Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Diplomirano roblje

Objavljeno prije

na

Bijući boj sa svjetskom ekonomskom krizom, krajem 2009., vlada se odlučila na bolan potez – ukidanje novca za pripravničke plate. Neki su tvrdili da je pametnije troškove kresati na nekom drugom mjestu, no bili su to pojedinci bez osjećaja za duševne bolove koje proizvodi manjak službenih putovanja, na primjer. Tada potpredsjednik Vlade i ministar finansija, dr Igor Lukšić objašnjavao je da vlada, zapravo, ne ukida plaćanje pripravnika nego ,,omogućava mladim ljudima da, uz njihovu saglasnost, ukoliko institucija u kojoj žele da odrade pripravnički staž, nema finansijskih sredstva, to mogu uraditi bez nadoknade”. Fino od Vlade.

Stvar se lagano razvija. Sad je stigla vijest da je u pripremi novi koncept koji svim osobama sa visokim obrazovanjem treba da omogući da odrade pripravnički staž. Koncept će, kažu, biti gotov do iduće godine, neizvjesna je opet sitnica – hoće li pripravnici biti plaćeni. ,,S obzirom na to da obavljanje pripravničkog staža zahtijeva izdvajanje značajnih finansijskih sredstava iz budžeta, u ovom trenutku se razmatra uvođenje elementa volonterizma u odrađivanje pripravničkog staža”, objašnjeno je.

Iskustva sa ,,elementom volonterizma” su već tu. Volontiranje je, u našem slučaju, najelegantniji način da državne službe dođu do mladih pravnika, ekonomista i drugih koji će uspješno obavljati složene poslove fotokopiranja, raznošenja spisa i donošenja bureka. Sve u nadi da se to jednoga dana pretvoriti u prvi korak ka poslu.

Zloupotrebe volonterizma, zasad, koliko se zna, najviše je tamo gdje bi se zakoni trebali čuvati – u sudovima. Samo u Osnovnom sudu u Podgorici ima oko 35 volontera koji čekaju na red da jednoga dana postanu pripravnici. Manje volontera, ali sličan sistem primjenjuje većina sudova u Crnoj Gori.

,,Imamo sistem gori od robovlasničkog. U starom Rimu su robovima morali da obezbijede hranu i smještaj, a studenti koji su sa visokim prosjekom završili pravo su širom Crne Gore osuđeni na prinudni rad – volontiranje – kako bi, možda, jednoga dana bili primljeni na posao”, objašnjava za Monitor jedan od prinudnih volontera. Naravno da želi da ostane anoniman.

Do statusa volontera dolazi se relativno lako. Napiše se molba predsjedniku suda koja najčešće bude prihvaćena. Upućeni kažu da je sistem razrađen zbog onih koji su po sudovima imali veze, ali ne dovoljno jake da odmah dobiju posao, pa im je preporučivano da ,,eto, malo budu tu”. Poslije se pretvorilo u pravilo. Nije zgorega imati mlade obrazovane ljude koji se mogu iskoristiti za svakojake potrčice i, što je mnogo važnije, držati pod kontrolom. Onoga ko je prinuđen da volontira, ne bi li postao pripravnik, izvjesno nećete vidjeti ni na kakvom protestu, njegov, a vjerovatno i glasovi njegove familije postaju – sigurni.

Već na prvom koraku, budući čuvari zakona nauče kako se zakon lako i nekažnjeno može kršiti. Prema Zakonu o volonterskom radu, on može trajati do šest sati dnevno i ne duže od 25 sati nedjeljno. Volonteri po sudovima u Crnoj Gori rade puno radno vrijeme, 40 sati sedmično. Dolaze u osam, odlaze u četiri, kao svaki pravi činovnik. Da ne bude zabune ,,upisuju” se na ulasku i izlasku sa posla.

Njihov status ozvaničen je rješenjem iako zakon predviđa da se ,,pružanje volonterske usluge vrši na osnovu ugovora o volonterskom radu”. Ne zna se da neko od volontera ima potvrdu da je, u skladu sa zakonom, prijavljen na osiguranje za slučaj povrede profesionalnog oboljenja za vrijeme volonterskog rada. Zato što toga nema, kad bi se, kojim slučajem pojavila inspekcija, mogla bi da sve volontere da pošalje kući. Normalno da se neće pojaviti.

,,Zemlje koje donose zakone da bi ih poštovale, a ne kršile, ovakav vid volontiranja svrstale bi u izrabljivanje. U praksi naših sudova nepoštovanje zakona dostiglo je nivo načela”, kažu Monitorovi sagovornici. ,,Volontiranje” njihove djece, roditelje više košta nego studiranje. ,,Na fakultet možeš u farmericama, u sudu moraš biti formalno obučen za šta je potreban dodatni novac”.

Jedina stvarna korist koju svršeni studenti imaju od volontiranja je fakat da im se mjeseci i godine koje provedu u tom statusu računaju u vrijeme nakon kojeg mogu polagati pravosudni ispit. Time, međutim, stvar postaje još luđa – neko može položiti državni i pravosudni ispit i tek onda postati pripravnik. To praktično znači da, nakon dvije godine rada za džabe, treba da prima platu od 200 eura. Ako pripravnički bude plaćen.

,,Prvih mjesec dana svako je u pisarnici, gdje ne radi ništa, kopira dokumenta, nosi i slično. Ni nakon toga ne radi se gotovo ništa u vezi sa profesijom. Slično je i na drugim mjestima gdje se volontira – prevodiš tekstove, izigravaš poštara, šalješ mejlove, tegliš materijale, plaćaš račune i to je to. Sve to ne bi bio problem, kad bi makar nešto naučio, a da ima veze sa poslom za koji si išao u školu, ali, ništa” kažu volonteri.

S vremena na vrijeme, dosad je bilo tri puta godišnje volonteri dobiju šansu da postanu pripravnici. Ako se prima deset pripravnika, pet taj status dobiju preko veze, pet “najstarijih” volontera upišu se u srećnike. Kad hoćeš da odbiješ diplomca sa visokim prosjekom kažeš da tu ima ljudi koji godinama volontiraju, volonteri ionako ćute i trpe. Nije zabilježeno da se neko od volontera žalio što nije prošao na konkursu za pripravnike. Djeca su naučila da se to ovdje ne radi.

,,Želim da Crna Gora bude država koju će voditi mladi i perspektivni ljudi koji će svojim entuzijazmom i idejama oplemeniti svaki segment našeg društva”, otkrio je nedavno premijer Igor Lukšić. Prilika je bila svečana, želja lijepa. I, kao mnoge želje, neostvarena. Podgoričani bi rekli – želja će te bit.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo