Povežite se sa nama

FOKUS

NOVI NAMETI VLASTI: ZIKS Montenegro

Objavljeno prije

na

I ove nedjelje smo, bez velike pompe, udareni po džepu. A da tačno ne znamo ni kako, ni zašto, ni koliko.

Prvo je ministar finansija Darko Radunović, igrajući zadatu ulogu lošeg policajca (ima onih koji kažu da za neku drugu i nije) zakotrljao prijedlog da se vrijednost neoporezovanih paketa sa robom naručenom preko interneta smanji sa 150 na 22 eura. Pokazalo se kako su, po ustaljenoj praksi crnogorskih izvršnih vlasti, u Ministarstvu finansija limit od 22 eura prepisali iz zakonskih rješenja zemalja iz susjedstva, ne vodeći računa o bilo kakvim – njihovim ili našim – specifičnostima i razlikama.

Tako nam je predočeno da u Hrvatskoj važi propis prema kome se, bez plaćanja carine i PDV-a, iz inostranstva mogu primati pošiljke u vrijednosti do 22 eura. Izostala je napomena da su za našeg južnog susjeda zemlje EU unutrašnje tržište sa koga se preko interneta kupuje bez bilo kakvih ograničenja. Slično, u Ministarstvu finansija su pravili poređenja sa BiH i Srbijom zaboravljajući da napomenu kako vlasti tih zemalja imaju potrebu da štite prilično ozbiljnu tekstilnu industriju, dok smo mi našu, bez borbe, predali domaćim i stranim strateškim partnerima. Da nju unište, zatečene radnike unesreće a fabričku imovinu rasprodaju i preimenuju u gradsko građevinsko zemljište.

Potom se dobar policajac, poslanik Vujica Lazović, na sjednici nadležnog skupštinskog odbora „izborio” da se poreska ljestvica ne spušta toliko nisko. Granica od 75 eura bila je prihvatljiva manje-više svim zastupnicima i izvršne i zakonodavne vlasti, pa je ostalo da se oni koji nijesu primijetili da su navodno konfrontirani pregovarači bili dio iste vladajuće ekipe, odnosno koalicije, ponizno zahvale Vladi Duška Markovića i resornom ministarstvu.

Iz Liberalne partije su, doduše, ugrabili da demonstriraju načelno nezadovoljstvo predloženim rješenjem. „Ovakva mjera Vlade samo će zaustaviti tržište, smanjiti promet robe i obeshrabriti građane da trguju sa inostranim tržištem”, stoji u saopštenju LP. Isto je, tokom skupštinske rasprave, ponovio i predsjednik LP Andrija Popović. Prije nego su poslanici vlasti prihvatili Vladin prijedlog izmjena i dopuna Zakona o porezu na dodatu vrijednost (PDV).

U istom paketu usvojene su i odluke o povećanju opšte stope PDV-a sa sadašnjih 19 na 21 odsto (primjenjuje se od početka sljedeće godine); Povećanju akciza za duvanske proizvode, alkoholna i gazirana pića sa dodatkom šećera; Proširena je lista proizvoda na koje se naplaćuje akciza, dodata su tri nova proizvoda: nesagorijevajući duvan, tečnost za punjenje elektronskih cigareta i – ugalj (ova akciza bi se plaćala od 2019. godine). Koliko će nas ta novotarija koštati, što preko računa za struju, što kroz troškove kolektivnog i individualnog grijanja, nije saopšteno. A možda je i bolje da (još) ne znamo.

Javnosti je predočeno da će povećanje opšte stope PDV-a u budžet donijeti skoro 45 miliona eura godišnje. Izostala je, međutim, bilo kakva procjena finansijskih efekata proširivanja osnove za oporezivanje internet trgovine. Umjesto toga dobili smo objašnjenje Nova Radovića, generalnog direktora Direktorata za poreski i carinski sistem, da su se u Ministarstvu finansija rukovodili velikim brojem tih pošiljki. ,,Prema podacima Pošte Crne Gore, u prošloj godini je bilo 319 hiljada pošiljki, tako da smatramo da taj iznos ne treba da prođe neoporezovan”, predočio nam je Radović.

Ministar Radunović je ovom objašnjenju dodao i par manje-više otrcanih floskula o tome šta je cilj „novih mjera štednje”: jačanje fiskalne stabilnosti, suficit budžeta i smanjenje javnog duga.

Ostaje nejasno kako se uvođenje novih nameta, odnosno, jačanje prihodne strane budžeta može smatrati mjerama štednje. Makar konačan cilj bio, da citiramo ministra, „postizanje dostupnosti države međunarodnim finansijskim tržištima”. Ako nekome treba prevod: Vlada Duška Markovića ne može da pronađe kreditora spremnog da joj da novac. Zato pokušava da pare otme tamo gdje može bez pitanja – od svojih građana i privrede. I da se dodvori MMF-u kako bi, uz njihovu pomoć, došla do novca stranih zajmodavaca. Bez obzira na posljedice takvih aranžmana.

Izostalo je objašnjenje da li se na ovaj način štite domaći proizvođači, ukoliko ih ima, i prodavci koji su u velikoj mjeri već monopolisali ovdašnje tržište. Zato je uobičajena pojava da u „elitnim” crnogorskim radnjama pazarite robu dostupnu na sajtovima tipa sportdirect ili aliexpress, ali po višestruko većim cijenama. Nakon ovonedjeljnih izmjena Zakona o PDV-u, moguće je da će te razlike u cijeni postati još veće.

Pokušajmo da popunimo informativnu prazninu koja prati Vladin naum da oporezuje internet kupovinu. Prema podacima iz okruženja, u nedostatku domaćih, možemo zaključiti da se na ovaj način najčešće naručuju garderoba, obuća i tehnička roba novije generacije: mobilni telefoni, ajpodovi, tableti i kompjuterske komponente. Carinska stopa za ove robe se, uglavnom, kreće između nula i deset odsto.

Predpostavimo da je prosječan račun za pomenutih 320 hiljada prošlogodišnjih narudžbi bio 100 eura. To nas dovodi do procjene da je ukupna vrijednost interenet trgovine koju godišnje obave građani Crne Gore veća od 30 miliona eura. Ili blizu 45 miliona ukoliko pretpostavimo da je prosjačan račun bio bliži nekadašnjem limitu od 150 eura.

Treba razjasniti da nove mjere Vlade neće smanjiti odliv novca u inostranstvo. Riječ je o robama široke potrošnje koje smo prinuđeni da kupimo, na ovaj ili onaj način. Novitet je to da Markovićeva Vlada sada želi da nam naplati uočenu tržišnu slobodu. Po cijeni da sami sebi ličimo na nekadašnje građane Sovjetskog Saveza koji su se čežnjivo osvrtali za vlasnicima garderobe od teksasa. U pola glasa moleći da kupe vegetu i(li) žvakaće gume.

Ako se ne sjećate SSSR-a, dobra za poređenje može biti i takozvana Savezna Republika Jugoslavija. Paradržavna tvorevina u vlasti Slobodana Miloševića i pod sanckijama UN-a. I tada je roba iz inostranstva – od kvalitetnog benzina i orginalnog alkohola do jeftine garderobe iz tržnih centara – bila privilegija političko-ekonomsko-kriminalne elite. Odnosno, samozvanih patriota.

Ostane li vrijednost internet trgovine u okvirima procjene iz prethodnih pasusa (30 – 45 miliona) država bi po osnovu naplate carina i PDV-a mogla prihodovati do deset miliona eura. Ukoliko se, ponovimo, zadrži dostignuti nivo internet trgovine. Što neće biti baš lako. Bolje reći, isplativo.

Tako će roba koja je do juče, sa dostavom, kupca u Crnoj Gori koštala 100 eura, nakon stupanja na snagu novih propisa biti skuplja za najmanje tridesetak eura (pretprostavljenih 10 odsto carine i 19 odsto PDV-a obračunatih na sve prethodne troškove). Ne računajući da će se u ovoj priči, prije ili kasnije, morati pojaviti i troškovi carinjena. Ovlašćene špediterske firme je neisplativo angažovati za pošiljke tako male vrijednosti ali bi, u početku (iskustva BiH), moglo da se desi da je to neophodno. Makar dok se u Pošti CG ne organizuju i pronađu model da oni završe i naplate posao sa carinom.

Konačno, kako je vlast sklona da prepisuje propise iz regiona i koristi njihova iskustva kada treba globiti poreske obveznike, nije isključeno da će se u cijeni internet kupovine uskoro pojaviti i troškovi ležarine, carinskog pregleda i dostave poziva o prispjeloj pošiljci. Te stavke, recimo, konačan račun internet kupca iz Hrvatske opterete za dodatna 2-3 eura. Po svakoj porudžbi.

Mnogo ili malo, procijenite sami. Dio opozicije je pokušao da nam pripomogne u tim računicama.

Tako su iz SDP-a saopštili kako država nije u stanju da naplati 45 miliona poreza na promet nepokretnosti, po poreskoj stopi od tri odsto, pa se taj dug gomila već 10 godina. „Taj dug nijesu stvorili obični ljudi koji su kupovali nepokretnosti radi rješavanja egzistencijalnih pitanja. Stvorili su ga tajkuni i mešetari u trgovini zgradama i hiljadama kvadrata u vrijeme masovne prodaje, koji čak ni ovaj minimanlni iznos nijesu platili državi, a zaradili su milione…”, istakao je portparol SDP-a Mirko Stanić, uz poziv Vladi da odustane od planiranog smanjenja vrijednosti internet narudžbi oslobođenih plaćenja poreza i carina. Uzalud.

Prijedlog je usvojen pa sada imamo i sljedeću situaciju: Ako preko sajta sportdirect.com naručite sportsku opremu vrijednu 150 eura (u cijenu je uračunato više od 20 eura dostave do Podgorice) kupljeno plaćate više od 200 eura (pet eura DHL-u za dostavu u Podgorici + carina + PDV). Ako iste stvari kupite tokom službenog boravka u Londonu ista nabavka će vas koštati 130 eura. Što je malo manje od jedne i po dnevnice koje se, iz budžeta, isplaćuju državnim službenicima koji idu u Veliku Britaniju.

Pravila na graničnim prelazima nijesu se mijenjala: u Crnu Goru i dalje bez carine i PDV-a možete uvesti robu vrijednosti do 150 eura. Plus litar viskija, šteku marlbora, dvije boce vina, manji parfem i kolonjsku vodu. Valjda to tako i treba da bude u zemlji u kojoj (bivši) premijer kaže da je gorivo luksuz. I ostane na vlasti. A bivši predsjednik, doduše pred odlazak sa vlasti, se pohvali kako je Crna Gora najljepši zatvor na svijetu. Kako tada, tako i dan danas. Zato treba biti naredan za naredni harač.

Zamislite koliku štetu državni budžet trpi zbog toga što se na kućne posjete prijatelja i rođaka ne plaćaju nikakve dažbine. Da li će se vlast dosjetiti da svojim podanicima naplaćuje porez na zube, prirodne i vještačke? Ili će posebno globiti svaku upotrebu mobilnog telefona, igranje igrica, čitanje knjiga, novina i tekstova na portalima.

Moguće je, makar samo u teoriji, zamisliti i takav slučaj da stanovnici Crne Gore odluče da vlast povjere nekome ko će, umjesto da otima od njih, državnu kasu čuvati tako što će smanjiti vlastite rashode. Moguće je…

Otiš'o je Vujica, ostala je tuga

,,Prilikom spuštanja granične vrijednosti pošiljke na 22 eura, kako je bilo predviđeno prvobitnim izmjenama zakona, najviše su se pobunili mladi, ali se nijedna nevladina organizacija nije pozabavila tim pitanjem i podržala ih”, meditirao je u parlamentu poslanik SD-a Vujica Lazović. „Dobro je što je Ministarstvo to prepoznalo”, pohvalio je potom koalicione i druge partnere, uz napomenu da novopropisana vrijednost pošiljki od 75 eura ostavlja dovoljno prostora „da pospješimo razvoj internet trgovine”. Na istoj sjednici Skupštine, poslanici su obaviješteni o Lazovićevoj ostavci. Prema najavama, on će u ambasadi Crne Gore u Ljubljani zamijeniti Miomira Mugošu. Nakon napuštanja izvršne, a sada i zakonodavne vlasti, Lazović u diplomatiju odlazi a da stanovnicima Crne Gore ostaje dužan makar dvije velike tajne. Jedna se tiče razloga zbog kojih je, kao dio pregovaračkog tima, 2009. omogućio da nam CEAC, ruskog tajkuna Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera iz te of-šor kompanije – preko Ugovora o poravnanju – uzme još 150 miliona eura (uz koju stotinu miliona koliko su nas, i prema Lazovićevim računicama, prethodno orobili). Nepoznanica, u drugom slučaju, ostaje matematičko-ekonomska formula po kojoj je Lazović, kao predsjednik Tenderske komisije i potpredsjednik tadašnje vlade Mila Đukanovića, izračunao da je ponuda italijanske A2A za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju Elektroprivrede od 8,4 eura po akciji bolja od onoga što je ponudio konzorcijum grčkih kompanija Golden enerdži i Pablik pauer korporejšn – 11,1 euro po akciji. Vrijeme je pokazalo koliko je taj izbor bio pogrešan. A Lazović ide u ambasadore, da u EU čuva i brani interese onih koje je zadužio.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo