Nove nevolje vlasti pravdaju starim izgovorima: DPS, UDBA, mafija… Oni, međutim, više ne drže vodu. Njihova je obaveza da počinioce otkriju i privedu pravdi. Ako su dorasli poslu koga su se prihvatili

Poruke mržnje nanovo su zapljusnule Crnu Goru.

„Nikšić biće Srebrenica“, osvanulo je na kamenom zidu Hadži Ismailove džamije. Nepoznati autori su i na fasadi, da pritvrde naum, ispisali „Srebrnica“, „Turci“ i nacrtali krst sa ocilima. Vrlo sličan onome koji je, nepuna 24 sata ranije, na Osmanagića džamiji u Podgorici, uočio Rifat Fejzić, Reis islamske zajednice u Crnoj Gori.

Oko toga se slučaja potom povela polemika. Jedni su tvrdili da krst sa četiri s stoji na zidu starovaroške džamije već pet godina. Drugi su bili sigurni da je riječ o svježem ili osvježenom djelu, starog ili novog mržnjopisca. Prvi su se pozivali na video zapis iz 2016. na kome se vidi kako je džamija bila naružena nepripadajućim simbolima. A drugi na iskustvo svakodnevnog boravka u podgoričkoj bogomolji. Reis Fejzić je naposljetku  prihvatio odgovornost, što godinama nije uspio da vidi krst na zidu kraj kapije džamije.

Ovim povodom nijesu se oglašavali samo oni kojima je u opisu posla da sprečavaju nasilje. I pronalaze počinioce.

Priče iz Podgorice i Nikšića nadovezale su se na vijest s kraja prošle nedjelje da je sa kapije Cetinjskog manastira, pod okriljem mraka, neko polomio i odnio krst. Dok je beranski Savjet za imenovanje ulica u dalju proceduru uvrstio prijedlog da se jedna ulica nazove po presuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Ove rede, imenima ratnih zločinaca neće se prozvati nijedna od beranskih ulica. Ali su i ti i takvi pokušaji dovoljni da prizovu pitanje: zar opet? To možda i nije toliko strah koliko razočarenje.

U Pljevljima pamte i gore trenutke od stihoklepnje „polećela crna ptica Pljevlja bića Srebrenica“, koja je ljetos ostavljena u prostorijama Islamske zajednice, nakon što su njena vrata polomljena kamenicama. A zidovi naruženi već pominjanim porukama i simbolima.

Najvažnije i najteže je u ovakvim situacijama sačuvati pribranost i ne preuzimati ulogu presuditelja. Na svakoj strani ima moćnih i prljavih svaštočina, spremnih da podmetnu jedni drugima. Problem je što nova vlast ne preuzima odgovornost za otkrivanje počinilaca već poseže za izgovorima. DPS, UDBA, mafija… Poruke iz opozicionih dana više ne drže vodu. I što vrijeme bude odmicalo sve manje će. Nove vlasti već su potrošile 1/12  mandata i njihova je obaveza da uspostave red i sigurnost uzemlji, ili da priznaju da ne kontrolišu situaciju u Crnoj Gori.

Ova vlast nema neke osobite kredite iz prošlosti za trošenje. Nije slučajno u njenom okrilju „žena četnik“ mogla postati ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta; čovjek koji javno negira genocid u Srebrenici, vrijeđa manjine a Crnogorcima sa tzv. patriotskih skupova poručuje da su neonacisti – predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode; vlasnica štikli „za gaženje bezbožnika“ (sa zmijskim printom) predsjednica UO Nacionalnih parkova CG;  a deklarisani četnik, sa svom kostimografijom, predsjednik komisije za imenovanje ulica u dugo jedinom opzicionom gradu na sjeveru države.

To su neki od razloga zašto, inače dobrodošle, verbalne osude zlokobnih gestova, aktuelnim vlastima nijesu dovoljne za sticanje povjerenja najranjivijih. Ova vlada promašila je neke važne kapije. Oglušila se na upozorenja da je formirana kršeći dobre običaje o zastupljenosti pripadnika svih vjera i nacija. Istovremeno, čim je sklopljena, pohitala je da povjeri javnu funkciju djelatnici koja se proslavila šovinističkim tvitom na račun prethodnika: „Kažu da cijela Vlada za godinu ne može pojesti jednu njegušku pršutu“.

Krivokapić i Abazović moraju biti svjesni tereta sa kojim se nosi većina koju predstavljaju. Po istom obrascu po kome se svaki pošteni građanin Crne Gore na pomen DPS-a uhvati za novčanik, da provjeri je li još na mjestu, i „raspojasana tradicionalnost“ pojedinih prvaka vladajuće većine podsjeća da devedesete nijesu bile davno. I da još traju.

Crna Gora danas nije manje podijeljena nego 30. avgusta. Mnogi građani koji su se od prvog do posljednjeg  dana DPS-a na vlasti suprotstavljali režimu, sve više osjećaju gorak ukus pobjede. Vrhovi nove vlasti moraju znati da njihovo    nipodaštavanje CPC, podstiče kod Crnogoraca snažnu ogorčenost koja nema nikakve veze sa navodnim žalom za Đukanovićevim vremenima.

Odgovorni u Vladi dužni su da se oglase informacijom da su otkriveni počinioci najnovijih nevaljalstava. Ili da su posao predali sposobnijima od sebe. U protivnom, mržnja kojoj svjedočimo će rasti i iznutra gušiti Crnu Goru. A san o zemlji, domovini svih, biće sve dalji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana. Samo ne znamo kada će stići

Iskustvo iz kovid ambulante u Podgorici: „Majka je imala temperaturu, cijelu noć je bila bolesna došla sam ovdje. Rekli su mi da idemo u Staru Varoš. Ušla sam tamo, došla je komunalna izbacila me. Kad sam došla na red, nakon par sati, vratili su me ponovo u kovid centar. Čekam već sat i kusur. Malo je reći da je haotično“, kazala je građanka TV Vijestima. Druga gospođa je izjavila da je u Budvi stanje još gore. Prijatelj iz Nikšića nedavno se žali da je nakon što mu je potvrđena korona, na zakazanu kontrolu čekao preko tri sata. Mediji su prenijeli iskustvo pacijenta iz Podgorice koji je uredno zabilježio broj poziva Doma zdravlja u Bloku pet – u petak je zvao 249 puta, u ponedjeljak 68 i utorak 420 puta. Ukupno 737 poziva. Veza je ili bila zauzeta ili se niko nije javljao.

I pored najava, vakcinacija nije počela krajem januara, a neće ni početkom ovog mjeseca. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je za TV Vijesti rekla da je izvjesno da će prve Fajzer-Biontek vakcine stići tek u martu, a tada se očekuju i vakcine kineskog Sinofarma. I vakcine iz Kovaks programa biće tek u martu.

Ministarka je najavila mogućnost da uskoro stignu ruske vakcine Sputnjik V. Očekuje se svaki dan. Kada dođu, oni najugroženiji će morati sačekati od tri do nedelju dana, dok ih pravno ne registruje Agencija za ljekove. Vakcine se daju u dvije doze u razmaku od tri nedjelje.

Ministarka je najavila prvu tranšu od 5.000 vakcina, nakon čega će one stizati sukcesivno za nedjelju, deset dana, kako se precizira ugovorom. Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana.

Tope se nade u skoro sticanje kolektivnog imuniteta. To još ne ide baš najbolje ni najbogatijim ni najuređenijim državama, i pored najave da će SAD i zemlje EU, do ljeta ili početka jeseni, vakcinisati 70, 80 posto ili više odraslog stanovništva koliko je, smatra se, neophodno za postizanje zaštite od virusa.

Crna Gora sa 600.000 stanovnika ima oko 100.000 stanovnika ispod 16 godina, koji se ne vakcinišu. To znači da nam treba milion doza vakcina. U Srbiji je za 15 dana prvu dozu vakcine primilo pola miliona građana. Znači, može se samo kad bi bilo vakcina.

Priča ko je kriv – bivša ili sadašnja vlast što vakcina nema, ne pomaže. Kao ni ovolika opuštenost. Dok gledamo kako su zemlje EU i pored početka masovne vakcinacije i dalje zatvorene, mi smo prevazišli švedski model otvorenosti. I pored činjenice da je u srijedu registrovano 642 nova slučaja virusa, uz sedam smrtnih slučajeva, dan ranije isto sedam umrlih i 504 novooboljelih. Nakon dugo vremena korona je ušla i u domove za stare. Petoro korisnika Doma starih u Bijelom Polju je preminulo. Prema informacijama iz Opšte bolnice Kotor, raste broj mladih, i ispod 30 godina, koji imaju tešku kliničku sliku.

Direktorica KCCG dr Ljiljana Radulović u utorak je iznijela alarmantan podatak da je u najvećoj bolničkoj ustanovi u Crnoj Gori popunjeno 80 odsto kapaciteta namijenjenog za kovid pacijente. Istakla je da je to razlog za brigu. Ministarka zdravlja je sjutradan umirila javnost podacima da je na nivou Crne Gore popunjenost kovid bolničkih kapaciteta oko 60 odsto.

Zbog pojave britanskog soja korona virusa u regionu, Institut za javno zdravlje poslao je u Berlin 40 uzoraka korona virusa. Za 23  se sumnja da su pozitivni na novi soj. Tek kad stignu ti nalazi, znaće se da li se nagli skok inficiranih može dovesti u vezu sa novim sojem virusa. Preventivno smo zatvorili ulazak stranaca samo iz Velike Britanije, dok ostali mogu bez ograničenja da ulaze u Crnu Goru.

Učestalost u posljednje dvije nedjelje na 100.000 stanovnika u regionu izgleda ovako: BiH 124, Hrvatska 175, S. Makedonija 195, Kosovo 236, Srbija 335, Albanija 411, Slovenija 811, Crna Gora 1038! Protekle sedmice bili smo na drugom mjestu po broju novozaraženih na 100.000 stanovnika u Evropi. Mjesecima smo već u evropskom vrhu po broju oboljelih, ali na snazi su, za razliku od ostalih zemalja, i dalje ublažene mjere, prema kojima između ostalih nije potreban nikakav test za ulazak u Crnu Goru.

Epidemiolog Dragan Laušević je kazao da bi zaključavanje, kad bi se u ovoj situaciji uvodilo, moralo trajati četiri nedljelje. Ali, zaključavanja neće biti zbog ekonomije. Čekaćemo vakcine, sve bespomoćniji, a korona će činiti svoje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Iznova je na cijeni vještina čitanja između redova. Crna Gora ponovo živi vrijeme pažljivog osluškivanja moćnih

Susret premijera sa prosvjetnim radnicima. Vanredni kongres DPS-a. Sastanak vicepremijera i ministara ekonomskog dijela Vlade sa probranim privrednicima. Razgovori predsjednika države sa predstavnicima izvršne vlasti o razrješenju ambasadorske krize, izazvane odlukom Đukanovića da ne prihvati Vladin prijedlog o opozivu sedam nepodobnih ambasadora.

Pobrojani događaji su obilježili period između dva broja Monitora. I to nije jedino što ih povezuje.

Mediji su u svojim izvještajima sa kongresa DPS-a najviše prostora posvetili kadrovskim rješenjima. Đukanovića su, kaže, jedva privoljeli da ostane na čelu partije. Dok doskorašnji premijer Marković ne kaže ništa. On je, nakon izvršne vlasti, izgubio i poziciju drugog u partijskoj hijerarhiji. Prema najavama, pripašće mu mjesto predsjednika Političkog savjeta. Isto ono sa koga je Svetozar Marović krenuo – za Beograd. Preko Spuža.

Zato je Sanja Damjanović, ministarka nauke u Markovićevoj Vladi, postala nova potpredsjednica Đukanovićeve partije. Prije nešto više od četiri godine, u Vladu je došla kao doktor fizike sa međunarodnom reputacijom. I bez naznaka posjedovanja partijske knjižice. Priča se kako bi nova potpredsjednica mogla biti nosilac DPS liste na predstojećim izborima u Nikšiću. Bio bi to veliki izazov, koji može označiti njen uzlet ili brz pad.

Na cijeni je, iznova, vještina čitanja između redova. Crna Gora ponovo živi vrijeme pažljivog osluškivanja moćnih. Makar oni vikali i lupali šakom o sto. Odnosno govornicu. Znači, kada premijer Krivokapić, na sastanku sa prosvjetnim radnicima kaže da „profesor fizičkog ne može biti dominantna ličnost u društvu“ – onda vas ne iznenadi vijest da je ostavku podnio predsjednik UO državnog Univerziteta Duško Bjelica, inače profesor Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje.

Premijerov istup pred doskorašnjim kolegama iz prosvjete pokazao je drugu stranu tog, činjelo se, staloženog i tolerantnog čovjeka. Ne radi se samo o tonu već i o sadržaju poruke. „Ako se taj štrajk desi (štrajk koji je sindikat prosvjete pominjao u septembru, uoči početka školske godine) onda ću to smatrati opstrukcijom rada ove Vlade“, ljutio se Krivokapić. I zaprijetio: „To znači: vi štrajkujete – plate će vam biti smanjene 30 odsto“. Eto slobode.

Nije sve bilo samo galama. Vicepremijer Dritan Abazović održao je sastanak „sa najvećim crnogorskim privrednicima“ (citat iz saopštenja sa Vladinog sajta). Od njih su iz Vlade tražili lojalnost. „Privrednici se neće više dijeliti na naše i njihove. Vlada ne može ostvariti rezultate bez privrede, a ni biznisi ne mogu bez nas“. Sa druge strane, čuli smo da biznismeni od Vlade očekuju pomoć u novcu, kreditnim garancijama, odlaganju plaćanja poreza i doprinosa, vraćanju radne nedjelje… Sve, uglavnom,  u okvirima očekivanog.

Zato samo pomen onih koji, prema šturim informacijama, nijesu bili pozvani na ovaj sastanak. Tu nije bilo mjesta za Veselina Pejovića koji godinama gospodari ostacima KAP-a i Boksita, zahvaljujući kojima je postao najveći, legalni, izvoznik iz Crne Gore. Nije bilo Dragana Brkovića, iako se vrijednost njegovih (nezavršenih) poslova sa državom mjeri desetinama, ako ne i stotinama miliona. Uz stotine nezadovoljnih radnika o kojima država, takođe, mora voditi računa. Okupljanje „najvećih crnogorskih privrednike“ nije obuhvatilo braću Ban, vlasnike kompanije Pomorski saobraćaj koja za Bokokotorski zaliv predstavlja, praktično, isto ono što je avio-kompanija za Crnu Goru; Save Grbovića i(li) Branislava Mićunovića kao uticajnih predstavnika tzv. kazino industrije; Petrosa Statisa koji u Crnoj Gori ima banku, medije, gazduje Svetim Stefanom i gradi turističko naselje u Miločerskom parku. I ima državljanstvo ove zemlje po istom osnovu po kome, recimo, i aktuelna ministarka obrazovanja, nauke, kulture i sporta. I oni su naši.

Bio je tu i sastanak o (ne)opozvanim ambasadorima. Postignut je, kažu, i  dogovor na tu temu: predsjednik Đukanović bi mogao potpisati njihov opoziv kada mu iz Ministarstva vanjskih poslova stigle valjano obrazložen prijedlog. Prethodno je potpisao novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Iako je on, svojim diskriminatorskim sadržajem, sporan koliko i prethodni.

Đukanoviću, ipak, niko od ljutih patriota nije prebacio izdaju nacionalnih interesa!? Valjda, što je on njihov. Obrazac naših i njihovih je nadživio  smjenu vlasti.  Pa i danas otežava većini da primijeti kako smo skoro svi u – istom sosu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari