Povežite se sa nama

FOKUS

Odlazi cirkus

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljni izbori u Podgorici nijesu dali apsolutnog pobjednika. To je proizvelo dilemu – ko je pobjednik a ko poraženi?

BILO BI DIVNO: DPS je zadovoljan rezultatom izbora u Podgorici ,kaže predsjednik vladajuće partije Milo Đukanović komentarišući činjenicu da je koaliciju koju je predvodila njegova partija od apsolutne većine dijelio samo jedan odbornički mandat. ,,Bilo bi divno da imamo 29 mandata ali imamo 28 i naći ćemo koalicionog partnera sa kojim ćemo nastaviti da obavljamo vlast u Podgorici”. Zadovoljan je i podgorički SDP. ,,Ključevi Podgorice i Crne Gore su u sigurnim rukama, u rukama SDP”, rekao je Vujica Lazović nakon što je postalo izvjesno da se bez ove partije i njenih pet odbornika ne može formirati natpolovična većina u Skupštini Glavnog grada.

Zadovoljni su, ,,makar djelimično”, i lideri opozicionog saveza Za bolju Podgoricu. ,,Sve u svemu, rezultat koji je ostvarila ova koalicija, naročito u Podgorici, je dobar rezultat”, ocijenio je nosilac opozicione liste Neven Gošović. ,,Naravno da su očekivanja bila velika i razumijem da je moguće da je jedan dio ljudi razočaran. No, mislim da je ovo tek početak političkog života ovog saveza…”.

Po prirodi stvari, ipak, tamo gdje ima pobjednika ima i poraženih. Partijski stratezi i politički analitičari su jedinstveni u ocjeni da je najveći gubitnik minulih izbora u Podgorici gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Matematika je jednostavna. Saberu li se glasovi (ili odbornički mandati) onih koji su na biralištu rekli da su protiv nastavka vladavine DPS-a i gradonačelnika Mugoše i onih koji jesu za nastavak saradnje sa Đukanovićevom partijom ali su protiv načina i metoda kojima Mugoša već deset godina upravlja Glavnim gradom (SDP) proizilazi da će aktuelni gradonačelnik svoj mandat nastaviti mimo volje većine građana Podgorice.

GUBITNIK: To za Mugošu ne predstavlja bitnu prepreku. ,,Nastaviću da radim svoj posao profesionalno, sa istim tempom kao do sada, bez ustupaka”, pohvalio se Mugoša kada je već bilo izvjesno da se njegove prognoze i obećanja o osvajanju najmanje 29 odborničkih mandata nijesu ispunile. ,,Želim da sprovedem program i do kraja da ispunim povjerenje građana”, kazao je Mugoša najavljujući ambiciju da mandat gradonačelnika iscijedi do posljednjeg dana, septembra naredne godine. Praveći se da ne shvata kako je većinsko povjerenje građana Podgorice – izgubio.

Uoči izbora Mugoša se izrugivao sa najavama SDP-a da će mu, po isteku mandata, uskratiti povjerenje. Neposredno po prebrojavanju rezultata promijenio je priču i pozvao SDP da poštuje dogovor koji su napravili o postizbornoj saradnji u Podgorici. ,,Imamo određene dogovore… I da vidimo da li će neko do kraja održati riječ, bez obzira na rezultat”, saopštio je Mugoša. Problem je što za taj dogovor ne znaju, ili više ne žele da ga se sjećaju, ni zvaničnici SDP-a ali ni Mugošine kolege iz vrha vladajuće partije.

Nosilac SDP-ove liste Vujica Lazović demantovao je Mugošine navode o bilo kakvim predizbornim dogovorima objašnjavajući da je jedina obaveza koji je preuzela njegova partija ona prema građanima Glavnog grada. To je pritvrdio i premijer Đukanović objašnjavajući novinarima da on ,,nema informacije” o tome da je između DPS-a i SDP-a bilo pregovora o tome kako će se u Podgorici vlast dijeliti nakon izbora.

Sve to, prilično jasno, potvrđuje predizborne špekulacije prema kojima su čelnici vladajuće koalicije, Milo Đukanović i Ranko Krivokapić, postigli dogovor da se, ukoliko im to izborni rezultat dozvoli, Miomir Mugoša stavi na led. Prema interpretaciji koja je stigla do novinara Monitora, taj dogovor ne podrazumijeva pokretanje postupka za smjenu gradonačelnika Podgorice, već njegovo privođenje poznaniju prava i svođenje na pripadajući nivo lokalnog činovnika. Iz pozicije stanovnika Glavnog grada to, suštinski, znači da bi samovolja Miomira Mugoše trebala biti zamijenjena despotijom vladajuće političke elite. Uz, podrazumijeva se, ponovnu preraspodjelu bogatog finansijskog kolača koji sa sobom nosi upravljanje političkim i ekonomskim centrom Crne Gore.

OVO JE MOJE: ,,Mugošinu eru” razvoja Podgorice obilježava gradnja novih mostova, poslovnih i stambenih zgrada, presvlačenje i proširenje ulica i bulevara… Ali i svako odsustvo javne kontrole novca utrošenog u neimarske poduhvate, darove susjednim opštinama i državama, ili onoga što je budžet Podgorice izgubio zbog gradonačelnikovog običaja da samovoljno kreira ugovore, mijenja urbanističke planove, daje oprost dugova ili smanjuje već izlicitiranu cijenu za prodaju gradskog građevinskog zemljišta.

Zapravo, Miomir Mugoša je svoje gazdovanje Podgoricom započeo tako što je zapošljenima u lokalnoj administraciji propisao gdje će da se obuku (kod Srećka, na rate). Potom je mugićima ogradio zgradu Skupštine opštine (,,ovo je moje”) i krenuo da Podgoricu i život u njoj modelira prema vlastitim potrebama i afinitetima. Mugići su, uz ležeće policajce i žičane ograde na najprometnijim gradskim bulevarima, postali obilježje Glavnog grada. Nešto što svakom gostu prvo padne u oči i najduže ostane u sjećanju. Podgoričane, ipak, više tišti to što tek renovirane ulice poplave sa prvom kišom, što se osnovne škole u centru grada bukvalno raspadaju dok gradonačelnik zatvara bioskop i knjižare, a otvara restorane i butike. Dok ,,u rijetkim trenucima odmora” psuje i bije sugrađane – novinare, koji su se usudili da mu spočitaju pogrešno parkiranje. Podgorica je od Miomira Mugoše, ali sa našim novcem, dobila centralni gradski trg na kome su zabranjena javna okupljanja (da se ne naudi kaldrmi). Zato je ostala jedina evropska prijestonica bez zatvorenog bazena (jedan postojeći gradonačelnik je – zatrpao).

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O brojnim aferama koje je proizvela Mugošina samovolja napisane su, do sada, hiljade i hiljade stranica. Teško ih je i nabrojati. Kamo li procijeniti štetu koju su opštinski i državni budžet trpjeli zbog gradonačelnikove bolećivosti prema probranim biznismenima iz njegovog okruženja. Uostalom, Osnovni sud u Podgorici je, proljetos, poništio ugovor između Opštine (čitaj Mugoše) i kompanije Carine o prodaji opštinskog zemljišta iz 2007. godine. Iako je na javnoj licitaciji za to zemljište ponuđeno više od 13 miliona eura, ono je – naknadnom pogodbom kupca i prodavca – prodato za manje od tri miliona. A gradonačelnik i njegovi saradnici i dalje pokušavaju da dokažu kako je to dobar posao. Potencijalni kupci, nevladine organizacije, predstavnici opozicije ali i vladajuće koalicije, uzalud su, godinama, čekali da neko iz tužilaštva reaguje na njihove upite i krivične prijave. Miomir Mugoša je bio suviše moćan i vješt zakulisnim igrama da bi ga se doticale sitne optužbe za zloupotrebu službenog položaja.

VJEŠTINA PREŽIVLJAVANJA: Može li promijenjen odnos snaga i raspoloženja u gradskoj Skupštini označiti i kraj decenijske samovolje Miomira Mugoše? Bilo bi logično. Ali logika i moral ovdje ne igraju presudnu ulogu. Ili možete da se sjetite još nekoga ko je u istom danu trebalo da se pojavi na sudu, kao optuženi šef koji je nezakonito otpustio slabovidu službenicu zato što mu je zasmetao njen pas vodič, i kao glavna zvanica na sajmu za zapošljavanje lica sa invaliditetom kome je neko -jednako ciničan – dodijelio čast da otvori manifestaciju?

Uostalom, ovo nije prvi put da je Mugoša ostao u manjini, a nastavio gazdovanje Podgoricom. Prvi put se to dogodilo nedugo pošto je 2000. godine izabran za predsjednika Opštine, kao predstavnik koalicije Da živimo bolje (DPS-SDP-NS). Odbornici Liberalnog saveza inicirali su, u junu 2001., postupak njegovog opoziva. Pošto je Narodna stranka prethodno izašla iz vladajuće koalicije politička matematika je govorila da je Mugoša ,,bivši”. Međutim, dio odbornika NS odbio je poslušnost partijskoj centrali i nedolaskom na sjednice opstruirao Mugošinu smjenu. NS je iskoristila zakonsko pravo i zatražila njihovu smjenu, ali je sjednica na kojoj su verifikovani mandati novim odbornicima zakazana tek nakon godinu dana. U međuvremenu, nakon šest mjeseci odlaganja izjašnjavanja, Mugoša je sačuvao funkciju.

Slična priča ponovila se i prošle godine. Nakon što je gradonačelnik fizički napao urednika i novinara Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića opozicija je, još jednom, inicirala pokretanje postupka za njegovo razrješenje. Mugoša ih je, uz pomoć pravosudnih i izvršnih vlasti, kaznio tako što su trojica opozicionih odbornika privedena u policiju kako bi bili saslušani zbog navodnog falsifikovanja njihovih potpisa. Pošto su negirali optužbe fabrikovane u DPS-u, predstavnici opozicije su konačno uspjeli da svoj zahtjev stave na dnevni red. Inicijativa da se organizuje gradski referendum o (ne)povjerenju gradonačelniku odbijena je pošto su odbornici SDP-a ostali uzdržani. ,,Konstatujemo da izjašnjavanje o inicijativi treba obaviti tek nakon donošenja odluke nadležnog suda”, pisalo je u zaključcima koje je SDP jesenas predložila gradskom parlamentu.

Odluka se još čeka. Sudskim vijećem koje će odlučiti o sudbini Miomira Mugoše predsjedavaće Milo Đukanović. Sigurni porotnici su, da se pretpostaviti, Ranko Krivokapić i Aco Đukanović, Milov brat, a Mugošin saborac iz antibirokratske revolucije. Presuda će biti zasnovana na političkim i ekonomskim interesima sudskog vijeća. Javnost neće imati pravo žalbe. Do sljedećeg glasanja.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo