Povežite se sa nama

OKO NAS

DRŽAVNE INSTITUCIJE: TOP LISTA NEPOTISTA: Svoj svome

Objavljeno prije

na

Nepotizam u Crnoj Gori ima dugu tradiciju. Ko će kome, ako ne svoj svome – nije nastalo juče. Dok iz Evrope upozoravaju da sve baš neće moći da funkcioniše na rodbinsko-kumovskim vezama ako želimo u EU, ukorijenjeni običaj odolijeva. Kako to izgleda u praksi lijepo ilustruje nedavni primjer u Rožajama.

Nakon što je izgubila vlast u Rožajama, DPS je novu upravu koju čine Bošnjačka stranka i SDP-a tužila Upravnom sudu. Tvrde da su nezakonito zapošljavali svoje, a pride dali otkaze 34-orici DPS-ovaca. Uz to navode i primjere nepotizma gdje se zapošljavaju supruge, šuraci, rođaci…

No, iz Bošnjačke stranke su saopštili da je bivši predsjednik opštine Nusret Kalač za vrijeme svoje vladavine poslove u lokalnoj upravi i javnim ustanovama povjeravao pretežno svojim rođacima. Pa navode: zaposlio je tri brata, suprugu, sinovicu, šuraka i ženu mu… ,,Samo u periodu od 23. marta ove godine u lokalnoj upravi i javnim ustanovama upošljeno je 11 osoba iz plemena Kalač”, navode iz BS.

Imali su od koga da uče funkcioneri na lokalnom nivou. Od vrha. Supruga Filipa Vujanovića, Svetlana sudija je Vrhovnog suda. U ranijem mandatu bila je sudija, pa predsjednica Apelacionog suda, član Sudskog savjeta i predsjednik Disciplinske komisije tog tijela. Njen suprug, po funkciji, proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Nije bilo potrebe da predlaže suprugu, izabrana je na opštoj sjednici sudija.

Iako je velika nezaposlenost, nema člana Vlade koji nije zaposlio svog bračnog druga. Uglavnom u uspješnim državnim firmama. Rijetki su članovi vlade, poput premijera Mila Đukanovića, čija supruga radi u porodičnoj Prvoj banci.

Supruga potpredsjednika Vlade, ministra pravde i vd ministra kulture Duška Markovića, radi u Agenciji za telekomunikacije, plata 1070 eura. Koleginice u Komisiji za hartije od vrijednosti su supruge ministara – Petra Ivanovića i Raška Konjevića. Bračni drugovi ministara, pomoćnika i ostalih mnogobrojnih zapošljenih u vladi, redom su našli uhljebljenje u školama, domovima zdravlja, Zavodu za udžbenike, Zavodu za školstvo, mnogobrojnim agencijama, komisijama, bankama, telekomima…

Istina rijetki su bračni partneri koji primanjima nadmašuju ministarske plate. Takav je do skora bio bivši direktor Montenegro Airlinesa Zoran Đurišić, koji je sa prijavljenom platom od 1300 eura, zarađivao više od ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić. Ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković prima tek 930 eura, dok njegova supruga zapošljena u Sosiete ženeral banci 2.500 eura. Platu od 1360 eura prijavio je Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa Šaleta Đurović, zapošljen u Agenciji za elektronske komunikacije, suprug bivše ministarke za evropske integracije Gordane Đurović.

Ima onih koji su na poslu kao kod kuće. Supruga sadašnjeg poslanika a bivšeg ministra poljoprivrede Milutina Simovića zapošljena je u Ministarstvo poljoprivrede, a bivšeg ministra turizma Predraga Nenezića, koji je sada predsjednik UO JP Aerodroma Crne Gore, u Montenegro Airlinesu. Kompatibilne djelatnosti. Supruga Novaka Adžića, SDP kadra, direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, radi u PAM CG (Prava autora muzike), dok je supruga opozicionog prvaka i poslanika Gorana Danilovića zapošljena u Skupštini.

Važni bračni drugovi smatraju da ih krasi stručnost. Opštepoznat je slučaj kada je mjesto direktora Zavoda za zapošljavanje Zorana Jelića, naslijedila njegova supruga Vukica Jelić. Na optužbe o nepotizmu odgovorili su da se ne radi o tome već o stručnosti. Isti argument je potezan i u slučaju direktorice Uprave za kadrove Svetlane Vuković, supruge DPS veterana Miodraga Vukovića.

Nepotizam se posebno prebacivao dugogodišnjem direktoru Aerodroma Crne Gore Milovanu Đuričkoviću. Zaposlio je sina, brata od strica, sina drugog brata od strica… Nije zapostavljao ni partijske saborce. Zaposlio je suprugu svog partijskog šefa Rifata Rastodera u arhivu Aerodroma. Supruga partijskog mu druga, ministra saobraćaja Ivana Brajovića, je iz Crnogorskog Telekoma uzela otpremninu i prešla da radi u Aerodrome. Direktor Đuričković često ističe da se protivi privatizaciji javnog preduzeća kojem je na čelu, ključni argument mu je da Aerodrome nije racionalno prodavati zbog dobrih poslovnih rezultata i „osjetljive” osnovne djelatnosti.

Ovoj pošasti na put bi trebalo da stanu zakoni i pravosuđe. Tamo – isto. Primjer Vrhovnog državnog tužilaštva: zamjenicu vrhovnog državnog tužioca Stojanku Radović za to mjesto je preporučila kuma Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda. Njen suprug Novo Radović, nakon što je ove godine okončao mandat pomoćnika direktora Poreske uprave, imenovan je za vd direktora Direktorata za poreski i carinski sistem. Đever Miraš, sudija Ustavnog suda bio je ministar pravde. Brat Stojanke Radović Dragiša Baletić sudija je podgoričkog Osnovnog suda. Druga zamjenica vrhovnog državnog tužioca Miljana Radović: suprug Milan je bio, generalni sekretar skupštine, direktor ZIKS-a, ćerka Ana je zamjenik osnovnog državnog tužioca, đever Zoran predsjednik Osnovnog suda u Podgorici u kome radi i njegova supruga.

Kako sve funkcioniše ilustruje slučaj od prije par godina kada je lider PZP-a Nebojša Medojević tražio izuzeće sudije Blaža Jovanića u predmetu nikšićke Željezare protiv njega. Medojević je saopštio da je Jovanićeva supruga Vesna, zaposlena kao službenik u Prvoj banci, dok je njegov brat vozač Aca Đukanovića. Željezaru je u sporu protiv Medojevića zastupala Ana Kolarević, sestra Aca i Mila Đukanovića, i prijateljica Vesne Medenice.

Monitor je ponudio predstavnicima partija da predstave svoje podatke o nepotizmu. Odgovorili su nam samo iz DF-a i Pozitivne. Iz DF su nam dostavili podatke o njima poznatim slučajevima nepotizma.

Poslanik Pozitivne Goran Tuponja za Monitor kaže da je odnos prema društvenim vrijednostima toliko iskrivljen da se nepotizam i ne krije. ,,Osobe koje su, zahvaljujući svojim državnim funkcijama, u prilici da ‘izađu u susret’ prijateljima i rođacima time se diče. Dobijaju na važnosti kao neko ko je ‘učinjen’. Neko ko osuđuje nepotizam, brzo doživljava osudu okoline, jer ljudi su naučeni da im se čini”, objašnjava Tuponja. On naglašava da to ,,činjenje” posebno dobija na težini u predizbornim kampanjama kada nepotizam igra značajnu ulogu u pridobijanju glasova.

Dugoročno od svega je opasnija tendencija kojom se djeca političke i tajkunske „elite” pozicioniraju da preuzmu poluge moći od svojih roditelja.

Sin premijera Mila Đukanovića, Blažo, nakon što je završio UDG, postao je jedan od značajnijih biznismena u državi. Njegova firma BB Solar uz pomoć državnih para realizuje unosne energetske poslove. Pride tu su i brojne nekretnine po Crnoj Gori. Sin Svetozara Marovića, Miloš, bivši odbojkaš, preko noći je postao biznismen. Oprobao se u građevinarstvu, ugostiteljstvu, turizmu… Suvlasnik je budvanske Marine u partnerstvu s porodicom Brana Mićunovića, vlasnik kafea Palma, suvlasnik građevinske firme… Ženidbom sina Miloša, sa Mićunovićem se okumila i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.

Tu su i ćerke. Marovićeva Milena zapošljena je u Opštini Budva, udata za gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića. Ćerka Filipa Vujanovića zapošljena je u Centralnoj banci Crne Gore.

Nepotizam za budućnost.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo