Ameriku će i u naredne četiri godine voditi Barak Obama, koji je pobijedio tijesno. Samo jedan procenat manje birača zaokružilo je republikanca Mita Romnija, ali je Obama zahvaljujući specifičnom izbornom sistemu ostvario mnogo više elektorskih glasova.
Zašto je do posljednjeg dana sve bilo neizvjesno? Obama tokom prvog mandata nije uspio da ispuni mnoga obećanja. Započeo je proces promjena, ali brojne reforme nijesu zaživjele. Prvi Afroamerikanac među američkim predsjednicima nosio se sa teškim nasljeđem. Većina Amerikanaca je to prepoznala i za probleme optuživala politiku Džordža Buša, koji je neoliberalnim konceptom uveo zemlju u najtežu krizu nakon depresije iz tridesetih prošlog vijeka.
U Crnoj Gori vlast se javno radovala Obaminom uspjehu na izborima. Potajno je priželjkivala povratak republikanaca, svojih prirodnih saveznika, među kojima zvanična Podgorica ima jake lobiste. Sjetićete se – na prošlim izborima favorit Podgorice bio je republikanac Džon Mekejn, koji se sretao sa našim vođstvom više puta, hvalio dostignuća Crne Gore, a u našim je vodama 2006. na jahti jednog sumnjivog čovjeka proslavio sedamdeseti rođendan.
Izborna platforma američkog pobjednika zapravo je sve protiv čega je crnogorska vlast. Obama je dobio na konceptu snaženja uloge države u zaštiti javnog interesa. Države koja podstiče preduzetništvo, mala i srednja preduzeća, zapošljavanje, a ne monopole i krupni kapital. Državu socijalne pravde, reformu sistema zdravstvenog osiguranja, obrazovanje za sve, proporcionalno oporezivanje po kojem oni koji imaju najviše, najviše i plaćaju državi. Ovdje je država podređena interesu vođe i grupe oko njega, a teret krize prebačen je na leđa osiromašene mase.
Obama je pobijedio jer je u teškim okolnostima uspio da revitalizuje neke grane industrije, prije svega automobilsku. Mi više industriju i nemamo, uništile su je sumnjive privatizacije, ruski i domaći tajkuni koji su preuzeli strateška preduzeća, ne da bi ih modernizovali, već da bi iz njih izvukli profit i naduvali dugove koje će plaćati i naši unuci.
Obama je dobio na platformi zaštite prirode, energetske efikasnosti, ulaganja u nove alternativne izvore energije. Ovdje se priroda devastira, betoniraju čarobna mjesta na obali i prave planovi o potapanju najljepših evropskih kanjona, zarad interesa lobija povezanog sa vrhom. Obama je pobijedio jer je spremno odgovorio na prirodnu katastrofu, uragan koji je razorio Istočnu obalu u završnici kampanje. Nas snijeg, poplave i požari iznenade svake godine.
Obama je dobio jer se zalagao za ljudska prava, za manjine, gej brakove, za slobodu govora i izražavanja, za život sa razlikama, šansu za sve bez obzira na politička opredjeljenja, socijalni sloj, rasu i boga kome se mole.
A DPSDP pravi državu samo za svoje, proizvodi vulgarni nacionalizam, uvodi verbalni delikt i ideologiju po kojoj su svi koji ne slijede vođu neprijatelji – četnici, početnici i gubavci od kojih bi trebalo bježati. Pogledajte samo kako su nacionalni radnici skočili zbog kafanskih priča Momira Đurovića. Predsjednik CANU je navodno makedonskom kolegi pričao da u Crnoj Gori vlada staljinizam, da je takva zemlja neodrživa, te da nije oduševljen Roćenom i društvom.
Monitor je više puta pisao o aktivnostima CANU, o tome kako je njen dominantni dio stajao iza naopakih projekata vlasti. Ćutali su tokom zločina devedesetih, podržavali potapanje Tare i Morače, mirno posmatrali ekonomsko razaranje zemlje…
To nije smetalo patriotama. Crna Gora se mogla poravnati i potopiti za gospodara, nacionalnim radnicima zaparala je uši nepotvrđena kafanska priča, jer ruži vođinu desnu ruku i djelo.
Krajnja desnica, protiv koje je ustao svijet od Vašingtona do Pariza, od Madrida do Atine, razara našu zemlju. Patriotska retorika oko himne, zastave i Đurovića, služi da bi se zamaglila suština. I naši su birači glasali protiv despotije desnice. Vlast je prevarom birača skrpila većinu. Sada sve čini da svoj poraz pretvori u pobjedu. Na opoziciji je da dogovorom o strateškoj saradnji bude dostojan zastupnik volje birača koji se nijesu pokorili.
Milka TADIĆ – MIJOVIĆ