Povežite se sa nama

OKO NAS

PUTEVI DROGE KROZ CRNU GORU: Preko dvjesta tona godišnje

Objavljeno prije

na

matesevo-skank

Kada je prije nekoliko dana u Mateševu, na regionalnom putu između Andrijevice i Kolašina, u automobilu zaplijenjeno oko trideset paketa skanka, težine od šesnaest kilograma, potvrđeno je da su ilegalni švercerski putevi koji vode s Kosova u Crnu Goru i dalje vrlo frekventni.

Policija je automobil citroen, bosanskohercegovačkih registarskih oznaka zaustavila nakon operativne dojave, a zatim ispod tapacirunga, u bočnim šupljinama na vratima pronašla drogu. Državljanin Bosne i Hercegovine M. J. (28), rođen u Sarajevu, uhapšen je zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

Prema Monitorovim dobro obaviještenim policijskim izvorima, M. J. je bio samo jedan od kurira moćnih narko klanova s Kosova i iz Bosne i Hercegovine. U ovom slučaju, ovaj kurir je drogu preuzeo u Peći, a zatim je ilegalnim putem preko planine Čakor ušao u Crnu Goru, da bi odatle nastavio prema Sarajevu.

Monitorov izvor tvrdi da je M. J. drogu preuzeo od kosovske kriminalne grupe koju predvode braća Đevđet i Ilir Kurbogaj. „Đevđet je zvanično vlasnik jedne benzinske pumpe u Peći”, kaže naš izvor. U policijskim spisima zabilježeno je da su braća Đevđet i Ilir za potrebe prebacivanja „robe” početkom prošle godine, kupili troje motornih sanki kojima drogu s Kosova prebacuju u Crnu Goru tokom zimskog perioda, što znači da šverc s Kosova u Crnu Goru cvjeta tokom cijele godine.

Baza kriminalne grupe, koju predvode braća s Kosova, prema Monitorovom izvoru, nalazi se u selu Veliki Stupelj, u planinskim kolibama. Riječ je, prema našem izvoru, o rođacima čovjeka koji je bio lični vozač ubijenog narkobosa, Naserovog brata od strica, Redžepa Džeka Keljmendija.

„Droga se odavde prenosi do sela Boge u Crnoj Gori, preko planinskog prevoja Cafa e dasmorit. To je inače, i trasa kuda rožajski šverceri prenose cigarete”, objašnjava naš izvor.

Druga švercerska ruta za drogu i druge robe polazi iz sela Algina Reka, zatim opet pored sela Veliki Stupelj u Rugovskoj klisuri. Dalje vodi preko takozvane velike Hajle na teritoriji Crne Gore. Na velikoj Hajli, u mjestu koje je na kartama označeno nazivom I Hajla kekju, obično se vrši razmjena.

„To mjesto je po tome poznato, tako da je čak i kosovska policija jednom prilikom tu zaplijenila određenu količinu droge”, napominje naš izvor.

Treća ruta prolazi preko Bjeluha na planini Čakor, na kojoj postoji još nekoliko ilegalnih puteva. Upravo jednim od tih puteva prošao je i bosanskohercegovački državljanin koji je sa skankom uhapšen u Mateševu.

M. J. je kao kurir radio za kriminalnu grupu s Pala. Sa ovom grupom sarađuju i neuhapšeni članovi Keljmendijeve grupe iz Sarajeva.

„Trenutno drogu sa Kosova u Bosnu i Hercegovinu, kao i na dio Hrvatskog primorja, pored ove, prenosi još jedna kriminalna grupa. Ova, takozvana sandžačka grupa, takođe je iz Sarajeva. Ona drogu koja iz Turske stiže na Kosovo, nabavlja direktno. Najužih članova ove grupe ima jedanaest”, kaže Monitorov izvor.

Koliko narkotika, prvenstveno heriona i modifikovane marihuane, ove dvije grupe prenesu s Kosova preko Crne Gore tokom jednog mjeseca, teško je precizno utvrditi. Monitorov izvor ranije je iznio procjenu da šverceri narkotika kroz Crnu Goru dnevno transportuju čak šesto kilograma raznih droga, ili osamnaest tona mjesečno.

„Kada to pomnožite sa dvanaest mjeseci, onda izlazi da kroz Crnu Goru godišnje prođe oko 216 tona heroina, kokaina i marihuane, odnosno skanka, kao modifikovane marihuane. Ako se to pretvori u novac, kroz Crnu Goru tokom jedne godine narkodileri prokrijumčare oko pola milijarde eura. Ta se suma na zapadnom tržištu udvostručuje ili utrostručuje”, kaže naš izvor iz policije.

On objašnjava da je ta „roba” uglavnom u tranzitu kroz našu državu, i da policija nema podatak da se kod nas negdje skladišti, da bi se dalje distribuirala.

S Kosovom stvari ne stoje tako. Međunarodne agencije za borbu protiv droge odavno su na mapama ucrtale ,,avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta. Mađarski mediji su pisali da s Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Kada je taj podatak saopšten prije sedam, osam godina, to je djelovalo kao preuveličavanje. Danas je sasvim jasno da je to bila najblaža slika onog što se stvarno dešava na putu heroina i kokaina.

Zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina” spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio te dvijehiljadite godine, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da preko Kosova dolazi 80 odsto evropskog heroina. U ovoj analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan je na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost od 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

„U Suvoj Reci se u svakom trenutku nalazi lagerovano dvije i po tone heroina. U tom mjestu na Kosovu nalazi se i laboratorija za preradu narkotika”, tvrdi Monitorov policijski izvor.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko sjevera Crne Gore, Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge – heroina, koji je dolazio s Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu i da veoma dobro međusobno sarađuju. Kosovskim i bosanskim kriminalnim grupama za prolazak preko Crne Gore logističku podršku pružaju kriminalne grupe iz Rožaja, Berana i Bara.

Da se saradnja kriminalnih grupa iz regiona uspješno nastavlja uprkos padu velikih bosova – Safeta Kalića, Darka Šarića i Nasera Keljmendija, očigledno je i na posljednjem primjeru zaplijenjene droge u Mateševu. A to je, kaže naš izvor, tek kap u moru onoga što se ne uhvati.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo