Povežite se sa nama

FOKUS

NOVI NAMETI VLASTI: ZIKS Montenegro

Objavljeno prije

na

I ove nedjelje smo, bez velike pompe, udareni po džepu. A da tačno ne znamo ni kako, ni zašto, ni koliko.

Prvo je ministar finansija Darko Radunović, igrajući zadatu ulogu lošeg policajca (ima onih koji kažu da za neku drugu i nije) zakotrljao prijedlog da se vrijednost neoporezovanih paketa sa robom naručenom preko interneta smanji sa 150 na 22 eura. Pokazalo se kako su, po ustaljenoj praksi crnogorskih izvršnih vlasti, u Ministarstvu finansija limit od 22 eura prepisali iz zakonskih rješenja zemalja iz susjedstva, ne vodeći računa o bilo kakvim – njihovim ili našim – specifičnostima i razlikama.

Tako nam je predočeno da u Hrvatskoj važi propis prema kome se, bez plaćanja carine i PDV-a, iz inostranstva mogu primati pošiljke u vrijednosti do 22 eura. Izostala je napomena da su za našeg južnog susjeda zemlje EU unutrašnje tržište sa koga se preko interneta kupuje bez bilo kakvih ograničenja. Slično, u Ministarstvu finansija su pravili poređenja sa BiH i Srbijom zaboravljajući da napomenu kako vlasti tih zemalja imaju potrebu da štite prilično ozbiljnu tekstilnu industriju, dok smo mi našu, bez borbe, predali domaćim i stranim strateškim partnerima. Da nju unište, zatečene radnike unesreće a fabričku imovinu rasprodaju i preimenuju u gradsko građevinsko zemljište.

Potom se dobar policajac, poslanik Vujica Lazović, na sjednici nadležnog skupštinskog odbora „izborio” da se poreska ljestvica ne spušta toliko nisko. Granica od 75 eura bila je prihvatljiva manje-više svim zastupnicima i izvršne i zakonodavne vlasti, pa je ostalo da se oni koji nijesu primijetili da su navodno konfrontirani pregovarači bili dio iste vladajuće ekipe, odnosno koalicije, ponizno zahvale Vladi Duška Markovića i resornom ministarstvu.

Iz Liberalne partije su, doduše, ugrabili da demonstriraju načelno nezadovoljstvo predloženim rješenjem. „Ovakva mjera Vlade samo će zaustaviti tržište, smanjiti promet robe i obeshrabriti građane da trguju sa inostranim tržištem”, stoji u saopštenju LP. Isto je, tokom skupštinske rasprave, ponovio i predsjednik LP Andrija Popović. Prije nego su poslanici vlasti prihvatili Vladin prijedlog izmjena i dopuna Zakona o porezu na dodatu vrijednost (PDV).

U istom paketu usvojene su i odluke o povećanju opšte stope PDV-a sa sadašnjih 19 na 21 odsto (primjenjuje se od početka sljedeće godine); Povećanju akciza za duvanske proizvode, alkoholna i gazirana pića sa dodatkom šećera; Proširena je lista proizvoda na koje se naplaćuje akciza, dodata su tri nova proizvoda: nesagorijevajući duvan, tečnost za punjenje elektronskih cigareta i – ugalj (ova akciza bi se plaćala od 2019. godine). Koliko će nas ta novotarija koštati, što preko računa za struju, što kroz troškove kolektivnog i individualnog grijanja, nije saopšteno. A možda je i bolje da (još) ne znamo.

Javnosti je predočeno da će povećanje opšte stope PDV-a u budžet donijeti skoro 45 miliona eura godišnje. Izostala je, međutim, bilo kakva procjena finansijskih efekata proširivanja osnove za oporezivanje internet trgovine. Umjesto toga dobili smo objašnjenje Nova Radovića, generalnog direktora Direktorata za poreski i carinski sistem, da su se u Ministarstvu finansija rukovodili velikim brojem tih pošiljki. ,,Prema podacima Pošte Crne Gore, u prošloj godini je bilo 319 hiljada pošiljki, tako da smatramo da taj iznos ne treba da prođe neoporezovan”, predočio nam je Radović.

Ministar Radunović je ovom objašnjenju dodao i par manje-više otrcanih floskula o tome šta je cilj „novih mjera štednje”: jačanje fiskalne stabilnosti, suficit budžeta i smanjenje javnog duga.

Ostaje nejasno kako se uvođenje novih nameta, odnosno, jačanje prihodne strane budžeta može smatrati mjerama štednje. Makar konačan cilj bio, da citiramo ministra, „postizanje dostupnosti države međunarodnim finansijskim tržištima”. Ako nekome treba prevod: Vlada Duška Markovića ne može da pronađe kreditora spremnog da joj da novac. Zato pokušava da pare otme tamo gdje može bez pitanja – od svojih građana i privrede. I da se dodvori MMF-u kako bi, uz njihovu pomoć, došla do novca stranih zajmodavaca. Bez obzira na posljedice takvih aranžmana.

Izostalo je objašnjenje da li se na ovaj način štite domaći proizvođači, ukoliko ih ima, i prodavci koji su u velikoj mjeri već monopolisali ovdašnje tržište. Zato je uobičajena pojava da u „elitnim” crnogorskim radnjama pazarite robu dostupnu na sajtovima tipa sportdirect ili aliexpress, ali po višestruko većim cijenama. Nakon ovonedjeljnih izmjena Zakona o PDV-u, moguće je da će te razlike u cijeni postati još veće.

Pokušajmo da popunimo informativnu prazninu koja prati Vladin naum da oporezuje internet kupovinu. Prema podacima iz okruženja, u nedostatku domaćih, možemo zaključiti da se na ovaj način najčešće naručuju garderoba, obuća i tehnička roba novije generacije: mobilni telefoni, ajpodovi, tableti i kompjuterske komponente. Carinska stopa za ove robe se, uglavnom, kreće između nula i deset odsto.

Predpostavimo da je prosječan račun za pomenutih 320 hiljada prošlogodišnjih narudžbi bio 100 eura. To nas dovodi do procjene da je ukupna vrijednost interenet trgovine koju godišnje obave građani Crne Gore veća od 30 miliona eura. Ili blizu 45 miliona ukoliko pretpostavimo da je prosjačan račun bio bliži nekadašnjem limitu od 150 eura.

Treba razjasniti da nove mjere Vlade neće smanjiti odliv novca u inostranstvo. Riječ je o robama široke potrošnje koje smo prinuđeni da kupimo, na ovaj ili onaj način. Novitet je to da Markovićeva Vlada sada želi da nam naplati uočenu tržišnu slobodu. Po cijeni da sami sebi ličimo na nekadašnje građane Sovjetskog Saveza koji su se čežnjivo osvrtali za vlasnicima garderobe od teksasa. U pola glasa moleći da kupe vegetu i(li) žvakaće gume.

Ako se ne sjećate SSSR-a, dobra za poređenje može biti i takozvana Savezna Republika Jugoslavija. Paradržavna tvorevina u vlasti Slobodana Miloševića i pod sanckijama UN-a. I tada je roba iz inostranstva – od kvalitetnog benzina i orginalnog alkohola do jeftine garderobe iz tržnih centara – bila privilegija političko-ekonomsko-kriminalne elite. Odnosno, samozvanih patriota.

Ostane li vrijednost internet trgovine u okvirima procjene iz prethodnih pasusa (30 – 45 miliona) država bi po osnovu naplate carina i PDV-a mogla prihodovati do deset miliona eura. Ukoliko se, ponovimo, zadrži dostignuti nivo internet trgovine. Što neće biti baš lako. Bolje reći, isplativo.

Tako će roba koja je do juče, sa dostavom, kupca u Crnoj Gori koštala 100 eura, nakon stupanja na snagu novih propisa biti skuplja za najmanje tridesetak eura (pretprostavljenih 10 odsto carine i 19 odsto PDV-a obračunatih na sve prethodne troškove). Ne računajući da će se u ovoj priči, prije ili kasnije, morati pojaviti i troškovi carinjena. Ovlašćene špediterske firme je neisplativo angažovati za pošiljke tako male vrijednosti ali bi, u početku (iskustva BiH), moglo da se desi da je to neophodno. Makar dok se u Pošti CG ne organizuju i pronađu model da oni završe i naplate posao sa carinom.

Konačno, kako je vlast sklona da prepisuje propise iz regiona i koristi njihova iskustva kada treba globiti poreske obveznike, nije isključeno da će se u cijeni internet kupovine uskoro pojaviti i troškovi ležarine, carinskog pregleda i dostave poziva o prispjeloj pošiljci. Te stavke, recimo, konačan račun internet kupca iz Hrvatske opterete za dodatna 2-3 eura. Po svakoj porudžbi.

Mnogo ili malo, procijenite sami. Dio opozicije je pokušao da nam pripomogne u tim računicama.

Tako su iz SDP-a saopštili kako država nije u stanju da naplati 45 miliona poreza na promet nepokretnosti, po poreskoj stopi od tri odsto, pa se taj dug gomila već 10 godina. „Taj dug nijesu stvorili obični ljudi koji su kupovali nepokretnosti radi rješavanja egzistencijalnih pitanja. Stvorili su ga tajkuni i mešetari u trgovini zgradama i hiljadama kvadrata u vrijeme masovne prodaje, koji čak ni ovaj minimanlni iznos nijesu platili državi, a zaradili su milione…”, istakao je portparol SDP-a Mirko Stanić, uz poziv Vladi da odustane od planiranog smanjenja vrijednosti internet narudžbi oslobođenih plaćenja poreza i carina. Uzalud.

Prijedlog je usvojen pa sada imamo i sljedeću situaciju: Ako preko sajta sportdirect.com naručite sportsku opremu vrijednu 150 eura (u cijenu je uračunato više od 20 eura dostave do Podgorice) kupljeno plaćate više od 200 eura (pet eura DHL-u za dostavu u Podgorici + carina + PDV). Ako iste stvari kupite tokom službenog boravka u Londonu ista nabavka će vas koštati 130 eura. Što je malo manje od jedne i po dnevnice koje se, iz budžeta, isplaćuju državnim službenicima koji idu u Veliku Britaniju.

Pravila na graničnim prelazima nijesu se mijenjala: u Crnu Goru i dalje bez carine i PDV-a možete uvesti robu vrijednosti do 150 eura. Plus litar viskija, šteku marlbora, dvije boce vina, manji parfem i kolonjsku vodu. Valjda to tako i treba da bude u zemlji u kojoj (bivši) premijer kaže da je gorivo luksuz. I ostane na vlasti. A bivši predsjednik, doduše pred odlazak sa vlasti, se pohvali kako je Crna Gora najljepši zatvor na svijetu. Kako tada, tako i dan danas. Zato treba biti naredan za naredni harač.

Zamislite koliku štetu državni budžet trpi zbog toga što se na kućne posjete prijatelja i rođaka ne plaćaju nikakve dažbine. Da li će se vlast dosjetiti da svojim podanicima naplaćuje porez na zube, prirodne i vještačke? Ili će posebno globiti svaku upotrebu mobilnog telefona, igranje igrica, čitanje knjiga, novina i tekstova na portalima.

Moguće je, makar samo u teoriji, zamisliti i takav slučaj da stanovnici Crne Gore odluče da vlast povjere nekome ko će, umjesto da otima od njih, državnu kasu čuvati tako što će smanjiti vlastite rashode. Moguće je…

Otiš'o je Vujica, ostala je tuga

,,Prilikom spuštanja granične vrijednosti pošiljke na 22 eura, kako je bilo predviđeno prvobitnim izmjenama zakona, najviše su se pobunili mladi, ali se nijedna nevladina organizacija nije pozabavila tim pitanjem i podržala ih”, meditirao je u parlamentu poslanik SD-a Vujica Lazović. „Dobro je što je Ministarstvo to prepoznalo”, pohvalio je potom koalicione i druge partnere, uz napomenu da novopropisana vrijednost pošiljki od 75 eura ostavlja dovoljno prostora „da pospješimo razvoj internet trgovine”. Na istoj sjednici Skupštine, poslanici su obaviješteni o Lazovićevoj ostavci. Prema najavama, on će u ambasadi Crne Gore u Ljubljani zamijeniti Miomira Mugošu. Nakon napuštanja izvršne, a sada i zakonodavne vlasti, Lazović u diplomatiju odlazi a da stanovnicima Crne Gore ostaje dužan makar dvije velike tajne. Jedna se tiče razloga zbog kojih je, kao dio pregovaračkog tima, 2009. omogućio da nam CEAC, ruskog tajkuna Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera iz te of-šor kompanije – preko Ugovora o poravnanju – uzme još 150 miliona eura (uz koju stotinu miliona koliko su nas, i prema Lazovićevim računicama, prethodno orobili). Nepoznanica, u drugom slučaju, ostaje matematičko-ekonomska formula po kojoj je Lazović, kao predsjednik Tenderske komisije i potpredsjednik tadašnje vlade Mila Đukanovića, izračunao da je ponuda italijanske A2A za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju Elektroprivrede od 8,4 eura po akciji bolja od onoga što je ponudio konzorcijum grčkih kompanija Golden enerdži i Pablik pauer korporejšn – 11,1 euro po akciji. Vrijeme je pokazalo koliko je taj izbor bio pogrešan. A Lazović ide u ambasadore, da u EU čuva i brani interese onih koje je zadužio.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo