Povežite se sa nama

MONITORING

Od čega nije oslobođen Cane

Objavljeno prije

na

Pred Sudom u Bariju 7. februara počinje proces protiv Veselina Barovića, Branislava Mićunovića, Dušanke Pešić i Branka Vujoševića za mafijaško udruživanje i druga krivična djela. Po istoj optužnici je terećen Stanko Subotić, ali će mu, najavljeno je, oslobađajuća presuda biti izrečena 26. februara.

Subotićevi zastupnici Frančesko Paolo Sisto i Vesna Čejović objavili su da je na pretresu 9. januara tužiteljka Eugenija Pontasulja „uvažila argumente odbrane i dala je istovjetan prijedlog – da se za Subotića donese oslobađajuća presuda”.

Optužnica Direkcije za borbu protiv mafije (DIA) iz Barija je teretila Subotića da je osiguravao pranje novca od šverca cigareta, na način da je stavljao na raspolaganje avione za transport keša na Kipar.

Još 2010. Subotićeva odbrana je tražila da mu se sudi po skraćenom postupku, odvojeno od Barovića, Mićunovića, Pešićeve, Vujoševića, te Andrije Draškovića iz Srbije i italijanskih državljana optuženih u istom predmetu. Brojni pretresi su u međuvremenu otkazivani, jer se čekao nalaz vještaka o putevima novca kroz Subotićeve firme. Pretresi protiv njega su vođeni iza zatvorenih vrata.

Subotićev zastupnik jedno vrijeme je bio Frančesko Gala Trinkera, ujedno i počasni konzul Crne Gore u Napulju i član advokatske kancelarije Enrika Tućila, koji sada zastupa Pešićevu a ranije Mila Đukanovića.

Optužnica protiv Đukanovića je maja 2009. arhivirana, usljed nedostatka dokaza ili samo zbog imuniteta koji uživa kao premijer – mišljenja su podijeljena. Godinu kasnije u istom predmetu oslobođen je Miroslav Ivanišević, nekadašnji ministar finansija. Zastupao ga je, kao i Subotića, pomenuti Sisto, a Ivanišević je od Vlade Crne Gore dobio 250.000 eura da plati advokatske usluge.

Ivanišević je oslobođen sa obrazloženjem da je crnogorska vlada imala pravo da propisuje taksu za tranzit i odlučuje u koje će ih svrhe trošiti, te da Italija nema nadležnost da tome sudi. Konkretno, Ivanišević je tužen za falsifikovanje dokumenta, a njegov advokat je tvrdio da za to „ne može odgovarati u Italiji”.

Ako u slučajevima Ivaniševića ili Subotića, možda i Đukanovića, nijesu povrijeđeni italijanski zakoni, ne znači da krivičnih djela u tranzitu ili švercu prema našim zakonima nije bilo.

Upravo je Ivanišević, kao ministar, objavio „da su određeni korisnici budžeta do 2000. godine imali mogućnost da autonomno prikupljaju sopstvene prihode”, što je samo po sebi protivzakonito.

Cigarete su se prodavale na svakom ćošku godinama. Žarko Rakčević, do 2002. vicepremijer, prije nego je dao ostavku, u dva navrata pismeno informiše Vladu da tržištem cigareta upravljaju „veliki interesi organizovanog kriminala” i da budžet „gubi 40-50 miliona DEM godišnje”.

Nekoliko kardinalnih primjera o nezakonitosti utvrdila je Komisija Skupštine Crne Gore za utvrđivanje činjenica, okolnosti i bitnih elemenata u navodima Nacionala. Radila je od jula 2001. do jula 2002. kada je parlamentarnom većinom – DPS je tada imala manjinsku Vladu – usvojen njen optužujući izvještaj.

Na primjer, Uprava carina – koju je nadzirao Ivanišević, tvrdila je da su od 18. avgusta 1999. do 26. septembra 2001. u Luku Bar uplovila 103 broda sa cigaretama, dok je Lučka kapetanija izvijestila da u istom periodu tovara sa cigaretama kao isključivim teretom uopšte bilo nije!

Iako su na Aerodromu Golubovci od decembra 1995. do maja 1998. evidentirana 433 kargo leta sa tovarima cigareta, Uprava carina nije dostavila ni jedan dokument o njihovom carinjenju.

Tadašnji premijer Filip Vujanović je lagao poslanike i javnost kada je tvrdio da je Vlada Cessnu Citation X kupila „kreditnim aranžmanom kod inostrane banke”, a ne, kako se ispostavilo, „beskamatnim kreditom” Subotića i ortaka mu, nedavno osuđenog švercera, Srećka Kestnera

Dokumentovano je da je Služba državne bezbjednosti, sadašnja ANB, marta 1996. u Privrednom sudu registrovala Montenegro tobacco transit (MTT). Ispred SDB-a je delegiran njen funkcioner Ranko Kaluđerović, sa statusom službenog osnivača MTT-a, uz „saglasnost Đukanovića”.

Kaluđerović je pred Komisijom svjedočio da mu je Đukanović rekao da će se komercijalom MTT-a baviti njegov kum Barović i Vujošević a on da „prati i kontroliše bezbjednosne aspekte” i za SDB naplaćuje taksu. Po tom osnovu SDB je prihodovala do 2000. najmanje 14,2 miliona DEM.

Sljedeća mutna rabota je da su Barović i Vujošević, kao privatnici, faktički komandovali špeditersko-skladištarskom kompanijom Zetatrans u državnom vlasništvu. Iako je Barović tvrdio da se „MTT i ja nikada nijesmo bavili tranzitom cigareta”, direktor Zetatransa Žarko Marković je rekao da je njegovo preduzeće „radilo po instrukcijama MTT-a”. O čemu je, uostalom, dostavio telefaks naredbe za postupanje sa cigaretama.

Iako pod kontrolom MTT-a, Ivanišević je saopštio da je Zetatrans „imao ugovor o poslovnoj saradnji sa Ministarstvom finansija”, pa je država po osnovu tranzita duvana 1996-2001. prihodovala 216 miliona USD.

Sume koje je Subotić za sebe – možda i svoje crnogorske drugare – avionima prebačio na Kipar su daleko veće. Samo u periodu 1997-2000, prema dokumentaciji DIA-e, do kiparskog Aerodroma Pafos i dalje u banke u koferima su kuriri iz Podgorice i Tivta prenijeli 1.203.990.940 DEM, 726.061 USD, 136.440 švajcarskih franaka, 64.950 austrijskih šilinga…

Jedan od glavnih Subotićevih alibija oduvijek je bio da je sa dozvolom našeg Ministarstva finansija „iznosio svoj novac na Kipar, uredno ga stavljao u banku i odatle plaćao nove porudžbine”.

No, novac nije iznošen samo na Kipar, već i u Švajcarsku, Njemačku, SAD, Lihteštajn, Monako; dokazne spise čine računi u raznim valutama. Taj dio duvanskog profita je klasifikovan nezavisno od Subotićevih transakcija.

Naime, MTT je osnovan, tvrdi DIA, „sa ciljem da kontroliše, preko firme iz Paname Santa Monica čiji je vlasnik bio Franko dela Tore, količine cigareta koje su ulazile izvana u Crnu Goru i da raspolaže preko Dela Torea naplatom tzv. tranzitne takse”.

Zauzvrat, Dela Toro je uplaćivao enormne sume MTT-u preko povezanih firmi, ali i na inostrane račune ,,jugoslovenskih političara”. Prema procjeni DIA-e, Italijani su u Crnoj Gori plaćali 63 USD po kartonu cigareta a mjesečno je bio planiran promet od 100.000 baksi. Dela Toro, državljanin Švajcarske, 1980-ih je bio uključen u pranje novca u aferi Pica veza kada je američke picerije u vlasništvu tamošnjih mafijaša preplavio heroin sa Sicilije.

Za Dušanku Pešić – koja je bila šefica crnogorske trgovinske misije u Milanu – u preliminaroj optužnici je navedeno da je ,,periodično uzimala veće sume novca” od Dela Toroa i da joj je 1997. kupio i audi A4 za 44,6 miliona lira.

U telefonskom razgovoru sa Italijanom Paolom Savinom, koji je prisluškivala DIA, Pešićeva je početkom 2001. izrazila strahovanje da bi tada uhapšeni Dela Toro mogao reći da je postupao ,,kao predstavnik crnogorske vlade”.

Savino je marta 2012. u Belinzoni (Švajcarska) osuđen na 2,9 godine zatvora zbog pripadanja međunarodnoj kriminalnoj organizaciji za šverc cigareta iz Crne Gore u Italiju, pranje novca i mafijaško udruživanje. Na istom procesu, Dela Toro je oslobođen optužbi.

DIA je za Branka Vujoševića, direktor MTT-a, navela da je „u ime četvorice nosilaca licence za uvoz i transport cigareta inkasirao novac dobijen od taksi”. Licence je crnogorska vlada podijelila Dela Torou i Koradu Biankiju, kasnije još četvorici stranaca – Gerardu Kuomu, Mikelu Antoniju, Garsiji Kankiji i Patriku Monijeru.

Od tih licenciranih dobavljača, cigarete su za gliserski transport u Italiju preuzimali italijanski mafijaši, članovi Sacra corona unite i Camorre, a sve njih je MUP Crne Gore uredno evidentirao kao „turiste”. Navodno, za njih je neposredno bio zadužen Branislav Mićunović.

U dokaznim spisima DIA-e, Mićunovića pominje više od 10 svjedoka ili optuženih. Još 1996. Benedeto Stano na saslušanju u Italiji tvrdi da su mu „za Brana kazali da je ovdašnji mafijaš” i da je „vodio glavnu riječ, izdavao naređenja izvjesnom Bobu, rođaku Mila Đukanovića”.

Taj rođak bi mogao biti sada pokojni Božidar Radović, koji je priznao da se bavio švercom cigareta u intervjuu Nedeljnom Telegrafu februara 1997. Iste godine je Stano dao novi iskaz i opisao i druge svoje i veze Frančeska Prudentina, alijas Don Ćića:

„Kad god su se Prudentino i Đukanović viđeli, razgovarali su. Jednom sam bio ja da pričam o nekim svojim problemima, Đukanović je bio u hotelu Podgorica, ispod kojeg je i kazino. Nakon izvjesnog vremena, došao je i Brano. Mislim da su drugovi, rođaci… ne sjećam se najbolje, ali su bili prilično bliski”.

Još jedan iz branše, Đuzepe Leo, u iskazu iz 2001. opisuje sada relaciju „Brana iz Podgorice” sa Andrijom Draškovićem, čiji je otac Milorad Miša Drašković sebe u jednom intervjuu definisao kao ,,velikog prijatelja sa Đukanovićem”. U doba SFRJ Drašković stariji je predstavnik beogradskog Jugometala u Milanu, a kasnije u istom gradu firme Eurofero– Pešićeva ga je imala u telefonskom imeniku koji je zaplijenila DIA, kao uostalom i Andriju.

Mićunović i Drašković mlađi se terete da su za utočište italijanskim kriminalcima zauzvrat dobili monopol na trgovinu drogom preko Jadrana.

„Brano je bio još jedan od loših likova iz Crne Gore i uvijek sam se nalazio sa njim, Belijem (moguće pokojnim Darkom Raspopovićem – prim.a) i Andrijom Draškovićem”, svjedočio je Leo. „Išao sam u Podgoricu sa Andrijom. Sastajali smo se u hotelu Crna Gora, jeli smo, pričali … Brano je imao tada oko 45 godina. Bio je krupan, nešto viši od mene. Brano je u početku tražio našu saradnju za ove poslove koje smo imali”…

E sad, što je od ovih i-ili drugih činjenica u optužnici ostalo nakon faze tzv. preliminarnih saslušanja zatvorenih za javnost? Advokat Enriko Tućilo tvrdi da je sutkinja Suzana de Feliće „obrazložila da u 160 fascikli spisa istrage manjkaju elementi sigurnog dokaza, ali da bi se tokom suđenja mogli pojaviti novi elementi, pa je zbog toga neophodan nastavak procesa” i da je „dio krivičnih djela, koja se pripisuju optuženima, proglašen zastarjelim”.

Crnogorske državljane u Bariju terete za navodne kriminalne akte od 1994. do 2002, što bi značilo da je možda došlo do zastarijevanja onih krivičnih djela za koje je maksimalna robija manja od 10 godina.

No, prema drugim mišljenjima, članom 416 bis Krivičnog zakonika Italije – po kojem su optuženi – nije uopšte predviđeno postojanje zastarijevanja.

Crna Gora i Italija nemaju sporazum o izručenju svojih državljana.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLIKO NAS KOŠTAJU POLITIČKA PREPUCAVANJA UNUTAR VLASTI: Cijena frustracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Računica pokazuje da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, do kraja otplate kredita za refinansiranje – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina. Za sve to u DF-u nijesu htjeli ni da čuju

 

Priča o neodgovornosti ovdašnjih političara dobila je novo poglavlje. Od prošle nedjelje imamo egzaktnu računicu koja pokazuje (jedan dio) cijene koju plaćamo zbog previranja unutar vladajuće većine. Taj trošak nije mali. U pitanju je više novca nego što je ovogodišnjim budžetom, konačno usvojenim prošle nedjelje, predviđeno za buduće naknade majkama sa troje i više djece (25 miliona).

Novi požar buknuo je bez najave. Uoči glasanja o budžetu, ministar finansija Milojko Spajić predložio je parlamentu amandman koji predviđa mogućnost zaduženja „do 900 miliona eura“ u svrhu refinansiranja tzv. kineskog kredita za gradnju autoputa čija prva rata, u iznosu od 29 miliona, dospijeva na naplatu 21. jula. Dok bi naredne i sljedećih godina bili u obavezi da plaćamo dvije polugodišnje rate – u januaru i julu.

Ministar Spajić je u Skupštini kazao da je Vlada blizu dogovora da dobiju kredit u eurima, po kamatnoj stopi od jedan odsto, rokom otplate 20 godina, grejs periodom od šest godina i – bez hipoteka nad državnom imovinom. S tim što sve predočene podatke treba uzeti sa rezervom, pošto pregovori s potencijalnim kreditorima (kreditorom) i dalje traju. A potom valja pregovarati i o prijevremenoj otplati duga.

Tim novcem, predočeno je prisutnim poslanicima, Vlada bi prijevremeno otplatila kredit dobijen od kineske Exim banke od 945 miliona dolara. Pošto je kredit za gradnju prve dionice autoputa uzet u stranoj valuti (USA dolari), od početka je bilo jasno da je Vlada zaključenjem tog ugovora preuzela veliki rizik. Da je taj strah bio opravdan pokazuje podatak da je kredit, kada je ugovoren, vrijedio 690 miliona eura dok je danas njegova vrijednost, preračunata u eure, veća za nekih 100 miliona. Dodatno, ugovorena kamata je dva odsto, a grejs period od šest godina je istekao. Tako bi sa otplatom duga, suprotno nekadašnjim planovima, počeli prije završetka dionice Smokovac – Mateševo.

Kinezi su se potrudili da osiguraju dobit u ovom poslu, pa se u ugovoru o kreditu našla i odredba prema kojoj se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom…”. To je, prema tumačenju stručnjaka, značilo da bi Exim banka svoj dug mogla naplatiti i preuzimanjem dijela teritorije Crne Gore, pod uslovom da nije riječ o kasarni ili ambasadi. Zato se ministar i pohvalio da ugovor o refinansiranju o kome se pregovara ne podrazumijeva hipoteku.

Predočena računica je pokazivala da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, uzimanjem novog kredita za refinansiranje duga – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman pod nekim normalnim uslovima – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina, što znači da bi Crna Gora nekih 300 miliona mogla, umjesto za vraćanje duga, uložiti u razvoj neophodne infrastrukture. Uz realnu šansu da se, kada dug prispije za plaćanje, dio potrebnog novca prikupi i od naplate putarine na dionici Smokovac – Mateševo. Koja će, valjda, biti završena u nekom doglednom roku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REAGOVANJA NA REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI: Zločin nepriznavanja zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanična Srbija je usvajanje rezolucije proglasila antisrpstvom. Kritički nastrojeni intelektulaci u Srbiji optužuju srpsku vlast da ona čitavom narodu podmeće kolektivnu krivicu

 

Prije jedanaest godina Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju o Srebrenici. Termina genocid nema. Danas se u tamošnjem parlamentu nalaze dva prijedloga rezolucije o Srebrenici. SDA Sandžaka traži osudu genocida, a u tekstu koji je kao odgovor u tom domu podnio Marijan Rističević, poslanik liste SNS-a, traži se osuđivanje zločina.

Iz vrha Srbije stižu glasovi: „Šta je sa genocidom i zločinima nad Srbima?” Poneki iz opozicije tvrde da je rezolucija SDA na istom zadatku kao i ona u Crnoj Gori – da se, kako vele, pojača pritisak na Srbiju i RS po nalogu iz Brisela i Vašingtona.

SRAMNO! Prvo nas proglase za GENOCIDAN narod, pa nas zovu da im SPASIMO letnju sezonu; Osudili čitav narod za genocid: Najgori, najcrnji udar na Srbiju; GORI SU I OD USTAŠA! Đukanović, Krivokapić i Bečić optužili Srbe i Srbiju za genocide, Gori od Britanaca i Mila: Krivokapić i Bečić Srbima udarili žig genocidnih… samo je dio huškačkih naslova koji su preplavili kioske u Srbiji sa naslovnica Novosti, Kurira, Informera…

Politički vrh radi u istom pravcu, a predvodnik Aleksandar Vučić se pita: „Kakve veze Srebrenica ima sa Crnom Gorom? Što se oni mešaju u nečije tuđe odnose? Ko smo mi da danas arbitriramo između Turske i Jermenije… ”. Obećao je da se sa donošenjem rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije „neće saglasiti dok je predsednik Srbije”.

Predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić smatra ovo dijelom projekta čiji je cilj da optereti Srbiju i srpski narod, da bi se dokazalo da je RS nastala na genocidu.

Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije je istomišljenike našao u Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja. Njihova ideja je selektivna propusnost crnogorsko-srpske granice.

Ovakve reakcije iz Beograda, na usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu  ovako je ocijenio analitičar Cvjetin Milivojević. „Ova Vlada je formirana sa velikim očekivanjima iz Srbije, da će sa jedne strane zaštititi imovinu Mitropolije SPC u Crnoj Gori, a sa druge da će povući neke korake u planu odustajanja od priznanja Kosova, što je bilo nerealno očekivati jer je riječ o koalicionoj Vladi. S obzirom na to da očekivanja nisu ispunjena, sada zvanični Beograd podmeće priču da je prioritet Krivokapića da se bavi ‘izmišljenim genocidom u Srebrenici i izmišljenim zločincima iz redova srpskog naroda'“, prenijela je RSE.

Prema njegovim riječima Vučić pokušava da u Crnoj Gori uradi isto što čini na Kosovu, „gdje ima jednu satelitsku stranku, kao što je Srpska lista, koja se više bavi stranačkim pitanjima opstanka Vučića na vlasti, nego problemima lokalnog stanovništva“. Milivojević smatra da su ovakva reagovanja pokušaj da se vrati politika kada su apsolutni vladari, Vučić i Milo Đukanović raspirivali anticrnogorstvo, odnosno antisrpstvo i na tome gradili  moć.

Za Stašu Zajović iz Žena u crnom usvajanje rezolucije je izuzetno važan čin. „Jasno je da Vučić nastavlja destabilizaciju CG i cele regije preko ratnohuškačkih medija u Srbiji, koji govore ono što se on iz pragmatičnih spoljnopolitičkih razloga ne usuđuje“.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

,,Mi iz Demokratskog fronta uz kolege iz parlamentarne većine smo se potrudili da se nešto pomjeri sa mrtve tačke. Mogu svečano da obavijestim javnost u Crnoj Gori, da će se krupni korak u oslobađanju institucija desiti za nekoliko dana, kada 12. juna pratimo sa funkcije Milivoja Katnića”, rekao je Radunović.

Knežević je takođe u srijedu najavio da će poslanici DF-a podnijeti krivičnu prijavu protiv vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca Dražena Burića ako ne konstatuje prestanak mandata Katniću na sjednici Tužilačkog savjeta.

On je, međutim, zbog bure koja se u javnosti digla zbog smanjenja starosne granice za penziju, amandmanski izmijenio svoj predlog tako da će primjena novog Zakona o radu početi u januaru 2022.  Skupština je usvojila i amndmane, koji su podneseni na inicijativu Unije slobodnih sindikata da se od 12. juna (kada je prvobitno stupio izmijenjeni Zakon o radu) pa do primjene novog zakona primjenjuje odredba, kojom je starosna granica za penziju 67 godina. Unija je ovu inicijativu podnijela kako bi građani koji su već 12. juna dobili otkaze mogli na sudovima da traže poravnanje. Do januara sljedeće godine biće vremena da se pravno uredi pitanje prestanka radnog odnosa.

U Uniji slobodnih sindikata smatraju da je izmjena Zakona o radu dovela brojne radnike u nezavidan položaj. Kažu da i u vezi sa izmjenom i dopunom Zakona nije sačinjena odgovarajuća procjena uticaja na budžet, što je bilo neophodno sačiniti imajući u vidu neminovan uticaj koji će imati na penzioni sistem, ali i ukupan budžet. Zaposlenima iz javnog sektora  moraće biti isplaćene otpremnine zbog odlaska u penziju, naknada štete za neiskorišćeni godišnji odmor i drugo.

„Posebno je važno imati u vidu i negativne posljedice koje će primjena sporne izmjene imati na standard zaposlenih koje direktno pogađa budući da je veliki broj njih planirao kreditna zaduženja zarad rješavanja određenih egzistencijalnih pitanja, očekujući da će raditi do 67 godine“, navodi se u inicijativi Unije.

Profesorica radnog prava Vesna Simović Zvicer saopštila je da je proceduri usvajanja izmjena i dopuna Zakona morala da prethodi finansijska analiza, procjena  u kojoj mjeri će nova rješenja uticati na održivost penzionog sistema. Isplata penzija obavlja  se po osnovu isplate doprinosa od strane poslodavaca za zaposlene. Sa ovakvim finansijskim sistemom, da bi fond za penzijsko i invalidsko osiguranje bio samoodrživ, potrebno je imati odnos između zaposlenih i penzionera 3:1.

„Ozbiljnost problema najbolje potvrđuje broj zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori. Broj zaposlenih prije krize kovida bio je oko 200.000, najnoviji podaci iz maja 2021. godine ukazuju da je  broj zaposlenih u Crnoj Gori pao za skoro 50.000, pa je sada 153.171. Ako se ima u vidu da je  broj penzionera u Crnoj Gori 121.148, može se zaključiti da je odnos zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori 1,26:1. Jasno je da u takvoj situaciji naš PIO fond nije samoodrživ, a za redovnu uslugu penzija neophodna je podrška iz budžeta Crne Gore“, navodi Simović Zvicer.

Zakon o radu je izmijenjen prije samo dvije godine. Skupština je 2019. godine usvojila izmjene Zakona o radu, a prethodna Vlada je na izmjenama radila gotovo tri godine.  Skupština  je novi Zakon izglasala za svega nekoliko mjeseci. Zbog jednog čovjeka.

 

Neodgovorni potez poslaničke većine

Iz Akcije za ljduska prava podsjetili su da su poslanici vladajuće većine na jednako netransparentan način krenuli u izmjene zakona koji uređuju državno tužilaštvo. Kažu da je proces učinjen transparentnijim poslije protesta domaće javnosti i međunarodnih organizacija, ali da je neprimjereno izbjegnut proces pripreme zakona i javne rasprave od najmanje 20 dana koji se morao održati da je predlagač propisa bila Vlada. U odnosu na predlog da se putem izmjene zakona smijeni glavni specijalni tužilac, Venecijanska komisija je izrazila zabrinutost zbog takve ,,zloupotrebe zakonodavnih ovlašćenja” i objasnila da je takvo ponašanje ,,suprotno prirodi zakonodavne djelatnosti, koja definiše opšta pravila ponašanja, a ne preduzimanje izvršnih radnji u odnosu na određene pojedince ili situacije”.

„Posljednju odluku vladajuće većine, da se veliki broj ljudi bez opravdanog razloga otjera u penziju samo da bi joj se približio i glavni specijalni tužilac, smatramo izrazito neodgovornim potezom na štetu građana i vladavine prava u Crnoj Gori“, navodi u saopštenju Akcija za ljudska prava.

 

Pravo izbora bilo najveći iskorak prethodnog zakona

Iz Unije sindikata podsjetili su da su se sindikalne centrale, kroz višegodišnji socijalni dijalog, izborile za sniženje starosne granice za odlazak u penziju i za muškarce (66 godina) i za žene (64 godine). Kažu da to smatraju jednim od najznačajnijih postignuća.

„Istovremeno podsjećamo da su socijalni partneri, u pregovorima koji su trajali gotovo četiri godine, postigli najviši stepen kompromisa o tekstu novog Zakona o radu u kom  je, pored ostalog, bila sadržana odredba o prestanku radnog odnosa po sili zakona koja je sada, bez prethodne najave ali i bez upoznavanja i konsultovanja socijalnih partnera i javnosti, izmijenjena. Upravo ranije važeća odredba Zakona o radu o prestanku radnog odnosa po sili zakona sa navršenih 67 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, predstavljala je jedan od argumenata za konačno sniženje starosne granice za sticanje uslova za penziju, budući da je kao takva omogućavala pravo izbora svim zaposlenima ali i išla u korak sa evropskim trendovima da, usljed aktuelnih demografskih kretanja i starenja stanovništva, zaposleni što duže ostanu na tržištu rada. Sindikati su, smatrajući da u Crnoj Gori nijesu zreli uslovi da zaposleni imperativno ostaju na tržištu rada do 67 godine života uspjeli da snize starosnu granicu za odlazak u penziju, ali ostave mogućnost svima koji to žele da ostanu u radnom odnosu do 67 godine”, navodi se u inicijativi Unije sindikata.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo