Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIPRAVNICI: Potrčko za džabe

Objavljeno prije

na

Idila se nastavlja: vladin program stručnog osposobljavanja osoba koje su završile fakultet organizovan je i ove godine. Istekao je rok u kojem su poslodavci prijavljivali koji kadrovi im trebaju, od 20. oktobra do 20. novembra prijavljivaće se budući pripravnici.

Lanjskim pripravnicima ističe rok. Prošle jeseni je objavljeno da je raspored kod poslodavaca dobilo njih 3.458. Prema nedavno objavljenim podacima iz ankete Zavoda za zapošljavanje, nakon završenog stručnog osposobljavanja, biće zaposleno 13,4 odsto onih koji su lani krenuli na stručno osposobljavanje. Ostali će kući.

Da stalno zaposle mlade, obrazovane ljude, poslodavce nije motivisao ni fakat da za one koje bi, eventualno, zaposlili tokom prve godine rada ne bi morali da plaćaju poreze i doprinose.

Za ovaj program država je tokom 2013. potrošila oko 10 miliona eura. Visokoškolci su imali nadoknadu po 250 eura mjesečno i plaćeno zdravstveno osiguranje, ali ne i penzijsko- invalidsko. To znači da će po završetku imati devet mjeseci radnog iskustva, a ne i radnog staža.

,,Kao najvažniji razlog zbog kojeg nijesu zaposlili visokoškolce nakon obavljenog stručnog osposobljavanja poslodavci ističu da će sljedeće godine opet dobiti besplatnu radnu snagu”, objasnio je nedavno, predstavljajući rezultate ankete, Jovan Kostić iz ZZZCG. Na taj podatak niko se nije osvrnuo, niko nije odlučio da uoči kako nešto nije u redu.

Proklamovani cilj programa je da ,,olakša prelazak mladih iz svijeta obrazovanja u svijet rada kroz pružanje mogućnosti za dodatno sticanje znanja, vještina i kompetencija, kojima će odgovoriti tržištu rada”. Program, kažu nadležni, treba da doprinese i smanjenju nezaposlenosti mladih, ,,sa kojim se susrijeće čitava Evropa”, kao i da pruži smjernice ustanovama visokog obrazovanja u koncipiranju upisne politike.

U stvarnosti, izgleda mnogo drugačije. Svega ima, najmanje stvarnog osposobljavanja pripravnika za prelazak iz škole u radni svijet. Država troši silne pare da bi izgledalo kao da nešto radi i da bi uspostavila još jednu kariku u kupovanju socijalnog mira. Poslodavci su poluprinuđeni da prijave da im trebaju pripravnici i u skladu sa tim ih najčešće tretiraju. Osnovni pristup je: sjedi, ako imaš gdje i čekaj da prođe tvojih devet mjeseci.

,,Obuka mi je prošla u sjedjenju i čekanju da istekne radno, zapravo neradno vrijeme”, kaže za Monitor djevojka koja je završila finansijski menadžement i bila na stručnom osposobljavanju u jednoj poznatoj privatnoj firmi u Podgorici. Ona objašnjava da je u preduzeću, u finansijskom sektoru gdje je sa još nekoliko diplomiranih ekonomista trebalo da se ,,stručno osposobljava”, bila besposlena devet mjeseci. Njen utisak je da su službenici na pripravnike gledali kao na potencijalne kradljivce radnih mjesta.

,,Nikoga nije bilo briga gdje ćemo se smjestiti, a o uključivanju u posao nije bilo govora. Čuvali su svoje znanje u strahu da će mlađi i ljudi željni posla, preuzeti njihova radna mjesta čim nešto nauče”, kaže naša sagovornica. Ona tvrdi da su na njihov pokušaj da od starijih kolega dobiju neki zadatak, dobijali odgovor „zatvori mi ta vrata, vidiš li da sam zauzet/a” i „nije ni nas niko obučavao”. Najteže joj je, palo kad su, na kraju, zaključili kako su pripravnici – nezainteresovani za posao.

