Povežite se sa nama

DRUŠTVO

O SUMNJIVOJ SMRTI U RISANSKOM DOMU STARIH, OPET: Kadija te tuži, kadija te sudi

Objavljeno prije

na

Na sjednici održanoj 10. februara Apelacioni sud uvažio je žalbu profesora Prirodno-matematičkog fakulteta UCG Danka Obradovića, kao tužioca u slučaju, i ukinuo rješenje Višeg suda u Podgorici. Viši sud je 27. novembra prošle godine odbacio Obradovićevu optužnicu protiv ljekarki Ljiljane Krivokapić iz Kotora i Nade Glogovac, ljekarke doma starih u Risnu, koje je optužio za teška djela protiv zdravlja ljudi povodom smrti oca Vukića Obradovića (4. mart 2013. godine), o čemu smo detaljno pisali juna prošle godine, u tekstu Risanski Dom starih na sudu: Iza zatvorenih vrata.

Ovo je drugi put, u kratkom roku, da Apelacioni sud odlučuje o toj stvari. I četvrtog septembra prošle godine uvažena je Obradovićeva žalba, te ukinuta presuda Višeg suda (25. jun 2014. godine), kojom su pomenute doktorke, takođe, oslobođene optužbi. Očekuje se treća presuda Višeg suda, pa Obradovićeva žalba ukoliko presuda bude iste prirode, pa Apelacioni sud. Sve prate brojne pravne nepravilnosti i opstrukcije.

Povod za Obradovićevu prijavu bila je smrt njegovog oca, kojoj su prethodile i koju su pratile brojne, sumnjive radnje, kako pomenutih socijalnih i zdravstvenih, tako i pravosudnih institucija. Danko Obradović vjeruje da je njegov otac ubijen nesavjesnim liječenjem. Uvid u to kako je liječen Vukić Obradović, dobili smo nakon prošle godine završenog saslušanja svjedoka – 15 medicinskih sestara i tehničara sa odjeljenja za palijativu Doma starih u Risnu Grabovac. To je bio slikovit prikaz stanja stvari u državnoj socijalnoj ustanovi, pod nadzorom Ministarstva rada i socijalnog staranja (na čelu Predrag Bošković).

Podsjećamo: Obradović nije bio prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu, pa nije bilo moguće ukazati mu pomoć; medicinska pomoć nije blagovremeno ukazana; kao registrovanom dijabetičaru, ni u teškom stanju, šećer u krvi skoro da mu i nije mjeren; u momentu kada mu je ukazana pomoć – čovjeku bez svijesti, u komi – nijesu urađene laboratorijske analize; nijesu mu mjereni važni parametri kako bi se pratilo stanje i korigovala terapija; nadležni u Domu hranili su ga hranom neadekvatnom za dijabetičare; vještak medicinske struke Krsto Nikolić uradio je nalaz bez ekshumacije i obdukcije; tadašnji osnovni tužilac u Kotoru Boris Savić krivotvorio je izvještaj vještaka; istražni sudija Višeg suda odbio da izvrši obdukciju…

Obradović je tada Monitoru kazao kako smatra da dokazne radnje, koje uključuju saslušanja svjedoka i okrivljenih ljekarki Doma starih u Risnu i bolnice u Kotoru ukazuju da njegov otac nije jedina osoba koja je umrla u tom domu zbog nesavjesnog liječenja. Rekao je i da je indikativno to što se optužena Glogovac u toku saslušanja branila ćutanjem, dok je Krivokapić počela da odgovara na pitanja, ali se predomislila, pa i ona odlučila da ćuti.

Sada se igra ping-pong između Višeg i Apelacionog suda. Pošto je Obradović Višem sudu u Podgorici podnio optužnicu protiv ljekarki Krivokapić i Glogovac, određene su sudije koje treba da odluče da li će prihvatiti optužnicu, u sastavu Hasnija Simonović, Suzana Mugoša, Ratko Ćupić. Interesantno, nedugo potom, za predsjednika Višeg suda u Podgorici izabran je gorepomenuti Boris Savić, isti onaj protiv koga je Obradović podnio prijavu da je kao državni tužilac u Kotoru falsifikovao službenu ispravu i zloupotrijebio službeni položaj kako bi pomogao okrivljenima.

Kratko podsjećanje (detaljno smo pisali o tome u inicajalnom tekstu): Savić je, u svojstvu tužioca, u rješenje o odacivanju Obradovićeve krivične prijave (Kt. broj 157/13 od 19. 03. 2013. godine) unio netačan podatak da je vještak Krsto Nikolić u svom nalazu i mišljenju (Ktr br. 59-13 od 16. 03. 2013.) utvrdio da su uzrok smrti Vukića Obradovića moždani udari. U nalazu i mišljenju vještaka nema riječi o moždanim udarima!

Obradović sada, kada je Savić postao predsjednik Višeg suda, podnosi zahtjev za njegovo izuzeće, jer je već postupao u predmetu (kao tužilac). Apelacioni sud odbija zahtjev sa obrazloženjem da će Savić sam tražiti svoje izuzeće ako dođe u situaciju da odlučuje u vezi predmeta. Savić je, potom, promijenio sudije koji postupaju u predmetu. Umjesto Hasnije Simonović i Suzane Mugoše postavio je Anu Vuković i Biljanu Uskoković za predsjednicu tročlanog vijeća, koja je, inače, u Kotoru radila kao sutkinja, a iz Kotora je i Savić i okrivljana Krivokapić.

„Godinu dana tražio sam od Savića i predsjednika Apelacionog suda Mušike Dujovića i Vrhovnog suda Vesne Medenice sa mnoštvom predstavki da mi se odobri uvid i kopiranje akata kojima su promijenjene sudije, ali mi se to pravo protivzakonito uskraćuje. Medenica je davala dva puta da odluke na moje predstavke i pritužbe upućene njoj protiv sudija donosi sekretarka suda Sanja Kalezić! Sekretarka i pored navedenih dokaza odbija moje predstavke i pritužbe, kaže za Monitor Obradović.

Na Obradovićev zahtjev za izuzeće vještaka, sudija za istragu i postupajuće sudije, zatim, nijesu ni odgovarali, a po zakonu vještačenje se mora zaustaviti dok se ne donese rješenje u vezi izuzeća. „Dopunsko vještačenje je urađeno postavljanjem pisanih pitanja i odgovora, a ne saslušanjem vještaka, i vjerujem da je to urađeno dijelom da bi se izbjeglo da svojim pitanjima postavljenim vještacima dokažem da daju netačan iskaz, s obzirom da sam biolog i dovoljno stručan za to. Vještacima nisu dostavljane izjave svjedoka kako bi im se, ubijeđen sam, pružio veći prostor da vještače u korist okrivljenih. Naredba o vještačenju mi nije uručena kako ne bih mogao da ukazujem na činjenice vezane za vještačenje, a nisam obaviješten ni da je vještačenje završeno. Mada je na moj pismeni predlog za dokazne radnje postojala zakonska obaveza da se da odgovor, oni ga nisu ni dali.”

Po riječima Obradovića u postupku je izbjegnuto i to da se sasluša svjedok J. G. koji je bio svakodnevno sa pokojnim Vukićem do njegove smrti, pa njegovo nesaslušavanje može biti sumnjivo, a nije saslušan ni jedan drugi svjedok kojeg je Obradović predložio. „To je nezapamćen slučaj da se ne sasluša krunski svjedok koji je očevidac svih zbivanja, a odgovor na predlog da se on sasluša nije ni dat, jer se neprihvatanje njegovog saslušanja ne može ničim obrazložiti. Svjedoci J.G. i D.B. koje sam ja predložio su saslušani tek posle odbijanja optužnice.” O navedenim, ali i brojnim drugim kršenjima zakona, Obradović je obavjestio i Vesnu Medenicu, Mušiku Dujovića i Borisa Savića prigovorima i pritužbama. Nijesu odgovorili.

Apelacioni sud (vijeće u sastavu: Radmila Mijušković – predsjednica, Marija Marinković i Mušika Dujović) je, vratimo se na početak, u prvoj usvojenoj Obradovićevoj žalbi na rješenje Višeg suda, konstatovao tri bitne povrede odredaba krivičnog postupka: neodlučivanje o podnijetom zahtjevu za izuzeće članova sudsko medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici, nedostavljanje naredbe o dopunskom vještačenju i nedostavljanje obavještenja da je vještačenje završeno. Apelaciona instanca je konstatovala i to da je ispravan Obradovićev navod u žalbi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

Nakon što je Apelacioni sud i drugi put prihvatio žalbu, ovog puta zbog jedne bitne povrede odredaba krivičnog postupka, Obradović je opet pritužbom tražio od Vesne Medenice da pokrene inicijativu kod sudskog savjeta za njihovo sankcionisanje, ali Medenica nije ni odgovorila. Međutim došlo je do jedne veoma intresantne situacije.

„Pritužbu koju sam 19. 08. 2014. god. uputio predsjedniku Višeg suda Saviću protiv sudija Biljane Uskoković, Ane Vuković, Ratka Ćupića, Hasnije Simonović, Suzane Mugoše, između ostalog i zbog četiri razloga koje je prihvatio Apelacioni sud u svoja dva rješenja da su radili protizakonito, on je ustupio da je rješava sama protiv sebe sudija Hasnija Simonović, koja je jedna od sudija koji su u toj istoj pritužbi okrivljeni za protivzakonite radnje! Ona ju je odbila bez ikakvog obrazloženja čak posle pola godine 14. 02. 2015. godine, mada sve odluke u vezi pritužbi moraju imati obrazloženje i Zakon o sudovima nalaže da se pritužbe moraju rješavati u najkraćem roku. Da apsurd bude veći, ona je čak i sama sebi napisala izjašnjenje u vezi pritužbe protiv nje, kako bi na osnovu svog izjašnjenja donijela oslobađajuću odluku protiv sebe.”

Profesor Obradović i sada ponavlja ono što je više puta do sada naglasio: sve što radi ima samo jedan cilj – da spriječi da zbog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi nijedan čovjek u Domu starih u Risnu više ne izgubi život.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

 

 

rije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila  odgovornost. Do vrha

 

 

Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja,  u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.

Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.

Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.

Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.

Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo