Povežite se sa nama

OKO NAS

PIONIRI SEOSKOG TURIZMA U CRNOJ GORI: Domaće po austrijskom receptu

Objavljeno prije

na

domacinstvo-dulovica-Lipovo

Seoski turizam do sada je postojao samo u planovima resornog ministarstva, raznim strategijama, predizbornim obećanjima… U praksi do skoro nijesmo bili u prilici da vidimo primjer funkcionisanja svega toga. Ono što nije pošlo za rukom ministarstvima, nacionalnoj i lokalnim turističkim organizacijama, uspjelo je prije nekoliko mjeseci Regionalnoj razvojnoj agenciji (RRA) za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Na sjeveru Crne Gore tako su udareni temelji seoskom turizmu, pa šest porodica u kolašinskim, bjelopoljskim i beranskim selima, u svojim domovima već primaju prve, uglavnom, inostrane goste.

RRA je u oviru projekta prekogranične saradnje, koji se finansira iz evropskih fondova, za svega 250.000 eura, obezbijedila osnovne preduslove da šest, do sada uzornih poljoprivrednih proizvođača, postanu i turistički poslenici, ali i znatno unaprijedila neophodnu infrastrukturu za planinski turizam.

Prema riječima direktorice RRA Jelene Kričević, projekat, za koji im je lokalni partner bila Turistička organizacija Mojkovca, u potpunosti je fokusiran na planinski turizam, speleologiju, slobodno penjanje, biciklizam, pješačenje i seoski turizam.

„U svakoj od tih komponenti razvili smo neke nove projekte. Imamo tri nove lokalne biciklističke staze, četiri nove pješačke, tri nove stijene za penjanje (Kolašin, Mojkovac, Berane). U tri sela u regionu nastali su pioniri seoskog turizma, prva domaćinstva koja se time bave – dva su u Lipovu (Kolašin), porodice Puletić i Dulović, u Bistrici (Bijelo Polje) porodice Čindrak i Pilice i u Lubnicama (Berane) porodice Kljajić i Obradović”, kaže Jelena Kričević.

Sva ta domaćinstva uveliko su spremna za goste. Njihove web prezentacije, na kojima se može saznati šta sve nude, imaju neočekivano mnogo pregleda. Jedan od prioriteta bio je da ta domaćinstva očuvaju tradicionalni stil, a u tome se i uspjelo.

Kričević ističe kako su domaćinstva, pogodna za pružanje turističkih usluga, već prije nekoliko godina odabrali eksperti iz Austrije. To vrijedno austrijsko iskustvo pokazalo se kao višestruko korisno. Vodilo se računa da sela budu dobro saobraćajno povezana sa gradom, da u blizini imaju i druge vidove turističke ponude, ali da ipak budu dobar primjer tradicionalnog načina života na sjeveru Crne Gore. RRA je odabranim poljoprivrednim proizvođačima obezbijedila grantove od po 2.000 eura, ali i besplatnu obuku, na kojoj su naučili kako da naprave prve korake u novom poslu.

,,Namjera nam je bila, a uspjeli smo u tome, da ojačamo njihove kapacitete konkretnom i praktičnom obukom, kako bi se mogli samostalno baviti turizmom . Bitno je da su predstavnici svih šest domaćinstava potpisali i memorandum o saradnji, a to u praksi znači da će zajednički nastupati na tržištu, ali i reklamirati jedni druge. I to je vrlo bitno. Jako smo ponosni, jer je na ovaj način pružena šansa mnogima, da po uzoru na poljoprivrednike u Lipovu, Bistrici i Lubnicama, naprave nešto slično”, tvrdi Kričević.

Da je isplativo biti među pionirima seoskog turizma u Crnoj Gori, potvrđuje i mladi bračni par – Maja i Milan Kljaić iz Lubnica. Njihova porodična kuća, stara preko stotinu godina, u kojoj su primili i prve goste, ujedno je i mali etnografski muzej. Kažu da će svi turisti koji se odluče za boravak kod njih imati pravi doživljaj drevnog načina života u planinskom selu. Upravo za projekat Agro turizam – obezbjeđenje smještaja za eko turiste u autentičnoj seoskoj kući dobili su Kljajići prvu nagradu Fonda braće Rokfeler na Forumu zelenih ideja na Zapadnom Balkanu.

Pčelarstvo im je porodična tradicija koja se njeguje generacijama, pa su u posao već uključena i djeca. Milan i Maja proizvode vrhunski organski med, med s voćem, medovinu i rakije od meda. Jednako ozbiljno bave se i voćem i povrćem, pa viškove svojih proizvoda prodaju bez problema – najviše malinu, šargarepu, krompir. Domaćica gostima nesebično otkriva i svoje recepte za sokove i salate, za zdrav život.

„Imam najbolja iskustva u saradnji s RRA. Sve je u povoju, ali sam pun optimizma i smatram da ćemo, uz podršku koju dobijamo, uspjeti da se na najbolji način prilagodimo tržištu i pružimo kvalitetnu uslugu u seoskom turizmu. – kažu Kljajići.

Seosko domaćinstvo Miškova farma, vlasništvo Milijanke i Miška Puletića u Lipovu, ljubiteljima odmora u prirodi nudi mnogo toga, a glavni aduti su im, kako kažu, jutarnji pogled na Tornu i druge moračke planine, lisnati sir, kačamak, pastrmka iz njihovog ribnjaka…

,,Naša kuća stara je preko 100 godina, obnovljena je sredinom prošlog vijeka. Tada je samo za zamjenu krova trebalo prodati 50 ovaca. U kući je pod od dasaka, postelje su ručno rađene – ručno tkani prekrivači od vune, jorgani od vune. Među brojnim specijalitetima koje nudimo, naročito smo ponosni na domaću rakiju s lincurom. Gosti mogu sami da pripreme roštilj ili neku drugu vrstu hrane – navode Puletići dio svoje turističke ponude.

Strani turisti naročito cijene priliku da u ovom domaćinstvu budu uključeni u seoske poslove – mužu krava, skupljanje sijena, pravljenje sira i kajmaka…

Zahvaljujući dugogodišnjem boravku u Njemačkoj, bračni par Pilica, Hajrija i Mifto, odlično govore njemači jezik, a jedan od njihovih sinova, inače turistički vodič, pravi je poliglota. To, kako kažu, znatno olakšava komunikaciju s gostima. Svi koji su odmor proveli u njihovoj kući imali su priliku da probaju lokalne gastronomske specijalitete, ali i da uživaju u pješačkim i biciklističkim turama i istraživanjima bistričkih zanimljivosti.

Najstarija kuća, u kojoj će turisti ubuduće moći odmarati, vlasništvo je porodice Dulović iz Lipova. Izgrađena je 1860. godine. Široki kameni zidovi i mnogo starih predmeta, škrinja, kreveta od lučevine, dušeka i jastuka od vune, ručni radovi, vraćaju u prošlost i dočaravaju kulturu življenja koja se polako zaboravlja.

Gordana i Dragan Dulović odavno su svoj život vezali za selo. Svojim gostima su i vodiči, pa im rado pokažu gdje da nađu kupine, borovnice, maline, divlje kruške, čajeve…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo