Povežite se sa nama

INTERVJU

OGNJEN JOVOVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA : Našem obrazovanju potrebna je revolucija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjava bivšeg premijera Mila Đukanovića da se ,,obrazovanjem najčešće bave oni kojima to nije poziv”, izazvala je reakcije. Kako vama, kao nekom ko je u jednom trenu bio i kontrolor Ministarstva prosvjete, zvuči ova Đukanoviceva ,,kritika” obrazovnog sistema?
JOVOVIĆ: Da je neki nezavisni intelektualac ili analitičar izjavio nešto ovako, zaista bih tu izjavu smatrao ozbiljnom. Znajući, ipak, da iza ove izjave stoji čovjek, čije je političko djelovanje obesmislilo svaki pošten rad i poziv u ovoj bijednoj zemlji, onda mogu zaključiti da Đukanoviću uloga analitičara i kritičara loše stoji. Zapravo, ovo je potvrda da se radi o jednom licemjernom čovjeku, u čije je ime napravljen invalidan sistem kog oponašaju intelektulno inferironi i moralno problematični tipovi.

Otuda smatram uvredom kada Đukanović govori o obrazovanju, pri tome ne radeći bilo šta da se stanje promijeni. Iskustvo od mjesec dana u Ministarstvu prosvjete mi je pokazalo da ovoj Crnoj Gori pomoći nema. Još niko Đukanoviću valjda nije javio da i danas direktorske funkcije u crnogorskim školama obavljaju ljudi koji su pravosnažno osuđeni za kupovinu ličnih karata. Opet u njegovo ime. Šta dalje i više od toga treba kazati.

Osim možda to da iz ove zemlje svakodnevno izlaze i izlaziće najbolji, bez bilo kakve nostalgije za povratkom.

MONITOR: A šta je sa (ne)planiranjem obrazovanja? Kako vidite najsvježiji slučaj Visoke medicinske škole u Beranama, recimo?
JOVOVIĆ: (Ne)planiranje obrazovanja je kao i svako planiranje ove vlasti u protekle tri decenije. Obrazovanje će morati da sačeka neke nove generacije i elite kako bi se dovelo u red.

Smatram da je slučaj VMŠ bio povod da se era bivše rektorke Radmile Vojvodić okonča. Cijelu ovu aferu doživljavam kao sapunicu, čiji su akteri vrh Upravnog odbora UCG i bivša rektorka. Očito je da čelnik UO, inače provjeren partijski igrač, ima podršku partije da preuzme liderstvo nad UCG. Samim tim, Vojvodićeva je puštena niz vodu, a VMŠ iskorišćena kao podloga za ovu akciju.

Naravno, komično je bilo slušati bivšu rektorku kada je govorila o autonomiji UCG. Jer, ista je ta rektorka imala dovoljno vremena da uradi nešto na autonomiji UCG. Čini se da je pogrešno shvatila značenje pojma autonomija, izjednačivši taj pojam sa svojom pozicijom.

Autonomija UCG se brani tako što se javno otkriju izvještaji revizora o poslovanju UCG. Od koga se kriju ti dokumenti, iako insajderski podaci govore kako je UCG i njegove jedinice potrošio nesavjesno milione eura, a vlada te dugove sanirala; autonomija se brani kada se prekine sa praksom angažovanja izvjesnih advokatskih kancelarija u sudskim sporovima, imajući u vidu da je po sistematizaciji radnih mjesta sekretar UCG dužan da zastupa UCG u tim sporovima; kada se pokrene istraga o profesorima koji trguju ispite sa studentima; otvori pitanje korupcije na UCG i plagijata; autonomija se brani kada zaštitite interes UCG od privatnih Univerziteta; kada depolitizujete UCG, pa istaknete na čelo najbolje itd. Sve što je Vojvodićeva trebalo da uradi, nije uradila, pa njena priča o autonomiji UCG dođe kao Đukanovićeva o obrazovanju i negativnoj selekciji.

MONITOR: Mislite da je urušavanje državnog univerziteta uspjelo?
JOVOVIĆ: Siguran sam da je uspjelo! Našem visokom obrazovanju, kao ni cjelokupnom sistemu, ne mogu pomoći nikakve reforme ili reforme reformi. Ovdje je neophodna revolucija – kopernikanski obrt!

MONITOR: Stalno govorimo o tome kako studenti kod nas nijesu kao ostali, da im nedostaje buntovništva. Vi ste bili vođa studentskih protesta 2011. Sta je sa crnogorskim studentima i protestima?
JOVOVIĆ: Tu temu sam stavio ad acta. Problem studentskog aktivizma je u tome što se danas studentom svako zove. S druge strane, crnogorski studenti su svjesni da imaju dva laka izbora: prvi je da postanu dio neke političke organizacije koja će im garantovati neku sitnu apanažu za plaketarske usluge; drugi je da pođu vani i radeći tamo otkupe svoju slobodu. Ovo su dva mnogo lakša načina od dizanja bilo kakvog glasa ili borbe koja se često pretvori u borbu s vjetrenjačama. Sve u svemu, danas je pomisao na studentski bunt samo loš vic. Uhljeb je role model crnogorskom studentu i mislim da će tako biti i dalje.

Protesti nikada neće uspjeti dok god cilj protesta bude lični interes ili interes grupacije koja ga vodi. Dakle, cilj protesta, ma kog, mora biti jedino opšte dobro kao opšta stvar. Tek kad zajednica vidi benefit od aktivizma, taj rezultat je mjera uspješnosti aktivizma.

MONITOR: Nedavno ste učestvovali na tribini pod nazivom Kakvu Crnu Goru želimo u budućnosti. Kakvu vi Crnu Goru želite?
JOVOVIĆ: Sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv GI Za nas za učešćem na javnim tibinama De lege ferenda – kakva nam Crna Gora treba. Imajući u vidu limitiranost medijskog prostora, ove tribine su pokušaj promocije dijaloga o svim mogućim pitanjima koja će se prije ili kasnije staviti na dnevni red. Iako, možda, te tribine nijesu izazvale neki odjek, lično ih smatram opasnim po postojeći sistem, budući da su centralne teme tih tribina upravo stubovi na kojima sistem počiva. A ti stubovi su partitokratija, NVO i medijska zajednica, policijski aparat, vjerski igrači koji se po potrebi pojave itd. Ove tribine, primarno, imaju edukativnu ulogu da mentalni sklop građana oslobodi od primitivne partitokratske i medijske agresije.

Kroz ove tribine stekao sam dojam da svi želimo Crnu Goru u kojoj će se moći živjeti od poštenog rada; u kojoj će struka birati struku; u kojoj će svaki pojedinac i zajednica biti priznata i prihvaćena u svojoj različitosti; želja je da Crna Gora bude država svih, da ona bude matica svih naroda, a ne Sarajevo, Beograd, Tirana ili Zagreb; želja je da poštujemo državu, ali da ona zasluži to poštovanje itd.

MONITOR: A kakvu imamo?
JOVOVIĆ: Danas je Crna Gora suprotna u odnosu na ono što sam naveo. Crna Gora je klasičan primjer policija – države, koja personifikuje sigurnu kuću svakom ilegalizmu i bezakonju. Ona je postala oteti plijen jednog klana, koji trodecenijskim djelovanjem (čitaj: divljanjem) pojede njen svaki resurs. Svako uljepšavanje ovog sistema, koje izvršavaju medijski, politički i NVO igrači, ne odudara mnogo od scene kada bolesnom čovjeku od kancera, kom je kosa opala od zračenja, podarite kačket.

MONITOR: Kao nekom ko je bio u opozicionim redovima, kako vam izgleda opozicija danas?
JOVOVIĆ: Mišljenja sam da opozicija samo deklarativno postoji, jer eto neko mora i to da bude. Da bi se neko smatrao opozicijom, morao bi djelovati tako da svojim činjenjem šteti interesima vlasti. Pored ovakve opozicije čak i ovakva vlast može biti bezbrižna.

Ovdje se pokušava povrijediti elementarna logika. Naime, problematično je bojkotovati Parlament, neprekidno tražiti fer uslove za slobodne izbore, a uprkos tome biti učesnik svih narednih izbora.

Dugo sam vjerovao da se na ovakvim izborima može smijeniti vlast, čak sam vjerovao da će se prelaznom vladom postići ono što je bio cilj. Međutim, nakon svega viđenog 16. oktobra, ne gajim niti jednu iluziju da se sistemski može sistem promijeniti.

Otuda se pitam koja je uloga opozicije? Koji su efekti njihovog bojkota? Koja je to aktivnost opozicije od koje se vlast uplašila? Kako je moguće zahtijevati nešto od vlasti, ići po principu ,,uzmi ili ostavi” i kad vlast kaže ,,ostavljam” ništa se dalje ne događa. Na kraju, ključno je pitanje, šta ako tzv. bojkot potraje do narednih redovnih izbora, da li će opozicija i na njih učestvovati.

Ova pitanja su suštinska. Njih opozicioni prvaci zaobilaze, je im savršeno odgovara status simulatora opozicije. Tekuća godina je izgubljena, a strahujem da će se i naredna izgubiti u novim izbornim prevarama i novom lamentiranju opozicije o krađama i državnim udarima.

MONITOR: A vlast?
JOVOVIĆ: O vlasti sam dovoljno kazao. Jasno je da se raduje svojoj alternativi.

MONITOR: Funkcioner ste Pokreta za neutralnost. Šta je sa Crnom Gorom danas na mapi međunarodne politike?
JOVOVIĆ: Crna Gora ne može biti međunarodni faktor, stoga je na pomenutoj mapi ona potpuno marginalna. Jedino za šta Crna Gora može služiti jeste kao moneta za potkusurivanje.

Ja ću ponoviti, Crna Gora je postala članica NATO alijanse kroz krajnje nedemokratski i netransparentan proces. Smatram da je ta odluka morala biti donesena referendumom. Ali, jasno je zašto režim u Crnoj Gori nije raspisao referendum. Razlog je taj što se tema NATO-a želi ostaviti i dalje otvorenom. Tako ćete često čuti pojedine u opoziciji koji najavljuju otvaranje tog pitanja čim oni dođu na vlast. Isti zaboravljaju da se Crna Gora ulaskom u NATO, međunarodnim ugovorom, obavezala na članstvo u tom savezu s rokom trajanja od 20 godina. Dakle, teško je očekivati da ćete sjutra dobiti podršku za takvu jednu akciju i što je najgore time betonirate mogućnost da vam međunarodna zajednica podari podršku u pokušaju smjene režima. Ovo je samo jedan u nizu primjera kako svojim postupcima opozicija zatvara sebi vrata kod stranog faktora.

Pokret za neutralnost je bio vođen humanom, ali i praktičnom idejom da je za jednu državu poput naše pozicija neutralnosti u odnosu na polarizovanje po vojnom osnovu bila odgovarajuća. I danas stojim na istom stanovištu a nemam dileme da će vrijeme pred nama to i da pokaže. Ipak, kao legalista sam svjestan značaja međunarodnih ugovora.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo