Povežite se sa nama

OKO NAS

DIMNA ZAVJESA NA CRKVINAMA: Ničija nadležnost, nečija korist

Objavljeno prije

na

Sekretar-Bulatovic

Skoro dvadesetak ćumurana na području kolašinske opštine, smještenih tik uz magistralu ili na nekoliko desetina metara od stambenih i ugostiteljskih objekata, ne prestaju da izazivaju revolt mještana, vlasnika restorana i kafana, ali i njihovih gostiju. Od prošlog ljeta sve su učestalije i pritužbe vozača, koji, kako kažu, često na desetak kilometara od Kolašina do prevoja Crkvine, nailaze na „dimnu zavjesu” koja im smanjuje vidljivost, a poneka i onemogućava vožnju.

Vlasnici kuća u vikend naselju na Crkvinama prošlog ljeta najavljivali su da će apelovati na lokalnu upravu da naredi izmještanje ćumurana, jer ih dim „teškog” mirisa tjera iz vikendica. Oni najistrajniji, bez obzira na vrućine, tokom cijelog ljeta u poslijepodnevnim satima prinuđeni su da drže zatvorene prozore i ne izlaze iz kuća.

,,Godinama je to problem, ali je sve gore jer nove ćumurane stalno niču. Toliko je dima da se moramo zatvarati u kuće, ne može se disati. Zbog toga mnogi vikendaši ljeti i ne dolaze na Crkvine. Dešavalo se da je dim toliko gust da automobili zbog smanjene vidljivosti udaraju u bankine a na desetine se zaustavlja pored puta jer je prosto nemoguće bezbjedno voziti. Nedopustivo je da lokalna uprava ćuti na naše probleme”, ispričao je jedan od vlasnika vikend kuća na Crkvinama.

Zatvoreni prozori kuća i kafana i usred ljeta, tvrde mještani, ipak su mnogo manji problem od teškoća koje dim stvara vozačima, a na koje niko od nadležnih do sada nije adekvatno reagovao.

Da dim iz ćumurana ugrožava saobraćaj, smatraju i u kolašinskoj Komunalnoj policiji. Međutim, oni samo mogu da konstatuju takvo stanje. Nemaju ovlašćenja da urade bilo šta drugo, osim da obavijeste državne inspekcije. To su, kako je nedavno kazao načelnika te službe Dragan Vlahović, i učinili.

,,Svi vlasnici ćumurana rade nelegalno. Svakodnevno pokrećemo inicijative nadležnim organima ali niko ne reaguje. Nadležni za zaštitu životne sredine i uređenje prostora koje smo obavijestili tvrde da je procenat zagađenosti veoma mali. Ipak ovakva „dimna zavjesa” direktno ugrožava sigurnost vozača koji prolaze dionicom od grada do Crkvina. Teško je to ne zaključiti. Zakon nam ne daje mogućnost da bilo šta drugo učinimo osim da obavijestimo inspekcije”, kazao je Vlahović.

Vlasnici ćumurana nerado razgovaraju s novinarima. Strahuju da bi objavljivanje njihovih imena za posljedicu imalo „dolazak inspektora i pisanje kazni”, jer su, kako kažu, svjesni, da ne posluju baš po pravilima. Spremaju se, tvrde, da „potpuno ozakone svoje poslovanje”. Smatraju da su problemi koje stvaraju ti objekti predimenzionirani. Napominju i da bi nadležni trebalo da podstiču proizvodnju ćumura, odnosno preradu drveta i da dopuste, kako kažu, „onima koji to žele da zarađuju onako kako sada jedino mogu”.

„Ne mogu da razumijem kako može biti zagađivač vazduha dim od sagorijevanja drveta. To, ubijeđen sam, ne može štetiti zdravlju, a vi pitajte i stručnjake . To o ometanju saobraćaja takođe je pretjerano. Ta „dimna zavjesa” spusti se na magistralu rijetko, pod određenim meteorološkim uslovima. Vjetar najčešće diže dim visočije. Pritužbe naših komšija više su stvar ljubomore i ličnih netrpeljivosti, nego stvarnih problema”, kaže jedan Kolašinac koji se već desetak godina uspješno bavi proizvodnjom ćumura suvom destilacijom i karbonizacijom drveta.

On i njegove kolege godinama nesmetano proizvode ćumur i zarađuju od toga, iako je u toj oblasti mnogo šta neregulisano. Poslove su samo neki od njih registrovali kod Privrednog suda. Međutim, da bi im zarada bila legalna nedostaje još mnogo „papira”, iako je bivši ministar poljoprivrede Tarzan Milošević, prilikom posjeta Kolašinu, u nekoliko navrata lokalnoj vlasti savjetovao da pomognu vlasnicima ćumurana da ozakone svoje poslove.

,,Mislim da se o nekom većem stepenu zagađenosti ne može govoriti jer se radi o preradi drveta. Preradu drveta, odnosno drvnog otpada treba podržati i ljudima pomoći da legalizuju ovaj posao. Lokalna vlast treba da nađe prostor u svom prostornom planu i svojoj dokumentaciji na koji način će to da definiše. Nijesmo za to da se ćumurane dime ispod nečijeg prozora, ali sam siguran da se za njih može naći adekvatan prostor”, kazao je tada Milošević.

U Opštini, međutim, kažu da to nijesu uspjeli ni poslije dvije godine, jer nije bilo moguće. Ni početni koraci, kao što je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu, nijesu se mogli realizovati. Jednostavno, ćumurana u zakonu koje regulištu tu oblast nema.

,,Do sada se Sekreterijatu za uređenje prostora, komunalno stambene poslove i zaštitu životne sredine obratilo nekoliko privatnih preduzetnika, koji su tražili da im se odgovori da li je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu objekata koji suvom destilacijom drveta i karbonizacijom proizvode ćumur zakonska obaveza. Analizirajući taj zahtjev Sekreterijat je dao mišljenje da u zakonu ne piše da se elaborat za takve objekte mora raditi. Čak ni u drugoj grupi, u kojoj je precizirano za koje se objekte može tražiti takav elaborat, nema ćumurana”, kaže sekretar za uređenje prostora, stambeno komunalnu djelatnost i zaštitu životne sredine Vladan Bulatović.

On smatra da je ,,dikutabilno da li je zakonodavac trebalo da uvrsti i ćumurane u objekte za koje je obavezan elaborat”. Bulatović je Monitoru potvrdio da ni jedan od vlasnika ćumurana do sada nije podnio zahtjev za izdavanje tehničko- urbanističkih uslova. Tako niko od njih i nema taj dokument, ali ni građevinsku dozvolu, koja bi uslijedila kasnije. Ukoliko to u budućnosti učine, nadležni će voditi računa, tvrdi on, da ti objekti, shodno prostorno urbanističkim planovima, budu smješteni daleko od magistrale, naseljenih mjesta i turističko ugostiteljskih objekta.

,,Prema postavkama plana, biće im dat uslov prema kome će ti objekti morati da budu na nekoliko stotina metara od saobraćajnica, objekata u kojima se živi i radi, kako bi minimalno smetali. Nakon tih urbanističko tehničkih uslova slijedila bi građevinska dozvola. Sve to, naravno, ukoliko neko od njih i podnese zahtjev, do tada mi ne možemo da reagujemo”, kaže Bulatović.

U Opštini objašnjavaju da je kontrola rada ćumurana nadležnost različitih državnih inspekcija. Za početak, s obzirom na to da su bez građevinskih dozvola to bi trebalo da bude predmet pažnje inspektora za uređenje prostora. Koliko je poznato, oni do sada nijesu dolazili tim povodom u Kolašin. Nakon nekoliko prijava mještana, nedavno je reagovala jedino inspektorka za ekologiju Jelena Nikčević. Kako kažu u Opštini, prema onom što je vidjela na terenu kada je riječ o ćumuranama, obećala je da će obavijestiti ostale inspekcije na državnom nivou, kako bi oni reagovali u skladu sa svojim nadležnostima.

Brzoj reakciji nadležnih nadaju se svi koji bi rado zatvorili ćumurane a od inspekcije i kontrole strahuju vlasnici tih objekta. No, s obzirom na dosadašnje iskustvo na kolašinskoj teritoriji, ,,dimna zavjesa” sa Crkvina neće se tako skoro dići.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo