Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SE KAPITALIZUJE KOLAPS KAP-a: Stečaj u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Iznenađenja nije bilo. Vršilac dužnosti vlasnika imovine nekadašnjeg Kombinata aluminijuma Veselin Pejović i njegova matična kompanija Uniprom nijesu uplatili 24 miliona eura koje su obećali za imovinu u Dajbabama koja im je stavljena na raspolaganje sredinom prošle godine.

Umjesto toga, Pejović je sa stečajnim upravnikom KAP-a Veselinom Perišićem zaključio novi aneks kupoprodajnog ugovora, pa je rok za konačnu uplatu ugovorenog iznosa ponovo produžen za šest mjeseci. Kao znak dobre volje ali i dokaz da ima obećani novac, Pejović je u međuvremenu na ime dospjelih obaveza uplatio 10,02 miliona eura. Zauzvrat, njegov Uniprom će se u katastru upisati kao vlasnik preostale imovine KAP-a koju neće moći da proda, založi ili iznajmi dok ne uplati kompletan ugovoreni iznos.

,,Tek kada Uniprom uplati preostalih 13,98 miliona eura skinuće se svi tereti sa imovine i prenijeće se prava na kupca”, saopštio je Perišić objašnjavajući da je dozvolu/nalog za potpisivanje novog aneksa dobio od odbora povjerilaca bankrotiranog KAP-a. Dvotrećinska većina u odboru – predstavnici Vlade i Elektroprivrede CG – preglasali su opunomoćenika CEAC-a (of šor kompanija iza koje stoje Oleg Deripaska i njegovi, javnosti do danas nepoznati, manjinski partneri) i konzorcijuma stranih banaka koje su ih kreditirali.

Ovakvu odluku najavio je lično premijer Milo Đukanović. ,,Dobili smo kupca koji za sada odgovorno realizuje preuzete obaveze. Čini mi se da za sada nema nikakvog motiva da se revidira proces koji se pozitivno razvija”, izjavio je premijer, izbjegavajući da odgovori na postavljeno pitanje – šta će biti sa KAP-om, Unipromom i Crnom Gorom ukoliko njegova Vlada izgubi međunarodne sudske sporove sa Deripaskom i bude prinuđena da isplati traženu odštetu od 900 miliona eura. Đukanović je javnosti ostao dužan i odgovor na drugu, jednako intrigantnu nepoznanicu: koje to obaveze Pejović ,,uredno realizuje” ako još nije uplatio obećani novac, ni godinu dana nakon što je njegova ponuda prihvaćena?

Uglavnom, svi pomenuti su zadovoljni: Pejović gazduje imovinom koju nije platio i stiče profit. Perišić i dalje prima platu stečajnog upravnika a nada se i bogatoj jednokratnoj naknadi koju će mu, po okončanju ovog posla, odrediti predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Đukanović je, konačno, zadovoljan ,,procesom koji se pozitivno razvija”. Premijer vjerovatno zna o čemu govori.

Nama preostaje da se prisjetimo: posao sa Pejovićem je sklopljen po skraćenoj proceduri, direktnom pogodbom i uz niz zahtijeva budućeg vlasnika koje zakon ne poznaje. Sve je to stečajni upravnik Perišić pravdao potrebom da se bankrot KAP-a što prije okonča a novi vlasnici preuzmu organizovanje proizvodnje. To je proizvelo brojne nesporazume i nedoumice. Primjera radi, nejasno je zbog čega su stečajnom upravniku važniji Pejovićevi planovi o budućim investicijama u (njegovu) firmu, od zakonske obaveze da se kroz stečajni postupak, prodajom imovine firme koja je bankrotirala, što kvalitetnije zaštite njeni povjerioci. Po prioritetima: zapošljeni, snabdjevači, kreditori i konačno država koja je garantovala a potom i otplatila potrošene kredite, umjesto vlasnika isplaćivale otpremnine prekobrojnim radnicima i ostala zakinuta za višemilionske iznose poreza i doprinosa.

Kroz prizmu privatnih interesa: radnicima KAP-a koji su prošle godine otišli u penziju primanja su bitno umanjena zato što iz prikupljene stečajne mase nijesu izmireni doprinosi koje im je poslodavac u KAP-u ostao dužan prije i nakon privatizacije 2005. godine.

Javnosti je, vjerovatno, interesantnije to što KAP-ove dugove i dalje plaćamo. Vlada je i jesenas, predlažući budžet za 2015. godinu, planirala trošak od četiri miliona eura za pokrivanje gubitaka državnog Montenegrobonusa dok je ova kompanija organizovala proizvodnju u Kombinatu. U istu svrhu, iz prošlogodišnjeg budžeta, već je potrošeno sedam miliona – za (nezakonite) otpremnine radnicima koji su bili prekobrojni u fabrici nakon uvođenja stečaja i kao kompenzacija državnoj energetskoj kompaniji koja je, ko zna kako i zašto, odabrana da vodi KAP nakon što je u fabrici na zahtjev Vlade Crne Gore 8. jula 2013. godine uveden stečaj.

Konačno, prošlog ljeta Pejović i Uniprom nijesu imali obećani novac. Makar ne 24 miliona čije plaćanje im je odloženo prvim kupoprdajnim aneksom. U septembru prošle godine iz Uniproma je medijima dostavljen dopis generalnog direktora firme Metal Investments Limited: ,,Ovo je zvanična korporativna ponuda cjelokupne uprave naše kompanije Unipromu Nikšić za sredstva od 24 miliona eura koja su potrebna za realizovanje kupovine Kombinata”, piše uz ostalo u pismu Timotija Bearmana. A Metal Investments nije banka. Znači li to da su i ovih 10 miliona od nekoga pozajmljeni, ili su u međuvremenu zarađeni? Ili to, prosto, nije važno.

Možda bi valjalo, zbog prošlosti ali i zbog ekonomske budućnosti ove zemlje, sagledati nekoliko elementarnih činjenica. Praktično istog dana kada je po drugi put iz državnih prešao u privatne ruke – 19. jula prošle godine – KAP postaje profitabilna kompanija!? Prema dostupnim podacima, Pejovićevi predhodnici iz Montenegrobonusa su za godinu dana upravljanja KAP-om napravili gubitak koji se procjenjuje od osam do 12,4 miliona eura. Na drugoj strani, on je za osam mjeseci napravio profit težak od četiri (konzervativna procjena opreznijih analitičara) do 20 miliona (računica CEAC-ovih eksperata koju, takođe, ne treba uzimati zdravo za gotovo).

Neke brojke nije teško objasniti. Na primjer smanjenje troškova radne snage.

KAP je do uvođenja stečaja zapošljavao 1.100 radnika sa prosječnom platom od 915 eura. Montenegrobonus je, po uvođenju stečaja, angažovao 720 radnika sa prosječnom zaradom od 550 eura. Valja pomenuti da su fabriku u međuvremenu napustili CEAC-ovi Rusi i njihovi domaći kadrovi čija su primanja i te kako uticala na visinu prosječne zarade. Konačno, neposredno pošto je Pejović preuzeo Kombinat iz njega je, uz državne otpremnine od pet do 16 hiljada eura, otišlo 240 radnika. Uskoro će još 40-ak zapošljenih otići u penziju, ako već nijesu, pa će u firmi ostati oko 450 – 480 zapošljenih sa, Pejović tvrdi, prosječnom zaradom od 750 eura. Rezultat: Pejovićevi troškovi radne snage su oko tri puta manji od onih koje su, do uvođenja stečaja imali vlasnici KAP-a, ali i približno jednaki izdacima Montenegrobonusa.

Opet, menadžment iza koga su stajali Deripaska i Đukanović, odnosno CEAC i Vlada, ostao je Elektroprivredi dužan oko 60 miliona eura. Priča se da KAP sada struju plaća unaprijed. Ako je to istina, a ekonomski analitičari CEAC-a računaju da je Pejović, plaćajući struju, već profitirao 20 miliona eura, onda nagradno pitanja druge decenije XXI vijeka u Crnoj Gori glasi: gdje su pare koje je KAP prihodovao dok njegova uprava nije plaćala struju. Zato što nijesu imali potpisan ugovor o snabdijevanju sa EPCG. Već je struja do ćelija u elektrolizi dolazila po nečijem naređenju. Navodno se ne zna čijem.

Još jedan detalj na kome su izgrađena mnoga bogatstva. Praktično prvi poslovni potez Veselina Pejovića po ulasku u KAP bio je raskidanje ugovora sa švajcarskim Glenkorom.

,,To je prevarantska firma, koja je na isti način ojadila i naš i Kombinat aluminijuma u Mostaru. Oni su u ugovoru koji su imali sa CEAC-om diktirali cijenu ulaznih sirovina i cijenu metala. Nakon što sam raskinuo ugovor sa njima, uspio sam da za 15 odsto smanjim cijenu ulaznih sirovina”, naveo je Pejović ,,zaboravljajući” da je CEAC samo produžio ugovor koji su sa Glenkorom potpisali državni namještenici u KAP-u. Sve uz posredovanje Dragana Brkovića i njegove Vektre.

Začudo, ovu informaciju komentarisao je samo analitičar tržišta aluminijuma Goran Đukanović. ,,Ako je ugovor, odnosno više ugovora, sa Glenkorom, bio toliko dobar da traje 16 godina zašto je ukinut? A, ako nije bio dobar, pa je zato ukinut, zašto je trajao 16 godina? Da li će iko ikad izračunati koliko su Crna Gora i KAP, dobili, odnosno izgubili zbog šesnaestogodišnjeg ugovora sa Glenkorom”, zapitao se Đukanović. Odgovor Tužilaštva je izostao.

Dok čekamo da neko od nadležnih pokuša objasniti mnogobrojne nelogičnosti (samo neke od njih pomenute su u ovom tekstu) vezane za poslovanje KAP-a prije i poslije privatizacija i stečaja, ili dok ne dođe momenat kada će kupac u potpunosti isplatiti svoju akviziciju, pokušajmo odgonetnuti:

Kako je čovjek čije ime do ulaska u Kombinat češće susrijećemo na stranicama crne hronike nego u ekonomskim vijestima (međusobne optužbe sa poslovnim partnerima iz Slovenije, svađe i prijetnje sa investitorima Zavale i Dukljanskih dvora, napad na poslanika Nebojšu Medojevića…) uspio ono što godinama unazad nije Vlada i njeni eksperti angažovani na rukovodećim mjestima državnih preduzeća? Pitanje se može i preformulisati: da li bi ekonomija ove zemlje bila bolja kada bi je, umjesto ministara koji u skupim odijelima vrte desetak fraza o slobodi tržišta i biznis barijerama, vodili ljudi spremni da u kameru priprijete kako će svoje oponente, đe god ih sretu, ,,šamarati kao ženu” (prijetnja koju je Pejović, na suđenju, uputio Medijeviću).

Zakasnimo li sa ovim odgovorima, virus stečaja i bankrota mogao bi se proširiti na cijelu zemlju. Ako već nije kasno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo