Povežite se sa nama

OKO NAS

MILUN ČVOROVIĆ ČEKA PRAVDU: Vajari sudbina

Objavljeno prije

na

Milun Čvorović je akademski slikar i vajar, autor je skulpture Ptice na centralnom nikšićkom Trgu slobode. Pored osnovnog zanimanja, Čvorović ima neobičan ,,hobi”. Već devet godina on svaki mjesec mora da se pojavi u Osnovnom sudu u Nikšiću na procesu koji se stalno odlaže i kome se kraj ne nazire.

Sudanija je počela nakon što su krajem juna 2005. zbog navodnog remećenja javnog reda i mira, pripadnici policije i interventne jedinice, pretukli Miluna, njegovog brata Dragana i sestru Senku, ispred ulaza zgrade u centru Nikšića u kojoj Čvorovići stanuju.

Slomljeno rebro, potres mozga, više podliva i hematoma zadobio je nakon policijske intervencije Milovan, Dragan je prošao sa nagnječenjima, podlivima i slomljenim prstom.

I pored toga što su medicinskom dokumentacijom potvrđene brojne povrede nanijete Čvorovićima, policijska verzija glasi da su Milovan i Dragan napali i prebili policajce i pripadnike interventne jedinice. Njih desetinu. Tokom tog batinjanja, tvrde policajci, pomogla im je i sestra Senka.

U izjavi nakon incidenta, Senka Čvorović kaže da je izašla iz ulaza i vidjela da policajci nogama, pesnicama, pendrecima biju njenu braću. Dotrčala je do policajca koji je udarao Dragana i povukla ga, priča Senka, on se okrenuo i udario je u predjelu grudi, zavrnuo joj ruku, udario po licu i pocijepao haljinu. ,,Kad me je onaj policajac napao fizički, kada mi je pocijepao haljinu, drugi policajac me je psovao, psovao mi je umrlu majku i govorio mi je nešto u smislu ‘dobra si za samara’ i još mi je upućivao razne uvrede koje ja sudija ne mogu da izgovorim i neću”, izjavila je prilikom svjedočenja u Osnovnom sudu Senka Čvorović.

Policijska verzija glasi da su zbog glasnije prepirke intervenisali u ulazu zgrade u kojoj Čvorovići žive, te da se Dragan protivio privođenju i psovao ih. Terete Senku Čvorović da je udarala policajce drvenom klompom. A Milovana, koji je došao dok su mu privodili brata, da je prvo nogom a zatim pesnicom udario pripadnika interventnog voda Veselina Vujovića.

Tokom saslušanja u Osnovnom sudu u Nikšiću policajci su usaglasili jedino stav da nijesu tukli Čvoroviće. Oko ostalog su davali kontradiktorne izjave. Većina ispitanih policajaca je tokom saslušanja izjavila da nije vidjela Milovana i Dragana da udaraju policajce, dok su jedni vidjeli Milovana da je policajce udarao drvenom klompom, drugi su tvrdili da je to uradila Senka.

I pored protivrječnosti u izjavama policajaca Osnovni sud u Nikšiću je u martu 2010. proglasio krivim Milovana, Dragana i Senku Čvorović za krivično djelo napad na službeno lice. Izrečena je i uslovna kazna od po šest mjeseci zatvora.

Viši sud u Podgorici je u maju 2011. ukinuo presudu nikšićkog Osnovnog suda. ,,Prvostepeni sud ne daje valjano obrazloženje zbog čega ne prihvata odbranu okrivljenog, a poklanja vjeru i zasniva presudu samo na iskazima oštećenih policajaca Kostić Milosava, Vujović Veselina i Adžić Radivoja, i to upravo onih lica, protiv kojih se vodi krivični postupak zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede, koju su nanijeli prvookrivljenom Čvorović Milunu”, navodi se u presudi Višeg suda. U njoj je konstatovano i da se Osnovni sud uopšte ne osvrće na dio Čvorovićeve odbrane, u kojoj tvrdi da su policajci njega napali i pretukli, te da je zadobio teške tjelesne povrede – slomljeno rebro i potres mozga.

Viši sud preporučuje spajanje dva predmeta – tužbe Čvorovića i policajaca, te nalaže Osnovnom da u ponovnom postupku izvrši valjanu analizu protivrječnih dokaza, kao i da sprovede suočenje okrivljenih i oštećenih.

Ovo posljednje Osnovni sud nikako da sprovede. Proces se odugovlači jer policajci uporno izbjegavaju da se pojave na sudu.

,,U preko 50 dosadašnjih ročišta, samo dva puta su se svi policajci pojavili. Obično u sudnicu dođu njih dvojica i sudija odloži. Svojim odsustvom žele da obesmisle sudski postupak i prolongiranjem mu ukinu pravnu važnost”, kaže za Monitor Čvorović. Kako proces ulazi u 10. godinu, on strahuje da policajci svjesno idu na to da predmet zastara.

Okrivljeni policajci su: Milosav Kostić, Veselin Vujović, Radivoje Adžić. Iako Čvorović tvrdi da su ga i oni prebijali, u svojstvu svjedoka sud je pozvao policajce: Ljubišu Vukovića, Zorana Raičevića, Slobodana Vojinovića, Radojicu Minića, Nikolu Vujačića i Miroljuba Grdinića.

,,Očigledno da sve čine da pravda ne bude zadovoljena i da trijumfuje nasilje. Pored toga što su me tukli i vukli ko životinju ispred ulaza, tukli su me i u policijskoj stanici. Uostalom iz nje sam upućen pravo u bolnicu”, priča Čvorović.

Početkom septembra Čvorović se molbom da ubrzaju postupak i pomognu da se policajci privole da ispoštuju instituciju suda obratio predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici i ministru Unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću. Nijesu odgovarali.

Čvorović kaže da mu odlazak u sud dođe kao redovna aktivnost i pauza u poslu. Vaja Milun u kamenu, i čeka šta će odlučiti oni koji imaju moć da fizički i psihički vajaju žive ljude.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo