Ne čini dobro da ti se zlom ne vrati je životno koristan savjet u društvu koje poprima obrise zvjerinjaka. Grabljivice, koje manipulišu informacijama, emocijama, ljudskim sudbinama, gospodare u tom prostoru. Naum ipak ima ograničen vijek trajanja, jer humana zajednica ne može opstati bez vjere da se dobro dobrim vraća.
Na nesreću nekima je taj ograničeni rok trajanja svo vrijeme ovoga svijeta. Ono je oduzeto Ernadu Kalaču, šefu rožajske policije. Prije njegovog navodnog samoubistva dostavio je pisma i službene zabilješke u kojima piše da je od svog rukovodioca dobio naređenje da obustavi akcije protiv krijumčara. Naređenje stiglo ,,odozgo”. Molim vas, pomognite mojoj porodici ako mi se nešto desi glasio je vapaj poštenog čovjeka. Nijesu ga čule kolege policajci, tužilaštvo, ni država. Naprotiv, saučestvovali su u tome.
Oni, kao nijesu iz ovog vremena. Ne čuju ni penzionisanog policajca Gorana Stankovića kojem su nadređeni objasnili da je prebijanje sada pokojnog Aleksandra Pejanovića, takođe ,,naređeno odozgo”. U ćeliji su upaljene policijske baterijske lampe… Pet uniformisanih službenika u interventnoj uniformi sa fantomkama na glavi, na kojima su se mogli vidjeti samo otvori za oči, tukli su Pejanovića, svuda po tijelu – svjedoči on. Slijedi zataškavanje slučaja, sa neophodnim brutalnim propratnim mjerama.
O bliskoj prošlosti i surovoj sadašnjosti dragocjena su svjedočanstva Ibrahima Čikića i Slobodana Pejovića. Prvi je preživio torturu mučitelja sa bolesnom maštom. Nakon obilne fizičke torture, iz susjedne prostorije su mu puštali zvuke sa trake: krike njegovog djeteta, žene ili sestre. Drugi svjedoči o depeši odozgo. Na njoj piše da izbjeglice treba deportovati pod zločinački nož. Obojici su nametnute surove uloge iz DPS-ovog scenarija o nacionalizmu, zločinima, moći.
Ovo nijesu izolovani slučajevi. DPS vladavinu obilježavaju ubistva, afere, napadi na medije i novinare… Nalog uvijek dolazi odozgo. Negdje sa vrha odakle koordinira broj jedan. Institucije države su servis jednog čovjeka i kao takve služe za nadzor i kontrolu svakog aspekta ljudskog života.To su elementi koji definišu fašističku ideologiju. Naravno, umjereniji su, prilagođeni 2012.
Svijet, većinski, deklarativno osuđuje fašizam. Zato i naši nasilnici vješto koriste sposobnost mimikrije, uspostavljajući monopol na laž. U njihovoj smjesi neistina i poluistina nasilnici postaju žrtve, a žrtve nasilnici. Medijski specijalci pronose priču da su kritika režima i njegovog vođe fašistički napadi na jednog čovjeka. Fašizam je svjedočiti o zločinima, švrcu duvana, droge i ljudi, korupciji u Telekomu i brojnim uništenim preduzećima. S druge strane, antifašističko ordenje prikriva grudi umjerenih fašista odozgo.
Nedavni izbori su pokazali da usprkos svoj sili nije moguće uvijek i svuda imati apsolutnu kontrolu. I pored resursa državne uprave, mafije, krupnog kapitala, režimskih i prorežimskih medija, očekivani izborni rezultat je izostao. Naruku im je išla kratka izborna kampanja, razjedinjenost opozicije koja nije spremna da se dosljedno nosi sa repovima iz prošlosti, ni sa principima za budućnost. Samo je sigurno: građani su na izborima rekli ,,ne” nalozima odozgo, koji unižavaju dostojanstvo.
Nikšićani, Podgoričani, Rožajci, Kolašinci su poručili da im je dosta ovakve vladavine. DPSDPLP je u cijeloj državi imala preko sedam odsto manje glasača od ostalih učesnika izborne trke. Ali, rezervni plan prevare birača od početka je bio u igri. Koalicija sa Bošnjačkom strankom dogovorena je prije izbora, otkrivaju nam.
Tvrdnja da crnogorski građanin ima mentalitetske greške i bespogovornu ljubav prema gospodaru nije tačna. Naučimo to. Građani su dokazali da umiju otvoriti vrata nade. Ako je običan čovjek ustao i rizikovao svoj posao, egzistenciju svoje porodice, onda lideri moraju da ponude više.
Na vođama opozicije je da opravdaju njihovo povjerenje. Dužni su da pokažu građanima da su dostojni njihovi predstavnici. Da su spremni da oproste, odbace sujetu, da se izvine za greške prošlosti i prihvate razlike i različitosti zarad bolje budućnosti. Da budu tvorci ljudskog društva u kojima se dobro dobrim vraća.
Miodrag RAŠOVIĆ