Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA ISTRAGE VDT O KOLAŠINSKOJ LOKALNOJ UPRAVI: Ćutanje koje je lokalni DPS poslalo u opoziciju

Objavljeno prije

na

Uskoro će biti punih šest godina otkako je odbornički klub Socijaldemokratske partije (SDP) odjeljenju tužilaštva za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala podnio krivičnu prijavu protiv tadašnjeg gradonačelnika Milete Bulatovića i doskorašnjeg predsjednika lokalnog parlamenta Mila Šukovića. SDP je dvojicu čelnika Grupe građana, dugogodišnjeg koalicionog partnera Demokratske partije socijalista (DPS), osumnjičio da su „zloupotrebom političke moći, učinili više krivičnih djela sa koruptivnim elementima”.

Istraga inicirana tom krivičnom prijavom vođena je par mjeseci u ljeto 2011. godine, a javnosti još nije poznato čime je rezultirala. Država nije rekla ni da su Bulatović i Šuković krivi, ali ni da nijesu. Takvo stanje umnogome je doprinijelo formiranju nove, po mnogo čemu neuobičajene koalicije u Kolašinu, između SDP, Demokratskog fronta (DF) i Socijalističke narodne partije (SNP). Ta tri politička subjekta narednih dana preuzeće i izvršnu vlast.

SDP bi vrlo vjerovatno i u Kolašinu bio siguran partner DPS da za parlamentarnu većinu nijesu bila potrebna i tri odbornika GG. Čelnica SDP Željka Vuksanović, koja je najozbiljnija kandidatkinja za buduću predsjednicu Opštine, još na početku izbornog procesa je isključila mogućnost da će biti u koaliciji sa onima protiv kojih je „podnosila krivične prijave”.

„Država pet godina ćuti, tako ne znamo da li su Šuković i Bulatović krivi ili nijesu. Pošto mi sumnjamo da jesu, s njima ne možemo”- bila je konkretna Vuksanović.

Ćutanje države je tako bilo presudno za slanje DPS u opoziciju, odnosno za savez SDP sa ideološki različitim partijama. Državno tužilaštvo od 2012. godine nije odgovorilo ni na mnogo puta postavljena pitanja novinara o tome koje je rezultate dala istraga u kolašinskoj lokalnoj upravi. Inspektori su, kako kažu u Opštini, vrlo temeljno obavili posao pa, kako tvrde neki dosadašnji funkcioneri, „u kancelarijama lokalne uprave nije ostalo ni papira koji nijesu iskopirali i odnijeli”.

Za vrijeme istrage na čelu kolašinskog Odjeljenja bezbjednosti bio je rođeni brat Mila Šukovića, Milorad, nedavno smijenjen sa te funkcije. Zbog toga, mnogi, ne bez razloga, sumnjaju da je dio istrage koji je vodila kolašinska policija, mogao biti profesionalan.

„Tada smo dostavili sve što je bilo traženo. Inspektori su mnogo šta tražili, pa se danima po pet-šest službenika bavilo samo kopiranjem dokumentacije za potrebe istrage. Međutim nikada nam nije saopšteno čime je sve to rezultiralo”, kažu u lokalnoj upravi.

Razloga za sumnju u zakonit rad tadašnje izvršne vlasti bilo je mnogo. Između ostalog, odbornici SDP u krivičnoj prijavi naveli su primjere odluke o raspodjeli stanova, kojom su, kako tvrde, 24 stana u tzv. Holandskoj kući umjesto licima sa niskim primanjima (18 stanova) i licima u stanju socijalne potrebe (6 stanova) raspodijeljena suprotno njihovoj namjeni. Prošle godine Vlada je suspendovala odluku Skupštine opštine kojom su stanovi raspodijeljeni. Međutim to nije spriječilo neke od opštinskih funkcionera da se useljavaju u zgradu. Navodno, dvije porodice zaposlenih u opštinskoj administraciji već mjesecima žive u tom stambenom prostoru.

Prema mišljenju odborničkog kluba SDP nezakonite su bile i odluke o prodaji zemljišta u državnoj svojini i odluka o zaduženju i davanju imovine pod fiduciju kojom se opština Kolašin zadužila kod Komercijalne banke AD Budva u iznosu od 200.000,00 eura, bez prethodne saglasnosti Vlade.

Predsjednik opštine Kolašin je, preuzimajući nadležnost Skupštine opštine, koja je zakonom ovlašćena da raspolaže državnim zemljištem, prodavao i poklanjao državno zemljište upisano na opštinu Kolašin, bez ikakve i ičije kontrole. „Preuzimanje nadležnosti i nepoštovanje procedure samo po sebi nije krivično djelo. Međutim, u više slučajeva državno zemljište je dato fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, a ta fizička lica su tako stečeno zemljište, nekada i sjutradan po kupovini, prodavala po desetinama puta većim cijenama. Kolika je šteta za budžet opštine Kolašin nastupila, nama nije poznato, niti smo u mogućnosti da to utvrdimo, ali je, sudeći po cijenama nekretnina, vjerovatno da se radi o desetinama miliona eura. Posebno štetno, po našem mišljenju, je davanje na ovaj način zemljišta (placeva), službenicima državne i lokalne uprave čiji je posao primjena i kontrola primjene zakona”, navodi se u krivičnoj prijavi.

Sumnju „u postojanje krivičnog djela sa koruptivnim elementima”, prema mišljenju odbornika SDP, „izaziva činjenica da je predsjednik Opštine Kolašin, Bulatović, bio vlasnik pet posto akcija (a sada je vlasnik tri posto) u Fabrici vode Gorska, iako je prema odluci Skupštine opštine Kolašin osnivač Fabrike opština Kolašin i NICCO D.O.O.”

Takođe, istom odlukom, određeno je da će Fabrika vode u Budžet opštine Kolašin uplaćivati određeni procenat od svakog litra flaširane vode, a do današnjeg dana u Budžet opštine Kolašin po tom osnovu nije uplaćen ni jedan cent. Da li je u ovom „poslu” predsjednik opštine pribavio protivpravnu imovinsku korist takođe nam nije poznato, ali osnovana sumnja u to postoji – navodi se u krivičnoj prijavi.

Odbornici SDP-a su nezakonite radnje vidjeli i u nekoliko odluka iz oblasti urbanizma, a njihove posljedice je, kako navode, „teško izmjeriti i otkloniti.”

Predsjednik opštine i predsjednik Skupštine opštine Kolašin nijesu krili, već su javno saopštavali, da su brojni investitori spremni da na teritoriji opštine Kolašin ulože milionska sredstva i izgrade poslovne, turističke i druge objekte.” Ako nema planskog dokumenta, koji je po zakonskoj definiciji dokument od javnog interesa, a kojim treba da je određena namjena prostora, ko je tu namjenu određivao? A za onoga ko je tu namjenu određivao, opravdano postoji osnovana sumnja da je zloupotrijebio svoj položaj na štetu javnog interesa, a u korist svoju i investitora, koji su uprkos nedostatku planske dokumentacije, odlučili da grade na teritoriji opštine Kolašin”, istakao je odbornički klub SDP u krivičnoj prijavi.

Vuksanović je kazala se neće pomiriti sa činjenicom da bivši čelnici vlasti prođu bez posljedica, ukoliko su napravili krivična djela. Tokom predizborne kampanje i njene koalicione kolege iz SNP su najavile da će, ukoliko dobiju priliku da obavljaju vlast, prvo zahtijevati da nadležni organi ispitaju zakonitost onoga što su radili njihovi prethodnici.

Istina je da bi za mnoge iz DF-a i SNP-a detaljna istraga prethodnih poslova izvršne vlasti od 2006. godine do sada mogla biti, ako ne rizična, onda bar neprijatna. SDP je jedina partija u Kolašinu koja je sve do sada bila opoziciona, dok su priliku da učestvuju u vlasti koalicije DPS i GG imali mnogi i iz DF-a i SNP-a.

Zbog mnogobrojnih „političkih transfera” u vrhu izbornih lista dosadašnje opozicije našli su se i ljudi koji su minulih osam godina obavljali odgovorne funkcije u Opštini. Tako među čelnim ljudima SNP-a i DF-a ima bivših potpredsjednika Opštine, direktora opštinskih preduzeća, rukovodilaca sekretarijata.., to jest najbliži dugogodišnji saradnici Šukovića i Bulatovića. Tu su i kadrovi koji su bili nadzorni građevinski organi u nekim vrlo problematičnim infrastrukturnim projektima u Kolašinu, na koje je, prema mišljenju mnogih, potrošeno nerazumno mnogo novca, a da to nikada nije na pravi način „pokriveno papirima”.

Zbog svega toga jedan dio odborničkog kluba SDP-a najavio je da se neće pomiriti sa činjenicom da kadrovi iz koalicije koji imaju hipoteku učešća u prethodnoj budu postavljeni na odgovorna mjesta u novoj vlasti. Već na konstitutivnoj sjednici lokalnog parlamenta, prilikom glasanja za kandidata za predsjednika SO Aleksandra Dožića iz DF, Bojan Zeković, odbornik SDP-a, je bio uzdržan. Iako je Dožić bio zajednički kandidat SDP, DF i SNP, Zeković nije osjetio potrebu da mu da podršku.

„Moja uzdržanost nije bila odraz odnosa prema koaliciji niti prema Dožiću lično. To je moj principijelan stav, kojeg ću se i ubuduće pridržavati. Ljudi koji su učestvovali u vlasti DPS i GG neće dobiti moju podršku. Oni jesu napravili deklarativan i politički otklon, ali smatram da treba da se napravi i personalni diskontinuitet. U DF i SNP ima mnogo mladih i novih ljudi, bez te hipoteke učešća u prethodnoj vlasti”, objasnio je odbornik SDP.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često  ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto

 

Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.

Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.

Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.

Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.

Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.

Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je  od dragocjene sirovine postala ekološki problem,  jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni  način obrade i korišćenja te  sirovine i dalje se   čuvaju   samo kroz sporadične projekte

 

Gotovo da nema opštine na sjeveru države,  koja,  u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i  stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga,  situacija je ista kao prije tri,  pet ili deset  godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne  korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično  koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede  oko  250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me  to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja  jako visok rizik po bezbjednost životne sredine.  Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca,  obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima  nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.

Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport  iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.

U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju  vune.

,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.

Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.

U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina  sprovodila je  projekat Vuna  kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL.  Tim projektom rukovodio je  Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest  jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko  200.000 eura.

U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a  da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili  ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima  10.000 ovaca, a 179 domaćinstava  imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.

,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku  projektu iz pljevaljske Opštine.

Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune.  U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i  eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.

Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika,  takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao  primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i  autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.

Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja  obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju  bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome  neće zagađivati okolinu,  već će od nje imaju  finansijsku korist, a radionica dobija  kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog,  koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.

U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde,  samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan  posao.

,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se  nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština.   Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili  šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna  se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od  građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.

 

Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog  nepostojanja organizovanog otkupa vune,  svake godine se ,,baci”  više 150.000 eura.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.

Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.

Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.

Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je  običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.

Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.

Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.

Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo