Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opština dužna 60 miliona

Objavljeno prije

na

Četiri mjeseca nakon što su po nalogu Vrhovnog državnog tužilaštva uhapšeni predsjednik Rajko Kuljača i potpredsjednik Dragan Marović, optuženi za zloupotrebu službenog položaja u slučaju Zavala, odbornici SO Budva izabrali su novog predsjednika Opštine Budva. U fotelju Rajka Kuljače koji je iz pritvora u Spužu podnio ostavku, ustoličen je Lazar Rađenović, dosadašnji potpredsjednik Opštine, najbliži saradnik optuženih Kuljače i Marovića.

Kao jedini predloženi kandidat od strane opštinskog odbora DPS-a, Rađenović je izabran većinom glasova te partije na mandat od dvije godine, koliko je preostalo do kraja mandata koalicije DPSDP koja vrši vlast u Budvi.

Protiv izbora Lazara Rađenovića za predsjednika Opštine izjasnili su se odbornici svih opozicionih stranaka koji su zahtijevali od premijera Igora Lukšića, uvođenje prinudne uprave u Budvi i raspisivanje lokalnih izbora. Opštinski odbor SNP-a zatražio je od nadležnog ministarstva da u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi raspusti Skupštinu Budve i formira Odbora povjerenika koji bi vršio tu funkciju do izbora novog saziva budvanskog parlamenta.

Opozicija je iznijela teške optužbe na račun minulog rada lokalne uprave koja je od izbora 2005. dovela turističku prijestonicu u dužničku krizu u kojoj, pored velikog broja afera, stotine zaposlenih duže od pola godine ne primaju plate.

KONTINUITET: U inauguralnom govoru Rađenović je obećao kontinuitet, načina vladanja ekipe koja je „dobila mandat”. Iznio je niz pohvala i zahvala na rad i ostvarene uspjehe uhapšenih Kuljače, Marovića i Đorđija Pinjatića. Ipak priznao da se Budva nalazi u teškoj dužničkoj krizi, „da se mora podvući crta” jer se bankama duguje 60 miliona eura! Od tog iznosa, oko 12 miliona eura odnosi se na kredite koje su podizali povlašćeni partneri Opštine na račun „kapitalnih” investicija, za koje su odobravane garancije Opštine bez saglasnosti lokalnog parlamenta. Mnoge od tih investicija su pod istragom tužilaštva.

Rađenović je predstavljen kao osoba koja će u najkraćem roku podići Budvu iz potpunog kolapsa u koji je, uz njegovu pomoć dospjela.

Kao da je u proteklih pet godina bio spriječen da svoje vanredne sposobnosti primijeni na istaknutoj poziciji drugog čovjeka grada.

Bio je član najužeg rukovodećeg tima Rajka Kuljače, pa je bilo za očekivati da podijeli sudbinu ostale trojice iz četvoročlane ekipe koja je dovela Budvu u najgoru situaciju u njenoj dugoj istoriji i potraži neko drugo radno mjesto.

Zajedno sa partnerima, Kuljačom, Marovićem i Aleksandrom Tičićem, pokrivao je u proteklom periodu niz značajnih funkcija na kojima je njegova „stručnost i spremnost na saradnju” došla do izražaja. Istakao se u podršci „krupnom kapitalu”, promociji poduhvata investitora sa raznih of šor meridijana, čiji su se projekti uglavnom oslanjali na besplatno ustupljenu opštinsku zemlju na atraktivnim lokacijama budvanske rivijere.Uža specijalnost Rađenovića bila je osnivanje takozvanih Joint venture kompanija između Opštine i anonimnih inostranih (domaćih) firmi o zajedničkom ulaganju u gradnju turističko-stambenih kompleksa diljem obale Budve i Paštrovića.

Od kvarteta na vlasti u Budvi samo je Rađenović i dalje na kormilu grada.

Kuljača i Marović se nalaze u pritvoru, Tičić je prošlog ljeta bez znanja partijskih drugova i saradnika napustio Budvu i našao novo zaposlenje u Vladi, najprije u kabinetu Đukanovića, kasnije i Lukšića.

DINASTIČKE SMJENE: Izborom Rađenovića za prvog čovjeka Budve došlo je do dinastičke promjene na tronu turističke opštine, zarobljene u mreži interesa dvije najmoćnije i najbogatije porodice, Marović i Rađenović.

Otac Lazara Rađenovića, Ljubo Rađenović decenijama je jedan od najuticajnijih Budvana. Od dalekih 80-ih obavlja niz značajnih funkcija, od predsjednika Izvršnog odbora grada, predsjednika Opštine Budva do dugogodišnjeg direktora najveće hotelske grupe Budvanska rivijera, gdje i danas obavlja funkciju zamjenika direktora.

Rodonačelnici dviju budvanskih dinastija prigrabljenu moć prenose na nasljednike. Članovi porodice Rađenović drže, prema dostupnim informacijama, najmanje po dvije važne funkcije u gradskoj upravi, društvenim preduzećima, sportskim društvima i institucijama kulture.

Pored direktorske funkcije u HG Budvanska rivijera, stariji Rađenović imenovan je za predsjednika Upravnog odbora JP Komunalno-stambenog preduzeća.

Sa mjesta potpredsjednika Opštine, Lazar Rađenović vršio je funkciju direktora kompanije Budva Holding, kojoj je na upravu povjereno oko 3,5 miliona kvadrata opštinske zemlje.

Njegov brat Ilija Rađenović, sportski je direktor FK Mogren i poslovni partner u očevoj hotelskoj kući Budvanska rivijera, sa firmom Frutko koja trguje voćem i povrćem.

Sestra novog predsjednika, Jelena Rađenović još je uspješnija. Direktorica je Turističke organizacije Budve, predsjednica je Savjeta Grad teatar, član je UO Dječjeg vrtića, i do nedavno član Savjeta TV Budva.

Dobro su pozicionirani i članovi familije Marović.

Potpredsjednik DPS, Svetozar Marović imenovan je, nakon kraće pauze, za člana Odbora direktora u Budvanskoj rivijeri. Očekuje se da mjesto potpredsjednika Opštine umjesto brata Dragana Marovića, zauzme njegova ćerka, Milena Marović. Ako i ne postane član Rađenovićevog užeg kabineta, mlada Milena imaće dovoljno posla na tri važne pozicije koje trenutno zauzima.

Ona je direktorica Agencije za planiranje Budve, glavna je menadžerka grada i predsjednica je Odbora direktora budvanske Akademije znanja. Spojila je tri posve raznorodne ali zahtjevne funkcije koje omogućavaju uticaj familije u oblasti plasmana ključnih investicija i prostornog planiranja turističke metropole.

Uticaj i moć dviju familija prenosi se preko rodbinskih i kumovskih veza i na druge važne pozicije u Budvi koja je postala njihov privatni posjed.

Tako je predsjednik Skupštine Krsto Ljubanović u tijesnoj porodičnoj vezi sa predsjednikom Opštine Lazarom Rađenovićem, za čiji je izbor izgarao tokom skupštinske rasprave.

Da li će dolazak Rađenovića na mjesto Kuljače oslabiti direktan uticaj Sveta Marovića na donošenje ključnih odluka u Budvi tek će se vidjeti. Rajko Kuljača nije tajio da je prilikom donošenja važnih odluka konsultovao Marovića i koristio njegova iskustva i veliki uticaj u širem političkom i društvenom kontekstu.

Protiv novog predsjednika Opštine Budva Vrhovnom državnom tužilaštvu podnijete su dvije krivične prijave od strane NVO MANS.

Rađenović se, zajedno sa Rajkom Kuljačom sumnjiči za neovlašćeno izdavanje građevinskih dozvola. Dok se druga prijava odnosi na poslovanje firme Budva Holding preko koje je Opština formirala zajedničku kompaniju sa podgoričkom firmom DC Invest, za gradnju turističkog kompleksa na rtu Galije kod Svetog Stefana u koju je Opština ušla sa parcelom površine 67.000 m2, a partner sa kapitalom od jedan euro?

Krivičnom prijavom obuhvaćen je i Boro Lazović, predsjednik Upravnog odbora Budva Holdinga.

Rađenović je posredno umiješan i u aferu Zavala. Pod lupom VDT našao se projekat osnivanja zajedničke firme Budva Holdinga i Zavala investa, kojoj je dodijeljena opštinska parcela na Zavali za potrebe gradnje nesuđenog hotela Jedro.

Dokle je u ovim slučajevima stigla istraga državnih organa nije poznato. Ove činjenice međutim nisu omele odbornike SO Budva da izglasaju Lazara Rađenovića za novog-starog predsjednika posrnulog grada.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo