Idila se nastavlja: vladin program stručnog osposobljavanja osoba koje su završile fakultet organizovan je i ove godine. Istekao je rok u kojem su poslodavci prijavljivali koji kadrovi im trebaju, od 20. oktobra do 20. novembra prijavljivaće se budući pripravnici.

Lanjskim pripravnicima ističe rok. Prošle jeseni je objavljeno da je raspored kod poslodavaca dobilo njih 3.458. Prema nedavno objavljenim podacima iz ankete Zavoda za zapošljavanje, nakon završenog stručnog osposobljavanja, biće zaposleno 13,4 odsto onih koji su lani krenuli na stručno osposobljavanje. Ostali će kući.

Da stalno zaposle mlade, obrazovane ljude, poslodavce nije motivisao ni fakat da za one koje bi, eventualno, zaposlili tokom prve godine rada ne bi morali da plaćaju poreze i doprinose.

Za ovaj program država je tokom 2013. potrošila oko 10 miliona eura. Visokoškolci su imali nadoknadu po 250 eura mjesečno i plaćeno zdravstveno osiguranje, ali ne i penzijsko- invalidsko. To znači da će po završetku imati devet mjeseci radnog iskustva, a ne i radnog staža.

,,Kao najvažniji razlog zbog kojeg nijesu zaposlili visokoškolce nakon obavljenog stručnog osposobljavanja poslodavci ističu da će sljedeće godine opet dobiti besplatnu radnu snagu”, objasnio je nedavno, predstavljajući rezultate ankete, Jovan Kostić iz ZZZCG. Na taj podatak niko se nije osvrnuo, niko nije odlučio da uoči kako nešto nije u redu.

Proklamovani cilj programa je da ,,olakša prelazak mladih iz svijeta obrazovanja u svijet rada kroz pružanje mogućnosti za dodatno sticanje znanja, vještina i kompetencija, kojima će odgovoriti tržištu rada”. Program, kažu nadležni, treba da doprinese i smanjenju nezaposlenosti mladih, ,,sa kojim se susrijeće čitava Evropa”, kao i da pruži smjernice ustanovama visokog obrazovanja u koncipiranju upisne politike.

U stvarnosti, izgleda mnogo drugačije. Svega ima, najmanje stvarnog osposobljavanja pripravnika za prelazak iz škole u radni svijet. Država troši silne pare da bi izgledalo kao da nešto radi i da bi uspostavila još jednu kariku u kupovanju socijalnog mira. Poslodavci su poluprinuđeni da prijave da im trebaju pripravnici i u skladu sa tim ih najčešće tretiraju. Osnovni pristup je: sjedi, ako imaš gdje i čekaj da prođe tvojih devet mjeseci.

,,Obuka mi je prošla u sjedjenju i čekanju da istekne radno, zapravo neradno vrijeme”, kaže za Monitor djevojka koja je završila finansijski menadžement i bila na stručnom osposobljavanju u jednoj poznatoj privatnoj firmi u Podgorici. Ona objašnjava da je u preduzeću, u finansijskom sektoru gdje je sa još nekoliko diplomiranih ekonomista trebalo da se ,,stručno osposobljava”, bila besposlena devet mjeseci. Njen utisak je da su službenici na pripravnike gledali kao na potencijalne kradljivce radnih mjesta.

,,Nikoga nije bilo briga gdje ćemo se smjestiti, a o uključivanju u posao nije bilo govora. Čuvali su svoje znanje u strahu da će mlađi i ljudi željni posla, preuzeti njihova radna mjesta čim nešto nauče”, kaže naša sagovornica. Ona tvrdi da su na njihov pokušaj da od starijih kolega dobiju neki zadatak, dobijali odgovor „zatvori mi ta vrata, vidiš li da sam zauzet/a” i „nije ni nas niko obučavao”. Najteže joj je, palo kad su, na kraju, zaključili kako su pripravnici – nezainteresovani za posao.

Slična iskustva neki od pripravnika podijelili su na internetu. ,,Radim kao pripravnik po ovom prokletom programu i mogu vam reći da sam se odrao od: kuvanja kafe i čajeva svaki dan. Slali su me dosta puta po bureke; iskopirao sam najmanje 70 hiljada stranica raznih dokumenata”, opisao je svoja iskustva na portalu CdM jedan od pripravnika. Pored osposobljavanja za fotokopiranje mladić je stekao važne vještine u oblastima raznošenja pošte i preslaganja dokumenata. ,,Trudio sam se da ne bi imali osnova da kažu da sam neposlušan i da neću da radim. Trudio sam se jer mi treba posao da bih živio ,a oni su to maksimalno iskoristili i na kraju će me šutnuti…”

,,Ovo nije pripravnički, ovo je agonija za 239 eura. Maltretiranje po svakom osnovu. Pih”, napisao je jedan od pripravnika. Još jedno iskustvo glasi: ,,Sjedim na poslu, a niko neće ni da komunicira sa mnom, a kamoli da mi omogući da radim”.

Direktorica Zavoda za zapošljavanje Vukica Jelić kazala je ovih dana da je Vlada za program stručnog obrazovanja za tri godine dala 28 miliona eura. Među tim parama, očigledno, nijesu se našle neke koje bi pomogle da program bude osmišljen do kraja. Ne postoje pravila koja definišu ko je u firmi koja traži pripravnika zadužen da mu kaže šta se od njega očekuje i šta konkretno treba da radi. ,,Na početku su se pojedini čak pravili kao da nisam tu. Morao sam da ih zaustavljam u hodu kad vidim da nose neka dokumenta, ili nešto pišu, pa da ih pitam: A šta to radite? Kao malo dijete.. I tako je prošlo, Boga mi, dobrih mjesec dana. Drugog mjeseca su me konačno udostojili komunikacije. Čak dali i neke ‘zadatke’: napravi nam neku tabelu ili otkucaj neki memorandum na kompjuteru i slično. Ili, evo ti pročitaj Službeni list. Ja pročitam, šta ću, i ništa”, svjedoči jedan od pripravnika. Odlasci po marendu ili do banke da se ponese neka uplatnica su opšte mjesto.

Pokazalo se da su pripravnici veoma korisni kad stalno zaposlenima treba pomoć u nedostižnim svjetovima kompjuterskih vještina. Dušu su dali da otvore Excel ili da otkriju đe se u toj đavoljoj spravi skrio neki važan dokument.

Poslodavci se žale kako ne mogu da biraju pripravnike nego uzimaju ,,mačka u džaku”. Rijetki koji cijelu stvar shvataju ozbiljno kažu da je devet mjeseci obuke premalo i da, tek što nauče jednu od oblasti koje treba da znaju, pripravnici moraju da odu.

Normalno, postoje i pripravnici koje u firmama gdje su se stručno osposobljavali nikada nijesu vidjeli. To su oni sa nježnim, najčešće političkim vezama, kojima bude ,,završeno” da, iako rade na drugom mjestu, pripravnički ,,obave” u kakvoj državnoj firmi. To im dođe nagrada jer su se smilovali da konačno završe fakultet.

U obavještenju objavljenom na portalu e-uprava piše da je do 13. oktobra evidentirano 3.531 mjesto za stručno osposobljavanje. Od toga u javnom sektoru 1.801, a u privatnom 1.730. Prijavilo se 695 poslodavaca; iz javnog sektora 100, a privatnog 595. „Interesovanje poslodavaca mnogo je veće u odnosu na interesovanje za prvu i drugu generaciju. Potrebno nam je nekoliko dana da sredimo prijave”, kazala je Pobjedi, nakon isteka roka za prijavljivanje poslodavaca, rukovoditeljka Koordinacionog tima za praćenje realizacije projekta Mubera Kurpejović.

Prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, 8. oktobra bilo je 2.929 nezaposlenih sa stečenim visokim obrazovanjem, bez radnog iskustva sa tom školom. Sad još samo treba te podatke ukrstiti i počeće repriza predstave.

Narod koji ima ovakvu politiku obrazovanja i zapošljavanja, ne mora da brine za donosioce bureka.

Miloš BAKIĆ