Slična iskustva neki od pripravnika podijelili su na internetu. ,,Radim kao pripravnik po ovom prokletom programu i mogu vam reći da sam se odrao od: kuvanja kafe i čajeva svaki dan. Slali su me dosta puta po bureke; iskopirao sam najmanje 70 hiljada stranica raznih dokumenata”, opisao je svoja iskustva na portalu CdM jedan od pripravnika. Pored osposobljavanja za fotokopiranje mladić je stekao važne vještine u oblastima raznošenja pošte i preslaganja dokumenata. ,,Trudio sam se da ne bi imali osnova da kažu da sam neposlušan i da neću da radim. Trudio sam se jer mi treba posao da bih živio ,a oni su to maksimalno iskoristili i na kraju će me šutnuti…”

,,Ovo nije pripravnički, ovo je agonija za 239 eura. Maltretiranje po svakom osnovu. Pih”, napisao je jedan od pripravnika. Još jedno iskustvo glasi: ,,Sjedim na poslu, a niko neće ni da komunicira sa mnom, a kamoli da mi omogući da radim”.

Direktorica Zavoda za zapošljavanje Vukica Jelić kazala je ovih dana da je Vlada za program stručnog obrazovanja za tri godine dala 28 miliona eura. Među tim parama, očigledno, nijesu se našle neke koje bi pomogle da program bude osmišljen do kraja. Ne postoje pravila koja definišu ko je u firmi koja traži pripravnika zadužen da mu kaže šta se od njega očekuje i šta konkretno treba da radi. ,,Na početku su se pojedini čak pravili kao da nisam tu. Morao sam da ih zaustavljam u hodu kad vidim da nose neka dokumenta, ili nešto pišu, pa da ih pitam: A šta to radite? Kao malo dijete.. I tako je prošlo, Boga mi, dobrih mjesec dana. Drugog mjeseca su me konačno udostojili komunikacije. Čak dali i neke ‘zadatke’: napravi nam neku tabelu ili otkucaj neki memorandum na kompjuteru i slično. Ili, evo ti pročitaj Službeni list. Ja pročitam, šta ću, i ništa”, svjedoči jedan od pripravnika. Odlasci po marendu ili do banke da se ponese neka uplatnica su opšte mjesto.

Pokazalo se da su pripravnici veoma korisni kad stalno zaposlenima treba pomoć u nedostižnim svjetovima kompjuterskih vještina. Dušu su dali da otvore Excel ili da otkriju đe se u toj đavoljoj spravi skrio neki važan dokument.

Poslodavci se žale kako ne mogu da biraju pripravnike nego uzimaju ,,mačka u džaku”. Rijetki koji cijelu stvar shvataju ozbiljno kažu da je devet mjeseci obuke premalo i da, tek što nauče jednu od oblasti koje treba da znaju, pripravnici moraju da odu.

Normalno, postoje i pripravnici koje u firmama gdje su se stručno osposobljavali nikada nijesu vidjeli. To su oni sa nježnim, najčešće političkim vezama, kojima bude ,,završeno” da, iako rade na drugom mjestu, pripravnički ,,obave” u kakvoj državnoj firmi. To im dođe nagrada jer su se smilovali da konačno završe fakultet.

U obavještenju objavljenom na portalu e-uprava piše da je do 13. oktobra evidentirano 3.531 mjesto za stručno osposobljavanje. Od toga u javnom sektoru 1.801, a u privatnom 1.730. Prijavilo se 695 poslodavaca; iz javnog sektora 100, a privatnog 595. „Interesovanje poslodavaca mnogo je veće u odnosu na interesovanje za prvu i drugu generaciju. Potrebno nam je nekoliko dana da sredimo prijave”, kazala je Pobjedi, nakon isteka roka za prijavljivanje poslodavaca, rukovoditeljka Koordinacionog tima za praćenje realizacije projekta Mubera Kurpejović.

Prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, 8. oktobra bilo je 2.929 nezaposlenih sa stečenim visokim obrazovanjem, bez radnog iskustva sa tom školom. Sad još samo treba te podatke ukrstiti i počeće repriza predstave.

Narod koji ima ovakvu politiku obrazovanja i zapošljavanja, ne mora da brine za donosioce bureka.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VALORIZACIJA  SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe

 

Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.

Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300  hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.

Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica  Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.

,,Mi smo negdje od 2013. godine  uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.

Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.

,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.

Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.

Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja

 

„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.

Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.

Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.

Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.

Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.

,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.

Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.

U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.

„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.

Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.

A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.

Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.

Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.

,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.

                                                                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo