Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNA GORA I INTEGRACIJE: Godina NATO, ponovo bez NATO?

Objavljeno prije

na

Vrijeme je dobilo ubrzanje na cijeloj planeti, ali kao da je u Crnoj Gori ono stalo. Ko više pamti da su 2009. godine u Sjevernoatlantsku alijansu primljene Hrvatska i Albanija. Sa tim susjednim državama i Makedonijom, a na inicijativu SAD-a, Crna Gora je tvorila tzv. Jadransku povelju, organizaciju koja je te zemlje pripremala za prijem u NATO. U Vašingtonu su smatrali da će njihovim učlanjenjem biti zatvoren ,,bezbjedonosni prsten” na jugoistoku Evrope, odnosno da će od Atlantika do Male Azije biti osigurano južno krilo Alijanse. Crnoj Gori je sa samita održanog u Strazburu i Kelnu poručeno da samo malo sačeka i da će ona biti prva sljedeća članica tog vojno-političkog saveza, ali da istovremeno mora da radi na reformama.

Zvaničnici u Podgorici su mogli da odahnu: na tzv. politici “aktivnog čekanja” su se izvještili do savršenstva. Igra na geopolitičkoj klackalici, ili kako bi to nezgrapno kazali u Stejt dipartmentu, na liniji vatre, mogla je da se nesmetano nastavi, a da se vlast sačuva bez bojazni. Godine su prolazile, samiti Alijanse se održavali, mijenjali se nacionalni koordinatori za komunikacione strategije, ali ključni strateški cilj nikako da se ostvari.

Neki su analitičari ukazivali da najistaknutiji predstavnici režima suštinski ne žele da Crna Gora postane dio te alijanse. ,,Nakon toga, oni nikada ne bi držali apsolutnu vlast. Kada profunkcioniše pravna država, oni bi sigurno izgubili vlast, slobodu i većinu svoje imovine. Nekome od njih će biti ugrožen i život zbog njihovih međusobnih obračuna”, ocjenjuje analitičar geopolitike, general Blagoje Grahovac.

Kako, dakle, to odlično znaju čelnici u Podgorici, a istovremeno im je polazilo za rukom da se predstavnicima vlada SAD i EU predstave kao jedina snaga koja, u zemlji sa dominantnom pravoslavnom većinom i jakim ruskim uticajem, može obezbijediti većinsku podršku građana za ulazak u NATO, realno je bilo pretpostaviti da će se ovaj proces otaljavati dok je god moguće. Zato se niko od upućenih nije iščuđavao što se podrška tom prioritetu vanjske politike kretala oko 35 odsto u biračkom tijelu, a tolika je podrška Đukanovićevoj stranci. A gdje su manjine, članovi i simpatizeri građanskih stranaka (SDP, GP, LP, CDU…), pa je DPS na nedavno održanom Glavnom odboru saopštio da zbog povećanja podrške u članstvu podiže na noge partijsku mašineriju.

Konačno su tu igru prozreli Amerikanci, pa je potpredsjednik SAD Džozef Bajden pozvao crnogorskog premijera da početkom februara dođe u Minhen, kako bi u četiri oka razgovarali na marginama konferencije o bezbjednosti. Bajden je odlučno prenio Đukanoviću da želi napredak u oblasti vladavine prava i jačanja podrške javnosti, odnosno da će se ostvarivanjem konkretnih rezultata Crna Gora preporučiti za članstvo u NATO. Kao političar koji je strancima uvijek govorio ono što oni upravo žele da čuju, predsjednik crnogorske Vlade je rekao da njegova Vlada predano radi na ispunjavanju prioritetnih uslova. ,,Dobio sam uvjerenje da ukoliko Crna Gora obavi svoj dio posla možemo računati na apsolutnu, punu i jasnu podršku SAD za članstvo, a to bi vjerovatno značilo i puni konsenzus kod NATO saveznika i izglednu šansu da prije sljedećeg samita dobijemo poziv”, kazao je Đukanović.

Vidjećemo da li je to saznanje razlog što se sedmostruki premijer nije mnogo uzbudio zbog izjave francuskog predsjednika Fransoa Olanda da će njegova država biti protiv proširenja Alijanse. Ostaje takođe da se narednih dana ili sedmica utvrdi da li se izjava odnosi i na Crnu Goru (ili, kako navode neki analitičari na Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju) ili je, pak, došlo do promjena u geostrateškoj politici. ,,Moguće je da su neki trendovi na geopolitičkoj sceni takvi da jedna supersila kao što je Francuska zahtijeva da se proširenje NATO-a stopira, ali mislim da građane Crne Gore treba mnogo više da brine neučinkovitost i nesposobnost nas samih “, naveo je član Građanskog pokreta Dritan Abazović.

Sve se ovo dešava u godini koja je označena godinom učlanjenja u NATO, u zemlji u kojoj se vladajuća koalicija održava, navodno, isključivo zbog tog razloga. ,,Može se desiti da Crna Gora uđe u NATO, ali da vlast ne uđe”, kaže predsjednik Skupštine i lider SDP-a Ranko Krivokapić uz isticanje da je sudstvo glavna prepreka ulaska Crne Gore u NATO.

Abazović tvrdi da Crna Gora ima vrlo skromne ili nikakve rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, nema povećanu vladavinu prava i slobodu medija, kao ni kvalitetnu reformu sektora bezbjednosti i nema povećanja podrške za pristup NATO-u. ,,Mi svakako ostajemo van geopolitičkih igara, i ukoliko bismo ove zadatke ispunili, mislim da bi bez obzira na neke trendove, odgovor naših partnera bio drugačiji. Međutim, suludo je očekivati da će, u situaciji kad nemate faktički nikakav napredak u ovim segmentima, neko biti toliko naklonjen Crnoj Gori da joj uputi poziv za članstvo”, ističe predstavnik Građanskog pokreta.

,,Naredna politika podgoričkih vlastodržaca ići će u pravcu stare-nove političke ideje o jedinstvu ‘dva oka u glavi'”, tvrdi Grahovac.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo