Povežite se sa nama

MONITORING

OSAMOSTALJIVANJE MLADIH: Stan kao san

Objavljeno prije

na

Mladi u Crnoj Gori najduže u Evropi žive sa roditeljima – objavljuju domaći i regionalni mediji, pozivajući se na podatke Eurostata. Brojke kažu da se mladi u Crnoj Gori osamostaljuju kad više i nijesu tako mladi – sa 32 i po godine. Naravno, to je samo prosjek. Njega čine i oni kojima mame i tate obezbijede nekretninu u šesnaestoj, ali i oni što kod roditelja ostanu čitav život.

Hrvati se iseljavaju iz kuća svojih roditelja malo prije nego proslave 32. rođendan. Muškarci u Makedoniji napuštaju roditeljski dom tek sa 35,5 godina, ali se, biće, Makedonke ranije udaju pa popravljaju državni prosjek – odlaze kad imaju 31 i po godinu. Računice Eurostata pokazuju da mladi u južnijim zemljama Evrope ostaju duže kod roditelja, pa su Hrvatska, Italija, Grčka i Španija u vrhu liste.

Na dnu je liste sjever kontinenta, Šveđani i Danci osamostaljuju se u prosjeku kad imaju 21 godinu. Evropski prosjek je – 26 godina.

Logično je – mladi češće žive sa roditeljima ako su nezaposleni. Ali, prema podacima Ujedinjenih nacija, sa roditeljima živi i 53 odsto mladih koji su zaposleni.

U jednom podgoričkom domaćinstvu, na primjer od sedam članova rade njih šestoro, ali ne postoji šansa da se iko od njih odseli iako žive u maloj, dvosobnoj kući. Roditelji su prezaduženi jer su prije nekoliko godina renovirali kuću. Većina njihovih prihoda ide na vraćanje kredita. Najstariji sin radi svakakve poslove jer pokušava da obezbijedi puku egzistenciju za ženu i bebu koju su nedavno dobili.

,,Ne možemo da idemo da stanujemo ‘privatno’ jer su nam plate male i nesigurne. Ja sam od 18-e godine već promijenio desetak poslova. Poslovi su nesigurni – jednostavno te izbace kad im više ne trebaš. Kad treba da obezbijediš hranu, platiš račune, kupiš pelene, nema šanse da možeš zaraditi i za kiriju. Znam da ostali u porodici sad trpe zbog još jedne porodice u kući, ali u ovom trenutku ne mogu da uradim ništa. Pokušaću da odem u inostranstvo”, kaže naš sagovornik. Ni njegovi brat-sestra ne mogu da sebi od plate, koja ne prelazi 300 eura nađu podstanarski stan. ,,Mogao bih da platim samo neku sobicu. Pola sobe imam i ovdje i barem sam sa svojima. Bolje da pomognem njima nego da dam pare nekoj gazdarici”, kaže mlađi brat.

Podatak da u Crnoj Gori više od 80.000 zaposlenih prima platu do 250 eura, poznat je od ranije. Pozivajući se na informacije iz Unije slobodbnih sindikata CdM je ovih dana objavio da 36.639 osoba pima platu manju od minimalne zarade u državi koja iznosi 193 eura. Blizu deset hiljada ljudi prima minimalnu zaradu. Minimalna zarada u Crnoj Gori od 193 eura, utvrđena još 2013. godine, najmanja je u regionu.

Prema onome što se može vidjeti u oglasima, sobe u stanu mogu se iznajmiti za iznos od 80 do sto eura. Garsonjere se izdaju po cijenama od 120 do 250 eura. Jednosoban stan u privatnoj kući može se naći i za 190 eura. Ako spadate u onih 80 hiljada sa platom od 250 eura, treba da preživite sa 60. Pa se osamostali.

Dvosoban stan u Podgorici na Starom aerodromu koji se ne računa u eksluzivna naselja može se iznajmiti za 270 eura. To je više od pola prosječne plate koja je u maju iznosila 512 eura.

Ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe za jun 2018. godine iznosila je 636,4 eura. Izdaci za hranu i bezalkoholna pića su iznosili 261,0 eura, a za neprehrambene proizvode i usluge 375,4 eura.

Ako oba roditelja rade i primaju prosječnu platu, i ako se vjeruje Monstatu, dakle, može da se preživi.

,,Nezaposlena sam i živim sa roditeljima penzionerima. Nikako da nađem stalni posao. Uporno radeći poslove na određeno vrijeme stekla sam ozbiljno iskustvo, ali to ovdje nije na cijeni”, kaže Monitorova sagovornica i primjećuje da poslodavci ne žele da ulažu u kadrove, hoće potpuno besplatno da dobiju savršeno osposobljenu osobu koja će da radi za 300 – 400 eura.

,,Čak i ako ste spremni da se sa fakultetskom diplomom javite na oglas za mejsto ‘asistenta prodavača’ tražiće da vaše znanje engleskog bude – ‘fluentli’.” Pri tom, pored komunikativnosti i ljubaznosti i ostalih ukrasa, potrebna je vještina brisanja radnog prostora i ‘ostalog što mu naredi šef’, tako piše u oglasima. Povremeni poslovi mi nijesu rješenje, ali dobro dođu, da makar malo ‘oslobodim’ roditelje. Jasno je da o samostalnom življenju ne mogu ni da razmišljam, a kupovina ili iznajmljivanje stana je za mene fantazija”, kaže naša sagovornica.

U studiji ” (Ne)zaposlenost mladih u Crnoj Gori: Politike za povećanje zaposlenosti mladih” koju je prošle godine za UNDP uradio prof. dr Milorad Katnić, piše da je stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori 35 do 40 odsto. ,,Gotovo 10.000 mladih u Crnoj Gori je nezaposleno. Broj mladih koji su nezaposleni povećan je nakon ekonomske krize, međutim, i u godinama dinamičnog rasta (2007) nezaposlenost mladih je bila visoka i iznosila je 38,3 odsto”, piše u studiji.

,,Na nezaposlenost mladih, osim istorijskog nasljeđa i kulturnih obrazaca ponašanja, nivoa razvijenosti i faze ekonomskog ciklusa, presudnu ulogu ima regulatorni i poslovni sistem koji kreira država. Po značaju i uticaju, posebno se izdvaja regulativa na tržištu rada, sistem socijalne zaštite, poreski sistem i prava vezana za imovinu. Značajan uticaj na nezaposlenost mladih takođe ima i kvalitet obrazovanja i posebno njegova veza s tržištem rada”, piše u studiji.

Autor studije, bivši ministar finansija, zaključuje i da su mladi u Crnoj Gori, kroz obrazovni sistem i „veliku državu”, usmjereni na poslove u javnom sektoru i davanja iz javnog sektora. Većina njih nije spremna i motivisana za preduzetništvo, ličnu inicijativu ili rad u privatnom sektoru. ,,Da bi se ovo stanje promijenilo, presudno je mlade naučiti da pecaju, a ne davati im ribu. Ako mladi bez napora dobijaju ribu, onda neće biti motivisani da pecaju, pa čak i onda kada znaju. Zato je i dio rješenja uskratiti im „javne” fondove, od kojih postaju zavisni i razmaženi, kako bi bili motivisani sami da love”. Slikovito. Bilo bi još slikovitije da je objašnjeno šta treba da ,,love” oni koji nijesu rođeni sa darom za preduzetništvo. Široke su perspektive: posao čistačice koja govori engleski u privatnom sektoru ili zaposlenje kod preduzetnika u poslu trgovine drogom na radnom mjestu – sitni diler.

Koliko ljudi – toliko priča. Jedan od naših sagovornika bije bitku sa sobom : kako da roditelje ubijedi da želi da samostalno živi, ali ne ovdje nego u inostranstvu.

,,Živim sa roditeljima, imam 29 godina i pokušavam da se osamostalim, ali ne ide. Imam brata i sestru i svi smo još sa roditeljima. Kad smo bili mali živjeli smo u baraci zajedno sa stricem i strinom. Nas sedmoro u 36 kvadrata. U međuvremenu smo napravili kuću, sad živimo normalno, ali je za moje roditelje neprihvatljivo da se ja odselim. Imao sam priliku za to dok sam se bavio sportom, ali su moji roditelji bili isključivi. U ovom trenutku nemam novca da kupim stan , ali bih mogao da ga obezbijedim povremenim radom u inostranstvu. Međutim, i ako zanemarim pritisak roditelja, nijesam siguran da želim da ovdje imam stan. Ne znam šta bi mi rješavanje tog pitanja donijelo u okruženju u kojem ne znate hoćete li biti sučajno upucani na ulici, hoćete li biti nesavjesno liječeni, ili nepravedno optuženi i osuđeni. Ponekad satima razmišljam o tome i mislim da neću ostati ovdje, ma koliko to razočaralo moje roditelje. Ostanak ovdje posebno bi bio sebičan prema porodici koju želim da formiram”, kaže još jedan naš sagovrnik.

Naravno, jedno od rješenja za one koji žele da odu iz roditeljske kuće je – podizanje stambenog kredita. Od milja se to ovdje može zvati ,,robija”. ,,Kad platim ratu za kredit, račune i sve ostale rate, jer zbog nedostatka novca stalno nešto kupujem ,,na rate”, ne ostane mi novca ni da preživimo deset dana u mjesecu i to sa brižljivo osmišljenim troškovima. Da bi se doguralo do naredne plate, moram raditi dodatni posao”, objašnjava Monitorova sagovornica koja otplaćuje stambeni kredit. Za stambene kredite građani Crne Gore bankama ukupno duguju 367 miliona eura.

Nije da izbora nema – možeš da se prodaš banci ili vlasti.

Dobro plaćen posao i krov nad glavom pod veoma povoljnim uslovima su, zapravo dostupni. Za početak, neophodno je da uzmete člansku kartu neke od partija u vladajućoj koaliciji. Najsigurniji je najjači koalicioni partner iako određen broj ljudi iz satelitskih partija takođe može, ako se u pravom trenutku nađu na pravom mjestu, da izuzetno dobro prođe. Partijska knjižica, koja godina radnog staža i eto ,,kadrovskog” stana ili različitih umanjenja koja u opštini Podgorica na primjer, mogu da budu i do osamdeset odsto vrijednosti stana. Ponekad je čudno da u ovoj državi nijesu svi ljudi upisani u DPS. Lakše se živi.

Ko neće da ga paze i maze mama i DPS – ko mu je kriv.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo