Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OBRAČUN BALKANSKIH KRIMINALACA U LATINSKOJ AMERICI: Za sedmicu ubijena trojica

Objavljeno prije

na

Darko Šarić je, prema tvrdnji njegovog advokata, prošao test poligrafa u Beogradu. No, jedan, od, kako se smatra, Šarićevih saradnika nije imao sreću u Boliviji. Goran Popović, koji je u Srbiji početkom 2000-ih robijao zbog otmice podgoričkog preduzetnika Dušana Krstovića, usmrćen je sa tri metka u glavu i grudi u internet kafeu u gradu Santa Kruz.

Darko Šarić je u srijedu, 16. jula u prostorijama Pritvorske jedinice Specijalnog suda prvo poligrafski ispitan, a zatim je u svojstvu građanina dao iskaz. Ispitivanje je ukupno trajalo skoro pet sati i obavljeno je u prisustvu Šarićevog branioca Radoslava Baćovića i zamjenika tužioca za organizovani kriminal.

,,Govorio je o političarima, o generalima, o sastanku na Jelovoj gori i o novcu,” naveo je Šarićev advokat Radoslav Baćović.

Šarić je sam zatražio da bude poligrafski ispitan, jer je zbog njegovih nastupa u sudu izbila afera Papaja-Mango. Prvim imenom Šarić je označio policijskog generala, a pod drugim svjedoka-saradnika.

Pojedini internet portali su objavili da je Šarić „prošao poligraf”, kao i da je naveo da je indirektno dao 7,4 miliona eura mita bivšem načelniku Uprave kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije generalu Rodoljubu Miloviću, svjedoku saradniku protiv zemunskog klana Ljubiši Buhi Čumetu, ali i vlasniku Delta holdinga Miroslavu Miškoviću.

Prethodno je 19. juna na poligrafu o Šarićevim navodima u sudnici ispitan general Milović. Objavljeno je da je on prošao poligraf, ali je i smijenjen dan kasnije.

Šarić je u više navrata u sudnici, tokom proteklih mjeseci suđenja za šverc kokaina i pranje novca, tvrdio da je „neko nešto obećao pokojnom Fricu (Draganu Dudiću Fricu, kontroverznom biznismenu iz Kotora), a mrtva usta ne govore”, da je „proces protiv njega (Šarića) montiran zbog političkih odnosa Srbije i Crne Gore”, „da je u tokove ubačeno 7,4 miliona eura”…

Prema dokumentima srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) čiji su djelovi objavljeni u štampi, na Jelovoj gori na Zlatiboru predstavnici Tužilaštva za organizovani kriminal, BIA i Uprave kriminalističke policije (UKP) sastali su se sa crnogorskim državljaninom Dudićem, u aprilu 2010, neposredno pošto je podignuta prva optužnica protiv Šarića. Dudić je u istrazi UKP označen kao čovjek koji je organizovao posade za brodove koji su švercovali kokain. Ubijen je nedugo poslije sastanka na Jelovoj gori, a njegov ubica je procesuiran. Disk sa snimkom sastanka nestao je iz BIA, tvrdi se u štampi.

Zvaničnih informacija nema o tome da li je Šarić prošao test, zbog toga se izjave njegovog advokata moraju uzimati sa rezervom. Srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović saopštio je, komentarišući činjenicu da su i Milović i Šarić prošli detektor laži, da radna grupa radi na rasvjetljavanju tog slučaja i da će javnost biti blagovremeno upoznata ,,šta je puna istina”.

Tvrdi se da je Šarićev najnoviji iskaz zauzeo 30 strana transkripta i da je proglašen službenom tajnom.

Za to vrijeme na drugom kraju svijeta, u Latinskoj Americi bjesni narko-rat balkanskih kriminalaca i čiste se svjedoci šverca droge! Poslije ubistva Gorana Stavrića i predaje Igora Mikole u Peruu, stigla je vijest da je u Boliviji ubijen Goran Popović (39), rodom iz Donjeg Lapca, hrvatski i srpski državljanin, objavio je zagrebački dnevnik Jutarnji list.

Prema tom listu, smatra se da je ubijeni Popović bio povezan sa saradnicima Darka Šarića. Po Jutarnjem, Darko Šarić se pod još nerasvijetljenim okolnostima, poslije više od četiri godine bjekstva, sredinom marta predao policiji Srbije i Crne Gore. Latinoameričke likvidacije balkanskih kriminalaca učestale su poslije Šarićeve predaje, prenio je list.

Ubijeni Popović je imao dokumenta na ime David Eterović Melgar. No, policija je utvrdila da se iza tog imena skrivao Goran Popović za kojim je bila raspisana Interpolova potjernica zbog trgovine kokainom.

Goran Popović je treća žrtva mafijaških likvidacija u Boliviji za samo sedam dana, naveli su bolivijski mediji. Mafijaški obračuni mogli bi biti povezani s nedavnom zaplijenom tri tone kokaina u Čileu.

Kokain vrijedan 60 miliona dolara stigao je iz Bolivije, objavila je policija. Osam osoba uhapšeno je u operaciji planiranoj četiri mjeseca.

Pod lažnim imenom Nikola Antonio Bonavija ubijen je i bivši arkanovac Goran Stavrić, u Limi, navodno dok je bio u društvu s Igorom Mikolom, koji je u bjekstvu od 2005, kad je osuđen na pet godina zatvora zbog zločina u Pakračkoj poljani nad grupom Srba 1995. Poslije nekoliko dana skrivanja Mikola se prošle sedmice predao peruanskoj policiji.

Ubijeni Goran Popović je, takođe, bio pripadnik Crvenih beretki, jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP Srbije, odnosno Tigrova, paravojne formacije Željka Ražnatovića Arkana. Imao je državljanstva Hrvatske i Srbije. Navodno je bio pod istragom i hrvatske i srpske policije zbog šverca droge i oružja.

Prema Jutarnjem Goran Popović, zvani Goksan, je poslije rata s bivšim saborcima organizovao šverc velikih količina oružja i droge. Policija je sumnjala da sarađuje sa Slobodanom Kašićem, Splićaninom kome je suđeo za 557 kilograma kokaina zaplijenjenog u Rijeci. Bio je povezan i sa grupom kojoj je suđeno u Beogradu poslije zapljene 170 kilograma bolivijskog kokaina u Solunu.

Popović je 2005. godine jedno vrijeme živio u Zagrebu, u bjekstvu od pravosuđa Srbije. Godinu dana ranije s bratom Zoranom je pobjegao iz zatvora u Sremskoj Mitrovici, gdje su bili na odsluženju kazne od šest godina zatvora, zbog toga što su 2001. ispred hotela Džet set u Novom Sadu oteli podgoričkog preduzetnika Dušana Krstovića.

Za to djelo su optuženi Goran Popović i njegov stariji brat Zoran, kao i dvojica saučesnika – Milorad Ristić i Ivica Mijović, brat Vasilija – Vasa Mijovića, bivšeg funkcionera crnogorske Državne bezbjednosti. I Popovići i Vasilije Mijović bili su ’90-ih u JSO.

Prema podacima iz krivične prijave, Ivica Mijović je predložio da otmu Krstovića, jer njegova porodica ima puno para i bavi se uvozom i prodajom južnog voća. Kada je Krstović stigao iz Podgorice na aerodrom Beograd, sjeo je u golf, a Mijović ga je pratio svojim jaguarom i mobilnim telefonom obavještavao braću Popović.

Tokom noći kod motela Džet set, u kojem je Krstović odsjeo, oni su se, sa uperenim pištoljima, predstavili kao pripadnici specijalne policijske jedinice Kobre. Četvorica otmičara vezali su Krstovića, a potom ga prebacili do jedne kuće na Salašu kod Apatina, gdje su ga pet dana držali u lancima.

Za to vrijeme, otmičari su nekoliko puta telefonom pozivali Krstovićevog brata Gojka u Podgorici, kojem su tražili otkup od 3,5 miliona maraka. Prijetili su da će Dušanu odsjeći ruke i noge ukoliko ne dobiju traženi novac.

Za vrijeme petodnevnog tamnovanja u podrumu kuće na tom salašu, otmičari Krstoviću nisu davali ni hranu ni vodu. Drama je okončana kada je policija uhvatila braću Popović, a ovi na informativnom razgovoru priznali otmicu. Zoran je odveo policiju do salaša gdje je Dušana Krstovića vezanog lancima, s vrećom na glavi čuvao Ristić kome je obećan dio otkupa. Svi uhapšeni, osim Mijovića, priznali su otmicu. Za to zlodjelo su bili optuženi na kazne zatvora od pet do šest godina i četiri mjeseca.

Inače je Zoran Popović Ćelavi, prema Blicu bio nekadašnji tjelohranitelj Andrije Draškovića. Njih dvojica su se po tom izvoru, upoznali u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, kada je Popović bio osuđen zbog otmice Krstovića, a Drašković zbog ubistva Zvonka Plećića u Beogradu… .

Zoran Popović je bio i vođa razbojničke grupe čiji je pripadnik bio i kao takav na 4,5 godina osuđen Bojan Gudurić. Gudurić je osumnjičen da je u Zagrebu 2008. aktivirao eksploziv kojim su ubijeni urednik i vlasnik magazina Nacional Ivo Pukanić i njegov saradnik Niko Franjić.

Braća Popović su u vrijeme policijske akcije Sablja poslije ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 2003, dovođeni u vezu sa ubistvom vlasnika beogradskog nedjeljnika Evropljanin Slavka Ćuruvije 1999, zbog čega su testirani na poligrafu. Pošto su u aprilu 2004. godine obojica pobjegli iz zatvora u kome su robijali za otmicu Krstovića, u decembru je Zoran uhapšen u Sloveniji. U ruke srpske policije Zoran je ponovo pao u januaru 2005. godine, kada je sa Gudurićem osumnjičen za seriju razbojništava.

 

Poligraf nije savršen

Darko Šarić je na pitanje: „Da li vam je Miroslav Mišković davao novac za čije pranje ste sada optuženi?”, odgovorio sa „da”.

Delta Holding je, u međuvremenu, negirao da su zaposleni u ovoj kompaniji, predsjednik Kompanije Miroslav Mišković, kao i članovi njegove porodice ikada poslovali sa inkriminisanim osobama.

Miroslav Mišković i njegov sin Marko su više mjeseci tokom 2012. i 2013. proveli u istražnom zatvoru. Protiv njih se vodi proces za zloupotrebe putarskih preduzeća u Srbiji.

,,Poligraf je relativno dobar metod ako pošteni građanin treba da dokaže da je nevin i ako se pri ispitivanju poštuju standardi”, objasnio je Marko Milošević iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Međutim, nije savršen jer bilježi ne da li neko govori istinu, nego kakve su mu fizičke reakcije na određena pitanja. Ima ljudi koji mogu da polože poligrafski test govorili istinu ili ne. Takođe se navodi i da na odgovore može da utiče konstrukcija pitanja, o čemu bi trebalo da vode računa stručnjaci koji vode ispitivanje. Zato se poligraf ne koristi kao dokaz na sudu, nego samo kao indikacija za druge istražne radnje.

Slobodan Zečević, bivši dugogodišnji poligrafista u beogradskoj policiji, a sada vlasnik firme Poligraf i detektor, objasnio je da ukoliko poligrafista ne postavi odgovarajuće pitanje, krivac može da se ,,izvuče”.

Boro Banjac, penzionisani policijski general, ističe kako ,,ne može poligraf da ne valja, to može da bude samo poligrafista”. Rezultati poligrafskog ispitivanja su sto odsto tačni ukoliko je poligrafista postavio odgovarajuća pitanja, navodi Banjac.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak  biti vraćen na početak

 

 

Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj  u pozadini sutkinjine ostavke.

Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.

Sumnje su saopštenjima podgrijali  iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta,  odakle je  u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.

Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M  da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.

Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja.  “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.

Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak.  Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.

“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.

“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.

Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol,  oglasila se  predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol  u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet.  Pojašnjeno je da je sutkinja  ostavku  podnijela iz ličnih razloga.

„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić  u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.

Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića.  Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već  i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke.  Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.

Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.  Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.

Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno je  do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo