Povežite se sa nama

OKO NAS

DIMNA ZAVJESA NA CRKVINAMA: Ničija nadležnost, nečija korist

Objavljeno prije

na

Skoro dvadesetak ćumurana na području kolašinske opštine, smještenih tik uz magistralu ili na nekoliko desetina metara od stambenih i ugostiteljskih objekata, ne prestaju da izazivaju revolt mještana, vlasnika restorana i kafana, ali i njihovih gostiju. Od prošlog ljeta sve su učestalije i pritužbe vozača, koji, kako kažu, često na desetak kilometara od Kolašina do prevoja Crkvine, nailaze na „dimnu zavjesu” koja im smanjuje vidljivost, a poneka i onemogućava vožnju.

Vlasnici kuća u vikend naselju na Crkvinama prošlog ljeta najavljivali su da će apelovati na lokalnu upravu da naredi izmještanje ćumurana, jer ih dim „teškog” mirisa tjera iz vikendica. Oni najistrajniji, bez obzira na vrućine, tokom cijelog ljeta u poslijepodnevnim satima prinuđeni su da drže zatvorene prozore i ne izlaze iz kuća.

,,Godinama je to problem, ali je sve gore jer nove ćumurane stalno niču. Toliko je dima da se moramo zatvarati u kuće, ne može se disati. Zbog toga mnogi vikendaši ljeti i ne dolaze na Crkvine. Dešavalo se da je dim toliko gust da automobili zbog smanjene vidljivosti udaraju u bankine a na desetine se zaustavlja pored puta jer je prosto nemoguće bezbjedno voziti. Nedopustivo je da lokalna uprava ćuti na naše probleme”, ispričao je jedan od vlasnika vikend kuća na Crkvinama.

Zatvoreni prozori kuća i kafana i usred ljeta, tvrde mještani, ipak su mnogo manji problem od teškoća koje dim stvara vozačima, a na koje niko od nadležnih do sada nije adekvatno reagovao.

Da dim iz ćumurana ugrožava saobraćaj, smatraju i u kolašinskoj Komunalnoj policiji. Međutim, oni samo mogu da konstatuju takvo stanje. Nemaju ovlašćenja da urade bilo šta drugo, osim da obavijeste državne inspekcije. To su, kako je nedavno kazao načelnika te službe Dragan Vlahović, i učinili.

,,Svi vlasnici ćumurana rade nelegalno. Svakodnevno pokrećemo inicijative nadležnim organima ali niko ne reaguje. Nadležni za zaštitu životne sredine i uređenje prostora koje smo obavijestili tvrde da je procenat zagađenosti veoma mali. Ipak ovakva „dimna zavjesa” direktno ugrožava sigurnost vozača koji prolaze dionicom od grada do Crkvina. Teško je to ne zaključiti. Zakon nam ne daje mogućnost da bilo šta drugo učinimo osim da obavijestimo inspekcije”, kazao je Vlahović.

Vlasnici ćumurana nerado razgovaraju s novinarima. Strahuju da bi objavljivanje njihovih imena za posljedicu imalo „dolazak inspektora i pisanje kazni”, jer su, kako kažu, svjesni, da ne posluju baš po pravilima. Spremaju se, tvrde, da „potpuno ozakone svoje poslovanje”. Smatraju da su problemi koje stvaraju ti objekti predimenzionirani. Napominju i da bi nadležni trebalo da podstiču proizvodnju ćumura, odnosno preradu drveta i da dopuste, kako kažu, „onima koji to žele da zarađuju onako kako sada jedino mogu”.

„Ne mogu da razumijem kako može biti zagađivač vazduha dim od sagorijevanja drveta. To, ubijeđen sam, ne može štetiti zdravlju, a vi pitajte i stručnjake . To o ometanju saobraćaja takođe je pretjerano. Ta „dimna zavjesa” spusti se na magistralu rijetko, pod određenim meteorološkim uslovima. Vjetar najčešće diže dim visočije. Pritužbe naših komšija više su stvar ljubomore i ličnih netrpeljivosti, nego stvarnih problema”, kaže jedan Kolašinac koji se već desetak godina uspješno bavi proizvodnjom ćumura suvom destilacijom i karbonizacijom drveta.

On i njegove kolege godinama nesmetano proizvode ćumur i zarađuju od toga, iako je u toj oblasti mnogo šta neregulisano. Poslove su samo neki od njih registrovali kod Privrednog suda. Međutim, da bi im zarada bila legalna nedostaje još mnogo „papira”, iako je bivši ministar poljoprivrede Tarzan Milošević, prilikom posjeta Kolašinu, u nekoliko navrata lokalnoj vlasti savjetovao da pomognu vlasnicima ćumurana da ozakone svoje poslove.

,,Mislim da se o nekom većem stepenu zagađenosti ne može govoriti jer se radi o preradi drveta. Preradu drveta, odnosno drvnog otpada treba podržati i ljudima pomoći da legalizuju ovaj posao. Lokalna vlast treba da nađe prostor u svom prostornom planu i svojoj dokumentaciji na koji način će to da definiše. Nijesmo za to da se ćumurane dime ispod nečijeg prozora, ali sam siguran da se za njih može naći adekvatan prostor”, kazao je tada Milošević.

U Opštini, međutim, kažu da to nijesu uspjeli ni poslije dvije godine, jer nije bilo moguće. Ni početni koraci, kao što je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu, nijesu se mogli realizovati. Jednostavno, ćumurana u zakonu koje regulištu tu oblast nema.

,,Do sada se Sekreterijatu za uređenje prostora, komunalno stambene poslove i zaštitu životne sredine obratilo nekoliko privatnih preduzetnika, koji su tražili da im se odgovori da li je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu objekata koji suvom destilacijom drveta i karbonizacijom proizvode ćumur zakonska obaveza. Analizirajući taj zahtjev Sekreterijat je dao mišljenje da u zakonu ne piše da se elaborat za takve objekte mora raditi. Čak ni u drugoj grupi, u kojoj je precizirano za koje se objekte može tražiti takav elaborat, nema ćumurana”, kaže sekretar za uređenje prostora, stambeno komunalnu djelatnost i zaštitu životne sredine Vladan Bulatović.

On smatra da je ,,dikutabilno da li je zakonodavac trebalo da uvrsti i ćumurane u objekte za koje je obavezan elaborat”. Bulatović je Monitoru potvrdio da ni jedan od vlasnika ćumurana do sada nije podnio zahtjev za izdavanje tehničko- urbanističkih uslova. Tako niko od njih i nema taj dokument, ali ni građevinsku dozvolu, koja bi uslijedila kasnije. Ukoliko to u budućnosti učine, nadležni će voditi računa, tvrdi on, da ti objekti, shodno prostorno urbanističkim planovima, budu smješteni daleko od magistrale, naseljenih mjesta i turističko ugostiteljskih objekta.

,,Prema postavkama plana, biće im dat uslov prema kome će ti objekti morati da budu na nekoliko stotina metara od saobraćajnica, objekata u kojima se živi i radi, kako bi minimalno smetali. Nakon tih urbanističko tehničkih uslova slijedila bi građevinska dozvola. Sve to, naravno, ukoliko neko od njih i podnese zahtjev, do tada mi ne možemo da reagujemo”, kaže Bulatović.

U Opštini objašnjavaju da je kontrola rada ćumurana nadležnost različitih državnih inspekcija. Za početak, s obzirom na to da su bez građevinskih dozvola to bi trebalo da bude predmet pažnje inspektora za uređenje prostora. Koliko je poznato, oni do sada nijesu dolazili tim povodom u Kolašin. Nakon nekoliko prijava mještana, nedavno je reagovala jedino inspektorka za ekologiju Jelena Nikčević. Kako kažu u Opštini, prema onom što je vidjela na terenu kada je riječ o ćumuranama, obećala je da će obavijestiti ostale inspekcije na državnom nivou, kako bi oni reagovali u skladu sa svojim nadležnostima.

Brzoj reakciji nadležnih nadaju se svi koji bi rado zatvorili ćumurane a od inspekcije i kontrole strahuju vlasnici tih objekta. No, s obzirom na dosadašnje iskustvo na kolašinskoj teritoriji, ,,dimna zavjesa” sa Crkvina neće se tako skoro dići.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo