Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GOSPODAROV SAVJETNIK, ZANIMANJE I PREPORUKA: Milov sabirni centar

Objavljeno prije

na

Za koji dan, nakon sjednice Predsjedništva četvrt vijeka vladajuće Demokratske partije socijalista, znaćemo da li će pjesnik Pavle Goranović postati – kao što se u javnosti spominje – novi ministar prosvjete ili kulture (17. marta treba da budu izabrani na prvoj redovnoj sjednici Skupštine). To bi bio logičan slijed njegove političke sudbine: još od prije proglašenja nezavisnosti bio je uz premijerove skute, savjetnik Mila Đukanovića, odakle je, nakon prikupljene inspiracije, krenuo njegov poetski uspon – do sadašnjeg predvorja ministarskog kabineta.

Nakon što je Goranović, diplomirani filozof, godinama savjetovao Đukanovića – nije li to već filozofija, metafizika sama – lansiran je u sinekuru: na poziciju prvog čovjeka Zavoda za školstvo. Na to mjesto ga je predložio tadašnji ministar prosvjete, sadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Migo Stijepović. DPS poetika. U pauzama direktorovanja u Zavodu predsjednikuje Upravnim odborom JPU Ljubica Popović, ali i savjetuje u Nacionalnom savjetu za kulturu.

Ostaće upamćeno, u toku legendarnog kovertiranja ostavki – kada je Đukanović, mimo Ustava i demokratskih procedura, naložio namještenicima, kao podanicima, da mu podastru svoju lojalnost – Vlada je Goranovića razriješila funkcije direktora Zavoda. U obrazloženju pisalo je da je donijeta na njegov zahtjev, iz ličnih razloga. Međutim, nakon toga, desilo se nešto za istoriju i buduće izučavanje, čega nema ni u (Goranovićevoj) poetskoj fikciji: na istoj, pomenutoj, sjednici na kojoj je razriješen, Vlada ga je ponovo naimenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Sve narečeno najbolje bi se moglo opisati nazivom jedne Goranovićeve knjige – Ornamentika noći.

Nije on jedini kojem je savjetničko mjesto značilo – preporuku. Đukanovićevi savjetnici, novija istorija priča, ljudi su kojima se otvaraju sva vrata. Sabirni centar lojalnih kadrova.

Dio ornamentike je profesor sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, istoričar Živko Andrijašević. I njemu je, naravno, savjetničko mjesto bilo talično. Andrijašević – doktorska teza: Državna ideologija Crne Gore 1878-1918. godine – od decembra 2012. godine do januara 2014. bio je Đukanovićev savjetnik za nacionalnu politiku. Pola godine prije odlaska sa savjetničke pozicije (na lični zahtjev) obreo se – kao istoričar(!) – u bordu direktora nacionalne avio kompanije Montenegro erlajns, gdje ostaje do oktobra prošle godine.

Nakon toga, nedugo nakon što je za rektora izabrana Radmila Vojvodić, Upravni odbor Univerziteta, krajem januara, izabrao je Andrijaševića za prorektora UCG-a. Potom, pola mjeseca kasnije, na osnovu odluke Đukanovićeve Vlade, Andrijašević postaje novi predsjednik Savjeta za visoko obrazovanje, u čijem članstvu je i, recimo, Dragan Vukčević sa Univerziteta Donja Gorica.

Iz Đukanovićevog kabineta je krenulo nabolje i novinaru Srđanu Kusovcu. Nekoliko godina, do oktobra 2009. godine savjetovao je premijera u vezi sa medijima. Onda je promijenjena forma (suština ostala netaknuta): prešao je za glavnog i odgovornog urednika državne Pobjede i od nje stvorio batinu za neistomišljenike režima. Tako je javnost, za svoj novac, mogla čitati, na primjer, seriju tekstova u kojime je književnik Marko Vešović o oponentima režima pisao koristeći izraze: ,,popuši”, ,,ispiša”, ,,budaletina”, ,,kurac”, ,,avetinja”, ,,krme”, ,,goveče”, ,,splačina”, ,,kučka”, ,,bitanga”, ,,nesoj”, ,,ljudski izmet”…

U Kusovčevom slučaju proces je bio dvosmjeran, pa se, nakon četiri godine argatovanja u Pobjedi vratio u sabirni centar, kod Đukanovića: na poziciju savjetnika, ali sada u obliku rukovodioca službe – vladinog Biroa za odnose sa javnošću.

Uz Đukanovića je i Milan Roćen. Nakon što je polovinom 2012. godine napustio poziciju ministra vanjskih poslova, prešao je kod Mila: sada mu je glavni politički savjetnik. Na njegovo mjesto, ministarsko, došao je, kratkotrajno (od jula do decembra 2012. godine), tadašnji državni sekretar za politička pitanja u Ministarstvu inostranih poslova i evropskih integracija Nebojša Kaluđerović, bivši ambasador Crne Gore u Ujedinjenim nacijama.

Onda je Kaluđerović postao i nacionalni koordinator za NATO integracije, ali i, razumije se, savjetnik: predsjednika Vlade Crne Gore za vanjsku politiku. No, nije to jedini put kada je bio tako blizu šefu klike. Kaluđerović je bio šef njegovog kabineta 2003. i 2004. godine, (obavljao je, nešto ranije, istu funkciju i kod ,,predsjednika” Crne Gore Filipa Vujanovića). Sada, nakon što se raželio premijera, ide za ambasadora u Misiji Crne Gore pri UN i ostalim međunarodnim organizacijama u Ženevi.

Đukanovića savjetuje – oko pitanja preduzetništva i stranih ulaganja – i Aleksandar Tičić. On je jedan od optuženih (i hapšenih, pritvaranih) zajedno sa predsjednikom Opštine Budva Lazarom Rađenovićem. Terete se, najkraće: da su 2007. godine zloupotrijebili službeni položaj tokom kupoprodaje opštinske zemlje na brdu Košljun kod Budve. Tičić je u tom trenutku bio menadžer Opštine i predsjednik komisije za prodaju opštinske zemlje.

Iz kabineta je poguran i Aleksandar Eraković. Nekadašnji novinar i urednik (Vijesti, Pobjeda, Republika…), bio je Đukanovićev savjetnik za odnose sa javnošću. Odatle odlazi u diplomatiju i postaje ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sada, direktno odatle, nastavlja diplomatsku karijeru, ide za ambasadora u Madrid.

Ekonomista Milorad Katnić je išao obrnutim smjerom: ka kabinetu. Nakon što je bio ministar u Vladi Igora Lukšića, tj. prošetao se ministarstvom, odlazi u fotelju Đukanovićevog savjetnika za ekonomiju i finansije. Ni tu nije ostao dugo, bio je tek kao dekor, da bi odlazak izgledao suptilnije: januara prošle godine razriješen je, kako je to izašlo u medijima, na lični zahtjev.

Trenutni šef Đukanovićevog kabineta je Rajko Kovačević. Prije toga, u tri mandata, bio je poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore. Nakon 2006. godine, dvije godine, bio je član UO Rudnika uglja AD Pljevlja, a od 2009. godine je član UO Montenegro bonus- a. Onda je postao portparol Đukanovićeve partije, gdje ostaje do 2012. godine. Konačno stiže do vrhunca karijere, ulazi u njegovo visočanstvo – kabinet: marta 2012. godine izabran je za šefa Đukanovićevog kabineta.

Jedan od najlojalnijih Đukanovićevih, istina – neformalnih, savjetnika je generalni sekretar Vlade, Žarko Šturanović. Pisali smo o njemu detaljno u tekstu Crna kutija režima (Monitor, januar 2014. godine): on je, uz ministra pravde Duška Markovića i savjetnika Roćena, osoba od najvećeg premijerovog povjerenja. Na toj poziciji već je dvanaest godina – Đukanoviću priprema dokumenta – od dnevnog reda sjednica Vlade, do najznačajnijih i najskrovitijih odluka. Recimo i to: u Šturanovićevoj nadležnosti je i državni avion. Prema našim izvorima on je ključni čovjek u osmišljavanju izbornih manipulacija, projektu DPS-a – siguran glas.

Đukanovića savjetuju i: Jovan Kojičić, zadužen za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije, Srđan Spaić, za pravna pitanja, Valentina Radulović- Šćepanović, koja je šefica Biroa za komunikaciju sa građanima, Ranko Milović, koji Đukanovića savjetuje za energetski i industrijski razvoj…

Ne zaboravimo: Đukanovića je početkom dvijehiljaditih za pitanja bezbjednosti savjetovao Vukašin Maraš – nekadašnji šef tajne policije (službe državne bezbjednosti) umro koncem 2008. godine. Maraš je, podsjetimo, odigrao ključnu ulogu u Đukanovićevom usponu na vlast nakon rascjepa DPS-a. Savjetnik Đukanovića, takođe za bezbjednost, bio je i Goran Žugić, likvidiran pod još nerasvijetljenim okolnostima maja 2000. godine.

Milov sabirni centar.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo