Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Obraz

Objavljeno prije

na

Božić je, uprkos zakonima koji brane šenlučenje, protekao veselo i – ratno. Pištolji i revolveri i ove su godine služili tek za zagrijavanje. Kad se plamen badnjaka razgorio, prešlo se na uzije, mitraljeze i, konačno, na bombe i štapine dinamita. Da se kojim slučajem ovako pucalo na dan kada se Hrist rodio, sva je prilika da bi mu neko od ukućana stradao od kakvog zalutalog metka. Kao što je, u Bijelom Polju, umalo stradala porodica Dizdarević, kroz čije su prozore u kuću uletjela dva metka koja im je ispalio komšiluk koji se rafalno radovao Hristovom rođenju. Što kažu, ne bi li objasnili kako je šenlučenje neodvojivi dio crnogorske tradicije: u Crnoj Gori bez dvoje mrtvih nema ni bolje svadbe.


Ove je godine još i dobro prošlo. Za prošli Božić, umalo su oborili avion. ,,Le tjelicuMontenegroerlajnza pogodio je hitac ispaljen iz vatrenog oružja sinoć oko 21.30 prilikom slijetanja na aerodrom Podgorica. Hitac je pogodio repni dio aviona, a ošte­ćenje je primijećeno prilikom rutinskog tehničkog pregleda letjelice. Zbog ošteće njafoker 100 je bio prizemljen 20 sati na podgoričkom aerodromu”, pisali su tada podgorički dnevnici.
Na crkve su, i ove godine, okačili srpske zastave. Crkve su, time je označeno, u dvoj nom vlasništvu: jesu hramovi Božiji, ali su i hramovi jednoga naroda. Ne daj Božeda dođe do diobe imovine. Pavle u Galatima poslanici lijepo kaže: ,,Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Isusu Hristu”. Tačnost ovog citata potvrdio je i Amfilohije, koji na Božije kuće kači nacionalna obilježja, pa ispada da ili ne zna što čini, ili ne zna što priča. Pred Cetinjskim manastirom je rekao: ,,I učimo se da u Hristu Gospodu, u Božiću, nema razlike, nema Grka ni Jevrejina, raba ni slobodnjaka. Hristos nije došao da unosi razliku po pripadnostima bilo nacionalnim, jezičkim ili državnim. On je došao da objedini sve one koji se na zemlji dijele i one koji hoće da podijele badnjak i Hrista”. E još da će sam sebe poslušati… 
Amfilohijev je govor za Badnji dan bio standardno pun dobrote i praštanja. Pozdravio je sva plemena i familije, a naročito je istakao Karadžiće, potomke, citiram, ‘’Vuka i Radovana”. Samo je još falilo da poruči Radovanu da oprosti onima koje je pobio:oprosti im, Rašo, jer nisu znali što čine
Prije božićne pucnjave održan je verbalni, duel između reisa Fejzića i mitropolita Amfilohija. Reis je, vaistinu!, najuljudnije što se moglo, veseljake koji mu uporno šalju božićne čestitke zamolio: nemojte više, časti vam. 
Što je začudilo Amfilohija. Koji se nije začudio odmjerenosti i blagosti reisovoj. Nego se zapitao: zašto se Reis ljuti? Ako ćemo po Kur’anu, razloga za ljutnju nema, rekao je mitropolit. Amfilohije je pomenuo da je u Siriji podignuta džamija u čast Hrista. Kao i da se ove godine Božić slavi i u Iraku. Pa je zbog toga u redu reisu čestitati Božić: nećemo valjda biti zaostaliji od Iraka? 
Amfilohije, naravno, zna da islam Hrista ne priznaje za Božijeg sina, zna da je pitanje Trojstva jedna od temeljnih razlika između hrišćanstva i islama. On, naravno, poznaje i Novi zavjet, i još je u obavezi da ga se pridržava. Zami slimo da grupa Bošnjaka iz Crne Gore ode do Cetinjskog manastira, gdje Amfilohije stoluje, i tamo mu čestita sljedeći Bajram. Ako ćemo po Bibliji, Amfilohije ne bi imao razloga za ljutnju. Nego lijepo da okrene drugi obraz. Pa da se odmah spremi za sljedeći Bajram, da bolje dočeka ljude koji mu u manastir dođu na čestitku.
Budući da je Amfilohije stvar počeo, red je i da se izvini reisu. Ali ima tu jedan problem: to što bi, bojati se, on na izvinjenje u sjedište Islamske zajednice došao sa poklonom (ne valja se u goste praznih ruku): prvoklasnim njeguškim pršutom zavijenim u kvalitetan, masni papir, otrgnut sa kalendara sa likom Radovana Karadžića.

 

 

Andrej NIKOLAIDIS

 

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo