Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ: PLANIRANJE PROSTORA: Regionalni centar, a ne periferija

Objavljeno prije

na

5-Ulcinj-street3

Kasno u utorak ulcinjski parlament je na vanrednoj sjednici jednoglasno usvojio zaključke o Nacrtu Prostorno-urbanističkog plana (PUP). Potvrdila se, i na ovom primjeru, teza Aleksisa de Tokvila da u opštini leži snaga slobodnih naroda. Jer, samo najširim konsenzusom ukupne zajednice, jasnom vizijom i odlučnošću Ulcinj može izaći iz trenutne pozicije grada na izdisaju.

Tim prije što PUP, taj najvažniji planski dokument opštine, radi Vlada, odnosno Ministarstvo održivog razvoj i turizma. Ulcinj je jedina opština u državi u kojoj je to slučaj. I to po sporazumu, koji je u julu 2009. godine tadašnji predsjednik opštine Gzim Hajdinaga potpisao s ministrom Branimirom Gvozdenovićem. Tada je bilo predviđeno da se taj dokument, koji je koštao gotovo 800 hiljada eura, uradi za godinu dana. Još nije gotov, iako je krivica za to većim dijelom na strani Ulcinjana, odnosno njihovih vlasti, koje su se za ovih pet godina tri puta izrotirale. Svaka od njih je, u neposrednom dogovoru s obrađivačima, pokušala da „progura” svoja rješenja, što im je uglavnom uspijevalo. Uz to, izgovor za svako loše rješenje u PUP-u lako se mogao prevaliti na Ministarstvo. „Eto, rade kako hoće, kriv je Hajdinaga, koji im je to omogućio”, poručivali su javnosti pripadnici „šaptačkih četa”. Ulcinjanima, hronično naviknutim da za sve nesreće, po definiciji, okrivljuju centralnu vlast, takve izgovore nije bilo teško prihvatiti. Čak ni nakon činjenice da su sve albanske stranke, na državnom nivou, u koaliciji s Demokratskom partijom socijalista.

Zato je logično što opštinske vlasti do sada nijesu koristile instrumente za zaštitu interesa lokalne samouprave i građana koji su bili predviđeni navedenim sporazumom od Savjeta za praćenje izrade plana izvršnog tima ili, pak, stručnih komisija.

Široko polje igara s jedinstvenim prirodnim prostorom u Ulcinju, omogućavala je činjenica da ta opština nema sopstvenu viziju razvoja, izraženu kroz Strateški plan, a što je zakonska obaveza koja je morala biti završena do kraja 2012. godine.

I zato su obrađivači PUP-a s tim zahvalnim prostorom mogli da rade praktično šta su htjeli. Da na pjeni od mora crtaju golf-teren, da smanjuju kapacitete na Velikoj plaži, da ne osluškuju zahtjeve Ulcinjana da se u Valdanosu ništa ne gradi… „Čak im je uspjelo da ‘betoniraju’ jedinu zelenu površinu na Maloj plaži, gradski park. To je jedan od urbanih simbola, hortikulturno uređen, s palmama starim preko šest decenija”, kaže predsjednik Opštinskog odbora vladajuće Pozitivne Crne Gore Dritan Abazović, ilustrujući nedopustivo ponašanje obrađivača PUP-a.

Iako je predstavnik Ministarstva Nikola Petrović na svakom skupu poručivao da „Vladi ne pada na pamet da radi nešto bez dogovora s opštinom i građanima”, evidentno je da oni koji su radili PUP nijesu razumjeli njihove potrebe, želje i interese. Prije svega, potrebu da se Ulcinju da mjesto koje objektivno zaslužuje po prirodnim karakteristikama. Ono mjesto koje mu daje i Prostorni plan države (PPD) iz 2007. godine, a to je da je „uz Bar, Ulcinj centar od regionalnog značaja”.

Polazeći od negativnih demografskih pokazatelja, a ne shvatajući da su oni u najvećoj mjeri posljedica izostanka privrednog rasta, obrađivači su smanjivali planirane kapacitete i funkcije grada, dajući mu praktično značaj lokalnog centra. To je posebno u neskladu s Master planom razvoja crnogorskog turizma, koji su uradili njemački eksperti 2001. godine, a koji je inoviran sedam godina kasnije, a u kojem je Ulcinj prepoznat kao središte internacionalnog turizma. I to se opredjeljenje našlo u PPD, pa čak i u prednacrtu Prostornog plana posebne namjene za obalno područje Crne Gore, koje radi isto Ministarstvo koje radi i PUP Ulcinja. „Kao da ove planove rade ministarstva iz dvije države, a ne jedno te isto Ministarstvo”, čudi se Abazović.

„Nama je sada i ovdje potrebna hitna promjena te paradigme. Ulcinj se nalazi na najnižoj razini razvoja u svojoj istoriji. Žalosno je da i pored svih potencijala, nama trenutno ne prijeti opasnost od pretjeranog razvoja nego, baš suprotno, od odumiranja. U takvoj situaciji, svaki restriktivni pristup u planiranju razvoja mogao bi imati pogubne posljedice”, kaže šef Odborničkog kluba opozicione Socijaldemokratske partije Skender Elezagić i ističe da se iz ove situacije može izaći aktiviranjem i korišćenjem najvećih i najatraktivnijh potencijala.

Zato su u svojim zaključcima odbornici složno ,,zalegli” iza rješenja koja su ponuđena u Master planu. Istovremeno su, čak uz podršku DPS-a, postigli konsenzus oko Valdanosa i Solane, što je nešto najljepše što se desilo u Ulcinju u posljednjih nekoliko godina.

Uz nedavno otvaranje fakulteta, sada već izglednu gradnju najvećeg akva-parka u regionu, kao i postizanje dogovora za gradnju hotela Servantes početkom naredne godine, te volju i spremnost najšire javnosti i aktuelne opštinske vlasti da se otvore ventili razvoja, treba očekivati da Ulcinj, uprkos svemu, uđe u fazu prosperiteta.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo