Povežite se sa nama

INTERVJU

OGNJEN JOVOVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA : Našem obrazovanju potrebna je revolucija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjava bivšeg premijera Mila Đukanovića da se ,,obrazovanjem najčešće bave oni kojima to nije poziv”, izazvala je reakcije. Kako vama, kao nekom ko je u jednom trenu bio i kontrolor Ministarstva prosvjete, zvuči ova Đukanoviceva ,,kritika” obrazovnog sistema?
JOVOVIĆ: Da je neki nezavisni intelektualac ili analitičar izjavio nešto ovako, zaista bih tu izjavu smatrao ozbiljnom. Znajući, ipak, da iza ove izjave stoji čovjek, čije je političko djelovanje obesmislilo svaki pošten rad i poziv u ovoj bijednoj zemlji, onda mogu zaključiti da Đukanoviću uloga analitičara i kritičara loše stoji. Zapravo, ovo je potvrda da se radi o jednom licemjernom čovjeku, u čije je ime napravljen invalidan sistem kog oponašaju intelektulno inferironi i moralno problematični tipovi.

Otuda smatram uvredom kada Đukanović govori o obrazovanju, pri tome ne radeći bilo šta da se stanje promijeni. Iskustvo od mjesec dana u Ministarstvu prosvjete mi je pokazalo da ovoj Crnoj Gori pomoći nema. Još niko Đukanoviću valjda nije javio da i danas direktorske funkcije u crnogorskim školama obavljaju ljudi koji su pravosnažno osuđeni za kupovinu ličnih karata. Opet u njegovo ime. Šta dalje i više od toga treba kazati.

Osim možda to da iz ove zemlje svakodnevno izlaze i izlaziće najbolji, bez bilo kakve nostalgije za povratkom.

MONITOR: A šta je sa (ne)planiranjem obrazovanja? Kako vidite najsvježiji slučaj Visoke medicinske škole u Beranama, recimo?
JOVOVIĆ: (Ne)planiranje obrazovanja je kao i svako planiranje ove vlasti u protekle tri decenije. Obrazovanje će morati da sačeka neke nove generacije i elite kako bi se dovelo u red.

Smatram da je slučaj VMŠ bio povod da se era bivše rektorke Radmile Vojvodić okonča. Cijelu ovu aferu doživljavam kao sapunicu, čiji su akteri vrh Upravnog odbora UCG i bivša rektorka. Očito je da čelnik UO, inače provjeren partijski igrač, ima podršku partije da preuzme liderstvo nad UCG. Samim tim, Vojvodićeva je puštena niz vodu, a VMŠ iskorišćena kao podloga za ovu akciju.

Naravno, komično je bilo slušati bivšu rektorku kada je govorila o autonomiji UCG. Jer, ista je ta rektorka imala dovoljno vremena da uradi nešto na autonomiji UCG. Čini se da je pogrešno shvatila značenje pojma autonomija, izjednačivši taj pojam sa svojom pozicijom.

Autonomija UCG se brani tako što se javno otkriju izvještaji revizora o poslovanju UCG. Od koga se kriju ti dokumenti, iako insajderski podaci govore kako je UCG i njegove jedinice potrošio nesavjesno milione eura, a vlada te dugove sanirala; autonomija se brani kada se prekine sa praksom angažovanja izvjesnih advokatskih kancelarija u sudskim sporovima, imajući u vidu da je po sistematizaciji radnih mjesta sekretar UCG dužan da zastupa UCG u tim sporovima; kada se pokrene istraga o profesorima koji trguju ispite sa studentima; otvori pitanje korupcije na UCG i plagijata; autonomija se brani kada zaštitite interes UCG od privatnih Univerziteta; kada depolitizujete UCG, pa istaknete na čelo najbolje itd. Sve što je Vojvodićeva trebalo da uradi, nije uradila, pa njena priča o autonomiji UCG dođe kao Đukanovićeva o obrazovanju i negativnoj selekciji.

MONITOR: Mislite da je urušavanje državnog univerziteta uspjelo?
JOVOVIĆ: Siguran sam da je uspjelo! Našem visokom obrazovanju, kao ni cjelokupnom sistemu, ne mogu pomoći nikakve reforme ili reforme reformi. Ovdje je neophodna revolucija – kopernikanski obrt!

MONITOR: Stalno govorimo o tome kako studenti kod nas nijesu kao ostali, da im nedostaje buntovništva. Vi ste bili vođa studentskih protesta 2011. Sta je sa crnogorskim studentima i protestima?
JOVOVIĆ: Tu temu sam stavio ad acta. Problem studentskog aktivizma je u tome što se danas studentom svako zove. S druge strane, crnogorski studenti su svjesni da imaju dva laka izbora: prvi je da postanu dio neke političke organizacije koja će im garantovati neku sitnu apanažu za plaketarske usluge; drugi je da pođu vani i radeći tamo otkupe svoju slobodu. Ovo su dva mnogo lakša načina od dizanja bilo kakvog glasa ili borbe koja se često pretvori u borbu s vjetrenjačama. Sve u svemu, danas je pomisao na studentski bunt samo loš vic. Uhljeb je role model crnogorskom studentu i mislim da će tako biti i dalje.

Protesti nikada neće uspjeti dok god cilj protesta bude lični interes ili interes grupacije koja ga vodi. Dakle, cilj protesta, ma kog, mora biti jedino opšte dobro kao opšta stvar. Tek kad zajednica vidi benefit od aktivizma, taj rezultat je mjera uspješnosti aktivizma.

MONITOR: Nedavno ste učestvovali na tribini pod nazivom Kakvu Crnu Goru želimo u budućnosti. Kakvu vi Crnu Goru želite?
JOVOVIĆ: Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv GI Za nas za učešćem na javnim tibinama De lege ferenda – kakva nam Crna Gora treba. Imajući u vidu limitiranost medijskog prostora, ove tribine su pokušaj promocije dijaloga o svim mogućim pitanjima koja će se prije ili kasnije staviti na dnevni red. Iako, možda, te tribine nijesu izazvale neki odjek, lično ih smatram opasnim po postojeći sistem, budući da su centralne teme tih tribina upravo stubovi na kojima sistem počiva. A ti stubovi su partitokratija, NVO i medijska zajednica, policijski aparat, vjerski igrači koji se po potrebi pojave itd. Ove tribine, primarno, imaju edukativnu ulogu da mentalni sklop građana oslobodi od primitivne partitokratske i medijske agresije.

Kroz ove tribine stekao sam dojam da svi želimo Crnu Goru u kojoj će se moći živjeti od poštenog rada; u kojoj će struka birati struku; u kojoj će svaki pojedinac i zajednica biti priznata i prihvaćena u svojoj različitosti; želja je da Crna Gora bude država svih, da ona bude matica svih naroda, a ne Sarajevo, Beograd, Tirana ili Zagreb; želja je da poštujemo državu, ali da ona zasluži to poštovanje itd.

MONITOR: A kakvu imamo?
JOVOVIĆ: Danas je Crna Gora suprotna u odnosu na ono što sam naveo. Crna Gora je klasičan primjer policija – države, koja personifikuje sigurnu kuću svakom ilegalizmu i bezakonju. Ona je postala oteti plijen jednog klana, koji trodecenijskim djelovanjem (čitaj: divljanjem) pojede njen svaki resurs. Svako uljepšavanje ovog sistema, koje izvršavaju medijski, politički i NVO igrači, ne odudara mnogo od scene kada bolesnom čovjeku od kancera, kom je kosa opala od zračenja, podarite kačket.

MONITOR: Kao nekom ko je bio u opozicionim redovima, kako vam izgleda opozicija danas?
JOVOVIĆ: Mišljenja sam da opozicija samo deklarativno postoji, jer eto neko mora i to da bude. Da bi se neko smatrao opozicijom, morao bi djelovati tako da svojim činjenjem šteti interesima vlasti. Pored ovakve opozicije čak i ovakva vlast može biti bezbrižna.

Ovdje se pokušava povrijediti elementarna logika. Naime, problematično je bojkotovati Parlament, neprekidno tražiti fer uslove za slobodne izbore, a uprkos tome biti učesnik svih narednih izbora.

Dugo sam vjerovao da se na ovakvim izborima može smijeniti vlast, čak sam vjerovao da će se prelaznom vladom postići ono što je bio cilj. Međutim, nakon svega viđenog 16. oktobra, ne gajim niti jednu iluziju da se sistemski može sistem promijeniti.

Otuda se pitam koja je uloga opozicije? Koji su efekti njihovog bojkota? Koja je to aktivnost opozicije od koje se vlast uplašila? Kako je moguće zahtijevati nešto od vlasti, ići po principu ,,uzmi ili ostavi” i kad vlast kaže ,,ostavljam” ništa se dalje ne događa. Na kraju, ključno je pitanje, šta ako tzv. bojkot potraje do narednih redovnih izbora, da li će opozicija i na njih učestvovati.

Ova pitanja su suštinska. Njih opozicioni prvaci zaobilaze, je im savršeno odgovara status simulatora opozicije. Tekuća godina je izgubljena, a strahujem da će se i naredna izgubiti u novim izbornim prevarama i novom lamentiranju opozicije o krađama i državnim udarima.

MONITOR: A vlast?
JOVOVIĆ: O vlasti sam dovoljno kazao. Jasno je da se raduje svojoj alternativi.

MONITOR: Funkcioner ste Pokreta za neutralnost. Šta je sa Crnom Gorom danas na mapi međunarodne politike?
JOVOVIĆ: Crna Gora ne može biti međunarodni faktor, stoga je na pomenutoj mapi ona potpuno marginalna. Jedino za šta Crna Gora može služiti jeste kao moneta za potkusurivanje.

Ja ću ponoviti, Crna Gora je postala članica NATO alijanse kroz krajnje nedemokratski i netransparentan proces. Smatram da je ta odluka morala biti donesena referendumom. Ali, jasno je zašto režim u Crnoj Gori nije raspisao referendum. Razlog je taj što se tema NATO-a želi ostaviti i dalje otvorenom. Tako ćete često čuti pojedine u opoziciji koji najavljuju otvaranje tog pitanja čim oni dođu na vlast. Isti zaboravljaju da se Crna Gora ulaskom u NATO, međunarodnim ugovorom, obavezala na članstvo u tom savezu s rokom trajanja od 20 godina. Dakle, teško je očekivati da ćete sjutra dobiti podršku za takvu jednu akciju i što je najgore time betonirate mogućnost da vam međunarodna zajednica podari podršku u pokušaju smjene režima. Ovo je samo jedan u nizu primjera kako svojim postupcima opozicija zatvara sebi vrata kod stranog faktora.

Pokret za neutralnost je bio vođen humanom, ali i praktičnom idejom da je za jednu državu poput naše pozicija neutralnosti u odnosu na polarizovanje po vojnom osnovu bila odgovarajuća. I danas stojim na istom stanovištu a nemam dileme da će vrijeme pred nama to i da pokaže. Ipak, kao legalista sam svjestan značaja međunarodnih ugovora.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo