Povežite se sa nama

FOKUS

Satelit i Zavala na Giljotini

Objavljeno prije

na

Tek što je oženio sina potpredsjednik Vlade Crne Gore za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku pobrinuo se i za kćerku. Svetozar Marović je u Splendidu ljetos organizovao spektakularnu svadbu za Miloša Marovića a nekoliko mjeseci kasnije kćerku Milenu Marović je postavio za predsjednika Odbora direktora Akademije znanja u Budvi. Pitate se šta predstavlja firma pod tim nazivom? Akademija znanja je visokoškolska ustanova, sa predavanjima za buduće pravnike i pomorce, čiji je osnivač Skupština opštine Budva. U izgradnju objekta od 8.500 kvadrata uloženo je oko 10 miliona eura. Rješenje o postavljanju Milene je izglasano odlukom budvanskih odbornika 29. decembra prošle godine. Tata Svetozar je, nekoliko mjeseci kasnije, otvorio Nacionalnu konferenciju o korupciji u visokom obrazovanju pod nazivom Da samo znanje donosi zvanje.

To nije usamljeni, dijalektički raskorak teorije i prakse Marovića, diplomiranog pravnika, koji u svojoj biografiji piše da je „po vokaciji filozof”. Ponovio je nedavno da ne razmišlja o napuštanju politike ni nakon eventualne demisije Mila Đukanovića.

U praskozorje promjena koje se nagovještavaju Đukanovićevim (ne)odlaskom, Marović nastoji da izgradi imidž reformatora. Upućeni izvori kažu da je zimus u razgovoru sa američkim ambasadorom Roderikom Murom oštro kritikovao ekstenzivnu korupciju i linkove djelova vlasti sa organizovanim kriminalom.

Nedavno se Marović, ne samo javno, usprotivio drakonskim sudskim kaznama protiv slobodnih medija, već se pohvalio kako je „sa prijateljima iz SAD” radio na formiranju Zajedničkog istražnog tima (ZIT). Šefovi Državnog tužilaštva, Uprave policije, Poreske uprave, Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma i Uprave carina potpisali su 19. februara – u jeku „kokainske afere” – sporazum o formiranju ZIT-a, koji nije definisan bilo kakvim posebnim pravnim aktom, niti je dosad napravio neki konkretni učinak. Marović tvrdi kako on radi na tom novom zakonskom rješenju, a „cilj nam je da se niko ne može osjećati sigurno ako uzme novac da bi radio nešto mimo zakona”.

Razvio je Marović živu aktivnost u reformi pravnog sistema radi smanjenja broja propisa, procedura i uloge administracije. Akcija je nazvana Giljotina. Iako se Marović eksponira kao njen promoter, zapravo je na čelu Savjeta za regulatornu reformu i unaprjeđenje poslovnog ambijenta dr Igor Lukšić, ministar finanasija i potpredsjednik Vlade za međunarodnu ekonomsku saradnju, strukturne reforme i unapređenje poslovnog ambijenta.

Objasnio je Marović da „administracija uvijek želi da ima više propisa jer onda misli da je važnija”. Do ovakvog zaključka došao je nakon četvrt vijeka rada u državnoj službi. Sada je akter sukoba sa propisima u najmanje dva slučaja.

Marović bi mogao biti svjedok ili optuženi u Srbiji, nakon što tamošnje tužilaštvo ocijeni njegovu ulogu u aferi Satelit. Vlada Srbije je skinula oznaku „državna tajna” sa dosijea koji sadrže dokumente o aferi koja će susjednu državu, odlukom arbitražnog Visokog suda pravde Velike Britanije, koštati tačno 37.105.012 eura ukoliko se u međuvremenu ne postigne dogovor sa izraelskom kompanijom Imidžset internešenal.

Iz sudskih spisa arbitraže u Londonu doznaje se da do sklapanja ugovora o iznamljivanju satelita tipa Eros A i Eros B za nadgledanje Kosova nije došlo naprečac. Zastupnik Imidžesta na londonskoj arbitraži Marovića pominje u događaju od 22. novembra 2004, kada je predstavnik izraelske kompanije Noam Jarfi „bio pozvan” da prisustvuje sastanku. Jarfir je razgovarao sa Marovićem i ministrom odbrane SCG Prvoslavom Davinićem (sada optužen) u Parizu, prethodno je „obaviješten da je Pariz podesno mjesto za sastanak zbog predsjednikovih čestih posjeta Parizu radi primanja medicinskog tretmana”.

Marović nikada nije negirao prisustvo potpisivanju ugovora sa Imidžsetom u Parizu 4. juna 2005, ali je, ispostaviće se uzaludno, osporavao njegovu pravosnažnost. Predsjednik Srbije Boris Tadić je nedavno izjavio kako je „za potpisivanje ugovora odgovoran Savjet ministara”, na čijem je čelu bio Marović.

Dva dana nakon ugovora u Parizu, Marović je potpisao u Beogradu dokument u kojem stoji: „Usvaja se Informacija o nacrtu ugovora za korišćenje satelita zakupom sa kompanijom Imidžset” (vidi faksimil).

Još jedan pravosudni slučaj potkopava kredibilitet Marovića. Navodno je 13. marta 2008. Marović „u ime Vlade Crne Gore” (iako tada nije bio njen član), potpisao strateški dokument sa ruskom Miraks grupom o gradnji na rtu Zavala. Iz MANS-a su ga kasnije krivično prijavili sa tvrdnjama da je: koristeći svoj društveni položaj i politički i drugi uticaj u upravi SO Budva, posredovao da se ne izvrši službena radnja, odnosno, omogućio je nezakonitu izgradanju objekta na zemljištu u vlasništvu kompanije Zavla invest, čiji je osnivač komapnija Moninvest, koja je bila u njegovom suvlasništvu i da se nezakonito sagrađeni objekti kasnije naknadno uklope u plansku dokumentaciju. Tužilaštvo se još nije izjasnilo da li će protiv Marovića biti podignuta optužnica.

Ništa manje kompromitujući nijesu ni drugi primjeri uloge Marovića u „stvaranju ambijenta” za biznis. Juna 2003, kao predsjednik SCG, formirao je Ekonomski savjet „koji će predsjedniku pomagati u oblasti ekonomskih i privrednih aktivnosti”.

U Marovićevom „trustu mozgova” su bili i srpski poslovni ljudi, sada u bjekstvu – Bogoljub Karić i nekadašnji direktor C-marketa Slobodan Radulović, ili oni čija se imena po štampi povlače u niz afera: Vojin Đorđević iz Si and Si grupe ili Ljubomir Šiptar Mihajlović, onomad direktor Komercijalne banke.

I prije dužnosti u Beogradu, Marović je navodno bio dio koruptivne hobotnice. Tako tvrdi njegov kum Momir Bulatović, u memoarima Pravila ćutanja (2004). Bulatović piše da je sredinom 1990-ih dobio dokumente da je Marović od „izvjesnog Ćupića, biznismena iz Budve” dobijao 40.000 maraka po šleperu cigareta.

„Pozvao sam Marovića i pokazao mu dokumenta”, piše Bulatović. „Pogledao ih je krajnje ležerno i bez imalo zbunjenosti. Je li ovo istina?, pitao sam. Jeste, mirno je uzvratio. A zašto? Pa, zato što to ovdje rade svi koji mogu”.

Smisao za cinizam Budvanin je oduvijek imao, ali i instinkt da „okrene novu stranicu”. Iako je bio dio „stare vlasti” priključio se AB revoluciji i 1989. dao važan doprinos 10. vanrednom kongresu SKCG, kao jedan od pisaca dokumenta SK Crne Gore i nova razvojna filozofija, potom i autor floskule Rat za mir.

Srećko Kestner je 2001. ispričao Nacionalu da je Stanko Subotić Maroviću plaćao 100.000 maraka „da bude miran i da se ne miješa u posao šverca duvana”, da mu je zbog toga kupio i stan u Parizu. Marović je odgovorio da bi odmah podnio ostavku da je to istina. Nadavno je, na temu korupcije, primijetio: „Sumnja nije dokaz. Dokažimo i onda nećemo sumnjati”.

 

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-a

Tužilaštvo štiti Marovića

 

MONITOR: Da li dijelite mišljenje da Marović u javnosti pokušava da izgradi imidž „reformatora”?

ĆALOVIĆ: Svakako ulaže ogromne napore da se pokuša predstaviti kao reformator, zaštitnik prava na slobodu govora, pa čak i borac protiv korupcije. Međutim, teško je očekivati da crnogorska javnost bude tako zaboravna i naivna pa da je takva Marovićeva retorika natjera da zaboravi slučaj Zavale.

MONITOR: Da li imate informacije od tužilaštva kakva je sudbina MANS-ovih krivičnih prijava iz 2008. u slučaju Zavala?

ĆALOVIĆ: Tužilaštvo je svojim neradom omogućilo da Marović stekne imunitet prije nego što je utvrđena njegova odgovornost, a da njegovi partneri nastave da posluju sa Opštinom Budva. Posljednji podaci koje imamo o slučaju Zavala su izjave koje je prije nekoliko mjeseci tužilaštvo dalo medijima. Tvrde da je slučaj previše kompleksan i da zbog toga istraga traje duže od dvije godine. Pošto je tužilaštvo saopštilo da su Marovića uzeli za svjedoka, nije ni čudo da im je slučaj komplikovan. Jer, Marović, kako je sam rekao, nije razumio da je uključen u nezakonite poslove, dok o tome nije saznao iz saopštenja MANS-a. Da je tužilaštvo zaista iskreno u svojim naporima da razmrsi Zavalu i utvrdi ko je i kako prekršio zakon, oni bi nas kontaktirali da im pojasnimo slučaj. Smiješno da jedna takva institucija, još u saradnji sa policijom i drugim relevantnim službama, ne može da shvati slučaj koji je MANS istražio za svega nekoliko nedjelja.

MONITOR: Marović se nedavnom pohvalio: „Sada radimo na zakonskoj zaštiti ‘zviždača’, kako bismo osigurali da oni koji prijavljuju korupciju budu potpuno zaštićeni”?

ĆALOVIĆ: Da su njegovi motivi zaista iskreni, onda bi on na svom primjeru pokazao da je spreman da i sam postane „zviždač”. I za početak, objasni javnosti i nadležnim državnim institucijama ko je i kako korumpiran u Opštini Budva. Ako bi Marović ustvrdio da je toliko naivan – da ne zna u kakvim kombinacijama su pojedinci sa kojima je u srodstvu ili poslovnim vezama – i ako bi nastavio da tvrdi da mu nije jasno ko je šta radio u slučaju Zavala, onda bi svakako trebalo da se bavi nekim manje odgovornim i zahtjevnim poslom nego što je to sada slučaj. Recimo, poslom za koji mu ne treba prevelika inteligencija ili moć zaključivanja.

MONITOR: Marović je zimus inicirao obrazovanje Savjeta za saradnju sa nevladinim organizacijama. Da li će MANS prihvatiti saradnju sa Marovićem na tom projektu?

ĆALOVIĆ: Uspostavljati saradnju sa čovjekom koji nas je javno klevetao i vrijeđao – a da se za to nikada nije javno izvinio ili snosio bilo kakvu odgovornost – zaista je apsurdno. Učestvovati u farsi, koja za cilj ima isključivo zamazivanje očiju domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici, nije nešto na šta MANS treba da troši vrijeme. Kada nam se izvini premijer Milo Ðukanović zbog svih uvreda koje je izrekao na račun nevladinog sektora, kada se pokaje Veselin Veljović koji nas je optužio da radimo protiv države, ministarka Gordana Ðurović koja nam je rekla da smo strani špijuni, i mnogi drugi, onda možda i povjerujemo da Savjet za saradnju sa nevladinim organizacijama zaista ima neku svrhu.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNE INVESTICIJE IZMEĐU STARIH I NOVIH VLASTI – KONTINUITET NEPRAVDI: Nekom hiljade, nekom euro

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kolašin i Mojkovac će iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Država će, istovremeno, u infrastrukturne radove u Ulcinju uložiti jedva jedan, a u Gusinju šest eura po stanovniiku. Da ne bude zabune: očigledna neravnoteža je, dominantno, zasluga prethodne vlade

 

Dočekali smo i peti mjesec tekuće godine bez usvojenog budžeta za 2021. Tvrdnja ministra Milojka Spajića o „najboljem budžetu u istoriji Crne Gore“ naći će se na provjeri početkom naredne sedmice, kada će u parlamentu krenuti rasprava o vladinom prijedlogu zakona o budžetu. Sudeći po najavama, biće to zanimljiva debata uz pregršt ideja o načinima na koji bi se mogao trošiti novac iz državne kase. I makar po neku o tome kako bi se ta kasa mogla popuniti, bez novih zaduženja.

Osvrnimo se, za sad, na onaj dio budžeta koji se tiče (infrastrukturnih) ulaganja u budućnost.

Predloženi kapitalni budžet za 2021. godinu vrijedan je 203,46 miliona (nepunih 8,5 odsto planirane budžetske potrošnje). Skoro dvije trećine tog novca otići će na završetak radova na izgradnji dionice autoputa Smokovac – Mateševo. Ostatak od nepunih 80 miliona podijeliće Uprava za javne radove (45,4 miliona) i Uprava za saobraćaj (30,5 miliona). U Vladi su izračunali da je predloženi kapitalni budžet za 38 miliona veći u odnosu na 2020. godinu, iskazujući tako naum da značajnije investiraju u neophodnu infrastrukturu.

Resorni ministar finansija i socijalnog staranja ipak je, predstavljajući vladin prijedlog, naglasio kako on nije ponosan na predloženo, objašnjavajući da najveći dio planiranih troškova kapitalnog budžeta čine započeti projekti i ugovorene obaveze prethodne vlade. „Takve obaveze dovode do  velike disproporcije, tako da imamo opštinu Kolašin koja će po stanovniku da dobije 1.500 eura kapitalnih investicija, Cetinje oko 700 eura, a Ulcinj će dobiti jedan euro. To je jedno zastiđe i to nije poruka ove Vlade…“, kazao je Spajić.

Računice potvrđuju da neke opštine, mjereno zahvatom u državnoj kasi, imaju privilegovan položaj u odnosu na druge. Tako će Kolašin i Mojkovac, ne bude li promjena u predloženom kapitalnom budžetu, na ime odobrenih investicija iz državne kase dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Na osnovu ranije započetih ali i tek odobrenih projekata čija će realizacije početi ove godine. Na suprotnoj strani liste nalaze se opštine sa jugoistoka države. Tamo će država ove godine u infrastrukturne radove uložiti jedva jedan (Ulcinj) odnosno šest eura po stanovniku (Gusinje). Tek nešto veću pomoć iz državne kase, mada su u odnosu na Ulcinj i Gusinje sve crnogorske opštine u neuporedivo boljoj poziciji, imaće Bar (20), Budva (26), Plav (27) i Herceg Novi (33 eura po stanovniku).

Vladini podaci o kapitalnim investicijama per capita Petnjicu, Plužine i Šavnik ne prepoznaju kao zasebne opštine, već daju njihov zbirni prosjek. On iznosi  22 eura po stanovniku. Ili 70 puta manje nego u Kolašinu.

Država će u Nikšić, Tivat, Andrijevicu, Žabljak i Podgoricu na ime infrastrukturnih radova (ulice, saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura, zdravstvene i obrazovne ustanove…) ove godine investirati između 40 i 100 eura po stanovniku. Od 100 do 500 eura po stanovniku dobiće Bijelo Polje, Tuzi, Kotor, Berane, Pljevlja i Danilovgrad.  A Rožaje i Cetinje između 600 i 700.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIMINAL, DRŽAVA I MOĆ: Ko od koga strepi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede do etikete mafijaške države, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodne vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Otuda ne čudi da kriminalni krugovi vjeruju da im likvidacija jedne osobe može biti od koristi

 

Da je borba sa organizovanim kriminalom jedan od najtežih zadataka koji je čekaju, imajući u vidu njene zarobljene institucije, potvrdila je i ova sedmica.

Nakon hapšenja vođa takozvanog kavačkog klana, rezultat je sljedeći: polovina uhapšenih je na slobodi, a pojačano je obezbjeđenje potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, koordinatoru bezbjednosnih službi, zbog operativnih podataka policije da su pripadnici kavačkog klana pripremali njegovo ubistvo u Herceg Novom. Prema informacijama Monitora, policija je baratala podacima da je u Herceg Novom planirano ubistvo Abazovića snajperom od strane pripadnika kavačkog klana, navodno zbog hapšenja njihovog vođe Slobodana Kašćelana.

﮼Kad ubijem (Zorana) Ašanina, onda ćemo završiti i (Dritana) Abazovića jer nam je uhapsio šefa”. To je navodno dio presretnute komunikacije Gorana Pantovića (43), uhapšenog zbog ubistva Ašanina u Mojkovcu ove sedmice, sa jednim od pripadnika kavačke kriminalne grupe, koja je u posjedu policije, pišu  Vijesti. Plan za likvidaciju Abazovića policiji je navodno potvrdio i jedan od uhapšenih iz te organizacije.

Potpredsjednik Abazović je poručio da ga nijesu uplašile informacije da je kavački klan planirao njegovo ubistvo, i poručio da bi bio spreman „da plati bilo koju cijenu da bi se izborio sa organizovanim kriminalom“.  Takođe, poručio je da bi ubistvo bilo kog političara bilo kontraproduktivno za kriminalne klanove.

Abazović je ocijenio i da nigdje na svijetu nema organizovanog kriminala bez političke podrške i kazao da kavčani crpe političku zaštitu. ﮼Bez toga nije moguće imati značajniji uspjeh u kriminalnim aktivnostima. Ako je kriminal organizovan, on ima svoj pipke svuda u sistemu. I zaštitu. Ali sada se promijenila politička volja i zato sam ja vrlo spokojan, mislim da će Crna Gora, bez obzira na sve nedostatke, uspjeti da se izbori sa organizovanim kriminalom. To, naravno, neće biti lako i ovo što se do sada radilo, radilo se uz podršku međunarodnih partnera”.

Iz kavačkog klana, Abazoviću je, kako je Monitor već pisao, prijećeno i odmah nakon izbora, u avgustu prošle godine. Nakon što je odbio da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo je i upozorenje  – „vidjećemo se ovako ili onako”.

Na čelu kavačkog klana, prema policijskim podacima, nalazi se Slobodan Kašćelan, koji je uhapšen prethodne sedmice, u akciji crnogorske policije, skupa sa još petoricom pripadnika tog klana. Nakon što je sudija odbio da im odredi pritvor (vidi box), trojica su u bjekstvu, dok su Kašćelan i još dvojica pripadnika kavačkog klana opet uhapšen nakon što je sudsko vijeće promijenilo odluku Bašovića, i određen im je pritvor. Kašćelanu se trenutno sudi zbog kriminalnog udruživanja i zelenašenja. On je krajem prošle godine pušten da se brani sa slobode. Bio je u bjekstvu do decembra 2018. godine kada je uhapšen u Češkoj, a početkom 2019. godine izručen Crnoj Gori. U pritvoru je proveo godinu dana, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je založio jemstvo od pola miliona eura.

Kavački klan, prema mnogim izvorima, ima navodno bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana, koji sada, prema podacima bezbjednosnih službi, vode braća Jovan i Igor Vukotić.  Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom mnogo poznatije grupe, koja je švercovala drogu – narkokartela Darka Šarića, piše beogradski KRIK.

„Škaljarski klan se ubrzo podijelio, 2014. godine zbog svađe oko kokaina i započeo krvavi rat sa svojim nekadašnjim saradnicima – kavčanima. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke novinarske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U sukobu škaljarskog i kavačkog klana do sada je ubijeno najmanje 50 osoba. Kada se rat razbuktao, u Crnoj Gori su se likvidacije dešavale i usred bijela dana, u javnosti, pa su u tom ratu stradale i osobe koje nijesu dio podzemlja. Žrtve su bili i advokati, pa i bivši poslanik crnogorskog parlamenta.

Jedna verzija, eskalaciju sukoba ova dva suprotstavljena kotorska klana, objašnjava intervencijama samih crnogorskih bezbjednosnih službi. „ANB je izazvao sukobe u Kotoru sa ciljem da neutrališe škaljarski klan, jer ih ne kontroliše. Oni nijesu uz vlast. Vukotići ne priznaju autoritet Brana Mićunovića, što znači ni Milov”, objašnjavao je obro obaviješteni izvor našeg nedjeljnika iz bezbjednosnog sektora.

Kako je Monitor već pisao, nakon izbora, ponuda za razgovor Abazoviću nije stigla samo iz vrha kavačkog klana, već i iz kruga koji se vezuje sa kontroverznim Nikšićaninom Branislavom Branom Mićunovićem. Mićunović je skupa sa predsjednikom države Milom Đukanovićem bio na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

﮼Potpuno je normalno i potpuno očekivano da taj organizovani kriminal pokušava da ponovo, na neki način, zavlada ovom državom i vrati sve te poluge moći pod svoju kontrolu i sigurna sam da im stvara ogromnu nervozu to što su na određene pozicije postavljeni ljudi koji nisu na njihovom platnom spisku”, prokomentarisala je vijest da su pripadnici kavačkog klana pripremali Abazovićevo ubistvo, Vanja Ćalović  Marković, šefica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Kazala je da je očigledno da su kavačani ﮼vrlo nervozni zato što im poluge moći koje su do sada kontrolisali zahvaljujući licima na njihovom platnom spisku ili spregama sa bivšom vlašću, danas izmiču iz ruku”.

Da je bio žrtva prijetnji iz podzemlja, potvrdio je ove sedmice i premijer Zdravko Krivokapić. On je u parlamentu kazao da je dobijao prijeteće poruke od kriminalnih klanova, ali nije precizirao od kojih. Objasnio je da se „time bave bezbjednosne službe“.

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede dotle da je u međunarodnim krugovima svrstavaju u „mafijaške države“, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodnih vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Tužilaštvo, koje je pod političkom kontrolom bivše vlasti, godinama vodi tek izviđaje i istrage protiv kotorskih klanava, dok su optužnice rijetke.

Krivokapić je kazao da bi Abazović trebalo da ima veću podršku ostatka nove većine: ﮼Meni je žao što Skupština i svi mi nijesmo iskazali veću solidarnost, jer je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović krenuo u otvorenu borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i njemu to pripada po mjestu koje pokriva. Mi svi treba da ga podržimo da taj put bude takav da korupcija bude nulta, a kriminal bude sveden na mjeru prihvatljivosti za sve građane Crne Gore”, poručio je Krivokapić.

Izvršna dirketorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je, komentarišući policijske podatke da je kavački klan pripremao likvidaciju Abazovića, saopštila da su to ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa, ukazujući da je u Srbiji ubijen bivši premijer Zoran Đinđić zbog borbe sa kriminalnim grupama.

Ukazala je i da ove prijetnje govore o percepciji klanova da bi im ubistvo jednog političara omogućilo da nastave po starom. „Nije dobro da jedna osoba zamijeni institucije na bilo kom polju, pa ni u obračunu sa organizovanim kriminalom“, kazala je ona.

Odavno je jasno, bez nezavisnog pravosuđa, neće biti napretka na ovom polju. I svi će imati razloga za strijepnju.

Ko je sudija Bašović

Sudija za istragu podgoričkog Višeg suda Miroslav Bašović, odbio je prijedlog Specijalnog tužilaštva da odredi pritvor uhapšenim osobama označenim kao pripadnici Kavačkog klana. Sumnju u odluku sudije Bašovića svojom izjavom unio je vicepremijer Dritan Abazović kada je na svom Fejsbuk profilu napisao: „Dok god policija ne pronađe navodne članove kavačkog kriminalnog klana koji su juče pušteni na slobodu odlukom sudije za istragu Miroslava Bašovića, on snosi direktnu profesionalnu i moralnu odgovornost ako neko od njih, dok je bjekstvu, počini bilo kakvo krivično djelo, naročito likvidaciju“.

S druge strane oglasili su se pojedini  pravnici i udruženja, koji sudiju Bašovića i njegovu odluku vide kao znak da se i dalje u nekim slučajevima odluke donose na osnovu zakona a ne očekivanja javnosti.

﮼Neprijatno sam iznenađena oštrim i potpuno neprimjerenim izjavama potpredsjednika Vlade Abazovića upućenim sudiji Bašoviću“, ocijenila je advokatica Andrijana Razić. „Ne ulazeći u suštinu predmeta i krivičnog postupka u pitanju, jer o istom nemam nikakvih neposrednih saznanja – kao što ih nema niti može da ima ni potpredjsednik Vlade, zabrinjava činjenica da jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti ovako drastično i otvoreno zadire u tajni krivični postupak“, kaže ona.

„Sudija Bašović već godinama predstavlja jedan od (rijetkih) svijetlih primjera u crnogorskom pravosuđu, po kvalitetu odluka i ličnom integritetu – a ja bih još dodala: i po profesionalnoj hrabrosti, koju je pokazao u ne malom broju javno ispraćenih postupaka i koju su tada mnogi politički predstavnici prepoznavali i podržavali“, zaključuje Razić.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je prva protest zbog, kako su naveli, pritiska na sud koji je svojim izjavama izvršio Abazović kritikujući odluku sudije za istragu.

﮼Grubom kritikom odluke sudije, koga je suštinski optužio da radi za mafiju, Abazović je izvršio neprimjeren pritisak na sud, i time doveo u pitanje i odluku vijeća Višeg suda u Podgorici, kojom je pritvor vrlo brzo ponovo određen, a i sve buduće odluke suda u ovom predmetu. Ovakav napad je još teži kad se ima u vidu da sudija Bašović već godinama predstavlja svijetlu tačku u crnogorskom pravosuđu po kvalitetu odluka i ličnom integritetu”, navodi se u saopštenju HRA.

Dodali su da država u kojoj Vlada odlučuje o pritvoru ili bar odaje utisak da o tome odlučuje, ﮼nije država vladavine prava u kojoj se poštuju ljudska prava”.

﮼Apelujemo i na gospodina Abazovića i na sve ostale predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, da postupaju u skladu sa demokratskim standardima i poštuju princip podjele vlasti i nezavisnosti suda, kao i ljudsko pravo na slobodu ličnosti i pravično suđenje. HRA se oštro protivi populističkom pristupu da su sve sudije i tužioci u Crnoj Gori korumpirani, i da se svaka odluka koja nije po volji vlasti koristi u prilog tom argumentu. U svemu tome, iznenađuje spremnost potpredsjednika Vlade da istražnog sudiju nedvosmisleno optuži kao glavnog ﮼krivca” za neodređivanje pritvora, iako je postupak proglašen tajnim, pa on nije mogao da vidi ni predlog za određivanje pritvora, koji je sudu podnio državni tužilac, ni argumente istražnog sudije u odluci kojom pritvor nije određen, kao ni argumente vijeća Višeg suda, koje je nakon reakcija izvršne vlasti izmijenilo odluku istražnog sudije”, navode iz HRA.

I Udruženje sudija Crne Gore uputilo je protest povodom navoda potpredsjednika Vlade. Kako navode, Abazović je grubo prekršio ustavna načela o podjeli vlasti, šaljući poruku da je opravdano miješati se u rad sudstva, ukoliko odluke suda nijesu po mjeri izvršne vlasti, što je nečuveno i krajnje štetno.

Sudija Bašović je i ranije donosio slične odluke, koje su tada hvalili oni kojima danas nije po volji njegov sud.

Prije skoro godinu sudija Bašović odbio je prijedlog SDT-a da zbog sumnje da su stvorili i bili članovi kriminalne organizacije odredi pritvor funkcioneru Demokrata Draganu Krapoviću, izvršnoj direktorci Vodovoda Budva Jasni Dokić i rukovodiocu Sektora za planiranje i razvoj u Vodovodu Igoru Đuraševiću. Krapović je osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije zbog blokade zgrade Opštine Budva i glavne raskrsnice 17. juna prošle godine. Zakon je, ispostavilo se, poštovao i u slučaju javnosti poznatom kao CKB, baš kao i u slučaju protiv ubijenog Baranina Armina Osmanagića jer nije slušao glasove političara i iza brave pritvarao zvučna imena da bi umirio javnost.

Abazović je  nakon kritika kazao da bi na svakom mjestu i uvijek ponovio svoju izjavu.

Svetlana ĐOKIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIPREMLJEN TEMELJNI UGOVOR VLADE I SPC: Vrelo tajnovitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sagledaju poznate okonosti o načinu na koji je pripreman Temeljni ugovor između SPC i Crne Gore, može se zaključiti da ga  je Srpska pravoslavna crkva usaglašavala sama sa sobom

 

Kako vrijeme odmiče nova vlast, sve brže, mijenja proklamovane prioritete. Jesenas su govorili o zakonu o lustraciji i zakonu o preispitivanju porijekla imovine. Zimus, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, najavljivan je budžet za 2021. i set zakona koji će pokrenuti borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. I dalje ih očekujemo, svakodnevno svjedočeći o potrebi da se postupci, procedure i međusobni odnosi izvršnih i zakonodavnih vlasti urede zakonima o vladi i skupštini. Pa ipak, dolazak proljeća obilježili su, privremeno obustavljeni, pokušaji izmjene kriterijuma za dobijanje crnogorskog državljanstva i najave formalizacije novih odnosa vlasti i Srpske pravoslavne crkve (SPC). A tenzije rastu, na zadovoljstvo onih koji su navikli na lov u mutnom.

Sve je spremno za potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC, pohvalio se premijer Zdravko Krivokapić.

„Razgovarao sam sa njegovom svetošću patrijarhom srpskim Porfirijem i uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja Ugovora“, tvitnuo je premijer. Uz opasku: „ Ovo pitanje ne smije biti predmet politizacije ili podmetanja, ne bi li se ostvario koji politički poen“. Premijer Krivokapić je morao biti svjestan da je to pitanje, odavno, izašlo iz okvira rutinskih odnosa države i jedne vjerske zajednice. A ako slučajno nije imao tu spoznaju, to su mu stavile do znanja već prve reakcije na najavu potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC.

Sa prvim najavama potpisivanja Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC susreli smo se još sredinom marta. Muštulugdžija je bio ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Insistirajući kako je SPC jedina tradicionalna crkva sa kojom država nije sklopila temeljni ugovor o saradnji, Leposavić je kazao da će se uskoro otkloniti i ta diskriminacija. Ministar se nije sjetio da se država sa istim ili još većim stepenom diskriminacije odnosi i prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC), i pored njene viševjekovne tradicije i utemeljenosti. Pošteno govoreći, od njega to nijesmo ni očekivali.

,,Ministarstvo, zajedno s pravnim ekspertima i predstavnicima Crkve, uspješno je obavilo dijalog i usaglasilo tekst budućeg sporazuma, pa su sada stvoreni svi uslovi da se ovaj sporazum potpiše”, rekao je Leposavić za beogradsku Politiku. „Predstavnici ministarstva i Vlade prekinuli su praksu ucjenjivanja Crkve, brinući prevashodno o tome da temeljni ugovor bude u skladu s Ustavom i pravnim poretkom Crne Gore“.

Na istu temu Leposavić se osvrnuo i početkom aprila, nakon što je objelodanjen njegov sukob sa premijerom. Pohvalio se nadljudskim naporima koje je uložio kako bi se u najkraćem roku usvojio novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti (po istom scenariju po kome je to, godinu ranije, radio DPS sa satelitima). Onda je  najavio: ,,Posao usaglašavanja teksta sporazuma sam uspješno obavio, čime je predsjedniku Vlade omogućeno da zaključi Temeljni ugovor sa drugom stranom kad god to ugovorne strane požele – bez bojazni da taj sporazum, kao i novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ikada može biti pravno osporen”.

Od odmetnutog ministra smo saznali i da je Temeljni ugovor već bio predmet analize Sinoda SPC u Beogradu. Te da su oni imali određene primjedbe na ponuđeni tekst. Više detalja o tim primjedbama dobili smo od Aleksandra Rakovića. Istoričar prepoznat po šovinističkim izjavama na račun Crne Gore i Crnogoraca (jedna od njih, saopštena uoči lokalnih izbora u Nikšiću glasi: „Ništa nećemo postići podilaženjem manama i mentalitetskim felerima koje stanovništvo tamo u Crnoj Gori realno ima. Moramo da pokušamo te mentalitetske felere da popravimo“) prenio je žal vrha SPC-a da se u ponuđenom dokumentu prečesto korist termin pravoslavna crkva. Bez odrednice – srpska. ,,Kovanica Pravoslavna crkva u Crnoj Gori četiri-pet puta je više upotrijebljena od imena Srpska pravoslavna crkva”, otkrio je tragač za felerima. A prenio portal Vidovdan, blizak Sinodu SPC-a.

To je, sudeći po najavama premijera Krivokapića, u međuvremenu prepravljeno. Na drugoj strani, sadržaj pripremljenog Ugovora nije poznat članovima Vlade ali ni partijama – članicama vladajuće koalicije.  Otud se može zaključiti da ga je SPC usaglašavala sama sa sobom. Zapravo, sa doskorašnjim članom svog pravnog tima – Vladimirom Leposavićem. Koji bi se, ne potpiše li premijer Krivokapić  političku kapitulaciju pred zahtjevima da iz skupštinske procedure povuče prijedlog za njegovo razrješenje, uskoro mogao vratiti u tim Velibora Džomića, koordinatora Pravnog savjeta MCP-a.

Uz sadržaj tako pripremljenog ugovora, ne znaju se ni njegovi budući potpisnici. Dok je pokojni mitropolit Amfilohije najavljivao da će Temeljni ugovor, kad za to dođe vrijeme, potpisati on, sada je na snazi najava da će to uraditi patrijarh SPC Porfirije. Ili neko koga on ovlasti za taj posao. I zato, jačaju procjene da bi dokument mogao oslabiti stečenu autonomiju MCP-a u odnosu na duhovne i svetovne vlasti u Beogradu. Baš kao što se sve glasnije spekuliše i sa mogućnošću da se, Temeljnim ugovorom, Srpskoj pravoslavnoj crkvi  da prvjenstvo oko vlasništva nad pokretnom i nepokretnom imovinom od izuzetnog kulturnog i istorijskog značaja (ikona Bogorodice Filermose, ruka Svetog Jovana Krstitelja, čestica Časnog krsta…).

Sva ta tajnovitost vezana za sadržaj Temeljnog ugovora, pojačala je zebnju. Dodatno naglašavajući  pitanje o posljedicama (pre)jakog uticaja SPC na vlast u Crnoj Gori. Vladina najava skorog potpisivanja ugovora o uređenju međusobnih odnosa sa SPC ukazuje na postojanje diskriminacije, cijeni dugogodišnji aktivista i borac za ljudska prava Aleksandar – Saša Zeković. On je pozvao potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića i njegovog savjetnika za unutrašnju politiku Filipa Adžića da osiguraju ravnopravan tretman svih vjerskih zajednica.

Zeković je, da ne bi bilo nedoumica, u izjavi za Pobjedu precizirao kako se slavljenički i pobjednički favorizuje SPC u odnosu na državu i Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC). „SPC i CPC su tradicionalne crkvene vjerske zajednice sa nespornim autoritetom kod pravoslavnih Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori. Ukoliko za aktuelnu Vladu Crnu Gore na bilo koji način, i pored istorijskih činjenica i savremenog koncepta ljudskih prava, SPC jeste a CPC nije tradicionalna vjerska zajednica onda su Abazović, Adžić i ostali nosioci državne politike obavezni da to jasno kažu etničkim i pravoslavno vjerujućim Crnogorcima“, saopštio je Zeković.

Isto to predstavnici opozicije govore manje biranim riječima. Tako Ivan Vujović (SDP) strahuje da će SPC, preko Vlade „koju je sama i izabrala“ realizovati svoje ideološke i nacionalne ciljeve.  „Sada je plan da se iz jednog centra definiše sve vezano za crkvu, svjetovne oblasti i konkretnu politiku. Zato će se pitati samo jedna adresa, a to je Beograd i Patrijaršija, da ne kažem predsjednik Srbije Aleksandar Vučić“.

Sa strane vlasti stižu pohvale. Milan Knežević se javno zahvalio premijeru nakon najave skorog potpisivanja ugovora sa SPC. Da bi mu onda, ipak, zamjerio na nedostatku transparentnosti. „Da nisam pitao, ne bih ni znao. Još ako ga možete objaviti da se ne ‘dobačamo’ preko Tvitera, bilo bi na opštu polzu (radost) svih nas koji smo za kanonsko jedinstvo SPC”, tvitnuo je funkcioner DF-a i jedan od glasnijih kritičara Vlade iz redova parlamentarne većine.

Oglasio se i protojerej-stavrovor Velibor Džomić. „Protivnici ugovora između SPC i Crne Gore su uglavnom javno deklarisani protivnici postojanja i misije SPC u Crnoj Gori. Za njih diskriminacija, inače Ustavom i zakonom zabranjena, predstavlja poželjno i idealno sredstvo borbe protiv SPC…“, navodi Džomić. Pa pridodaje: „Uočljivo je da niko od kritičara budućeg ugovora nije postavio pitanje dosadašnje, samo u ovom slučaju desetogodišnje, diskriminacije SPC zbog činjenice da joj prethodne vlade (od 2012. do 2020. godine) nisu omogućile zaključivanje ugovora sa istim pravima i obavezama kao i u tri ugovora koji su zaključeni sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom“.

Ta nas opaska vraća na tekovine bivših vlasti i zasluge DPS-a za nastanak i eskalaciju i ovog problema.

Čast i obaveza da zaključi ugovore o uređenju međusobnih odnosa od zajedničkog interesa (temeljne ugovore) pripala je Vladi premijera Igora Lukšić. Prvi ugovor potpisan je sredinom 2011. u Vatikanu. Krajem januara naredne godine parafirani su i ugovori o uređenju odnosa sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori. Ostale su, potom, dvije pravoslavne crkve  – Crnogorska i Srpska.

,,Pred nama su dvije opcije“, objašnjavao je Lukšić strategiju DPS-a. „Da se razmotri sklapanje dva ugovora i druga, koja je meni mnogo bliža, da se ne tretira pravoslavna zajednica u Crnoj Gori kao podijeljena i da se pristupi dijalogu u cilju premošćavanja razlika, da se stvore uslovi da pravoslavna crkva bude objedinjena, jer je to većinska religija u ovoj zemlji”. Tako je DPS krenuo u objedinjenje pravoslavne crkve u Crnoj Gori, računajući da bi na tom talasu i svoju vlast mogao učiniti beskonačnom. Kao većina legalnih poslova kojih su se prihvatili – i ovaj je propao.

Slično sljepilo, danas, prepoznajemo u stavovima GP URA. ,,Dok Građanski pokret URA participira u vlasti sve će biti transparentno”, saopštili su iz tog pokreta nakon što je njihov predsjednik, kao potpredsjednik Vlade, saopštio da nije imao priliku da pročita Temeljni ugovor. Zabluda je produbljena stavom: ,,Kao što postoji Temeljni ugovor sa Islamskom zajednicom i Katoličkom crkvom, krajnje je vrijeme da takav ugovor dobije i pravoslavna vjerska zajednica čime bi sve one bile apsolutno dovedene u jednaki i jedinstveni pravni poredak države Crne Gore. Na taj način neće biti privilegovanih ili favorizovanih vjerskih zajednica…”.

Nalik DPS-u nekad, ni u URA ne prepoznaju da se „jednak i jedinstven“ pravni poredak ne može graditi tako što će se nekome ispuniti svaki ćef a drugome zalupiti sva vrata. I da u Crnoj Gori postoje dvije pravoslavne vjerske zajednice. Od kojih jedna (SPC) drugoj crkvi i njenim vjernicima negira čak i pravo na postojanje (Crnogorcima kao narodu i CPC kao vjerskoj zajednici). Odbijajući, istovremeno, da razgovara o imovini koju je, uz pomoć zvaničnog Beograda, samovoljno prisvojila nakon „oslobođenja“ i aneksije Crne Gore 1918. godine.

SPC je, faktički, na vlasti. DPS u opoziciji. A CPC tamo gdje su je DPS i SPC zajednički gurale nakon njene obnove 1993. godine – na marginama. Sa bitnom razlikom: tadašnju opoziciju vladajućim promoterima velikosrpskog projekta predvodili su ljudi koji su voljeli Crnu Goru i poštovali sve njene građane i stanovnike. Zato se ni pravoslavni Crnogorci nijesu, po mraku, kamenjem bacali na Bogosloviju. Drugačiji lideri, danas, nameću druga pravila. Njima svakodnevne tenzije i nacionalna prebrojavanja trebaju kako bi zadržali moć i sačuvali imetak, predstavljajući se kao vrli čuvari nacionalnih interesa.

Odstupajući od proklamovanih prioriteta jačanja države i društva na principima jednakosti i pravde, a sve za račun zadovoljenja interesa jedne nacionalne/vjerske zajednice u Crnoj Gori, Vlada Zdravka Krivokapića čini uslugu svojim prethodnicima. A ni vlasti u Beogradu nemaju ništa protiv osiromašene, podijeljene i posvađane Crne Gore. U kojoj se obespravljeni međusobno glože. Sve u ime boga, domovine i nacije. Dok velike vođe dijele plijen.

 

Još nije vrijeme

Početkom februara, premijer Krivokapić i ministar Leposavić susreli su se sa apostolskim nuncijem u Crnoj Gori sa sjedištem u Sarajevu nadbiskupom Luiđijem Pecutom i nadbiskupom barskim Katoličke crkve u Crnoj Gori, monsinjorom Rokom Đonlešajem.

Mi smo, a vjerovatno i oni, tada saznali za još jednu „tredicionalnu“ manipulaciju DPS-a. Iako je Temeljni ugovor sa Svetom stolicom potpisan još 2011. godine, prethodne vlasti nikako nijesu iznalazile volju i način da pokrenu rad Mješovite komisije za implementaciju Temeljnog ugovora. U Vatikanu su, kažu, bili posebno zainteresovani za implementaciju člana 12 koji predviđa restituciju ili naknadu štete imovine koja je oduzeta Katoličkoj crkvi.

Demonstrirajući spremnost za saradnju premijer je predložio da se ,,u cilju što bolje i efikasnije implementacije“ Temeljnog ugovora u novoj Komisiji nađe i ministar pravde. Kako sada stvari stoje, pitanje restitucije crkvene imovine i dalje će čekati bolja vremena.  Ako Sinod drugačije ne naredi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo