Povežite se sa nama

OKO NAS

OBRAZOVANJE NA ALBANSKOM JEZIKU: Mjera političke inferiornosti

Objavljeno prije

na

Već nekoliko godina Albanci ne postoje kao značajan politički faktor u Crnoj Gori zahvaljujući prvenstveno svojoj nedorasloj političkoj kasti. To za posljedicu ima ogromnu zapuštenost u svim sferama života. Sa početkom nove školske godine u mjestima đe oni većinski žive u fokusu javnosti je obrazovanje.

„Podignimo glas protiv nepravde koja nam se čini, tražimo naša prava! Zajedno možemo uspjeti. Izađimo 14. novembra, na dan kada je 1908. počeo Kongres u Bitolju o albanskom pismu, da pred opštinom Ulcinj održimo protest u znak nezadovoljstva školskim programima. Neka ovaj skup bude poruka našim političarima koji nas predstavljaju i Vladi Crne Gore da smo kao autohton narod nezadovoljni, da smo Albanci i da kao takvi želimo imati adekvatno obrazovanje”, navodi se u proglasu koji je ovih dana preko FB upućen uglednijim pripadnicima albanske nacionalne zajednice u ovoj zemlji.

Inicijator okupljanja, novinar Gzim Ibroči kaže da je njegova namjera da tog dana ljudi pokažu da bez obzira na političke razlike njihova djeca moraju učiti iz prikladnih udžbenika i da se moraju izboriti za ravnopravnost sa ostalom djecom u državi. „Albanska djeca, na primjer, ne uče iz svealbanskog bukvara, u njihovim udžbenicima se ni Bar ne naziva albanskim imenom Tivar, plaćaju skuplje knjige od ostale djece u Crnoj Gori samo zato što uče na svom maternjem jeziku”, navodi on neke od razloga za protestno okupljanje.

I zaista: iako se to može pravdati činjenicom da je to tržišna logika, odnosno da za albansku djecu treba štampati posebne udžbenike i da je tržište malo, oni plaćaju 10-15 odsto skuplje udžbenike od ostale djece u Crnoj Gori. A u Srbiji albanska djeca, kao i sva ostala, dobijaju besplatno udžbenike od prvog do četvrtog razreda. Odobrenjem srpskog ministarstva prosvjete, u nastavi koriste i udžbenike iz Albanije. Činjenica je takođe da su mjesta đe žive Albanci u Crnoj Gori ekonomski najnerazvijenija. U 12 osnovnih škola u kojima se program osnovnog obrazovanja i vaspitanja odvija na albanskom jeziku ima tek oko tri hiljade učenika.

Iz Nacionalnog savjeta Albanaca u Crnoj Gori (NSA) saopštili su da se slažu sa većinom ovih primjedbi navodeći da je u posljednje vrijeme, ipak, bilo pozitivnih pomaka. Oni su, u deklaraciji koja je sredinom juna usvojena na jednom okruglom stolu održanom u Ulcinju, zaključili da je poseban problem u predmetima koji tretiraju nacionalni identitet, kao što su istorija, geografija, muzička i likovna kultura. Zatraženo je da nastavni planovi za te predmete budu izrađeni od stručnjaka Albanaca za te oblasti, kao i da se oni, u osnovi, usklade sa programima koji postoje u Albaniji i na Kosovu.

Navedeno je takođe da, iako postoje jasne međunarodne konvencije i ustavne odredbe, jedan dio Albanaca (kao primjer se navodi prigradsko područje Bara), nema pravo obrazovanja na materenjem jeziku ni u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi.

Vladi je iz NSA predloženo da decentralizuje obrazovni sistem, poveća ovlašćenja lokalnih organa, te da formira jednu instituciju koja će u fokusu imati obrazovanje na albanskom jeziku.

Iz Zavoda za školstvo Crne Gore je Albancima poručeno da su neke udžbenike sami pisali, te da se malo više moraju potruditi. Navodeći da je crnogorski sisem obrazovanja uskalađen sa evropskom praksom, u Zavodu su kazali da albanski profesori i nastavnici mogu koristiti petinu nastave da dodatno afirmišu specifičnosti svog nacionalnog i kulturnog identiteta.

Iz redova provijava zaključak pisca saopštenja da se praktično radi o „pokušaju samoizolacije”, pa se zato ističe: „Obrazovanje treba da kod učenika razvije znanja, stavove i vještine neophodne za život u multietničkom i multikulturalnom društvu. To su, prije svega, poštovanje različitosti, empatija, tolerancija, sposobnost za komunikaciju, saradnju i nenasilno rješavanje sukoba, otvorenost, prilagodljivost i kritičko mišljenje”. Ne sluti vjerovatno da su upravo ovakav školski sistem i ukupno stanje u zemlji doveli Crnu Goru, mjereno stepenom empatije na ljudsku patnju i nevolju, na 145. mjesto od ukupno 150 zemalja svijeta u kojima je Galup radio takvo istraživanje!

Inače, prije nego što je početkom marta postao poslanik u crnogorskom parlamentu Nik Đeljošaj, funkcioner Albanske alternative iz Tuza, obavljao je funkciju direktora Direktorata za obrazovanje pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Nakon toga, albanske nacionalne partije, koje su gotovo sve u koaliciji sa Demokratskom partijom socijalista na državnom nivou, nijesu se pretrgle sa zahtjevom da im se to mjesto ponovo prepusti. Više su im se dopadale neke druge, (iako tek samo dvije) lukrativnije funkcije u državnim kompanijama.

I to je trenutni domet albanskog političkog faktora u ovoj zemlji. Sa slabim sistemom obrazovanja, još gorim informisanjem i nedoraslom političkom elitom, logično je što nemaju previše uticaja na odluke vladajuće koalicije i što više nemaju ni ministra u Vladi, kao i što su praktično propale nade da Malesija sa mjesnim centrom Tuzi nekada postane punopravna opština.

Zato se sada tako grčevito bore (sa veoma neizvjesnim ishodom) da zadrže bar političku dominaciju u Ulcinju, omoguće dalje izlaženje nedjeljnika Koha javore i prošire svoje specifične potrebe u oblasti obrazovanja. Za to vrijeme vlast i novac će biti u Podgorici, a Albancima preostaje da mašu svojim nacionalnim zastavama.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo