovaj policijski izvor, podsjećajući da je prije tri-četiri mjeseca ubijen još jedan bliski Naserov saradnik i rođak Šefket Keljmendi.
„Nije isključeno da će se likvidacije članova klana Keljmendi nastaviti”, kaže naš izvor. Ovaj dobro obaviješteni policijski službenik napominje međutim, da je klan Keljmendi tako dobro organizovan, da ni ubistva ne prekidaju poslove. Klan nastavlja da funkcioniše, samo se mijenjaju vođe na nekim kracima hobotnice.
„Umjesto Skendera Keljmendija, poslove preko okeana, u Sjedinjenim Američkim Državama, sada kontroliše druga osoba. Ni ta osoba nije prezimenjak Keljmendija, ali je mnogo jak. Prvi put klan Nasera Keljmendija i u Evropi i u Americi vode dvije osobe koje se ne prezivaju Keljmendi”, ukazuje naš izvor.
Ubijeni Redžep Keljmendi inače je živio je u Njemačkoj, odakle je i vodio kriminalne poslove ovog klana, ponajviše u vezi s trgovinom drogom. Posljednjih godina često je dolazio u Crnu Goru, gdje je boravio u Naserovom hotelu Kasa Grande u Ulcinju. Tu je, uostalom, sve do bjekstva, nesmetano dolazio i boravio i narkobaron Naser.
Policijski izvori govore da je Redžep posljednji put u Crnoj Gori bio prije mjesec, i da mu je tada otkazano gostoprimstvo. Iz Crne Gore je otišao na Kosovo, da bi tamo skončao u maniru mafijaških bosova. Nakon toga su se mogle čuti verzije da se radi o krvnoj osveti, ali Monitorov dobro obaviješteni izvor to negira.
Klan Keljmendi još u vrijeme dok je na njegovom čelu bio Naser, koga su mediji mnogo ranije označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, u Crnoj Gori „poslovno” se najviše oslanjao na rožajski kriminalni klan.
„Njegovi najbliži saradnici u Crnoj Gori bili su Safet Kalić te Samir i Suad Musić. Prvi je sada u bjekstvu, druga dvojica u zatvoru u Srbiji. U zatvoru je i Safetov brat Mersudin. Ali, Safet je za sobom imao veliki broj ljudi. Članovi rožajskog klana i dalje rade za Nasera, odnosno za ljude od povjerenja koji su preuzeli poslove njegovog klana”, tvrdi policijski izvor.
Prema tom izvoru, Keljmendiju su na usluzi i barski i podgorički klanovi, koji su do sada ostali praktično neokrznuti u policijskim akcijama, osim što su pomenuti u dokumentu pod nazivom Procjena opasnosti od organizovanog kriminala, koji je sačinila Uprava policije Crne Gore.
„Njemu su oduvijek pokušavali da se zbog poslova i novca dodvore mnogi vrlo poznati kriminalci u Crnoj Gori, ali su za Keljmendija bili sitni igrači. Njegova mreža zaštitnika i saradnika, od kriminalaca preko biznismena do političara, vrlo je moćna i brojna u našoj državi”, kaže ovaj policijski službenik.
Keljmendijev klan prema ranijim policijskim procjenama do kojih je Monitor došao broji od pet do osam hiljada članova, a od preko pedeset njegovih najvažnijih saradnika i mnogi drugi su na različite načine direktno ili indirektno povezani sa Crnom Gorom.
„Malo je poznato da je Keljmendijeva glavna veza za Makedoniju, za drogu i oružje, Fljorim Maljoku zvani Fljoki, devedesetih godina bio glavna crnogorska veza za šverc cigareta iz Crne Gore na Kosovo i Makedoniju. Imao je i crnogorsko i hrvatsko državljanstvo. Imao je dva registrovana auta na podgoričke tablice. Na Kosovu je posjedovao firmu Salbatonik, koja mu je služila kao paravan za šverc duvana”, objašnjava naš policijski izvor.
Fljorim Maljoku je za vrijeme bivše Jugoslavije završio kontraobavještajnu akademiju u Pančevu, i sve do rata na Kosovu bio je pripadnik specijalnih jedinica MUP-a Srbije. U šverc cigareta iz Crne Gore bio je uključen u vrijeme kada je bio u aktivnoj policijskoj službi. „ On je trenutno u zatvoru u Skoplju, ali mu je odmah nađena zamjena, tako da sada u Makedoniji Keljmendijevi rade preko klana Sulja. Poenta je u tome da kada neko od Keljmendijevih ljudi padne, posao ne trpi” – ponavlja Monitorov izvor.
Kosovski Albanac Naser Sadrija, takođe Keljmendijev blizak čovjek za transport droge, svojevremeno je preko Crne Gore dovlačio prostitutke iz Ukrajine za rad u mnogobrojnim barovima na Kosovu, kao što je bio Edi bar u Vitomirici. U tom poslu mu je pomagao jedan pripadnik UNMIK policije.
„Vrlo je vjerovatno da je Sadrija svojevremeno imao i mrežu prostitutki u Crnoj Gori. Posjedovao je mercedes bijele boje s podgoričkim tablicama” – kaže policijski službenik.
I Valjdet Keljmendi je često boravio po sjeveru Crne Gore, gdje je imao, a vjeruje se da i dalje ima, mrežu saradnika za distribuciju droge u ovom dijelu naše države. Valjdet je ranjen u jednoj pucnjavi u Peći, u diskoteci Siti, na dočeku 2010. godine, mada se vjeruje da je na meti bio Devdžet Keljmendi. Takođe, postoje policijski podaci da je ovaj pokušaj atentata bio naručen iz Podgorice, kao i da je revolveraš, koji je uspio da umakne, bio porijeklom iz Crne Gore.
Vrlo jak i moćan klan preko kojeg Keljmendi drži poslove u zapadnoj Evropi svakako je klan braće Osmani, Burima, Baškima i Ćazima, poznatijeg pod nadimkom Feliks. I njihove veze sa Crnom Gorom dobro su poznate.
Vjeruje se da je Naser Keljmendi „težak” nekoliko milijardi eura, što u novcu, što u nekretninama. Milijardama se mjeri bogatstvo i njegovih bliskih saradnika. Ovi nezvanični policijski novčani parametri nijesu nerealni ako se zna da su svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno označile Kosovo kao distributivni centar na takozvanoj „avganistanskoj transverzali”, a vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još prije deset godina procijenili na 400 milijardi američkih dolara godišnje. Taj posao se tako lako ne ispušta iz ruku. Crna Gora je nezaobilazna stanica. I perionica para.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
KULTURA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice